Voćar iz Kisača prodao jabuke po 42 dinara, u marketima koštaju 129, a on pita: "Kome ide razlika?"

Voćar iz Kisača prodao jabuke po 42 dinara, u marketima koštaju 129, a on pita: "Kome ide razlika?"​


Jedan od glavnih zahteva poljoprivrednika koji su protestovali pre nekoliko meseci jeste i uređenje tržišta.

Pogledajte prilog 1495275

Kako ono funkcioniše, na svom primeru za Danas objašnjava Goran Filipović, poljoprivrednik iz Kisača koji uzgaja jabuke. On je jabuku prodao za 42 dinara po kilogramu, a već prekostura je ona u marketima dostigla cenu od čak 129 dinara.

Filipović koji je zajedno sa sinom, na hektar i po zemlje ima jabuke, taksativno navodi sva svoja ulaganja, pre nego što je ubrao prvi plod.
https://www.021.rs/story/Novi-Sad/V...a-kostaju-129-a-on-pita-Kome-ide-razlika.html

Ima sad dalje u tekstu kako stoji njegova kalkulacija, koliko je uložio itd, ali i mene pre svega interesuje šta je bilo posle. Kako je moguće da sve to poskupi trostruko dok stigne do nas potrošača i zbog čega je generalno hrana ovde skuplja nego u mnogim bogatijim državama?
Pa od tih 129 dinara odmah skine PDV drzavi,koliko je PDV u Srbiji na voce

Onda marza samoj prodavnici, i verovatno tj skoro sigurno radnja ne moze da proda sve jabuke neke propadnu na polici, neki procenat sigurno racunaju odmah za otpis, onda prvi drugi dan prodaje je 129, posle 2-3 dana na polici moraju da spuste cenu znacajno jer ce jabuke vrlo brzo da im trunu itd.

Dalje, seljak prodaje wholesale znaci na sleper a radnja na kilogram, mora postojati ekonomski interes da market vrsi prodaju te robe

Ako misle da to tako ide sve se proda za 129, zasto vocari sami ne naprave kooperativu, ne otvore svoje prodajno mesto udruzeno, zaposle prodavca dva tri, pa prodaju svoje jabuke, kruske, krompir, sta god, po krajnjoj ceni po kojoj prodaje market

Na listi 10 najvecih kooperativa na planeti, 6 su poljoprivrednici i maloprodaja. Promet u desetinama milijardi dolara. Ako se njima isplati, zasto srpski seljak nije udruzen, osim sto je zavidan i sto bi voleo da komsiji crkne krava
 
Organizacija prodaje je nesto sto je kao i organizacija proizvodnje.....
To sto kod nas ljudi organizuju proizvodnju kao blentavi , ne znaci da i organizacija prodaje treba da bude kao blentavi....

Zbog blentave organizacije proizvodnje, imamo skup proizvod, a zbog blentave prodaje bi imali pucanje radnje, sto se i desava...

Naravno Srbija je kao i zapad , divlja, pa tu imamo i prisilu , ucene , kriminal, svasta nesto...
Mislis da mozes da odes na buvlju pijacu i prodajes proizvod koji super ide a da ti se ne nakalemi neki krimos koji resi da ti preotme biznis jer vidi da se isplati...?
Ne moze.....ima da te prebiju par puta i onda naucis....

Ako hoces neku vrstu zastite, moras da placas ili pandurima ili sudstvu ili krimosima....ili sam gradis svoje obezbedjenje..
 
