Vlasi — balkanski fenomen

Dakle, pominje se kako se na hrvatskom jeziku, a kako na vlaškom, kaže izvesna reč. Ovde se bez sumnje radi o bilingvalnom području i vlaški etnonim upotrebljen je u oznaci primorskog romanofonog stanovništva. To pripada istoj epohi kao i ove bosanske i srpske isprave; pre nego što je taj termin za primorsko stanovništvo, rimokatoličke veroispovesti, bio potisnut.

Bio je i Beograd "bilingvalno područje" 1916.

Upravo je sramota kako brljaš sa činjenicama da bi naizgled bio u pravu.

Zapamti dok si živ, vlaški jezik u Vinodolskom zakonu je "mletački" jezik (veneto). I koji bi nomadi imali svoju reč za đakona u crkvi? Kakvo naopako razmišljanje, muka da ti pripadne...
 
Pogledaj koliko si "napredovao" za 10 godina; na ovo ti je tada odgovorio Bastiani:
Заиста? А Пољаци и данас називају Италијанце Wlosima, онако случајно? И не само Пољаци него и Чеси, Мађари и Словенци називају Италијанце варијантама егзонима Власи.
Upravo to se dobro uklapa u to što je Mrkalj zamislio (možda to i nije njegova ideja, ne znam, možda je i on odnekud preuzeo, ali ja sam to pročitoa ovde na forumu od njega). Suština priče je da su vlasi romanizovani Sloveni, i koji su vremenom razvili sopstveni jezik baziran na latinskom.

Odatle, koliko treba do pretpostavke da su Poljaci, koji su živeli u istom okruženju sa Vlasima, ali ne i sa Italijanima, počeli i Italijane da nazivaju imenom Vlaha, pošto su im jezike videli kao slične?
 
Naziv vlah slovenskog je porekla i označava roba (izvorno *vlak).

Možeš spomenuti još hiljadu puta nešto kao ovo bez izvora i doslovno ikakvog potkrepljenja i to nikada neće postati istina.

Srbima u užem smislu označavala se vlastela, a ne sebri. Čemu ovo notorno brljavljenje?

Ti misliš da se Zakon Srbljem odnosi na vlastelu? :lol:

Razumem zašto si pomislio da bi Dubrovčani mogli da budu "Vlasi" za M. Ninoslava. [..]

Imajući to u vidu, nema sumnje da je prevod povelje bana Matije Ninoslava - rđav prevod čoveka koji nije znao kako da na latinski prevede srpsku reč vlah, odnosno, smatrao je, kao što je za Vinodolce vlah bio Mlečanin, da se misli na Vlaha kao romanskog Dubrovčanina. Tu je pogrešio, jer ban nije mislio na Dubrovčane, nego na slovenske vlahe, stočarsko-nomadsku bezemljašku kategoriju srpskog društva.

Nema mesta sumnji da se u poveljama Stefana i Ninoslava pod Vlasima kriju Dubrovčani.

Zapamti dok si živ, vlaški jezik u Vinodolskom zakonu je "mletački" jezik (veneto). I koji bi nomadi imali svoju reč za đakona u crkvi? Kakvo naopako razmišljanje, muka da ti pripadne...

Lele...i ti meni o brkanju. :hahaha: Pa ko li je spominjao 'nomade' u Vinodolskom zakonu?

P. S. Otkud znaš da se to odnosi na venecijanski?
 
Poslednja izmena:
Činjenica 4: Mi sa sigurnošću ne znamo izvor (ni vreme ni autora) dvaju latinskih prevoda dveju povelja u kojima je vlah prevedeno na latinski kao Raguseus. Sve i da poverujemo u autentičnost latinskog prevoda i njegovu istovremenost i istomesnost sa srpskim originalom, ostaje pitanje sa kojim se suočio prevodilac: kako na latinski u 13, 14, 15. veku prevesti reč vlah kada se radi o specifičnoj kategoriji srpskog društva? Budući da je "knez" u povelji specificiran kao "knez dubrovački", prevodilac je mogao pogrešno zaključiti, kao i potonja istoriografija, da se pojam vlaha odnosi na Dubrovčanina, razmišljajući nekom logikom reciprociteta.

