Vlasi — balkanski fenomen

Najnoviji rezultati istraživanja genetika Vlaha (iz istočne Srbije) jasno pokazuju sljedeće:

1. Vlasi nisu Rumunji.

2. Vlasi su najsličniji Srbima iz Srbije.

3. Vlasi nisu ni u kakvoj DIREKTNOJ vezi sa Srbima iz BiH i Hrvatske koje su također nazivali Vlasima (odnosno sličniji su Srbijancima nego Srbima iz Hercegovine ili Dalmacije).

4. Vlasi su bez sumnje ostatak romanskog stanovništva

5. Visok procenat haplogrupa I2a i R1a ukazuje da su nositelji tih grupa na Balkanu živjeli i u vrijeme antike

6. Haplogrupa J je, opet se pokazalo, bila daleko prisutnija na Balkanu nego što su to očekivali kako pripadnici mainstream historiografije, tako i autohtonisti. Na tu grupu treba usmjeriti daljnja istraživanja jer njena velika zastupljenost otvara brojna pitanja

Prema tome, otpada mogućnost da su Srbi iz Hrvatske i BiH u stvari nekakvi Vlasi koji su govorili rumunjski.
Prvo, treba vidjeti znanstveni rad o genetici Vlaha istočne Srbije, drugo, Vlasi su šire rasprostranjeniji a kod nas je jaka struja koja kreće od Grčke, preko Makedonije, Albanije, Crne Gore, južne Srbije tako da kroz tisuću godina asimilacije sigurno da se genetika i ljudi miješaju. Ako je dobar dio Slavena asimiliran u Vlahe to ne znači da Vlasi pa i etnički Vlasi nisu postojali ii ne postoje.
 
Prvo, treba vidjeti znanstveni rad o genetici Vlaha istočne Srbije, drugo, Vlasi su šire rasprostranjeniji a kod nas je jaka struja koja kreće od Grčke, preko Makedonije, Albanije, Crne Gore, južne Srbije tako da kroz tisuću godina asimilacije sigurno da se genetika i ljudi miješaju. Ako je dobar dio Slavena asimiliran u Vlahe to ne znači da Vlasi pa i etnički Vlasi nisu postojali ii ne postoje.

Ne bih sad ulazio u to jesu li Vlasi u srednjem vijeku postojali kao etnos, ali ću ukazati na nešto čega ni jedan povjesničar medialist u Hrvatskoj i Srbiji nije svjestan, jer nemaju mentalne kapacitete da razumiju i najosnovnije računske operacije, najlakše kemijske jednadžbe i najjednostavnije zakone fizike, a kamo li genetička istraživanja. Izgleda da su oni izabrali povijest jer su bili antitalenti za prirodne znanosti, pa rade dvostruku štetu - loši su u istraživanjima i zato što im povijest ne bi bila izbor da su mogli birati i zato što nisu dovoljno inteligentni da integriraju u historiografska istraživanja otkrića prirodnih znanosti.

O čemu se radi?

U mainstream historiografiji postoji slaganje oko toga da ako i u jednom etnosu možemo pronaći ostatke stanovnika Balkana iz kasne antike, onda su to Vlasi Hercegovine i Dalmacije.

Neupitna dogma glasi ovako: Srednjovjekovni Vlasi Hercegovine i Dalmacije su ostaci romanskog stanovništva koje je preživjelo seobe naroda od 5. do 7. stoljeća.

Povjesničari su se ubili od dokazivanja te teze, međutim, genetika ih je doslovno učinila smiješnim. Naime, kod Vlaha Hercegovine i Dalmacije dominira I2a haplogrupa više nego kod bilo koje druge populacije na svijetu.

Ali I2a je prema službenom narativu kojeg nameću u Srbiji, a i Hrvati ga uglavnom prihvaćaju došao ovdje u 7. stoljeću!!!!

Pitanje za naše povjesničare: ako su Vlasi ostaci Romana, zašto nose više slavenske genetike nego Slaveni?

Ponavljam, ni jedna slavenska populacija na svijetu nema toliki postotak I2a haplogrupe kao Vlasi Hercegovine i Dalmacije.

