taj most je slika ljubavi u mom secanju, slika mog brata na onim demonstracijam, slika velikog sveta u ocima klinca iz kaplara
znak da smo bili i jesmo nesto
najlepsa arhitektonska vizija voljenog grada, carolija sa obe njegove strane, s jedne kad se popenje do kosancicevog venca, s druge kad se spusti na veliku reku...
ono sto beograd jeste, dve strane zivota, trajanje i nada, gledanje bez straha..
a bulevar.. eh tako je to kad se odrasta u istom gradu mlekce, slike se poklapaju
u gradu koji ima magiju, nisu svi takvi..
kao na onoj holivudskoj ulici, verujem da je nekoliko otisaka njenih malih i mojih trapavih stopala ostalo udubljeno u asfaltu, negde tamo kod metropola, ili malo gore..
i proleca i jeseni u beogradu, i vozdovacke udzerice, i stare oronule dorcolske visespratnice... i fantasticni novi grad na drugoj strani naseg mosta..
pozdrav tebi mlekce..
i mom gradu