Uostalom nek posvedoce o ovome sto govorimo reci iz vaseg PESCANIKA (22.11. 2000. 31. emisija)
Vladeta Janković: Kada je reč o samom gospodinu Đinđiću, ja o tome govorim s izvesnim ustezanjem, zaista nema ničeg ličnog u tome. Gospodin Đinđić se pokazao kao odličan organizator, vrlo dobar administrator, čovek dinamičan, preduzimljiv, koji brzo misli i efikasno deluje. Sve je to u redu. Ono od čega Demokratska stranka Srbije strepi i od čega strepim ja lično i svaki čovek kome je stalo do jednog normalnog, zdravog, zakonski uređenog demokratskog društva jeste mogućnost da on uzurpira suviše položaja koji su najosetljiviji sa stanovišta razvoja države. Kada to kažem mislim pre svega na unutrašnje poslove, na finansije, na privredu. Znači da to mora biti nekako raspoređeno. Inače, on lično mislim da je tome dorastao. Ja bih rekao da je on prvorazredan političar, ali kada bi me neko pitao u čemu je razlika između Koštunice i Đinđića ja bih rekao da je to razlika između državnika i političara. Problem je samo u tome što ja ne verujem da bi gospodin Đinđić ili uostalom bilo ko drugi trebalo da dođe u položaj da kontroliše sve ključne poluge, što zaista ne znači da o njemu govorim bilo šta loše. Ali iskušenja su suviše velika i to je opasno za jedno demokratsko društvo. Nema političara koji ne želi što veću moć. To je prirodno, inače ne bi bio političar. I to je ona razlika opet, vraćam se na to, između državnika i političara.