Od nas se očekuje da povjerujemo da su Vlasi Romani, ali da nose genetiku Slavena više nego sami Slaveni.

Ili Vlasi nisu Romani ili I2 nije došla sa slavenskim seobama od 5. do 7. stoljeća.
 
I Rumuni i Vlasi su ostatak romanskog stanovnistva. Ti si ovdje u kontradikciji.

Nisam, nego je tvoja pretpostavka da je cijelo romansko stanovništvo imalo istu genetičku sliku pogrešna. Tvoja pretpostavka da je genetika Mezije, Trakije i Dakije bila identična i da su nije bilo priljeva raznih drugih populacija u Rumunjsku i u istočnu Srbiju.


Visoki procenat I2a i R1a samo ukazuje na visok stepen mijesanja Romana sa pridoslim Slovenima. Nidje u svom izlaganju nijesi pokazao nemogucnost veza izmedju Pravoslavnih Hrv/Bih sa Vlasima/Romanima.

Prvo veza postoji, ali su sličniji Srbijancima, što ruši ideju da su Vlasi jedno, a Srbi drugo. Zapravo su najsličniji Vlasi i Srbijanci, pa tek onda vlasi i Srbi iz Hrvatske i Bih i Vlasi i Rumunji. Osim toga, Rumunji, Srbijanci, Vlasi i Srbi iz Hrvatske i BiH su genetički skoro pa jedan narod.

Drugo, visok procenat I2a i R1a kod Vlaha zaista može ukazivati na miješanja, ali ovdje je riječ da je ta genetika I2+R1a dominantna kod Vlaha.
 
Ne bih sad ulazio u to jesu li Vlasi u srednjem vijeku postojali kao etnos, ali ću ukazati na nešto čega ni jedan povjesničar medialist u Hrvatskoj i Srbiji nije svjestan, jer nemaju mentalne kapacitete da razumiju i najosnovnije računske operacije, najlakše kemijske jednadžbe i najjednostavnije zakone fizike, a kamo li genetička istraživanja. Izgleda da su oni izabrali povijest jer su bili antitalenti za prirodne znanosti, pa rade dvostruku štetu - loši su u istraživanjima i zato što im povijest ne bi bila izbor da su mogli birati i zato što nisu dovoljno inteligentni da integriraju u historiografska istraživanja otkrića prirodnih znanosti.

O čemu se radi?

U mainstream historiografiji postoji slaganje oko toga da ako i u jednom etnosu možemo pronaći ostatke stanovnika Balkana iz kasne antike, onda su to Vlasi Hercegovine i Dalmacije.

Neupitna dogma glasi ovako: Srednjovjekovni Vlasi Hercegovine i Dalmacije su ostaci romanskog stanovništva koje je preživjelo seobe naroda od 5. do 7. stoljeća.

Povjesničari su se ubili od dokazivanja te teze, međutim, genetika ih je doslovno učinila smiješnim. Naime, kod Vlaha Hercegovine i Dalmacije dominira I2a haplogrupa više nego kod bilo koje druge populacije na svijetu.

Ali I2a je prema službenom narativu kojeg nameću u Srbiji, a i Hrvati ga uglavnom prihvaćaju došao ovdje u 7. stoljeću!!!!

Pitanje za naše povjesničare: ako su Vlasi ostaci Romana, zašto nose više slavenske genetike nego Slaveni?

Ponavljam, ni jedna slavenska populacija na svijetu nema toliki postotak I2a haplogrupe kao Vlasi Hercegovine i Dalmacije.

Od nas se očekuje da povjerujemo da su Vlasi Romani, ali da nose genetiku Slavena više nego sami Slaveni.

Ili Vlasi nisu Romani ili I2 nije došla sa slavenskim seobama od 5. do 7. stoljeća.
To su sada razni pravci za diskusiju. Recimo da su Vlasi porijeklom većinom od novodošlih Slavena, ali ako to stavimo u etnički ili geografski kontekst mi ustvari ne znamo tko je iz tih Vlaha. Moguće da se radi o Slavenima Grčke, Bugarske, Makedonije pa i Albanije. Normalno tu su Zeta i Raška.

