Vladimir Nazor, partizan i rodoljub !!!

Nikita Kulganov:
Do danas nismo videli nijedan dokaza da je Vladimir Nazor podrzavao NDH i ustase, cak i ona fantomska oda Pavelicu koju ne moze niko da nadje da je obajvljena u bilom kom casopisu NDH 0D 1941 DO 1945....
Vladimir Nazor je bio rodoljub koji je jos 1942 otisao u partizane.
Kliknite za proširenje...

Komunističko-antifašističkoj sljedbi nimalo ne odgovaraju činjenice vezane uz najmarkantnije osobnosti kulturnog života u vrijeme NDH. Tako npr. nije baš s oduševljenjem prihvaćen niz sada već nepobitnih činjenica, od kojih ćemo izdvojiti samo neke.
Sagrak je već pred sedam godina ustvrdio da je oda posvećena Poglavniku, dr. Anti Paveliću, jedno od najboljih Nazorovih poetskih ostvarenja.
Sagrak je tu nepotpisanu odu pronašao u jednom ljetnom nedjeljnom izdanju Hrvatskog naroda iz 1944. g.
Tezu da se radi o Nazorovoj pjesmi prvi je Sagraku potvrdio bivši predsjednik Hrvatskog sabora prof. dr. Nedjeljko Mihanović, zatim su to učinili i kasniji predsjednik Hrvatskog sabora prof. dr. Vlatko Pavletić, akademik Dubravko Jelčić., prof. dr. Slobodan Prosperov Novak, jedan od najboljih hrvatskih kritičara, nedavno preminuli, Branimir Donat, što predstavlja vrh poznavatelja hrvatske literature, posebno u svezi s književnim djelom Vladimira Nazora.

a kako je u tzv partizane otisao omiljeni i nagradjivani pavelicev pisac ispricala je njegova sestra ...

"Moj dragi Mihanoviću, bilo vam je to ovako", započela je gospođa Irma svoje opširno pripovijedanje. "Već početkom jeseni 1942. dolazili su tajni zagrebački suradnici partizana mome bratu na razgovor i nagovarali ga da ide u partizane. Bili su to Ivan Goran Kovačić i Ivo Marinković. Moj se brat nije nikako mogao odlučiti. Znala sam koji put i prisluškivati njihove razgovore kad su vrata od sobe bila odškrinuta pa sam tako čula kako su ga upravo ucjenjivali. Prijetili su mu da će nam, kad oni dođu na vlast, oduzeti kuće. Imali smo dvije kuće, ovu u kojoj živim, a drugu smo iznajmljivali. On se branio i odupirao, da kako će ići kad jedva može hodati, da mu čak drugi nose tekstove u tiskaru itd. A mene bi stislo u prsima kad bih pomislila da bi on mogao otići. Nikad si nije ni jaje skuhao, cijela obitelj za njega se brinula, svi smo ga njegovali, a on sad da ode u šumu gdje se ne bi snašao. A bilo mu je tada već 66 godina! Potom su mu predbacivali što je na Hrvatsko Antunovo 13. lipnja 1942. primio od Pavelića državnu nagradu. Zbog te nagrade Marinković ga je ucjenjivao: kako će to opravdati kad oni dođu u Zagreb. To mu može biti opasno krivično djelo kad dođu na vlast itd. No moj se brat nije nikako mogao odlučiti. Tih je tjedana u svojim nutarnjim mukama i nedoumicama smršavio čak 17 kilograma! Onda je ponovno došao Ivo Marinković, ali taj put sam. Bilo je to 29. prosinca 1942. u prijepodnevnim satima. Ja sam pripremala ručak. Nije se dugo zadržao, nego je rekao mome bratu kako mu se čini da ih slijede, da ih ustaški špijuni uhode, da ovdje nisu sigurni, pa je bolje da iziđu nekamo izvan stana na sigurnije mjesto da mogu razgovarati, da auto čeka dolje pa će u neku gostionicu sjesti i razgovarati. Moj Mihanoviću, ništa ne sluteći, moj je brat uzeo samo zimski kaput, šešir i šal, čak me nije ni pozdravio, ni poljubio, kako bi to uvijek činio kad je nekamo izlazio iz stana! Bio je uvjeren da će se brzo vratiti, kao što sam i ja mislila da će se vratiti, normalno, na ručak.
 
