POLITIČKA ANALITIČARKA IVANA MARIĆ ZA „SB“: Dobro pazite šta radi Dodik, priznao je Schmidta kao visokog predstavnika
Prije 17h
Ivana Marić, politička analitičarka iz Sarajeva, govorila je za „Slobodnu Bosnu“ o narednim potezima predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, nužnim izmjenama Izbornog zakona u BiH, odnosima na relaciji SDA- SNSD, šansama stranaka Trojke na predstojećim lokalnim izborima u BiH, te nužnosti nastavka provođenja reformi i europskog puta Bosne i Hercegovine.
Predsjednik NSRS-a Nenad Stevandić, baš kao i predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik mjesecima su prijetili, a na koncu u Skupštini tog bh. entiteta glasali o Izbornom zakonu RS, najavivši na velika zvona nelegalan i antiustavni čin, provođenje izbora po zakonu RS-a čime bi derogirali CIK BiH. No, nakon raspisivanja lokalnih izbora od strane CIK-a BiH, Stevandić je najavio mogućnost da će vlast u RS-u ipak možda „progutati žabu“ i poštovati odluke CIK-a BiH, koji je lokalne izbore raspisao po Schmidtovom nametnutom Izbornom zakonu. Kako gledajte na ovakav rasplet situacije i jesu li ovim činom Dodik i njegovi partneri zapravo priznali visokog predstavnika u BiH?
-Ovo je potpuno očekivan potez Milorada Dodika i svako ko iole prati političke zbivanja u BiH, posebno političko djelovanje Dodika, je mogao znati da će on nakon mnogo galame i verbalne pobune pokleknuti i ispoštovati zakone. Često ponavljam da ne treba slušati šta Dodik priča, već da treba gledati šta Dodik i njegovi poslušnici rade. Ne postoji više osoba u vladajućim strukturama RS-a. Postoji samo Dodik i oni koji govore i rade ono što im on naredi ili odobri.
Ako bismo vjerovali njegovoj priči, Republika Srpska bi do sada provela bar 50 referenduma o odcjepljenju tog entiteta, vratila bi sve nadležnosti koje je prenijela na državni nivo, svi Srbi bi se povukli iz državnih institucija, 9. januar bi bio upisan kao praznik u Zakonu o praznicima, a mi više ne bismo morali brinuti o Dodiku jer bi on hipotetski postao problem građana samostalne RS ili Srbije, u statusu nove srpske pokrajine. Ništa od toga se neće desiti i Dodik će nastaviti obećavati, a još više gaziti svoja obećanja.
Dodik svojim riječima negira BiH, negira sve njene institucije, sudove, zakone BiH, kao i OHR, Schmidta i njegove odluke. Svojim ponašanjem Dodik je pokazao da, ne samo da sve to priznaje, već i da se boji nepoštivanja jer zna da to sa sobom nosi ozbiljne konsekvence. Zadnji primjer je to što je najavio da će SNSD sudjelovati u izborima po pravilima koje je raspisao Schmidt, čime je još jednom potvrdio da je svjestan da mora da poštuje njegove odluke i njegovu moć. Jedini put kada je Dodik ostao dosljedan svojim najavama ga je doveo do redovnih posjeta Suda BiH, kojeg je također tvrdio da ne priznaje, a čime dokazuje da granica između entiteta nije stvarna već simbolična.
Plaše li se Dodik i Stevandić hapšenja, sudskih procesa i odlaska s političke scene ukoliko ponovno prekrše odluke visokog predstavnika?
-Većina onoga što Dodik priča je samo dimna zavjesa iza koje krije svoj strah od pravosuđa, strah od procesa koji se protiv njega vodi u Sudu BiH, strah da će mu OHR zabraniti daljnje političko djelovanje, strah da bi on i njegova djeca mogli odgovarati za korupciju za koju ih optužuju. Hrabar je Dodik u izjavama, ali je kada se treba preći u realizaciju tih obećanja manji je od makovog zrna. Međutim, ima vrlo izraženo znanje i vještine u manipuliranju svog biračkog tijela koje zavedeno nacionalnim pjevom i punim srcem srpstva, ne vidi da im je novčanik prazan.