Kao što dio povjesničara govori o pravoslavnoj crkvi koja je povezala Vlahe i Srbe mi i dalje ne znamo tko je iza tih Vlaha. Isto tako u Hrvatskoj postoje Vlasi ali možda je dio njih slavenskog odnosno hrvatskog porijekla, a koji se kasnije asimiliraju u neke druge. Tako da genetika u tom smislu sigurno može pomoći ali vjerojatno treba još čekati da se što više ljudi testira.
 
Ne bih sad ulazio u to jesu li Vlasi u srednjem vijeku postojali kao etnos, ali ću ukazati na nešto čega ni jedan povjesničar medialist u Hrvatskoj i Srbiji nije svjestan, jer nemaju mentalne kapacitete da razumiju i najosnovnije računske operacije, najlakše kemijske jednadžbe i najjednostavnije zakone fizike, a kamo li genetička istraživanja. Izgleda da su oni izabrali povijest jer su bili antitalenti za prirodne znanosti, pa rade dvostruku štetu - loši su u istraživanjima i zato što im povijest ne bi bila izbor da su mogli birati i zato što nisu dovoljno inteligentni da integriraju u historiografska istraživanja otkrića prirodnih znanosti.

O čemu se radi?

U mainstream historiografiji postoji slaganje oko toga da ako i u jednom etnosu možemo pronaći ostatke stanovnika Balkana iz kasne antike, onda su to Vlasi Hercegovine i Dalmacije.

Neupitna dogma glasi ovako: Srednjovjekovni Vlasi Hercegovine i Dalmacije su ostaci romanskog stanovništva koje je preživjelo seobe naroda od 5. do 7. stoljeća.

Povjesničari su se ubili od dokazivanja te teze, međutim, genetika ih je doslovno učinila smiješnim. Naime, kod Vlaha Hercegovine i Dalmacije dominira I2a haplogrupa više nego kod bilo koje druge populacije na svijetu.

Ali I2a je prema službenom narativu kojeg nameću u Srbiji, a i Hrvati ga uglavnom prihvaćaju došao ovdje u 7. stoljeću!!!!

Pitanje za naše povjesničare: ako su Vlasi ostaci Romana, zašto nose više slavenske genetike nego Slaveni?

Ponavljam, ni jedna slavenska populacija na svijetu nema toliki postotak I2a haplogrupe kao Vlasi Hercegovine i Dalmacije.

Od nas se očekuje da povjerujemo da su Vlasi Romani, ali da nose genetiku Slavena više nego sami Slaveni.

Ili Vlasi nisu Romani ili I2 nije došla sa slavenskim seobama od 5. do 7. stoljeća.
Ovo više pišem zbog Darinka za slučaj da uspe da se posveti istini umesto da zauzima rovovski položaj na braniku nacinalnog identiteta baziranog na antisrpstvu.

U hrvatskim univerzitetskim kuloarima se smatra da su svi štokavci - Vlasi, kao što se u srpskim smatra da je kompletna štokavica srpski jezik i da su svi koji su štokavskog porekla ujedno i Srbi.

E sad, uzmemo li npr. Bunjevce ili kako ih izvor naziva "catholici Valachi alias Bunievczi" kao par excellence vlahe, onda moramo videti da, osim što je bunjavačka pradomovina, zapadna Hercegovina, prepuna slovensko-mitoloških toponima, njihove preživele tradicije o Ljelji i kraljicama tipične su slovensko paganske tradicije, pa nije ni čudo da se deo njihove pradomovine mnogo vekova nazivao Paganijom.

Nema tu nikakvog mesta romanofilskim konfabulacijama. Kakono pesma kaže - Dođi, dođi, Lelo, Jelena, ti si moju mladost odnela. ♬ ♪ ♬. Ko zna gde je moja Vranjanka, lepša od svih, lepa Jelena.
Eto, i zato su svi koketeri sa frankovskom idejom o romanofonim dinarskim Vlasima štokavcima - budale.
 