Samo da dodam još ovo...prevod Stefanove povelje na lastinski je nastao sredinom XIII stoleća, u samom Dubrovniku; načinio ga je pisar Paskal. Kada je ona stigla u Dubrovačku republiku, prirodno, odmah je bila prevedena na latinski. Razuginski notar je Vlah preveo kao Dubrovčanin.

Podsetimo se povelja, još jednom (zbog Mrkalja nadam se i poslednji put); ovako je izgledala Stefanova:

Povelje.PNG


Kada se pročitaju sve četiri (odnosno svih pet) povelje, umesto pojedinačnog čupanja nekih i kada se ne posmatra u sklopu prilagođavanja izvora ideji (a možda i ideološkoj zamisli) prostora za nedoumice jednostavno nema. Mrkaljeve insinuacije su bez ikakve trunke osnovanosti. :kafa:
 
Da sad ne stilizujem poruku tandoorijanskom uvodnom invokacijom stoke krupnog i sitnog zuba, reću ću samo ovo:

kad objasniš kakve veze imaju dubrovački Romani sa srpskim običajnim vlaškim zakonom, možda te neko i shvati ozbiljno.

Prilično sam siguran da velika većina ljudi koja čita ovo što pišem shvata podosta ozbiljno. Da li se to može reći i za tvoje unose na forum, pitanje je.

O tome što pominješ sam već pisao na prethodnoj stranici:

To nije jedini primer u kojima su zakonskim normama rešavani odnosi između nove populacije koja se pojavila u velikoj Seobi naroda i zatečenog stanovništva na ruševinama Rimskog carstva, ali pominjem Tulusko kraljevstvo iz toga što je najpoznatiji i najreprezentativniji primer. U svim novostvorenim zemljama vrlo je jasan taj dualizam između dve osnovne kategorije i odnos koji je postojao i kod Srba očigledno preslikava isto to stanje. Iliti, baš kao što se u našim poveljama nalazi, imamo (latinski bi bilo rečeno) Lex Serborum i Lex Romana (Serborum). Najstariji pisani izvori očigledno i urbano stanovništvo primorskih gradova tretiraju tako. Vremenom, posebno zahvaljujući Nemanjićima, sklapaju se posebni ugovori sa gradovima u primorju koji dobijaju svoje statute autonomije, što će dovesti do njihovog procvata i izdvajanja Latina kao posebne kategorije stanovništva, iz Vlaha. Ovoj podeli starije jedinstvene kategorije na dve, na Latine i Vlahe, pomoći će i kristalizacija šizme dva ogranka hrišćanstva (što je vrlo bitno za diferencijaciju ljudskih zajednica, na starnu što su ljudi nesumnjivo govorili drugačijim dijalektima vulgarnih romanskih jezika): Latini će biti rimokatolici, podređeni arhiepiskopu u Baru, a Vlasi pravoslavci, vernici srpske Crkve.

Od Pijovića, nešto detaljnije od 58. stranice:

Zašto Vlasi iz povelja u 13. st. nisu mogli biti Vlasi kasnijih isprava

Imaš celi doktorat; citiraću samo zaključak te glave:

Marko Pijović:
Zato o Vlasima kao posebnoj društvenoj skupini, te pravno oblikovanoj kategoriji predominantno brdsko-stočarske populacije na istočnoj polovini srednjeistočnoga Jadrana ne može biti govora prije 13. st., a na zapadnoj polovini istoga o njima ne može biti govora za period prije 14. stoljeća.

Kao što i sam znaš, pojam Vlah evoluirao je, pa je tako vremenom izuzeo i primorsko (urbano) romansko stanovništvo jadranske obale.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Bio je i Beograd "bilingvalno područje" 1916.

Upravo je sramota kako brljaš sa činjenicama da bi naizgled bio u pravu.

Zapamti dok si živ, vlaški jezik u Vinodolskom zakonu je "mletački" jezik (veneto). I koji bi nomadi imali svoju reč za đakona u crkvi? Kakvo naopako razmišljanje, muka da ti pripadne...

Čekaj, čekaj malo...jesi li ti to insinuirao da je Vinodolski bio pod mletačkom vlašću?

