Vlasi — balkanski fenomen

Презиме Мацура постоји и у Пољској https://forebears.io/surnames/macura
У Пољској постоји и презиме Мацурски, а у Чешкој Мацурек.
Постоји теорија да је презиме Мацура изведено од пољске области Мазурије https://sr.wikipedia.org/wiki/Мазурија
Предак Мацура по мушкој линији је мога доћи и Словенима, јербо су Словени апсорбовали дио Источних Гота у источној Европи у раном средњем в, а Мацуре имају поклапање са Белорусом Кудином око 1600 уназад.

Bravo Krišna, trebaju nam ljudi kao što si ti! :ok:

Srpsko poreklo prezimena Macura


Macura (mac-ura) je mačor. Reč ima slovenski koren mac- i slovenski sufiks -ur(a) (up. kostur, božur, drhtur, tmur, mehur, babura, gadura, klisura, gudura, kožura, ljuštura, čahura itd.) i sinonim je za mušku mačku - mačora ili mačka.


Macure i Mišuri
Najverovatnije je prvi predak roda Macura (ili više muških iz te porodice) dobio nadimak Macura (znači mačak, mačor) ili po borbenosti ili po okretnosti. Nasuprot tome, Mišuri (prezime iz istih krajeva) su, valjda, neki plašljivci bili.


"Бију се као Мацуре" tj. biju se kao macure = biju se kao mačori. Romanofonci zapadno od Velike Morave su samo Ćići, Dalmati u primorskim gradovima i Italijani, da ne pominjem po kojeg Cincarina po gradovima.


Znači, da zaključimo (javite Krtiniću), izraz "biju sa kao macure" odnosi se na mačore, a ne na rod Macura.

Što se tiče samog plemena i toponima Šekular(c)i - vidimo da u okviru njih postoje i druga prezimena=toponimi:

"U oblast Šekulara spadaju naselja: Jašovići, Spalevići, Rmuši, Lekići, Orah, Livadica, Maslari, Ulica, Ćetkovići i Mezgale. "

PS. Od kad si ti postao promoter usmenog predanja kao činjeničnog istorijskog izvora? :lol:
 
Isto tako se baje sa prezimenom Sekula, Sekulić, Sekulović, Sekulovski - koje takođe postoji kod Poljaka - a ne primećuje se prezime Bratul, Bratulović i sl.

Isto je sa prezimenom Drakula, za kojeg smo u izvorima našli da potiče od imena Dragkul (up. sa posvedočenim Radkul); takođe prezime Žakula - mora da je od Žaka Prevera... :hahaha:

I onda očekluju da ih poštuješ.... :roll:
 
Srpsko poreklo imena Drakula

Najkrupniji kamen spoticanja među istoričarima koji su hteli da Vlahe u srednjovekovnoj Srbiji uopšte kao slovensko stanovništvo bio je Drakula-argument. Došlo je vreme da jednom zauvek odbacimo mantru o romanskom poreklu imena ili prezimena Drakula i Drakulić:


Kralj Milutin, 1314-1316: "син му Радкула с децом"


Dakle, sufiks -ul i -ula potpuno su slovenski sufiksi, preteča sufiksa -o Radul > Raduo > Rado i sl.,



Drakule, Drakići, Drakulići i Drakulovići

Zaključak


Drakule, Drakulići i Drakulovići dolaze od srpskog imena Dragkul ili Dragkula
(od kojeg u kasnijem jezičkom razvoju nastaje Dragko, Draško i prezimena Draškić i Drašković). Za slavnog grofa Drakulu, na rumunskom je posvedočen patronim Dragwlya (ili Dragkwlya) [Anuarul Institutului de Istorie Cluj-Napoca, no. 35, Institutul de Istorie din Cluj, Editura Academiei, 1996, pp. 29–34.]

Zašto bi prezime Drakulić dolazilo od romanske reči za đavola kada ni romansko ime Dracul ne dolazi od te reči već dolazi od starijeg Dragul (od kojeg kasnije nastaje Drago i prezime Dragović) koje je slovensko po postanju? Naravno, hrvatska istoriografija sve srpsko što može navijački pretvara u nesrpsko, pa tako gleda da svi Srbi zapadno od Drine postanu "Vlasi-Romani", jer ako su Romani to olakšava proces kojim velikohrvatska povijest pretvara Srbe u Hrvate i olakšava prelazak Srba u Hrvate u stvarnom životu.