Da mi se kaže da su njihovi troškovi duplo veći od onih koje ima proizvođač??!
Možda ako bi to išlo na Novi Zeland, samo što ne ide.
Pa ta jabuka prođe još 5- 6 ruku pre no što je stigla na policu marketa. I svi oni, vlasnici tih ruku naime, moraju od nečega da žive i da plate porez: seljaci misle da je najteže proizvest tu jabuku, a istina je upravo suprotna; to je najlakši deo.
Ista je stvar, ili još gora, i sa mlekom; svako toliko slušam i čitam kako se seljaci bune na veliku razliku izmeđ cene mleka koju oni dobiju i one koje kupci plaćaju u marketima. Niko ni da zucne o tome kako treba to mleko da se preveze od proizvođača do prerađivača, da se pasterizuje, da se prepakuje, da se plati ambalaža, da se preveze do trgovca i da se proda; i svaki taj korak košta i neko mora to da uradi a taj neko nije volonter. Proizvodnja je samo prvi deo procesa i to uvek onaj najjednostavniji.
 
Pa od tih 129 dinara odmah skine PDV drzavi,koliko je PDV u Srbiji na voce

Onda marza samoj prodavnici, i verovatno tj skoro sigurno radnja ne moze da proda sve jabuke neke propadnu na polici, neki procenat sigurno racunaju odmah za otpis, onda prvi drugi dan prodaje je 129, posle 2-3 dana na polici moraju da spuste cenu znacajno jer ce jabuke vrlo brzo da im trunu itd.

Dalje, seljak prodaje wholesale znaci na sleper a radnja na kilogram, mora postojati ekonomski interes da market vrsi prodaju te robe

Ako misle da to tako ide sve se proda za 129, zasto vocari sami ne naprave kooperativu, ne otvore svoje prodajno mesto udruzeno, zaposle prodavca dva tri, pa prodaju svoje jabuke, kruske, krompir, sta god, po krajnjoj ceni po kojoj prodaje market

Na listi 10 najvecih kooperativa na planeti, 6 su poljoprivrednici i maloprodaja. Promet u desetinama milijardi dolara. Ako se njima isplati, zasto srpski seljak nije udruzen, osim sto je zavidan i sto bi voleo da komsiji crkne krava
zasto srpski seljak nije udruzen?

zato što svako malo veće udruženje nije u interesu onih koji biraju ko će da upravlja zemljom I drźavom.
nije samo kod nas tako
 
zasto srpski seljak nije udruzen?

zato što svako malo veće udruženje nije u interesu onih koji biraju ko će da upravlja zemljom I drźavom.
nije samo kod nas tako

pa ne otkrivamo toplu vodu ako kazem da razni trzisni ucesnici imaju razne, cesto suprostavljene ekonomske interese na trzistu. i to je legitimno, svako zeli da zaradi. pa i sama drzava kao deo tog trzista i kao direktan ucesnik pocev od oporezivanja pa na dalje. evo recimo srpski seljak glasa po selima za Vucica sa 70-80-90% glasova, a clanovi SNS im drze hladnjace, silose i ostalo i daju im crkavicu za njihove proizvode, i onda opet glasaju za njih, Nemac eno nezadovoljan, i izasao na ulicu, bukvalno sipa GOVNAA na nemacki SNS kako god da se zove tekuca partija na vlasti. i smenice ih sada na izborima, gotovi su Nemac nije glup da opet glasa za istu stoku.

zato ja kada cujem srpskog seljaka, i srpskog gradjanina, jednostavno nemam izbora i tu ih uopste ne zalim, zapravo koihJEBE, nek glasaju opet za isto, umesto za svoju decu. i onda kao fol kukaju, a za koga da glasam. pa glasaj za sebe glupi majmune. kandiduj se, organizujte se u selu, sami za sebe razgovarajte i vidite sta vam isplativo sta nije. kao Nemac.
 
