Vladimir Nazor, partizan i rodoljub !!!

u brozovoj velikohrvatskoj propagandi

СУД ПРЕЛОМИО: Милан НЕДИЋ неће бити рехабилитован, остаје РАТНИ ЗЛОЧИНАЦ
Процес је трајао три године, а након њега остаће да важи Уредба из 1949. године, којом је овај Србин проглашен за ратног злочинца.
https://srbin.info/drustvo/sud-prelomio-milan-nedic-nece-biti-rehabilitovan-ostaje-ratni-zlocinac/
 
СУД ПРЕЛОМИО: Милан НЕДИЋ неће бити рехабилитован, остаје РАТНИ ЗЛОЧИНАЦ
Процес је трајао три године, а након њега остаће да важи Уредба из 1949. године, којом је овај Србин проглашен за ратног злочинца.
https://srbin.info/drustvo/sud-prelomio-milan-nedic-nece-biti-rehabilitovan-ostaje-ratni-zlocinac/
Zahtev za rehabilitaciju Milana Nedica je odbijen iz proceduralih razloga.Zato što ne postoji presuda kojom je oglasen krivim.Sam si napisao da je oglasen krivim nekom uredbom iz 1949.
Nedić ntii je bio ratni zločinac niti je bio saveznik nacista.Saveznik nacista bili su Hrvati.
 
Nazor je sa 66. godina 1942 jos dok se nije znalo ko ce da dobije rat, otisao u partizane da se bori, a Veljko Petrovic podrzavao ratnog zlocinca Nedica, i nijje imao hrabrosti da se bori fasizma, kao sto se borio Nazor.
Otišao je u paritzane kako bi se pobrinuo da taj pokret ima velikohrvatski karakter a ne da se bori protiv "fašizma".Za Nazora Pavelić i ustaše nisu bili dovoljno Hrvati su priznali pravo Italije na deo Dalmacije.Nazor kao i ostali hrvatski komunisti hteli su još veću Hrvatsku nego što je bila NDH.NDH im bila mala.
 
Otišao je u paritzane kako bi se pobrinuo da taj pokret ima velikohrvatski karakter a ne da se bori protiv "fašizma".Za Nazora Pavelić i ustaše nisu bili dovoljno Hrvati su priznali pravo Italije na deo Dalmacije.Nazor kao i ostali hrvatski komunisti hteli su još veću Hrvatsku nego što je bila NDH.NDH im bila mala.
Odakle ti te informacije ? To su tvoje hipoteze ? Jos sam da ih dokazes sa izvorima, jer ovako je sve suplja prica.
 
Dela iz Narodnooslobodilacke borbe - Vladimir Nazor

Svoju povezanost sa narodom i ljubav prema njegovoj slobodi Nazor je posvedočio učešćem u narodnoj revoluciji. Iako već u dubokoj starosti, on se odrekao života u fašističkom ropstvu i prešao na oslobođenu teritoriju da sa snagama puka podeli tegobe rata i doživi radosti pobede. Kao pesnik, on je svetla životna prostranstva tražio u dalekoj prošlosti, a doživeo ih kao aktivni učesnik u revoluciji. Tu je i kao borac i kao umetnik osetio težinu narodnih stradanja, divio se podvizima partizanskih ratnika i nadahnjivao se za nova stvaranja. Izložio sam se tvrdu načinu života, pisao je tada Nazor, tjelesnim naporima i mukama, ali se čovjek u meni oslobodio težine, dobio nova krila, našao cilj kojemu mora težiti u ove dane toliko kobne ne samo za naš narod nego i za čitavo čovječanstvo.

Iz tog perioda potiču mu pesničke zbirke Legende o drugu Titu i Pjesme partizanke, dnevnik S partizanima, priča Partizanka Mara i roman Kurir Loda. Ova dela predetavljaju krunu njegovog književnog stvaranja, kojim je postigao ono za čim je čitavog života težio - da spoji reč i čin i da ne samo oduševljava nego i pokreće.

1012511.png


U dnevniku S partizanima Nazor je približio mnoge zanimljive pojedinosti iz svog partizanekog života u periodu od januara 1943. do avgusta 1944. godine. Dnevnik je sastavljen iz fragmenata u kojima su iskreno i neposredno opisani pesnikovi susreti sa borcima i rukovodiocima naše narodne revolucije. Dolazeći u neposredan dodir sa Titom, diveći se njegovom vojničkom geniju i opisujući njegov odnos prema ranjenicima i borcima, Nazor nam ga je približio kao čoveka koji ni u najsudbonosnijim trenucima ne zaboravlja na svakodnevne potrebe svojih ljudi. Ovo delo je u stvari snažan umetnički dokument o jednom slavnom periodu bliske nacionalne prošlosti.