Romanska reč dracul (drac) znači đavo, pa se zato ime Dracul kod Rumuna izbegava iako je bilo prisutno u prošlosti Rumuna koja je bila kud i kamo slovenskija. Prema tome, eventualno (veoma retko) romansko muško ime Dracul može dolaziti samo od slovenskog Dragul (Dragul je preteča imena Drago) pa mu i etimologiju treba sagledavati na taj način. A to važi i za srpska prezimena Drakula i Drakulić. Jer, ako Rumuni daju ime po slovenskoj reči Dragul, zašto bi Srbi davali ime po romanskoj reči koja znači đavo, tj. zašto Srbi ne bi davali srpsko ime Dragko (kasniji Draško) tj. Dragkul od kojeg bi patronim bio Drakula, Drakulić i Drakulović? Mi imamo kod kralja Milutina ("син му Радкула с децом") u povelji posvedočeno ime Radkula (kasniji Radko tj. Ratko). I zaista, ime Radkul ili Radkula moglo je dati današnja prezimena Ra(d)kula, Ra(d)kulić, Ra(d)kulović.

I zaista, ima i Ra(d)kulića, dakle, od Radkula: Google search Rakulić

A i Ra(d)kulovića: Google search Rakulović

Pogledajmo za prezime Drakić koje dolazi od Dragk+ić. Evo, ima i mnogo Drakića: Google search Drakić

Dakle, ako imamo Drakiće i ne mislimo da su romanskog porekla jer o njima nije pisao Bram Stoker, treba da se zamislimo dobro zašto to činimo pri pomenu Drakula, Drakulića i Drakulovića. Jer, semantički gledano, prezime Drakulović je isto što i prezime Drašković.


Mrkalj,
10.4.2018.
 
Srpsko-slovensko poreklo imena Sekula
te prezimena Sekulić, Sekulović, Sekulovski, Sekuloski, Sekulov, Sekul, Sekula i sl.


U slovenskoj tradiciji imamo običaj davanja imena novorođenom muškom detetu po opštoj imenici sestra. Tako imamo starosrpsko Sestronja, staročeško Sestronj od Sestronjeg, u značenju zaštitnika prethodnorođene sestre. Po tome gledajući, a imajući u vidu bogat niz slovenskih imena slovenskog korena sa arhaičnim slovenskim sufiksom -ul (Vladul, Vidul, Vukul, Radul, Bratul, Krstul, Kršul, Dragul, Rašuo (od Rašul ← Rašo, Raško ← Radko, Radivoje), Dančuo (od Dančul ← Dančo, Danko), Njegul, Prvul, Zorul, Gradul, Črnul, Dražnul, Trkul (od Trko ili Trčko), Kožul (od osnove koža)) mirne duše mogu zaključiti kako lično ime Sekul dolazi od hipokoristika za sestru - seka, a u značenju zaštitnika starije sestre kao što je slučaj sa evidentiranim imenima Sestronja i Sestronjeg. -ul je slovenski sufiks iz kojeg se kasnije razvio imenski -o (-a), preko -uo. Ako ovom zaključku dodamo potvrđena imena prema ostalim članovima uže porodice - Mamul(a), Tatul(a) i Bratul(a), onda je Sekul(a) sasvim obično i potpuno slovensko-srpsko ime.
Primeri:

I sada, koliki smo mi (mi srpski "lingvisti") gusani u magli da nismo videli ovaj porodični tetragon srpskih sopstvenih imena:

Bratul, Sekul, Mamul, Tatul (isto i Bratula, Sekula, Mamula, Tatula).