Pa ta jabuka prođe još 5- 6 ruku pre no što je stigla na policu marketa. I svi oni, vlasnici tih ruku naime, moraju od nečega da žive i da plate porez: seljaci misle da je najteže proizvest tu jabuku, a istina je upravo suprotna; to je najlakši deo.
Ista je stvar, ili još gora, i sa mlekom; svako toliko slušam i čitam kako se seljaci bune na veliku razliku izmeđ cene mleka koju oni dobiju i one koje kupci plaćaju u marketima. Niko ni da zucne o tome kako treba to mleko da se preveze od proizvođača do prerađivača, da se pasterizuje, da se prepakuje, da se plati ambalaža, da se preveze do trgovca i da se proda; i svaki taj korak košta i neko mora to da uradi a taj neko nije volonter. Proizvodnja je samo prvi deo procesa i to uvek onaj najjednostavniji.
Ako je lakše proizvesti nego trgovati zašto ljudi masovno idu da trguju, a selo napuštaju?
 
Ako je lakše proizvesti nego trgovati zašto ljudi masovno idu da trguju, a selo napuštaju?
Upravo zato. Ako danas jedan farmer u Americi može da obrađuje 3000 hektara zemlje, cena nekog njegovog konačnog proizvoda ne može da bude takva da on od jedne žetve može da kupi 52 kuće, 156 novih kola i, štajjaznam, 2 jumbo jeta, šta bi bio slučaj da su cene ostale iste kao pre 100 godna kada je za obrađivanje tih istih 3000 hektara zemlje trebalo 30 000 ljudi. Poljoprivredom se u Americi bavi 3- 4 % ljudi prosto zato šta tih 3- 4 % može da obradi praktički svu obradivu površinu u jednoj zemlji, sve ukupno se 10 % njih bavi proizvodnjom i preradom hrane. Znači da su svi ostali na selu prosto "tehnološki višak" i nema smisla da se oni bave poljoprivredom, ljudi naprosto ne žive više na selu da bi se bavili poljoprivredom.
Razvijene i normalne države štite primarni sektor kroz razne poticaje zato šta je proizvodnja hrane i nezavisnost od uvoza od strateškog interesa svake zemlje: ako nemaš sopstvenu proizvodnju hrane i zavisan si o uvozu, znači da neko može da te ucenjuje tim uvozom, a ako ti je stanovništvo gladno onda nemaš baš mnogo manevarskog prostora za cenkanje jer će gladni da te obese.
Odatle i urbanizacija, ljudi su selili u gradove za poslom jer nije bilo nikakve računice da se bave poljoprivredom sa 1,5 hektara zemlje, od tog teško možeš da preživiš bilo gde, u bilo kojoj zemlji.
 
Upravo zato. Ako danas jedan farmer u Americi može da obrađuje 3000 hektara zemlje, cena nekog njegovog konačnog proizvoda ne može da bude takva da on od jedne žetve može da kupi 52 kuće, 156 novih kola i, štajjaznam, 2 jumbo jeta, šta bi bio slučaj da su cene ostale iste kao pre 100 godna kada je za obrađivanje tih istih 3000 hektara zemlje trebalo 30 000 ljudi. Poljoprivredom se u Americi bavi 3- 4 % ljudi prosto zato šta tih 3- 4 % može da obradi praktički svu obradivu površinu u jednoj zemlji, sve ukupno se 10 % njih bavi proizvodnjom i preradom hrane. Znači da su svi ostali na selu prosto "tehnološki višak" i nema smisla da se oni bave poljoprivredom, ljudi naprosto ne žive više na selu da bi se bavili poljoprivredom.
Razvijene i normalne države štite primarni sektor kroz razne poticaje zato šta je proizvodnja hrane i nezavisnost od uvoza od strateškog interesa svake zemlje: ako nemaš sopstvenu proizvodnju hrane i zavisan si o uvozu, znači da neko može da te ucenjuje tim uvozom, a ako ti je stanovništvo gladno onda nemaš baš mnogo manevarskog prostora za cenkanje jer će gladni da te obese.
Odatle i urbanizacija, ljudi su selili u gradove za poslom jer nije bilo nikakve računice da se bave poljoprivredom sa 1,5 hektara zemlje, od tog teško možeš da preživiš bilo gde, u bilo kojoj zemlji.
Ali ovde 3000 hektara mogu da imaju samo Kostić, Matijević i slični.
 

Back
Top