Odmah po prelasku na oslobođenu teritoriju Nazor je doživeo gorke susrete sa zlodelima neprijatelja i izdajnika. U popaljenom srpskom selu, kraj ruševina i zgarišta, on je osetio dubok ljudski bol i saučešće sa ljudima koje je uništio vihor divlje nacionalne mržnje. Takva osećanja on je izrazio u potresnoj tužbalici Majka pravoslavna. Tugujući nad porodičnom nesrećom majke, on je snažno opevao njen bol za poginulom ćerkom, mužem i unučićima zaklanim i bačenim u jamu. Pesnik želi da njen plač bude optužba svih zločina i razaranja:


Pusti neka tužba tvoja odjekuje širom zemlje
I nek traje vjekovima. Neka čuju u što sada
Prometnu se sjeta tvoja, tvoja tuga stara, davna.
- Šutiš. Bl'jediš. I oreol mučeništva već te
kruni, majko pravoslavna.


U pesmi Na Vučevu Nazor opeva nesavladive fizičke i moralne snage partizanskih boraca. U jednom trenutku, neposredno pred proboj neprijateljskog obruča u petoj neprijateljskoj ofanzivi, partizanski komandant Tito gleda ljude uspavane i ne može ih više prepoznati: tela leže kao satrta. U pesmi je naročito sugestivna slika koja nizom realističnih detalja govori o legendarnim stradanjima i naporima boraca u proteklom ratu: zgrušana krv na ispucanim petama, dronjci kroz koje se vidi ljudska put i patnički grčevi na tvrdim ratničkim licima. I dok se nad šumom razleže zlokobni metalni zvuk neprijateljskog aviona, pesniku se čini da je to zbor mrtvaca koji treba da krene po tragu živih ratnika. Ali usklik Pokret! vraća snagu ljudima, oni ustaju, i dok se horizonti kupaju u svetlosti zalazećeg sunca, planinom se razleže prkosna partizanska pesma:


... slavonska, i splitska,
I banijska, i bosanska, i ko zna
Čija i otkud, ali naša, ječi
Planinom punom prijetnje i opasnosti;
Iz duše c'jelog naroda se diže
Krik prkosa i vjere.
Naprijed! Dalje!
Svi putevi su sada otvoreni,
Mrtvaca nema. -
I život caruje.


U pesmi Titov Naprijed Nazor je u simboličnim slikama opevao patnje i iskušenja kroz koja su prolazili partizanski borci u proteklom ratu, istaknuvši posebno heroizam i legendarnu moralnu snagu njihovog komandanta Tita. Partizansku vojsku, koju vodi njen legendarni vođa, ništa ne može da zaustavi u njenom hodu ka slobodi - ni avet gladi, ni avet zime, ni avet sumnje. I u najtežim trenucima, kad je izgledalo da nema ni nade ni spasa, odjekivala je snažna, ohrabrujuća i pobednička reč slavnog partizanskog komandanta:

split 1944.jpeg

Vladimir Nazor Split 1944
... Grmnu grom na vrhu planinskome,
I vjetar duhnu, i magla se dignu.
Zakrešti oro pod oblakom, zasja
Sunce što slavno sja i hrani i grije;
I Titov glas se prosu, k'o dažda,
Na izmučenu čeljad uvijek žednu
Njegovih riječi:
Naprijed.
 
1942 Nazor je ''shvatio'' da NDH nema buducnost, a zato je Veljko Petrovic i ostali intelektualci u Nedicevoj Srbiji ostali do kraja, posto nisu videli da Nediceva drzava nema persepktivu....i do kraja su ostali za Nedica !!!

Престани са изједначавајућим лажима Никита. Не постоји ни један параметар којим би могао да поредиш НДХ којој су Немци дали државни статус и окупациону , опет немачку у у којој се налазила Србија. Те ваше приче немају утемељење ни у чему сем у вашој пропаганди.
 
Престани са изједначавајућим лажима Никита. Не постоји ни један параметар којим би могао да поредиш НДХ којој су Немци дали државни статус и окупациону , опет немачку у у којој се налазила Србија. Те ваше приче немају утемељење ни у чему сем у вашој пропаганди.
Prestani ti sa lazima, da falsifikujes kako je Nazor bio ''ustasa'' sto je otisao u partizane 42, a Velko Petrovi koji je ceo rat proveo u Beogradu i podrzavao vladu Nedica koja je sa Nemcima zajedno pocinila genocid na Jevrejima i Romima ""postenjacina''.
 