BAZH0TR.png



Primeri:

Hvala na primedbi jer našao sam i Jarčula i Srbula i Tatula, tražeći Vukula:

Hrisovulja od 1437 g:
pominje Vlada vojvodu Rajna, Radula, Dragomira, Albula i Vlksana ili Vuksana Boljara. U njoj se spominje: župan Vojko, župan Todor, i župana Ninča, Mirča, Bodin itd., a u drugoj opet župani: Vuksan, Tatul, Srbul, Jarčul, Šerban, Dobrica, Stojko, Capalj, Negrev, Buda, Vukul. (vidi Vlaho-bolgar. ili Dako-slav: gram. Ven.SP .1840 g)

Zagorka Vavić Gros:
Ево, код презимена Дракула, Дракулић, ту је тај суфикс -ул. То је члан у румунском. Као што је то случај и код презимена Мамула, Шебула, Секула, Фуртула…

Romanoslavica vol. XLVI, nr. 1

http://www.romanoslavica.ro/revista/46.1 Lingvistica.pdf


Bogdul (< Bogda),
Bratul (< osnova Brat- < Brativoj),
Bratula,
Dajul (< Daja < Dabiživ),
Dojul (< Doja < Dobroslav, Dobromir),
Dragul (< tema Drag- < Dragoslav),
Dušul,
Gradul (< Grad- < Gradimir),
Hrajul (< Hraja < Hranimir, Hranislav),
Hranul (< osnova Hran- < Hranimir),
Negul, (< osnova Neg- < Negovan, Negomir, Negoslav),
Radul,
Rahul (< Raho < Radomir, Radoslav),
Rajul (< Raja < Radomir),
Rašul (< Raša < Radomir, Radoslav),
Stajul (< Staja < Stanislav),
Stanul (< osnova Stan- < Stanislav),
Šarul,
Vladul (< tema Vlad- < Vladimir).

Milica Grković, Rečnik ličnih imena kod Srba, Beograd, Vuk Karadžić, 1977,
Milica Grković, Rečnik imena banjskog, dečanskog i prizrenskog vlastelinstva u XIV veku, Beograd, Narodna Knjiga, 1986.
str. 33, 43, 44, 75, 85, 68, 190, 189, 108, 120,130, 138, 140, 161, 164, 166, 165, 175, 174. [/QUOTE]


Dodatni izvori:

Aleksandar Loma, o posvedočenom muškom imenu Sestronja, Sestronjeg i sl. str, 213, na sredini:
Aleksandar Loma: Novi pogled na lično ime Nemanja
http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0...880845109L.pdf

Vitomir Belaj, o posvedočenom muškom imenu Sestronja:
Prof. Vitomir Belaj "Hod kroz godinu"
http://www.ezadar.hr/clanak/predstav...itomira-belaja


Babula, matula, tatulo kod Poljaka.

Rt9cxBf.jpg



1TyJpD5.jpg


Mate Šimundić, Sufiksalni morfem -ul /-ulo/-ula u slavenskim jezicima, Prva jugoslovenska onomastička konferencija, Tivat, 22-24 oktobra 1975, CANU, Titograd, 1976, str. 181, 184.

Opovrgnuće teze da je ime Sekula izvedeno iz latinskog "seculae seculorum" što je navodno potkrepljeno imenom Vjekoslav kao njegovom slovenskom prevedenicom:

Ime Vjekoslav ima u korenu starosrpsku reč vekъ (sila, moć), a ne, kako je to jedan od članova bukvalističkog kluba predložio, prevod latinske reči soleće (saeculum) na devetnaestovekovni srpski jezik (u kojem je stoleće imenovano sinonimom za životno doba - vek (vek, vijek)). Prema tome, Sekula nema veze sa saeculum niti saeculae seculorum kako je to prema nemačko-češkom strukovnjaku predloženo.

Poljaci sa imenom Vojceh i prezimenom korena Sekul (Sekula i Sekulski) na Elis Ajlendu:

m95rc7c.png


Vlasi su slovenski starodeseoci Balkana, od kojih je jedan deo romanizovan. Dakle, nota bene, postoje i vlasi koji nisu romanizovani. To što kod ovih romanizovanih Srba, tzv. Vlaha, imamo neuporedivo više imena sufiksacije -ul (Vladul, Srbul, Dančul, Zorul, Radul, Prvul, Bratul, Jarčul i sl.) posledica je čuvanja srpskog arhaizma jer su se kod neromanizovanih vlaha, tj. Srba, imena sufiksa -ul razvila u sufiks -uo i zatim konačno -o i -a, tako je Vladul razvojem postao Vlado ili Vlada, a romanizovani Srbi zadržali su stanje pre ove promene. Otud kod romanizovanih Srba Drakula, a kod neromanizovanih Dragkul daje Draško. Još u jednoj sferi su se očuvali srpski arhaizmi na -ul, a to su prezimena, pa tako beležimo Radulović, Kožul, Žakula, Drakulić, Rakulović, Mamula i sl.
 