Nikita Kulganov:
Vladimir Nazor je imao 66.godina kada je otisao u partizane 1942. Sam je znao da ce samanjiti sam sebi godine zivota , ako u takvom odmaklu doba ode u partizane , ali je ipak otisao.
Nazor je odmah na pocetku rata odbio ponudu koju mu jepo nudili vlada NDH, vrsili su pritisak na njega da se ukljuci u novi ustaski poredak, sto je on odbijao, i kada je vec postalo gusto, presao je u partizane 1942, jos kada se nije znalo ko ce da dobije rat.
Inace falsifikat Oda Poglavniku koju je kao pisao Vladimir Nazor, i koja se kao nalazi u Hrvatskoj reviji, niko nikada nije nasao.
Kliknite za proširenje...
nazor je
na Hrvatsko Antunovo 13. lipnja 1942. primio od Pavelića državnu nagradu.
a u tzv partizane nije otisao nego su ga na to primorali , i to je potvrdila njegova sestra.
 
Nikita Kulganov:
Kave veze sada ima Kosta Pecnanac i Ilija Bircanin ?
Ko sa 66 godina odlazi u partizane, govori koliko je njemu bio problem da ostane u NDH. Da mu je sve bilo super ne bi na napustao Zagreb.
Nazor je pisac i bavio se tim poslom i prevodi sa Italijanskog.
Nazor je pobegao iz NDH kako sam kaze:
"Pobjegao sam iz ropstva i sramote takozvane Nezavisne države Hrvatske, da se nadišem ovdje slobode i da se prožmem osjećajem nacionalne časti i ljudskog dostojanstva...
(Vladimir Nazor Pisana poruka naslova „Prodičimo Hrvatstvo koje su izdajice i mlitavci ukaljali“ napisana Dalmatincima, negdje u Hercegovini, u ožujku 1943."
Novosti su do sada objavili vise falisifikata tipa da je Tito naredio da bombarduje Srbija, ali da je zabranio saveznicima da bombarduju Hrvatsku, a Kardelj je zabranio da se bombarduje Slovenija...da su ustase oslobadjale Srbiju , a bila je domobranska pukovnija....
Interesantno je da novosti nisu napisali izvor gde su nasli da je Nazor hteo da ''ukine'' srpski jezik.
Tito je Maspo rasturio hrvatske nacionalste 70-tih, a kamoli da bi moglo da se desi 44, i da je to jos trazio Nazor koji je otisao u partizane i napisao Majku Pravoslanu.
Kliknite za proširenje...
nazor je bio pavelicev uposlenik i nagradjivani pisac koji je tokom rata pisao za usraski casopis "granicar" koji je uredjivao gustav krklec.
i nije mu nista falilo nego je pod pritiskom ucena spakovan u sumu .
 
Nikita Kulganov:
Pesma Oda Poglavniku nije objavljena nigde. Pojavila se u Ravnogorskoj misli bez ikavog obajsenja gde je nadjena. Inace pesma Oda Poglavniku koju je navodno napisao Nazor jako licu na Odu Poglavniku koju je napisao nadbiskup Saric 1941.
Kliknite za proširenje...
pojavila se kod hrvata i od strane hrvata :mazi:
"Imao sam sreću", piše Sagrak, "da ove nedjelje na 'sajmu starina' na Britanskom trgu u Zagrebu nađem primjerak Hrvatskoga naroda, vodećeg ustaškog dnevnika u NDH s nadnevkom od 14. lipnja 1944."
 
Nikita Kulganov:
"Vladimir Nazor je volio žene, i one slobodne, ali posebno udane – s njima bi ljubovao bez obveze da ih ženi", rekla je svojedobno za tjednik Globus Marija Gračaković, autorica Nazorove posljednje biografije, objavljene pod naslovom "Tražim nekog dječaka".
Kliknite za proširenje...
toliko je voleo zene da su njegovu biogafiju nazvali "trazim nekog decaka" :cepanje:
autorica je sve pojasnila vec u naslovu :hahaha:
 
Poverljiva dostava Prvoslava Vasiljevića Milovanu Đilasu protiv Vladimira Nazora i njegovog jezika i đilasova poruka Aleksandru Rankoviću“

27. septembra 1944.