Lela (Ljelje, Poljelja)
Ljelja - Ana Milojković Omi


Lela se kao božanstvo ne spominje u ruskim izvorima o staroj slovenskoj religiji kao ni u onim izvorima koji govore o religiji polapsko-baltičkih i, uopšte, zapadnih Slovena. Međutim, srpske lirske pesme pune su priziva Lele, dok se u srpskim epskim pesmama takođe javlja ova ličnost, doduše, skrivena pod imenom Jelene ili Jelice. Zbog toga sasvim legitimno možemo zaključiti da se Lela kao boginja mogla poštovati na teritoriji Srbije, ali i šire.
Sudeći po fukcijama koje se pripisuju ovoj boginji, Lelu možemo smatrati veoma starim božanstvom. Ona u religiji Južnih Slovena igra ulogu Šumske majke, čije je obožavanje vezano za period matrijarhata. Lela je najsličnija grčkoj Artemidi budući da je vezana za divlju žensku seksualnost i period u kome žena još uvek nije bila potčinjena. Ona je bila boginja šuma, koja se brinula o šumskim stvorenjma kao i o ljudima koji u šumi traže sklonište. Aleksandra Bajić smatra da je Lela bila zaštitnica žena koju i dan-danas prizivaju Srpkinje i Vlahinje u nevolji.

Iz svega ovoga vidimo da je Lela najsličnija Devani zbog svoje divlje ženstvenosti. Međutim, Devana i Lela se razlikuju po mnogo čemu. Devana je, pre svega, božanstvo jakih lunarnih karakteristika, dok je je Lela predstavljena kao boginja leta i Sunčeva nevesta. Na ovaj način, Lela predstavlja onaj aspekt žene koji se polako pokorava muškarcu i koji se predaje samo onome koji je jednako božanstven kao ona sama. Njen par je lično Sunce, čija je Lela večna nevesta, nazvana u lirskim pesmama i Sunčevom sestricom. Kroz mitove o Leli možemo pratiti na koji je način vrhovno žensko božanstvo svrgnuto sa trona da bi podelilo božanske funkcije sa svojim muškim parnjakom. Boginja matrijarhata sve više je gubila svoju moć da bi na kraju potpuno izgubila svoj božanski status u hrišćanstvu, u kome nema ni reči o ženskom božanstvu.
Šta nam srpske lirske pesme govore o Leli? Ona se predstavlja kao ćerka Lade, boginje ljubavi, dok se na nekim mestima i identifikuje sa ovom boginjom: Lejlo, Ljejlo/ Oj Poljeljo, Ljeljo/ Liljano Lado *. Njenim ocem smatra se Ljelj dok joj je brat Poljelj, o čemu govore sledeći stihovi:. ..divna kola tog Ladina/ i Ladina i Ljeljova/ i Poljelja sina njinog/ i Poljelje šćerce njine.** U pesmama ovog tipa često se pojavljuje i usklik le, koji se smatra skraćenim oblikom Lelinog imena. Usklik le je u srpskim i makedonskim pesmama vezan za izražavane tuge i bola, zbog čega se tugovanje u južnoslovenskim jezicima naziva lelekom. Evo i jednog primera leleka: u makedonskoj pesmi Zajdi Zajdi mladi čovek se žali šumi zbog svoje ljudske prolaznosti obraćajući joj se sa goro, le, sestro, izražavajući tako svoju tugu. Usklik le koji se na ovaj način povezuje sa šumom govori u prilog teoriji da je Lela zaista šumska boginja. Lela se u lirskim pesmama javlja i u skrivenom obliku – kao divlja šumska devojka koju prose mnogi ali je ne može imati nijedan. Kada ovu šumsku devojku odvode prosci turskog cara, nebo izražava svoj bes šaljući munje i gromove na njih. Kazna ih stiže jer su se usudili da otimaju sestru samog Sunca, mesečevu rođaku i šumsku vladarku. Epske pesme spominju devojku Jelicu koja je najčešće družbenica heroja iza kojih se kriju solarna božanstva. Takav je, recimo, vojvoda Prijezda, koji sa svojom ženom Jelicom skače u bezdan da ne bi pao u ruke Turcima. Vojvodu Prijezdu i njegovog brata Pojezdu Natko Nodilo smatra slovenskom verzijom Asvina, hinduističkih heroja koji se smatraju potomcima Sunca. Jelica koja se spominje u ovoj epskoj pesmi (Smrt vojvode Prijezde) je kao i mnoge druge Jelice, prema Aleksandri Bajić, niko drugi do Lela, moćna šumska boginja i Sunčeva nevesta.