Slaven smatra da je Tesla Vlah pa ga je zato stavio na temu o Vlasima. Ustaška ideologija uzima maha.

Pošto mi je mnogo slađe da te gledam kako šiziš, nisam hteo originalno ništa da postavim, ali evo za slučaj da nekog ozbiljno interesuje — podelio sam segment o Cincarinu čuvenom beogradskom gradonačelniku malčice prekasno:


Ali pošto si gledao emisiju, ti to već vrlo dobro znaš. :lol:
 
To bi trebalo da znači vulgarni? Nešto dekadentno, nazadno, prosto? Slično kao varvari?
Pa, sličan naziv je korišćen i za Bugare/Vulgare,Bulgare?

Zasto ih jednostavno nisu zvali Srbima, ako su to i bili? Hoces da kazes da su "Srbi" Makedonije bili 'varvari', 'vulgarni'?

The Earth and its Inhabitants: Volume I, Elisée Reclus, strana 161:
Neither Serbs nor Bulgarians remain now in the country, although the Upper Titaresius (reka u Tesaliji) is known as Vurgari, or “river of the Bulgarians.”
 
Poslednja izmena:
Zasto ih jednostavno nisu zvali Srbima, ako su to i bili? Hoces da kazes da su "Srbi" Makedonije bili 'varvari', 'vulgarni'?
Ne izvrći moje reči, ti si napisao neki izraz koji meni ne znači ništa na jeziku koji mi još manje znači pa te pitam šta to znači? Suštinski me baš briga kako su Cincari zvali Srbe. Pitanje ti je izuztno glupo, razni narodi su zvani raznim imenima. Ti sada pokusavaš da negiraš Srbe u Makedoniji? Što ne pokrenete neku inicijativu u matičnoj državi Albaniji odakle se i doselilo mnoštvo cincara? Uostalom pitah te ko ste vi tačno? Genetika vam je šarolika, šta znate o svojoj etnogenezi, da li ste potomci 5 rimske legije ili ?Šta ste bili pre toga? Ne možeš biti narod ako si potomak ,,legija stranaca".
 
Ne izvrći moje reči, ti si napisao neki izraz koji meni ne znači ništa na jeziku koji mi još manje znači pa te pitam šta to znači? Suštinski me baš briga kako su Cincari zvali Srbe. Pitanje ti je izuztno glupo, razni narodi su zvani raznim imenima. Ti sada pokusavaš da negiraš Srbe u Makedoniji? Što ne pokrenete neku inicijativu u matičnoj državi Albaniji odakle se i doselilo mnoštvo cincara? Uostalom pitah te ko ste vi tačno? Genetika vam je šarolika, šta znate o svojoj etnogenezi, da li ste potomci 5 rimske legije ili ?Šta ste bili pre toga? Ne možeš biti narod ako si potomak ,,legija stranaca".

Срби су генетски знатно хомогенији од Цинцара. Код Срба најјача хаплогрупа I2a-Din је близу 40%, а друга и трећа по заступљености су испод 20%. Код Цинцара прва хаплогрупа R1b је тек око 21% (имају више грана R1b), а друга, трећа и четврта су скроз изједначене са око 15% (J2b, E-V13 и I2a-Din).

Заступљеност хаплогрупа код Цинцара
cincari-statistika (2).png
 
Срби су генетски знатно хомогенији од Цинцара. Код Срба најјача хаплогрупа I2a-Din је близу 40%, а друга и трећа по заступљености су испод 20%. Код Цинцара прва хаплогрупа R1b је тек око 21% (имају више грана R1b), а друга, трећа и четврта су скроз изједначене са око 15% (J2b, E-V13 и I2a-Din).