Moramo napomenuti i to da Dodik to ne bi mogao postići bez pomoći populista iz bošnjačkog spektra, koji mu uredno ne samo vraćaju lopticu na njegov teren da se igra može nastaviti, već mu često i nabace siguran pogodak i time produžuju njegovu nadmoć i politički opstanak. Ne bi Dodika bilo bez Izetbegovića i Komšića, čijim stopama su krenuli Bećirović, Zukan, Isak, Konaković i pojedini članovi NS na čije provokacije Dodik i ne odgovara, jer ne zna ni ko su. Bitno je da se svi oni osjećaju snažni i u svojim očima veliki kada Dodiku nešto oštro odbruse, a dok su sa njim sakriju se u mišju rupu.
Sasvim je izvjesno da ni od Čovićevog Izbornog zakona neće biti ništa, barem kada su u pitanju predstojeći lokalni izboru u BiH. To je upravo potvrdio i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović koji je boravio u posjeti BiH. No, iz Čovićevih redova u posljednje vrijeme, nakon početnog optimizma i hvale, stižu otrovne strelice na račun Trojke, koju HDZ BiH i mediji pod njegovom kontrolom smatraju glavnim krivcem za propast pregovora. Očekujete li da će Trojka ipak pokleknuti i nakon lokalnih izbora pristati na Čovićeve zahtjeve ili bi moglo doći do pucanja koalicije na državnoj i federalnoj razini?
-Po meni je u svemu tome najveći problem to što i Čović i Komšić tu priču guraju, ne zato što im je stalo do Hrvata ili Bošnjaka, već zato što ta priča već skoro dvadeset godina obojici garantuje izbornu pobjedu. To je jedini razlog i zbog toga uporno održavaju tu priču, iako znaju da Predsjedništvo BiH nema značajne nadležnosti i da je apsolutno nebitno da li tamo sjede dva Bošnjaka, dva Hrvata ili Dodik i Čović zajedno. Ništa oni ne bi mogli uraditi jer je najveća moć odlučivanja u Parlamentarnoj skupštini BiH.
Ne smijemo padati u zamku da na probleme i prijedloge rješenja gledamo kao na naše i njihove i da se takmičimo ko će koga pobijediti. Ako nekoga prevarimo, posebno ako prevarimo cijeli jedan narod, nikako ne možemo reći da smo pobjedici jer ćemo na kraju svi izgubiti pošto se nijedna značajna odluka ne može donijeti bez predstavnika svih naroda. Ako dobijemo na ćupriji, izgubit ćemo na mostu. Moramo shvatiti da samo zajedno možemo ići naprijed i raditi na približavanju stavova, na razgovoru, a ne na prijetnjama i teškim riječima.
Ja se nikada nisam nacionalno izjašnjavala. Hrvatica samo po državljanstvu, a ne po nacionalnoj pripadnosti, tako da se ja ne nalazim u toj priči o nacionalom predstavljanju, ali cijenim da je većini građana to bitno i mislim da se to ne smije gaziti samo zato što je neko jači. Alija Izetbegović je u svom govoru prije izbijanja rata govorio da je demokratija tamo gdje onaj ko je manji, ko ima manje glasova, ko je manji narod, ima sva prava. Zašto onda njegovi sljedbenici Hrvatima čine ono što je on Srbima poručivao da ne rade Bošnjacima. Zamislite sljedeću hipotetsku situaciju, da se neki Ante iz Ljubuškog, kojem je majka Bošnjakinja, izjasni kao Bošnjak i da ga Hrvati, kao većinski narod, izaberu kao Bošnjaka u Predsjedništvo BiH, a da on u 4 mandata ni jednom ne posjeti nijednu općinu sa većinskim bošnjačkim stanovništvom. A da pored njega Hrvati izaberu i Hrvata u Predsjedništvo BiH i onda se ko Ado i Budo nadopunjuju. Da li bi i tada reakcije bile iste?