Vesna Kakaševski
 
Poslednja izmena:
U hrvatskim univerzitetskim kuloarima se smatra da su svi štokavci - Vlasi, kao što se u srpskim smatra da je kompletna štokavica srpski jezik i da su svi koji su štokavskog porekla ujedno i Srbi.
Tu je problem što su obe kuloarske priče napola tačne - jer Vlasi su:

(1) autohtoni
(2) Srbi-Sloveni

- dakle pola hrvatsko-kuloarske priče (da su vlasi autohtoni) je tačno, a pola srpske (da su vlasi-štokavci Srbi) je tačno.
 
Nisam, nego je tvoja pretpostavka da je cijelo romansko stanovništvo imalo istu genetičku sliku pogrešna. Tvoja pretpostavka da je genetika Mezije, Trakije i Dakije bila identična i da su nije bilo priljeva raznih drugih populacija u Rumunjsku i u istočnu Srbiju.

Niko nije spomenuo da imaju istu geneticku sliku, vec da su kulturoloski/jezicki nasljednici rimskog carstva. Ova kultura je stigla u Rumuniju iz Italije preko primorje, naravno.

Prvo veza postoji, ali su sličniji Srbijancima, što ruši ideju da su Vlasi jedno, a Srbi drugo. Zapravo su najsličniji Vlasi i Srbijanci, pa tek onda vlasi i Srbi iz Hrvatske i Bih i Vlasi i Rumunji. Osim toga, Rumunji, Srbijanci, Vlasi i Srbi iz Hrvatske i BiH su genetički skoro pa jedan narod.

Drugo, visok procenat I2a i R1a kod Vlaha zaista može ukazivati na miješanja, ali ovdje je riječ da je ta genetika I2+R1a dominantna kod Vlaha.

Ne mozes izjednacavat citavu Srbiju, sto je mnogo genetski heterogenija nego recimo BiH.

Jos o I2a1b ne znamo dovoljno, ali znamo otprilike da je stigla na Balkan preko Rumunije i Moldavije, dakle je nema kod Luzickih Srba, Poljaka i citavog tog podrucja.
 
Nisam, nego je tvoja pretpostavka da je cijelo romansko stanovništvo imalo istu genetičku sliku pogrešna. Tvoja pretpostavka da je genetika Mezije, Trakije i Dakije bila identična i da su nije bilo priljeva raznih drugih populacija u Rumunjsku i u istočnu Srbiju.




Prvo veza postoji, ali su sličniji Srbijancima, što ruši ideju da su Vlasi jedno, a Srbi drugo. Zapravo su najsličniji Vlasi i Srbijanci, pa tek onda vlasi i Srbi iz Hrvatske i Bih i Vlasi i Rumunji. Osim toga, Rumunji, Srbijanci, Vlasi i Srbi iz Hrvatske i BiH su genetički skoro pa jedan narod.

Drugo, visok procenat I2a i R1a kod Vlaha zaista može ukazivati na miješanja, ali ovdje je riječ da je ta genetika I2+R1a dominantna kod Vlaha.

Najjača haplogrupa kod istočnosrbijanskih Vlaha je J2 sa 28%, doduše uzorak je mali https://www.poreklo.rs/2024/02/04/g...romanofonog-stanovnistva-severoistocne-srbije

Kod Srba iz BiH na preko 1000 uzoraka (što je više nego reprezentativan uzorak) ubjedljivo najjača haplogrupa je I2-Y3120, na drugom mjestu je R1a itd.

image (37).png

image (46).png


@guslar1389 @Q. in perpetuum hibernum @Perperius @Amelica
 
Poslednja izmena:
Uzorak jeste mali i J2 teško da će ostati na prvom mjestu na većem uzorku. Ali će J2 kod istočnosrbijanskih Vlaha vrv. biti solidno jača nego kod Srba i na reprezentativnom uzorku, a moguće da će biti zastupljenija i nego kod Rumuna.