Заступљеност хаплогрупа код Цинцара
Pogledajte prilog 699508
Zato ih i pitam šta su i ko su.
Jedina verzija koju sam čuo od samih cincara je da su potomci 5 rimske legije.
 
Zato ih i pitam šta su i ko su.
Jedina verzija koju sam čuo od samih cincara je da su potomci 5 rimske legije.

Цинцари врв. имају нешто генетике од Римљана (легионари, римски колонисти). Али она је изразито мањинска, чак слабије заступљена од словенске генетике код Цинцара.
Главна хаплогрупа Римљана је била R1b-U152 која спада у "западне" гране R1b, a на табели који сам поставио за Цинцаре стоји да имају 3.38% "западне" R1b. Поменута R1b-U152 је и данас појединачно најјача хаплогрупа у Италији.
Римска генетска заоставштина међу Цинцарима могу бити и неке друге хаплогрупе/гране (Римљани нису били само R1b-U152), могуће неке гране J2. Али све у свему то је јако мало. Већина J2 код Цинцара није повезана са Римљанима.
 
Da li znas kako su Cincari, na svom jeziku, nazivali "Srbe" Makedonije?
O Cincarima u Makedoniji preporucujem ti kao biografije/dela Makedonaca "ekzarhista" kojima je i te kako put preplicen sa njima poput, Nauma Tomalevskog, rogen u Krusevo koji je u ime vmroa u Londonu pregovarao sa Stjepanom Radicem,.. ili Nikole Kirova Majskog isto iz Kruseva...Zatim supruga Vanca Mihajlova, Menca cincarka iz kruseva, ili sin Pitu Gulija, Lakja Guli,..kasnije Nikola Gulev...jedno vreme telohranitelj T.Aleksandrova...A inace kao potvrda tome sto pises naci ces i kod Majskog ..kada opisuje njegovo detinjstvo u Krusevo i kako su Cincari njih zvali...poz..
 
O Cincarima u Makedoniji preporucujem ti kao biografije/dela Makedonaca "ekzarhista" kojima je i te kako put preplicen sa njima poput, Nauma Tomalevskog, rogen u Krusevo koji je u ime vmroa u Londonu pregovarao sa Stjepanom Radicem,.. ili Nikole Kirova Majskog isto iz Kruseva...Zatim supruga Vanca Mihajlova, Menca cincarka iz kruseva, ili sin Pitu Gulija, Lakja Guli,..kasnije Nikola Gulev...jedno vreme telohranitelj T.Aleksandrova...A inace kao potvrda tome sto pises naci ces i kod Majskog ..kada opisuje njegovo detinjstvo u Krusevo i kako su Cincari njih zvali...poz..
Био бих ти захвалан када би нам укратко пренео утиске из тих сећања и биографија.
Ако си расположен.
Волим занимљивости и пикантерије које нису опште познате.
Поздрав
 
Pronasao sam sledece.

1) As late as the 1990s, when the anthropologist Keith Brown went to Krushevo to interview the local Vlach-speakers, he was surprised to discover that: 'their language has no way to distinguish "Macedonian" and "Bulgarian" as ethnic terms, using v'rg'ri to translate both.'

2) Frederick Moore, who, according to Keith Brown, was the only European journalist who managed to reach Krushevo immediately after the Ilinden Uprising, described the majority of the Krushevo population as Wallachian, joined by a colony of Bulgarians.
 
Цинцари врв. имају нешто генетике од Римљана (легионари, римски колонисти). Али она је изразито мањинска, чак слабије заступљена од словенске генетике код Цинцара.
Главна хаплогрупа Римљана је била R1b-U152 која спада у "западне" гране R1b, a на табели који сам поставио за Цинцаре стоји да имају 3.38% "западне" R1b. Поменута R1b-U152 је и данас појединачно најјача хаплогрупа у Италији.
Римска генетска заоставштина међу Цинцарима могу бити и неке друге хаплогрупе/гране (Римљани нису били само R1b-U152), могуће неке гране J2. Али све у свему то је јако мало. Већина J2 код Цинцара није повезана са Римљанима.

Odakle dolazi J2 po tebi?
 
