@Lanselot
Koliko ja znam, nije reč ni o kakvoj manjini; većina stanovništva su doseljenici (tj. njihovi potomci) iz (današnje) Rumunije.
Situacija sa dakoromanskom populacijom u istočnoj Srbiji je slična nacionalnom inženjeringu koji se i drugde odvijao pod Titovim režimom. Primera radi, kako je zabranjena bilo kakva individualnost kod Bunjevaca i odlučeno i zvanično da se Bunjevcima objašnjava da su Hrvati, te u svakoj dokumentaciji tako i prevodi reč Bunjevac sa Hrvat. Ovde je iskorišćen jedan trik; komunistička partija je pod izgovorom da se uvodi poštovanje kako ljudi sami sebe nazivaju, slično kao što su uveli za Albance šiptarski etnonim, htela za to stanovništvo da uvede domaći naziv. Ali suština trika je u tome da su upotrebili domaći naziv, ali na našem jeziku, a ne njihovom, a onda to iskoristili da posle 1945. godine proglasimo nešto što je pre toga bilo smatrano jednim, zapravo kao dva zasebna naroda - Vlahe i Rumune. I počinjući od tog trika, pa preko (pseudo)naučnih konstrukcija u političke svrhe, krenulo se sa nacionalnim inženjeringom.
Pošto je iskustvo pokazalo da su svi pokušaji asimilacije, milom ili silom, bezuspešni, uključujući i neke ideje o integraciji, Tito je upotrebio ključ kroz stvaranje posrednika; konstrukcijom nove nacije koja bi prešla taj most A Rumun - C Srbin. Jer ako prvo definitivno emancipuješ neku zajednicu i otkineš je od matičnog tkiva, onda imaš poptunu kontrolu u lakše je integrisati je u novi nacionalni identitet.
Sve je to bilo dosta lukavo od strane KPJ; samo što je primer obrnutog smera u odnosu na Bunjevce. Ili preciznije, u slučaju Bunjevaca radilo se bez posrednika. Razni su tu trikovi bili u upotrebi, jer su oni kapirali na osnovu i raznih loših iskustava bivše Jugoslavije da silom ide mnogo teže nego trikom. I onda je osnovna ideja bila da se koriste perfidna sredstva propagande, kojima učiniš da ispadne da su stvari bile izvršene milom. Tako je npr. pitanje na popisu u Crnoj Gori bilo "Da li si Crnogorac" umesto šta si po narodnosti, te bi tako tek oni (i to isključivo oni koji nikakve veze s partijom imali nisu pošto su ti svi listom bili upisivani naravno kao Crnogorci) koji bi negirali da su Crnogorci, bili upisani kao Srbi ako to žele.
Vlasi istočne Srbije primer su nacionalnog inženjeringa u socijalističkoj Jugoslaviji, baš kao što su to bili slučajevi Bunjevaca ili Crnogoraca (pa verovatno je bilo nečeg sličnog i, mislim, kod Makedonaca). Ili kao što su komunisti svojevremeno pokušavali sa nac. inženjeringom na teritoriji nekadašnjeg novopazarskog sandžaka u vreme rata i u prvim godinama posle rata.
Po mom mišljenju izuzetno je nedosledno, pa donekle licemerno, ako se kuka samo tamo gde je komunistički nacionalni inženjering oštetio srpski narod, a benigno posmatra tamo gde su Srbi od toga imali koristi.