Dragi druže Đido,

Danas me je pozvao drug Nazor na razgovor. Kada sam otišao tamo, rekao mi je on da hoće da govori sa mnom kao predsednik Federalne Države Hrvatske o nekim pitanjima, koja njega kao takvog interesuju.

Kako je pred sobom držao bilten inostrane štampe koji mi izdajemo, s nekim podvučenim mestima shvatio sam odmah o čemu će se voditi razgovor…

Pitao me je zatim ko uređuje Bilten, ko vrši izbor materijala itd. Rekao sam mu da to činimo ja i Vuk Dragović koji je na putu. Zatim me je pitao ko sve radi u Presbirou. Zapisujući imena osoblja interesovao se i za nacionalnu pripadnost. Kad je završio sa tim opštim pitanjima, počeo je da govori:

– Ja sam te pozvao da razgovaramo o jednom veoma važnom pitanju, preko koga ja kao Hrvat i predsednik hrvatske države ne mogu da pređem ćutke. Vi ste u Biltenu zaveli jezik beogradske čaršije, vi ga namećete i pored toga što se nalazite na teritoriji Hrvatske države. Nas Hrvate to vređa i mi nećemo jezik beogradske čaršije. Dok ste ovde na našoj teritorioji imate da pišete hrvatski, a kad odete u Srbiju pišite i govorite kako god hoćete, mene se to ništa ne tiče.

– Zatim je govorio dugo o hrvatskom i srpskom jeziku, o Vuku Karadžiću itd. i napomenuo da mi njima Hrvatima samo pravimo smetnje i političke poteškoće ovakvim svojim radom.
Za čitavo vreme njegova govora, koji je puno puta imao povišen ton, ostao sam pristojno smiren…

Na to je on rekao odlučno:

– Ne može tako više da bude. Dok ste ovde na teritoriji Hrvatske imate da pišete hrvatski. Sve što iz Hrvatske izlazi i u nju ulazi ima da bude na hrvatskom jeziku. Ko ne zna hrvatski, ne može ni da radi kod vas…

Pitao me je zatim kojim se jezikom piše radio-bilten. Rekao sam mu da to zavisi od emisija, one emisije koje se daju na hrvatskom mi ih tako i beležimo, a one na srpskom dajemo isto tako na srpskom. Mislimo da ako bismo drugačije postupali, da te emisije ne bismo verno prenosili, već bi ih falsifikovali. On je odgovorio da ni to ne može više tako da bude i da i taj bilten ima da se daje samo na hrvatskom. Pitao me je koje radio-stanice slušamo. Rekao sam mu da slušamo uglavnom Slobodnu Jugoslaviju, Moskvu i London. Na to je on uzbuđeno uzviknuo:

– Pa tamo su svi spikeri Srbi. Po svom starom običaju Srbi su se i tamo ušunjali, kao što već umeju da se ušunjaju svugde. Ja ću da protestujem protiv toga. Nećemo mi više da trpimo da nam vi namećete ono što hoćete…

Prvoslav Vasiljević (Vidi: Vladimir Dedijer, Novi prilozi za bografiju Josipa Broza Tita, Knj. 2, Rijeka-Zagreb, 1981, str. 842-3).

Na kraju, u ovom kontekstu ne može se izbeći ni zaobići između ostalih ni Gustav Krklec (1899-1977). Krklec je bio urednik hrvatskog ustaškog lista „Graničar“, koji je publikovan u Zemunu za vreme tz. Nezavisne Države Hrvatske .