Добро позната река у Тесалији у антици је позната као Пиниос (и васкрсла у модерно доба), међутим, њено средњовековно име било је Салаврија. Етимологија овог средњовековног хидронима до данас остаје неистражена. Да ли овај хидроним има везе с латинским изразом салебра „избочина на неравном путу која изазива трзање / тресење / храпавост тла“ и тако даље?

URL:
http://www.perseus.tufts.edu/hopper/resolveform?type=start&lookup=salebr&lang=la

VcTe69e.png

K8HdrsR.png

xSStDbQ.png


У речнику Fani Dassoulas влашког језика Метсова, Пиниос се зове Саламбрие.

zcMW5w8.png
 
Ovo je očigledan falsifikat, jer da se vojvoda Jovan obraćao u 15. veku vlaškim građanima Sibinja, da bi ga razumeli, morao bi da kaže "VENI CANIS IN VAGINAM MATRIS" :per: , a ne da mu јеbe pas ženu i matere mu. Providan falsifikat... :hahaha:

https://sr.wikipedia.org/sr-el/Сибињ_(Румунија)

Po mnogim srpskim epskim pesmama, iz Sibinja je vojvoda Janko Sibinjanin - "Jankul". Bio je to Jovan - Janko - Janoš Hunjadi mađarski plemić i vladar. Mada je i tu smatran za Mađara, on se često sa Srbima pominje: kao kum Marka Kraljevića, te ujak Banović Strahinje, svat Stojana Popovića, svat Strahinjića Bana itd[6] Spevana je i epska narodna pesma "Ženidba Sibinjanin Janka sa vilom", u kojoj on učestvuje u boju na Kosovu i ženi se "vilom". Sestra mu je kaže se Janja, a sestrić "nejaki" Sekula.[7] Po mađarskom istoričaru Janošu Karačonjiju, otac Jankov bio je Srbin - Vojko (Vuk), a deda njegov zvani Srb(Srbin) je dobio kao posed grad Sibinj, između 1364-1399. godine. Janko je vaspitavan kao katolik, jer po naredbi kralja Lauša I - ni jedan vlaški knez ne može dobiti plemstvo niti posed na poklon, ako nije bio te verospovesti.[8]

Despot Đurađ Branković je u prvoj polovini 15. veka zajedno sa Sibinjanin Jankom ratovao protiv Turaka. Turci su bili uz vojvodu Drakulu, koji se borio protiv vojvode Dejana iz Sibinja. Turski sultan Murat poslao je Isa-pašu da opustoši zemlje oko Beograda, ali su Đurađ i Janko ne samo porazili tursku vojsku i ubili pašu kod Smedereva, već su ušli u okupirane bugarske zemlje i osvojili grad Serdiku (Sofiju).[9]

Pretendent za ugarski presto posle 1526. godine je pored austrijskog cara Ferdinanda, bio Jovan Zapolja vojvoda od Sibinja (Erdelja). Uz Zapolju su stali mnogi ugarski (izbegli) Srbi kao vojnici, ratujući u borbi za vlast. Poslednji srpski vođa Jovan "Crni" umire 1526. godine, a Ferdinand je nadvladao Zapolju, koji se oslonio i na Turke.[10]

U vreme banatskog ustanka protiv Turaka 1594. godine srpske vođe: ban Sava, vojvoda Velimirović i vladika Teodor Tivadarović pozvali su erdeljskog kneza Žigmunda Batorija u pomoć. Knez se nije mogao vojno odazvati, ali je posle propasti ustanka, primio izbegle Srbe iz Banata. Deo ih se naselio u Jenopolje, gde je od 15. veka bilo mnogo Srba, a drugi su produžili dalje u Erdelj. u Erdelju se se masovno naselili u Sibinju, Beogradu (Alba Juliji), Pongradu, Rajsderfelu, Sas Pianu, Velikom i Malom Čergodu, Orestiji i drugim manjim mestima. Tu je za vreme vladike Teodora osnovana srpske pravoslavna episkopija tzv. Beogradska u Sibinju. Godine 1537. posle smrti rumunskog erdeljskog vladike, i ta eparhija je potpala pod ingerenciju srpskog. Srpska episkopija je dignuta u arhiepiskopiju, a nova srpska je oformljena u erdeljskoj Bistrici. Srbi su bili dominantni u Erdelju kao pravoslavni episkopi do 1700. godine, kada je Rumune arhijerej Atanasije Grk preveo u uniju. Godine 1735. mitropolit srpski Vićentije dao da se čitaju u Sibinju i drugim erdeljskim gradovima privilegije (svuda gde je bilo Srba) koje je dobila srpska pravoslavna crkva. Želeo je da iznevereni pravoslavni narod rumunski, i srpski preko srpske ingerencije, povrati u pravoslavlje. Krušedolski episkop Nikanor je poslat 1735. godine da pomogne pravoslavcima rumunskim u Brašovu. Vladika Nikanor Melentijević morao je posle izvesnog iste godine naredbi vlasti, da napusti Brašov (centar rumunskog pravoslavlja) i pređe u Sibinj. Odatle je uputio jednu Poslanicu vernicima, u odbranu pravoslavlja.[11] U Sibinju su stolovali srpski pravoslavni episkopi: Sofronije Kirilović (1770-1774), Gideon Ničitić (1784-1788), Gerasim Adamović (1789-1796).[12]