J2 bi mogao biti ostatak antičkog stanovništva Balkana, jer prema onome što do sada znamo iz arheogenetičkih istraživanja, ta haplogrupa je bila vrlo zastupljena na našim prostorima još prije dolaska Rimljana, a i među rimskim legionarima, trgovcima, činovnicima sigurno je bilo nositelja te grupe.
 
J2 bi mogao biti ostatak antičkog stanovništva Balkana, jer prema onome što do sada znamo iz arheogenetičkih istraživanja, ta haplogrupa je bila vrlo zastupljena na našim prostorima još prije dolaska Rimljana, a i među rimskim legionarima, trgovcima, činovnicima sigurno je bilo nositelja te grupe.
Такозвани Власи Србије пореклом су из територија која су данас у Румунији: Румунски Банат, Трансилванија и Олтенија. Доселили су се у седамнаестом, осамнаестом и деветнаестом веку. Говоре наречја румунског језика: банатски и олтенски али без иновација уведена у деветнаестом и двадесетом веку у савременом стандардном румунском. Једноставно преселили су се мање од сто километара са једне на другу обалу Дунава. Језик им је препун србизама због два века школовања на српском. На свом језику себе називају архаичким обликом за Румуне. Добили су српска имена и презимена у деветнаестом веку од стране српске цркве и државе. У државном смислу себе не сматрају Румунима.
 
Poslednja izmena:
Što se tiče Srba i Vlaha u Bosni, imamo novu knjigu "Serbia A Modern History", Marko Attila Hoare, i njegovu tvrdnju da pravoslavni pastiri iz Raške, Zete, Hercegovine i istočne Bosne tijekom 16-17. st. migriraju u unutrašnjost Srbije, dijelove Bosne, Hrvatske i Dalmacije. Ti doseljenici su bili etnički Vlasi i Srbi koji su se ujedinili te su kroz zajedničku pripadnost pravoslavlju formirali jednu etničko-nacionalnu grupu. To je produciralo Srpsku većinu u današnjoj sjevrozapadnoj Bosni.

Serbia A Modern History
https://books.google.hr/books?id=D43yEAAAQBAJ&newbks=0&printsec=frontcover&pg=PT52&dq=vlachs+serbs+military+frontier+2024&hl=hr&source=newbks_fb&redir_esc=y#v=onepage&q=vlachs serbs military frontier 2024&f=false
Malo manje lupanja. OK?
 
Vlasi su slovenski starodeseoci Balkana, od kojih je jedan deo romanizovan. Dakle, nota bene, postoje i vlasi koji nisu romanizovani. To što kod ovih romanizovanih Srba, tzv. Vlaha, imamo neuporedivo više imena sufiksacije -ul (Vladul, Srbul, Dančul, Zorul, Radul, Prvul, Bratul, Jarčul i sl) posledica je čuvanja srpskog arhaizma jer su se kod neromanizovanih vlaha, tj. Srba, imana sufiksa -ul razvila u sufiks -uo i zatim konačno -o i -a, tako je Vladul razvojem postao Vlado ili Vlada, a romanizovani Srbi zadržali su stanje pre ove promene. Otud kod romanizovanih Srba Drakula, a kod neromanizovanih Dragkul daje Draško. Još u jednoj sferi su se očuvali srpski arhaizmi na -ul, a to su prezimena, pa tako beležimo Radulović, Kožul, Žakula, Drakulić, Rakulović, Mamula i sl.
 
Lela (Ljelje, Poljelja)


Lela se kao božanstvo ne spominje u ruskim izvorima o staroj slovenskoj religiji kao ni u onim izvorima koji govore o religiji polapsko-baltičkih i, uopšte, zapadnih Slovena. Međutim, srpske lirske pesme pune su priziva Lele, dok se u srpskim epskim pesmama takođe javlja ova ličnost, doduše, skrivena pod imenom Jelene ili Jelice. Zbog toga sasvim legitimno možemo zaključiti da se Lela kao boginja mogla poštovati na teritoriji Srbije, ali i šire.