Ono što je bitno, ovde donosimo, bez komentara jedan članak o Gustavu Krklecu, koji je objavljen pod naslovom „Nagrada zločincu“ u kojem doslovno stoji:
 
banebeograd:
Komunističko-antifašističkoj sljedbi nimalo ne odgovaraju činjenice vezane uz najmarkantnije osobnosti kulturnog života u vrijeme NDH. Tako npr. nije baš s oduševljenjem prihvaćen niz sada već nepobitnih činjenica, od kojih ćemo izdvojiti samo neke.
Sagrak je već pred sedam godina ustvrdio da je oda posvećena Poglavniku, dr. Anti Paveliću, jedno od najboljih Nazorovih poetskih ostvarenja.
Sagrak je tu nepotpisanu odu pronašao u jednom ljetnom nedjeljnom izdanju Hrvatskog naroda iz 1944. g.
Tezu da se radi o Nazorovoj pjesmi prvi je Sagraku potvrdio bivši predsjednik Hrvatskog sabora prof. dr. Nedjeljko Mihanović, zatim su to učinili i kasniji predsjednik Hrvatskog sabora prof. dr. Vlatko Pavletić, akademik Dubravko Jelčić., prof. dr. Slobodan Prosperov Novak, jedan od najboljih hrvatskih kritičara, nedavno preminuli, Branimir Donat, što predstavlja vrh poznavatelja hrvatske literature, posebno u svezi s književnim djelom Vladimira Nazora.

a kako je u tzv partizane otisao omiljeni i nagradjivani pavelicev pisac ispricala je njegova sestra ...

"Moj dragi Mihanoviću, bilo vam je to ovako", započela je gospođa Irma svoje opširno pripovijedanje. "Već početkom jeseni 1942. dolazili su tajni zagrebački suradnici partizana mome bratu na razgovor i nagovarali ga da ide u partizane. Bili su to Ivan Goran Kovačić i Ivo Marinković. Moj se brat nije nikako mogao odlučiti. Znala sam koji put i prisluškivati njihove razgovore kad su vrata od sobe bila odškrinuta pa sam tako čula kako su ga upravo ucjenjivali. Prijetili su mu da će nam, kad oni dođu na vlast, oduzeti kuće. Imali smo dvije kuće, ovu u kojoj živim, a drugu smo iznajmljivali. On se branio i odupirao, da kako će ići kad jedva može hodati, da mu čak drugi nose tekstove u tiskaru itd. A mene bi stislo u prsima kad bih pomislila da bi on mogao otići. Nikad si nije ni jaje skuhao, cijela obitelj za njega se brinula, svi smo ga njegovali, a on sad da ode u šumu gdje se ne bi snašao. A bilo mu je tada već 66 godina! Potom su mu predbacivali što je na Hrvatsko Antunovo 13. lipnja 1942. primio od Pavelića državnu nagradu. Zbog te nagrade Marinković ga je ucjenjivao: kako će to opravdati kad oni dođu u Zagreb. To mu može biti opasno krivično djelo kad dođu na vlast itd. No moj se brat nije nikako mogao odlučiti. Tih je tjedana u svojim nutarnjim mukama i nedoumicama smršavio čak 17 kilograma! Onda je ponovno došao Ivo Marinković, ali taj put sam. Bilo je to 29. prosinca 1942. u prijepodnevnim satima. Ja sam pripremala ručak. Nije se dugo zadržao, nego je rekao mome bratu kako mu se čini da ih slijede, da ih ustaški špijuni uhode, da ovdje nisu sigurni, pa je bolje da iziđu nekamo izvan stana na sigurnije mjesto da mogu razgovarati, da auto čeka dolje pa će u neku gostionicu sjesti i razgovarati. Moj Mihanoviću, ništa ne sluteći, moj je brat uzeo samo zimski kaput, šešir i šal, čak me nije ni pozdravio, ni poljubio, kako bi to uvijek činio kad je nekamo izlazio iz stana! Bio je uvjeren da će se brzo vratiti, kao što sam i ja mislila da će se vratiti, normalno, na ručak.
Kliknite za proširenje...
:hahaha: :hahaha: :hahaha:
Pronasao a nikada niko je nije video, ko tebe se cela istorija svodi da neko nesto kaze, a link ne smes da stavis
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Lionman
Poljska i Rusija
Odgovora
2
Pregleda
297
Isus33
Isus33
H
Antisemitizam i uzroci
Odgovora
16
Pregleda
530
Harvat
H
Nina
Neobična sudbina partizanske marke
Odgovora
5
Pregleda
245
Nina
Nina

Back
Top