Kako uopće prognozirate rezultate na lokalnim izborima? Može li doći do povratka na vlast poraženih stranaka poput SDA, koja po prvi put u četiri godine nije na vlasti ni u jednoj općini u Sarajevu i nema niti jednog načelnika u glavnom gradu BiH, ima li šansi opozicija u RS-u i stranke koje izlaze na crtu Čoviću?
-Znak napretka BiH će biti kada na lokalnim izborima budemo razgovarali o lokalnim temama, a ne o izmjenama Ustava i Izbornog zakona. Drugi znak napretka BiH će biti kada se poveća izlaznost na izborima, tako da pored ovih standardnih pedesetak posto, glasa bar još 10% građana kojima neće biti svejedno ko će ih voditi naredne četiri godine. Za sada većina njih smatra da su svi isti pa zato i ne žele da glasaju. Nažalost, ovaj put ništa od toga nećemo vidjeti i već vidimo oštrenje nacionalnih jezika za izbornu kampanju. Ali, izborni rezultati će biti dobar pokazatelj političkim strankama kako stoje sa popularnošću. Posebno će se to odraziti zbog uvođenja tehničkih izmjena Izbornog zakona koje će u određenoj mjeri garantirati izborni legitimitet. Ovo bi mogli biti prvi u nizu izbora gdje će birači biti važniji od brojača.
Je li zaustavljen europski put BiH, s obzirom da nakon zelenog svjetla iz Bruxellesa nije došlo do napretka i usuglašavanja niti jednog od reformskih zakona. Očekujete li da do nastavka procesa dođe nakon lokalnih izbora?
-Kada čujete retoriku političara i vidite proteste, svenarodna okupljanja i ostale prijetnje koje se razmjenjuju, čovjek bi pomislio da se BiH nalazi pred novim ratom. Političari to upravo iz tog razloga i rade, jer je strah najjači adut političara za ostanak na vlasti. Kada ljudima zaprijetite ratom neće se pobuniti što nemaju posla, što im kasni plata, što imaju loše zdravstvo, što ne postoji pravna država, njihova jedina pažnja je usmjerena na izjave TikTok političara i njihovo bacanje bombi.
Ne bih rekla da je EU put potpuno zaustavljen, već je pauziran ili usporen i mogao bi ponovo da se ubrza ukoliko političari uspiju da smire svoje strasti i svoj ego. Da smo u blokadi ne bi se vladajuća koalicija uspjela dogovoriti oko Plana reformi za BiH, koji će nam omogućiti pristup sredstvima EU u iznosu od 2 milijarde KM. Da li smo zaista zapali u ozbiljnu krizu vidjet ćemo nakon što prođu povodi koji su ovaj put isprovocirali svađe. Moguće da će to biti i prije izbora. Ono što u ovom trenutku daje nadu je to da je nastavak evropskog puta za BiH važan za sve tri strane. Dodiku je važan jer je to još jedini način da dođe do novca koji mu je neophodan da ne dođe do potpunog kolapsa RS-a, Hrvatima je važan da bi pokazali da su najveći europejci i da bi se dodvorili Plenkoviću i da bi se kroz ulazak u EU bar na simboličan način našli u zajedničkoj državi sa Hrvatskom.
Za Trojku je to bitno jer im nacionalna retorika nije dovoljna da se održe na vlasti već moraju građanima pokazati da su drugačiji i bolji od SDA i DF-a. To ne mogu postići svađom sa Dodikom i Čovićem, jer su Izetbegović i Komšić u tome bili šampioni. Tako da im preostaje da pokušaju sa spuštanjem tenzija i postizanjem dogovora. U tome su djelomično bili i uspješni. A postoji i par političara koji to rade jer im je zaista stalo do Bosne i Hercegovine i boljeg života građana, ali su oni za sada iznimka.
(M.I.)