The Polish deities Lel and Polel, first mentioned by Maciej Miechowita in 1519, are presented as the equivalents of Castor and Pollux, the sons of the goddess Łada (counterpart of the Greek Leda) and an unknown male god. An idol was found in 1969 on the Fischerinsel island, where the cult centres of the Slavic tribe of Veleti was located, depicting two male figures joined with their heads. Scholars believe it may represent Lel and Polel. Lelek means "strong youth" in Russian dialect.[63] The brightest stars of the Gemini constellation, α Gem and β Gem, are thought to have been originally named Lele and Polele in Belarusian tradition, after the twin characters.[64]
https://en.wikipedia.org/wiki/Divine_twins

Zači, imamo posvedočeno u poljskoj i beloruskoj tradiciji.
 
J2 bi mogao biti ostatak antičkog stanovništva Balkana, jer prema onome što do sada znamo iz arheogenetičkih istraživanja, ta haplogrupa je bila vrlo zastupljena na našim prostorima još prije dolaska Rimljana, a i među rimskim legionarima, trgovcima, činovnicima sigurno je bilo nositelja te grupe.
J2 je vrlo širok pojam koji obuhvata razne grane i podgrane od kojih su neke prisutne na Balkanu više hiljada godina, neke su došle u doba rimske vladavine, a neke i kasnije tokom srednjeg vjeka. J2b2-M241 je nađena među dvocifrenim brojem antičkih predrimskih uzoraka sa zapada Balkana, pa se već sad može reći da je J2b2-M241 bila najjača haplogrupa kod Ilira. Među današnjim balkanskim narodima J2b2-M241 je najviše zastupljena kod Albanaca i Cincara sa preko 15%, dok kod južnih Slovena postoji u sitnim procentima. Ali zanimljivo je da je pomenuta 'ilirska' haplogrupa neravnomjerno raspoređena kod Gega i Toska. Kod Gega je blizu 25%, a kod Toska samo oko 7%.
Izgleda da je većina J2b1-M205 došla na Balkan sa Levanta u rimskom periodu. Čuveni Kriči su J2b1-M205 i njihov predak je po direktnoj muškoj liniji je vrv. došao na Balkan iz Sirije ili Libana u kasnoj antici, možda kao trgovac ili je služio rimsku vojsku na Balkanu te se nikad nije vratio kući i ostavio je potomstvo ovde (https://poreklo04.rssing.com/chan-65540316/article792.html). J2b1-M205 je znatno zastupljenija kod južnih Slovena nego 'ilirska' J2b2-M241, dok je 'ilirska' J2b2-M241 puno zastupljenija kod Albanaca i Cincara nego J2b1-M205. Kriči nemaju nikakve veze sa Albancima, šiptarski botovi na Wikipediji su ih proglasili albanskim plemenom. Kriči su bili vlaško romanofono pleme koje je vrv. prozvalo Durmitor tim imenom (Durmitor ima značenje na istočno-romanskog). Kriči su posrbljeni/slovenizirani u 14-om ili 15-om vjeku, danas njihovih potomaka ima najviše među Srbima ali ima ih i među Bošnjacima i Hrvatima.
J2a-M92 kojoj pripadaju Cuce i Pješivci (i naš @guslar1389) je po svemu sudeći puno novijeg datuma na ovim prostorima od prethodno pomenutuh J2b2-M241 i J2b1-M205. Cucko-pješivačka J2a-M92 je vrv. došla iz Italije u 15-om vjeku, a donosilac iste je moguće došao u pratnji Jelisavete žene Đurđa Crnojevića koja je bila Venecijanka. Ima još puno grana i podgrane J2 i svaka je priča za sebe, eto pomenuh samo neke.
Neka me @Demagogic ispravi ako sam nešto fulao apropo cucko-pješivsčke grane, on poznaje genetiku crnogorskih, brđanskih i starohercegovsčkih plemena bolje od mene.
 