:bum:
 
Ovo mora biti jedan od razloga zašto su naši stari Cincare stalno smatrali Grcima.

I kad pitate neke starije beograđane, pripadnike starih porodica, a koji nisu ovako etnografski obrazovani, svi će vam reći zar Cincari nisu Grci?

Vise o ovome... Citati iz knjige Istorija Makedonije, A. Vakalopulosa:

1) Α good number of these Macedonians settled abroad spoke Vlach, a language in its own right, of Latin origin and akin to the other Romance languages of Western Europe and Rumania. These are the people called Koutsovlachs. Apart from their mother tongue they also speak Greek. These Vlach-speaking inhabitants of Western and Central Macedonia and of Thessaly probably represent native populations who have been Latinized, but who have marked Greek feelings and are known by the name Ἑλληνόβλαχοι.

Most of the information about the Koutsovlachs who had settled in Serbian and other Yugoslav territories I have taken from the book of D. Popović (a Koutsovlach himself from Kruševo) about the Cincars (Koutsovlachs). Living as he does in Yugoslavia, Popović is well disposed to that nation, though he displays a marked antipathy towards the Greeks. Yet in spite of this, he is forced to recognise the identity of feeling between Koutsovlachs and Greeks. Thus he writes that the Koutsovlachs are very proud of their Greek ancestry, that they often refer to their glorious Greek past and record the names of the great figures of ancient Greece and the Fathers of the Church. In the Greek struggles for freedom and particularly during the War of Independence the activities of the Koutsovlachs cannot be separated from that of the other Greeks.

Though living in a foreign land, the heart of every Koutsovlach, like any other Greek, was orientated towards Greece, and he followed with sympathy and enthusiasm the dramatic moments of her history. Popović mentions a liqueur-maker who had put on his firm's labels the name 'Karaiskakis' (one of the Greek leaders in the War of Independence) with a portrait of the hero besides the name. Such great benefactors of Hellenism as Pangas, Averov, Sinas, Tositsas, Stournaras, who have founded notable cultural institutions or have made great donations to Greece, are of Koutsovlach origin. From the lands where they have established themselves and made their fortune such men have frequently demonstrated their feelings of gratitude and donated money for a variety of socially benevolent works, especially the foundation and upkeep of educational and ecclesiastical establishments. Α number of their foundations survive to this day.

So interwoven were the identities of Greek and Koutsovlach that in countries outside Greece their neighbours hardly knew to which of the two peoples the foreign immigrants belonged. Even their descendants often did not know whether their forefathers had been Greek or Koutsovlach.

2) In Veles of modern Yugoslavia were established alarge number of Greek merchants most probably of Koutsovlach origin, who formed an association. Its brazen emblem depicts the River Vardar spanned by a bridge, and inscribed around the inner circumference are the words 'Σύστημα τῶν πραγματευτῶν Ρωμαίων ἐν Βελισᾷ Κιοπρουλοῦ' and on the outer 'Corpo Greco mercantile in Velissa'. The Koutsovlach families of Kragujevac came mostly from Gópesi and Pisodéri, with 15 of them from Sélitsa and Siátista.

3) At Zemun (Semlin) ... The Vlach-speakers called themselves Greco-Vlachs or Macedonian Vlachs, and their community seal bore the words 'Κοινότης τῶν Ρωμαίων καὶ Μακεδονοβλάχων'. The Greek-Koutsovlach community at Novi Sad called itself Communitas Hellenica or Graeca.

4) In Hungary emigrants enjoyed almost a monopoly of the livestock-trade, handling cattle, sheep, pigs, horses and other animals. Indeed in Srem, Banat and Batska 'Greek' and 'livestock-dealer' had become virtually synonymous terms, and every dairyman, even though he might be a Serb, was called a 'Greek'.

5) Α list of the inhabitants of the cities of Srem — north-west of Belgrade between the Danube and the Sava — (Zemun, Karlowitz, Bukovar, Mitrovitsa, etc.) shows that in 1736/37 a considerable number of Western Macedonians were living in that region. Even today the main road passing through the villages of Srem is called 'the Greek road'.
 