Otišao je u paritzane kako bi se pobrinuo da taj pokret ima velikohrvatski karakter a ne da se bori protiv "fašizma".Za Nazora Pavelić i ustaše nisu bili dovoljno Hrvati su priznali pravo Italije na deo Dalmacije.Nazor kao i ostali hrvatski komunisti hteli su još veću Hrvatsku nego što je bila NDH.NDH im bila mala.

Њихова главна критика НДХ је била препуштање Јадранске обале Италији :kafa:
 
Nece proci ni tvoji falsisikati da je Nazor napisao Odu Poglavniku. Dosada jos niko nije pokazo gde je ta pesma objasvljena u Hrvatskoj Reviji. Za pdf Istoriju ipak mora da se ima nko znanje. :mazi:
Nije uopšte važno da li je napisao odu Paveliću.Ima toliko drugih elemenata da se može bez dileme zaključiti da je reč o velikohrvatu pa je pitanje ode sasvim irelevantno.
 
1601469383267.png
Ovako je to kod njih išlo:

POPRSJE POGLAVNIKA, ZAGREB, 1942.

U vrijeme Nezavisne Države Hrvatske Poglavnik Ante Pavelić je 1942. naručio od Augustinčića izradu svog portreta: »...Jednog me dana izne-nada posjetio Pavelićev sekretar i pozvao da moram odmah portretirati Pavelića. Nisam imao vremena ni da skinem radne papuče. Pavelić me je lijepo primio. Nudio mi je cigarete i sam ih je pripaljivao, a zatim je naredio da ga portretiram. Upozorio sam ga da se s tim poslom ne može početi tako brzo, pošto ga sada vidim prvi put u životu i da bih trebao neko vrijeme promatrati ga, studirati...«.16 Augustinčić je izveo psihološki uvjerljiv i likovno dojmljiv portret (sl. 6) koji je bio jedan od istaknutijih radova na velikoj izložbi djela brojnih umjetnika tog vremena kojom se NDH predstavljala tijekom 1943. u Berlinu, Beču i Bratislavi17 (sl. 7). Ta je izložba bila, između ostalog, jasna politička propaganda države kojoj su dosezi umjetnika trebali za promociju njenog političkog legitimiteta.

PORTRET JOSIPA BROZA TITA, JAJCE, 1943.
Početkom rujna 1943. godine Augustinčić odlazi u partizane. U Jajcu portretira Josipa Broza Tita, pa i taj portret dobiva funkciju promotora političkog legitimiteta, ovoga puta druge države (sl. 8). Augustinčić je godinama kasnije komentirao izradu tog portreta: »Portretiranje Tita trajalo je jedno pet dana. Dolazili su tamo fotografi: Skrigin, pa Englez Maklin, pa još neki drugi, i fotografirali moje portretiranje, i te su fo-tografije slali preko Italije u Ameriku, Englesku, Australiju... Tako su te fotografije portretiranja Tita bile reproducirane u svim savezničkim zemljama, od Rusije do Australije. Tu se prvi put vidjelo da se u šumi ne vodi samo borba, nego da se tu i kulturno živi, da se tu portretira, da se tu radi na svim sektorima kulture...«1817 Daljnja sudbina tog portreta meni je nepoznata.18 Augustinčić, Antun. Kako je rađen grb Nove Jugoslavije. // Borba / Beograd, 18.10.1963
1601469383267.png

Augustinčićev Tito, Podgorica 2016. i Augustinčićev Ante, Zagreb 1942.

1601469672595.png
 
Autor spomenika je bio Antun Augustinčić, koji je poslije radio bistu Ante Pavelića i kip Josipa Broza Tita.

___

* Krleža još spominje da se dan poslije otkrivanja spomenika susreo sa Augustinčićem i do te mjere sa njim posvađao da su prestali razgovarati. Krleža je smatrao da je postavljanje smeća u ruke kralju “napredan čin”, na što ga je Augustinčić ipsovao. Poslije osam godina Antun Augustinčić vrbuje Krležu da ode u partizane, ali mu ovaj mu ne vjeruje jer “u vrijeme kada pravi kraljeve spomenike mene psuje najpogrdnijim riječima i ne govori sa mnom, a sada dolazi i zove me u partizane”.

*

022.jpg


*
 

Back
Top