Dobro, hajde da se osvrnem i na ovo o čemu pričaš.
Dakle, Hijeronim Volf - protestant, tj. luteran - bio je neprijatelj Rima i Rimokatoličke crkve. On je direktni učenik velikog filhelena Filipa Melanhtona; jednog od velikih ljubitelja Vizantije. Zapravo, svi oni su odbacivali da su pravoslavci nekakvi otpadnici od vere i upravo tvrdili da su to rimokatolici. U rečima Martina Lutera lično, Grci..
..nisu nikakvi jeretici niti šizmatici, već najhrišćanskiji narod i najbolji poštovaoci Jevanđelja na Zemlji.
U vreme kad Volf objavljuje svoje čuveno delo 1557. godine, već je dosta krvi palo. Rimokatolici su do tada poklali već ogroman broj protestanata; procene žrtava su u razmerama stotina hiljada u sukobima. Posle Luterove smrti 1547. godine već dva rata su bila vrlo specifično vođena protiv baš Volfovih luterana (1546/7 i 1552. godine). Volfovi najoštrije osuđuju i papu i Rimokatoličku crkvu, nemačko-rimski car (Karlo V) bio je instrument Rima i njihov krvoločni neprijatelj. Oni su svi bili što se tiče Rimske crkve ekskomunicirani, a car je i zvanično zabranjivao bilo kakvu podršku njima.
Cela suština Volfove zajednice bila je u osporavanju autoriteta papi; da nema tu nikakvog monopola Crkve, već da je izvor samo Sveto pismo. Zapravo, osim što je Volf bio ekskomuniciran što se tiče Vatikana, njegova čuvena vizantijska zbirka bila je stavljena na
Index librorum prohibitorum 1559. godine. Tako da preciznije rečeno Hijeronim Volf je bio zabranjeni autor a njegova knjiga koja kako kažeš uvodi na velika vrata vizantijsko ime,
zabranjena u Rimu i rimokatoličkoj vaseljeni. I cela poenta i Volfovpg korpusa i rada njemu sličnih (pa i Filipa Melanhtona) bila je da se rehabilituje ugled Vizantije, da se spasu podaci...bukvalno sve suprotno od toga što neki zamišljaju. Melanhton je sa suzama posmatrao sudbinu Vizantije i pokušavao da što više Grka da stupi u kontakt...oni su, bre, pravoslavne hrišćane smatrali značajno više pravovernim od rimokatolika. Vizantija je za luteranske protestante bila inspiracija u odnosu na Rim. Dok je naravno nesporno da je za Volfa i njegove nastavljale pojam Rima i Rimskog carstva primaran u kontekstu zapadnog dela, celi kontekst malicioznosti koji se tu podmeće, a posebno u kontekstu Crkve, toliko je nebulozna budalaština da pada u vodu čim se malčice zagrebe ispod površine i vidi koliko ništa nema smisla u celoj toj fantazmagoriji.
Hajde ti sad porazmisli o celoj toj priči i pokušaj napraviti nekakvu smislenu celinu.

Dakle, ne nasumično nabacano par podataka oko kojih naizgled površno postoje neke veze, već daj neko konzistentno obrazloženje. Sa sve vatikanskim agentima koji rade za svoje ljute neprijatelje (???) šireći informacije iz dela koja samo zabranjuju, Konstantinovom darovnicom i svim ostalim stvarima, Melanhtonovim učenikom koji voli Grke i ne voli Rim; poveži sve to u nešto što ima smisla...kako ti to uopšte vidiš, pojasni.