Što se tiče Korče (Корча или Горица)

1) Palairet, Michael (2016). Macedonia: A Voyage through History (Vol. 2, From the Fifteenth Century to the Present). Cambridge: Cambridge Scholars Publishing. pp. 114–115. ISBN 9781443888493.

- Of these, 14,000 were "Greek", the rest Albanian. "Greek" means that they adhered to the Orthodox Church, but they were probably predominantly Vlach, and enjoyed strong links with Romania... In the early 1880s, a rich Vlach emigre named Anastasios Avramidis-Liaktis announced his intention of making over his fortune for the benefit of people of Korçë, and Albanians (presumably the Committee) approached him for funds to open an Albanian school there. The project caused inter-communal tension which led to the donor proposing instead a Greek school with Albanian teaching twice a week. Even this diluted scheme was dropped, as Avramidis-Liaktis learned to act "according to a purely Greek consciousness".

2) Koukoudis, Asterios (2003). The Vlachs: Metropolis and Diaspora. Thessaloniki: Zitros Publications. ISBN 9789607760869. pp. 297-298.

- Regarding the origins of the urban Vlachs of Korçë, Liakos notes that, according to a written source dating to 1867, apart from the Moschopolitans, there were also Vlachs from the village of Shalës in Kolonjë, which he describes as a former Arvanitovlach settlement. Aravandinos reports that the people from Shalës and many from Moschopolis probably settled in Korçë in an organised way, when the area was fairly calm after 1834. These settlers established the market district in Korçë known as Varossi. If we bear in mind that the Arvanitovlachs who arrived in the Korçë area in the early nineteenth century played a considerable part in establishing the Christian urban class in Korçë, then we may, rather cautiously perhaps, suppose that one of the places from which they came was Shalës."

mYnFuT5.jpg


Prior to the 14th century Albanian migrations the area was inhabited by Vlachs. One of the two main waves of Albanian movements coming from the north reached Kolonjë, as well as nearby Dangëllia. Hammond, Nicholas Geoffrey Lemprière (1967). Epirus: the geography, the ancient remains, the history and topography of Epirus and adjacent areas. Clarendon p. 27. "One wave has filled Danglli and Kolonje (pronounced Colonia, probably a Vlach word, dating from the time when the area was occupied only by Vlachs)."
 
Mirčevska, Mirjana P. (2007). Verbalni i neverbalni etnički simboli vo Gorna Reka [Verbal and non-verbal ethnic symbols in Upper Reka]. Skopje: Institut za Etnologija i Antropologija. ISBN 978-9989-668-66-1.

pp. 148–149: In the census books from the 15th century within contemporary settlements in the Upper Reka area are encountered names of a Slavic and non-Slavic character. It is relatively difficult to determine the origin of these names, whether it was Aromanian or Albanian names. But, given that within current day Albanian names there is not one from then; it seems that Vlach names at that time prevailed in the area. With that we associate the names Vlash Tanush, Gon Vlash, Duka (Doka) Mihail, Lazar (son of) Kalina, Miho Shalis. It is undisputed that some of these Upper Reka families have distant Vlach origins that in the period before the 15th century began intensively to become slavicised. Yet there endures the Aromanian (Vlach) impact on names and is sustained also on the Albanian population in this region, as in some neighboring areas. Therefore, it is almost impossible to say for certain whether in some cases the Albanian, Vlach ethnic or mutual interpenetration that testify to names: Gerg son of Andreya, Dabich Loz(e) Progon Tome, Dzheko son of Gerg, Miho Meksha, Petko son of Miho.
 
O tome što pominješ sam već pisao na prethodnoj stranici: "U svim novostvorenim zemljama vrlo je jasan taj dualizam između dve osnovne kategorije i odnos koji je postojao i kod Srba očigledno preslikava isto to stanje. ... Najstariji pisani izvori očigledno i urbano stanovništvo primorskih gradova tretiraju tako.

Vremenom, posebno zahvaljujući Nemanjićima, sklapaju se posebni ugovori sa gradovima u primorju koji dobijaju svoje statute autonomije, što će dovesti do njihovog procvata i izdvajanja Latina kao posebne kategorije stanovništva, iz Vlaha. Ovoj podeli starije jedinstvene kategorije na dve, na Latine i Vlahe, pomoći će i kristalizacija šizme dva ogranka hrišćanstva (što je vrlo bitno za diferencijaciju ljudskih zajednica, na starnu što su ljudi nesumnjivo govorili drugačijim dijalektima vulgarnih romanskih jezika): Latini će biti rimokatolici, podređeni arhiepiskopu u Baru, a Vlasi pravoslavci, vernici srpske Crkve."