J2 je vrlo širok pojam koji obuhvata razne grane i podgrane od kojih su neke prisutne na Balkanu više hiljada godina, neke su došle u doba rimske vladavine, a neke i kasnije tokom srednjeg vjeka. J2b2-M241 je nađena među dvocifrenim brojem antičkih predrimskih uzoraka sa zapada Balkana, pa se već sad može reći da je J2b2-M241 bila najjača haplogrupa kod Ilira. Među današnjim balkanskim narodima J2b2-M241 je najviše zastupljena kod Albanaca i Cincara sa preko 15%, dok kod južnih Slovena postoji u sitnim procentima. Ali zanimljivo je da je pomenuta 'ilirska' haplogrupa neravnomjerno raspoređena kod Gega i Toska. Kod Gega je blizu 25%, a kod Toska samo oko 7%.
Izgleda da je većina J2b1-M205 došla na Balkan sa Levanta u rimskom periodu. Čuveni Kriči su J2b1-M205 i njihov predak je po direktnoj muškoj liniji je vrv. došao na Balkan iz Sirije ili Libana u kasnoj antici, možda kao trgovac ili je služio rimsku vojsku na Balkanu te se nikad nije vratio kući i ostavio je potomstvo ovde (https://poreklo04.rssing.com/chan-65540316/article792.html). J2b1-M205 je znatno zastupljenija kod južnih Slovena nego 'ilirska' J2b2-M241, dok je 'ilirska' J2b2-M241 puno zastupljenija kod Albanaca i Cincara nego J2b1-M205. Kriči nemaju nikakve veze sa Albancima, šiptarski botovi na Wikipediji su ih proglasili albanskim plemenom. Kriči su bili vlaško romanofono pleme koje je vrv. prozvalo Durmitor tim imenom (Durmitor ima značenje na istočno-romanskog). Kriči su posrbljeni/slovenizirani u 14-om ili 15-om vjeku, danas njihovih potomaka ima najviše među Srbima ali ima ih i među Bošnjacima i Hrvatima.
J2a-M92 kojoj pripadaju Cuce i Pješivci (i naš @guslar1389) je po svemu sudeći puno novijeg datuma na ovim prostorima od prethodno pomenutuh J2b2-M241 i J2b1-M205. Cucko-pješivačka J2a-M92 je vrv. došla iz Italije u 15-om vjeku, a donosilac iste je moguće došao u pratnji Jelisavete žene Đurđa Crnojevića koja je bila Venecijanka. Ima još puno grana i podgrane J2 i svaka je priča za sebe, eto pomenuh samo neke.
Neka me @Demagogic ispravi ako sam nešto fulao apropo cucko-pješivsčke grane, on poznaje genetiku crnogorskih, brđanskih i starohercegovsčkih plemena bolje od mene.

Ovo su velike pretpostavke kao i prica o N1 sa normanima iz vremena Bodina, uvijek pazljivo sa ovakvim zakljuccima.
 
Ovo su velike pretpostavke kao i prica o N1 sa normanima iz vremena Bodina, uvijek pazljivo sa ovakvim zakljuccima.
Kakva N1 i Normani? Sa Normanima su povezivali I1-P109 kojoj pripadaju Drobnjaci Novljani, konkretno povezivali su je sa jednom normanskom kampanjom na Balkanu sa kraja 11-og vjeka. N1 je skoro nepostojeća na ovim prostorima. N2-P189.2 su Pivljani i većina Banjana, ali tu haplogrupu niko nikad nije povezivao sa Normanima.
 
Kosovo je Srbija. I krajem 13-og vjeka je već odavno bilo u Srbiji. Vlasi Kosova su u to doba bili polu srbizirani/slovenizirani. Vrv. su bili dvojezični. Vlasi sa Kosova koje je očito kralj Milutin poslao mađarskom kralju da mu pomognu u borbi protiv Tatara 1284-85. su bili dio grupacije Vlaha koji se pominju u Milutinovoj povelji manastiru Banjska početkom 14-og vjeka. Nakon što su pomogli mađarskom kralju u zaustavljanju Tatara u blizini Tise nisu se želili vratiti u svoju postojbinu, pa ih je mađarski kralj naselio u Maramureš.
Једино не знам да ли је Бањска тада Косово... Као што песма каже... "Беше бане у маленој Бањској, у малеој Бањској крај Косова..."
 

Back
Top