Krajem 17. veka despota Đorđa Branković su austrijske vlasti držale izvesno vreme zatočenog u Sibinju. Zatvoren je samo iz državnih interesa Austrije. Hteli su da ga odvoje od srpskog naroda, s obzirom da je pretendovao da im bude vođa. Potpisivao se sa "Grof Đorđe Branković izabrani despot Ilirije i rascijanske Misije". Planirao je da skupi veliku narodnu vojsku, kojom bi proterao Turke iz srpskih istorijskih predela. Prebačen je zatim 1690. godine, radi veće državne sigurnosti prvo u Beč, pa u Jegru, gde je i umro posle dugog tamničenja (od 22 godine) - 1711. godine[13]

Prema državnom šematizmu pravoslavnog klira Ugarske 1846. godine u gradu Sibinju je bilo 407 pravoslavnih porodica, uz još pridodatih 57 iz filijale Nependorf. Pravoslavni parosi su tada bili pop Jovan Panović i pop Petar Podila, kojima je pomagao kapelan pop Georgije Bobeš.[14]

U mestu Rašinari (Sibinj), pored Sibinja, koje se smatra za jedno od središta rumunskog preporoda, bilo je u 18. i 19. veku dosta Srba. Tri generacije srpskih sveštenika Popovića, je tu živelo i službu vršilo stotinu godina. Stari pop Danil je poživeo 105 godina, i bavio se pisanjem. Ali učeni pop Sava Popović (1814—1879) paroh-kapelan i učitelj se "porumunio". Postao je profesor rumunsko-nemački u glavnoj rumunskoj osnovnoj školi u mestu. Nije mu bila prepreka to što je znao da je Srbin, da bi delovanjem postao poznat kao veliki ideolog rumunske nacije. Pisao je knjige kojima je dokazivao rimske korene u Rumuna, kao i udžbenike za škole. Kasnije je postao savetnik i pratilac Andreja Šagune, porumunjenog Cincarina, prvog rumunskog mitropolita, nakon kanonskog odvajanja pravoslavnih Rumuna od Srba 1864. godine[15] Iz tog mesta potiče i jeromonah Joanikije Serbu (Srbin) kaluđer manastira Partoša 1775. godine. On je bio rođen 1722. godine, zatim je 1746. godine zapopljen i bio paroh u Đilvezu kod Temišvara. Kaluđer je postao 1773. godine, i za njega je zapisano da govori vlaški (rumunski) i "nešto srpski". Očigledno je bio taj Srbin - povlašen, još u mladim danima.[16]

Episkop Aradski Prokopije Ivačković Srbin, bio je posle smrti Andreje Šagune - novi mitropolit rumunski sa sedištem u Sibinju 1873-1874. godine.[17] Rumuni ga nisu voleli jer im je počeo uvoditi navodno "srpske običaje". Vratio se među Srbe 1874. godine kada je izabran za patrijarha srpskog u Sremskim Karlovcima. Jedan čitalac iz mesta je 1875. godine bio pretplatnik srpskog časopisa "Otadžbina" koji je izlazio u Beogradu.
 
Poslednja izmena:

Back
Top