Ovo bi bilo prihvatljivo objašnjenje, i tačnost prevoda vlah sa Raguseus bila bi prihvatljiva kada ni u zaleđu Dubrovnika ni u ostatku države srpskog bana M. Ninoslava ne bi bilo vlaha u to vreme. A većina vlaha je bila upravo izvan Dubrovnika i, većina ukupnog stanovništva izvan Dubrovnika, npr. Zahumlja, bili su vlasi. Naravno, za mene i ostatak racionalnog i obaveštenog sveta, ti vlasi bili su Južni Sloveni iliti Srbi, starosedeoci Slovenskog Juga za šta danas postoje jaki dokazi.

Takođe, na Slavenovu žalost, (inače pogrešan) prevod vlah sa Raguseus bio bi prihvatljiv kada u povelji ne bi već postojala Stefanova odrednica za Dubrovčane, koje pri obraćanju Žvan Dandolu Stefan zove jasno: vaši ljudi, a ne "vlasi".


1569820190692.png


Treće, i možda najbitnije, Stefan jasno ukazuje da kada je u pitanju spor između Dubrovčana i Srba (Stefanovih podanika): ako se učini krivina među gradom i među mojom zemljom da se (sa)staju sudije gde je zakon i da ispravljaju. Dakle, opet Dubrovnik nema nikakve veze sa vlasima.

Četvrto, Stefan naređuje da ne "uzima" (kažnjava) srbljin vlaha bez suda, ali ne navodi suprotno (da vlah ne kažnjava Srbljina bez suda) jer se u praksi i nije moglo desiti da pučanin kazni plemića bez suda. Ovime je, još jednom, jasno da su srblji bosanaska vlastela i da Stefan ovim štiti puk od vlastele.

Dubrovčani, dakle, nisu sebe smatrali "Vlasima", niti su "Vlasima" smatrani od drugih, sve do novije istoriografije.
 
Poslednja izmena:
Naravno, za mene i ostatak racionalnog i obaveštenog sveta, ti vlasi bili su Južni Sloveni iliti Srbi, starosedeoci Slovenskog Juga za šta danas postoje jaki dokazi.
Aјде бре Мркаљ, имаћеш више успеха да убедиш неупућене форумаше да човек никад није слетео на Месец, због Allen Belts, те да је ту целу причу снимио Stanley Kubrick у име CIA.
 
Ne. To je još jedan tvoj čovek od slame.

A koja je, onda, bila svrha komparacije Vinodolskog sa Beogradom pod austrougarskom okupacijom?

Četvrto, Stefan naređuje da ne "uzima" (kažnjava) srbljin vlaha bez suda, ali ne navodi suprotno (da vlah ne kažnjava Srbljina bez suda) jer se u praksi i nije moglo desiti da pučanin kazni plemića bez suda. Ovime je, još jednom, jasno da su srblji bosanaska vlastela i da Stefan ovim štiti puk od vlastele.

Koliko god puta da ponoviš, nikada nećeš stvoriti novu realnost. Zakon Srbljem reguliše obaveze i namete zavisnog stanovništva (koje su veće od vlaških). Zakon stari Srbljem:

ZakonSrbljem1.PNG


Po jednoj, strožoj odredbi, jer su srpske srednjovekovne vlasti pokušavale ograničiti brakove između Srba i Vlaha, propisano je bilo da ukoliko se to desi Srbin Vlahinju dovede kući (među merophe), umesto da tamo živi kao pripuz.

Merophe.PNG
 
Zavisno stanovništvo koje je obrađivalo zemlju; dakle osnovna privredna delatnost kod srednjovekovnih Srba, u dokumentima je nazivano ljudi i crkveni ljudi. Kao i meropsi. Kada se javljaju grupisane odredbe za neke druge skupine, na primer za Vlahe, ond su ti ljudi Srblji, kako bi se uvela distinkcija. Meropaški zakon postaje Zakon Srbima, a u članovima gde se direktno pominju, meropsi su nazivani direktno Srbljima.

Npr. u Svetoarhanđelovskoj hrisovulji.

Srbljem.PNG

Vlajko.PNG


Srbi dva dana u svakoj sedmici rade na imanju svog seniora, za razliku od Vlaha. To ti je, @Mrkalj, taj dualizam. Između običnog stanovništva, poljoprivrednika sa standardnim nametima, i onih koji su povlašćeni sloj sebara. Koliko puta treba citirati izvore i ponavljati ovo da bi shvatio. To što ti tvrdiš bez ikakve trunke osnovanosti je.
 
Četvrto, Stefan naređuje da ne "uzima" (kažnjava) srbljin vlaha bez suda, ali ne navodi suprotno (da vlah ne kažnjava Srbljina bez suda) jer se u praksi i nije moglo desiti da pučanin kazni plemića bez suda. Ovime je, još jednom, jasno da su srblji bosanaska vlastela i da Stefan ovim štiti puk od vlastele.

1569842425081.png


У име Оца и Сина и Сватога Духа амин!
Аз раб Божји Матеј, а одмјелом Нинослав, бан бос’нски велики, кле се кнезу
Дубров’чкому Жан Дандолу и всеј опћине Дубров’чкој.
Таквом с’м се клетв’ју клел, каком се је бан Кулин клел:
Да ходе Власи свободно, их добит’к, тако како су у бана Кулина ходили, без все хабе и зледи. А ја кудје облада, тудје си ходите пространо и здраво, а ја пријати како-ре сам себје, и наук дати од все зледи.
А се писах, именом Десоје, граматиг бана Нинослава, велијега бос’нскога, тако вјерно како-ре у првих.
А се јеште: ако вјерује Србљин Влаха, да се при пред кнезем; ако вјерује Влах Србљина, да се при пред баном, а иному Влаху да не буде изма. Боже-ре ти дај здравије.


Prilično je jasno da je Dubrovnik za Vlahe, a Bosna za Srbe.
 
Četvrto, Stefan naređuje da ne "uzima" (kažnjava) srbljin vlaha bez suda, ali ne navodi suprotno (da vlah ne kažnjava Srbljina bez suda) jer se u praksi i nije moglo desiti da pučanin kazni plemića bez suda. Ovime je, još jednom, jasno da su srblji bosanaska vlastela i da Stefan ovim štiti puk od vlastele.

A ako piše da ne uzima ni Vlah Srbina bez suda, a ne samo obratno? Šta onda?

И сĕ оште: Ако вĕрује Србљин Влаха, да сĕ при пред кнезем Дубров'чким; и јако верује влах Србљина, да се при пред Баном, и иному Влаху и иному Србљину да не изма. [....] И да нĕ никĕрĕ изма на инаго Србљина ни на инаго Влаха, лише на самога исца.

И сĕ оште: Ако верује Србљин Влаха, да сĕ при пред кнезем Дубров'чким; и јако вĕрује влах Србљина, да се при пред Баном, и иному Влаху и иному Србљину да не изма.


izma.PNG

Kriv.PNG


Za pune tekstove, Vaso Glušac: https://www.docdroid.net/bt6gO4M/j-24596.pdf

Kada se konsultuju sva četiri teksta, a ne istrgava iz konteksta neki pojedinačni delić i uklapa kako dolikuje, postaje jasno da je Mrkaljevo tumačenje — doslovno nemoguće.

:ceka:
 
Poslednja izmena:
Srbima u užem smislu označavala se vlastela, a ne sebri. Čemu ovo notorno brljavljenje?

Povelja istoga srpskog kralja o kojem diskutovasmo (Milutina), ali ovaj put manastiru Sv. Nikole na Vranjini:

vlastele.PNG


U tekstu povelje se koristi isti redosled, samo što nema prva dva etnonima (Grka i Bugara). Obratiti pažnju i na formulaciju rečenice: od vlastele, velike i male.

Što bi Mrkalj rekao, case closed. :kafa:
 
Kassel conversations

URL:
https://en.wikipedia.org/wiki/Kassel_conversations

Kassel conversations (in German: Kasseler Gespräche) is the conventional name of an early medieval text preserved in a manuscript from c. 810. It is held today in the university library of Kassel, Germany (Ms. 4° theol. 24). It contains several parts, among them an Exhortatio ad plebem christianam, an instructional theological text in Latin. The part that has been of most interest for modern scholarship is that of the so-called Kassel glosses, one of the earliest written documents of the Old High German language.

The Kassel glosses are a collection of words and short phrases translated from Latin to Old High German. They appear to have been meant as a practical tool to help speakers of Romance languages to learn Old High German.

The most famous entry, however, is a jocular jibe in Latin and Old High German:
  • Latin: "Stulti sunt romani sapienti sunt paioari modica est sapientia in romana plus habent stultitia quam sapientia."
  • Old High German: "Tole sint uualha, spahe sint peigira; luzic ist spahe in uualhum mera hapent tolaheiti denne spahi."
  • Translation: "Roman ("uualha") people are stupid, Bavarians are smart; there is little smartness in the Romans; they have more stupidity than smartness."
tXNXAtR.png

ePenUmj.png

YKNUO7r.png
 
The Vlach origin of Comnenes

1) The Emperor Manuel Comnene "showed a particular sympathy towards the Vlachs, people of the same race as him".

Translation of [1], from French into English - Page 213:

"As the basis of our discussions in this respect we can use a direct testimony which, according to Charles Hopf, we find among the information we receive in the travel journal of Benjamin of Tudela, according to which the Jewish traveler asserts that the Emperor Manuel Comnene, who ruled during his stay in Constantinople, "showed a particular sympathy towards the Vlachs, people of the same race as him" (des Kaisers Manuel Zuneigung zu den Stammesgenossen Vlachen - see footnote 1 on page 213)."

2) According to Psellos, the Comnenes were from the village of Comne, located in the Toundscha valley, near Adrianople - a region with a Vlach element.

Translation of [2], from French into English - Page 214:

"For the village of Comne, according to the very reliable geographical indication which has already been given to us, was in a region where the Vlach element, at that time, had to be sufficiently represented, because it came from the immediate vicinity of the mountains Hemus and Rhodope, which for several centuries had been flooded by masses of Vlachs from the north and constituted a land of an eminently Vlach character, a Vlachia, according to the unanimous and concordant testimonies of contemporary historical documents (Nicetas Acominatos, Ansbert, Villehardouin, Clary, Henri de Valenciennes, etc.). Acominatos assures us that in his time the Vlach pastoral population extended as far as Anchiale; a little later, in the time of Andronic Paleologus, according to Pachymere, Vlachs reached even to Vizye and the environs of Constantinople..."






 
Zapamti dok si živ, vlaški jezik u Vinodolskom zakonu je "mletački" jezik (veneto). I koji bi nomadi imali svoju reč za đakona u crkvi? Kakvo naopako razmišljanje, muka da ti pripadne...
Ne znam jel vam poznato,ali u ono doba se Vinodolski kanal nazivao Morlački kanal,ili na talijanskom Cannale del Morlacho.

Vlahe su u ono doba kako Talijani,tako i domaći nazivali Morlacima.
 
Ne znam jel vam poznato,ali u ono doba se Vinodolski kanal nazivao Morlački kanal,ili na talijanskom Cannale del Morlacho.

Vlahe su u ono doba kako Talijani,tako i domaći nazivali Morlacima.
Тако су Италијани и други називали оне Влахе које ми данас називамо Морлацима. Нико није називао друге Влахе, на пример Румуне, Аромуне (Цинцаре) или Истрорумуне (Ћиће) Морлацима. А неки Словени, на пример Пољаци, и данас називају Италијане Wlosima. Такође Немци и данас називају Французе и Италијане Welschen.
 
Тако су Италијани и други називали оне Влахе које ми данас називамо Морлацима. Нико није називао друге Влахе, на пример Румуне, Аромуне (Цинцаре) или Истрорумуне (Ћиће) Морлацима. А неки Словени, на пример Пољаци, и данас називају Италијане Wlosima. Такође Немци и данас називају Французе и Италијане Welschen.

A Pop Dukljanin?
 

Back
Top