No dobro, u ovom kafanskom svađanju (jako je dosadno i nimalo interesantno) kojeg bi se svaki iole pošten čovek stideo da nahrani neku sujetu više učestvovati neću, samo ću kratko ovo još dodati, ili preciznije ponoviti:
Pogledajte prilog 1551168
Antivizantijski narativ u svetu, koji se u nekoj meri i kolokvijalnom izražaju održao sve do današnjeg dana, sa
bizantizmom kako kažu Hrvati, stvorili su francuski prosvetitelji kasnog XVIII stoleća. Pre svega, Volter i Monteskje. Oni, projektujući na neki način užase svog vremena, stvorili su mit o mračnom, prljavom, blatnjavom i jadnom srednjem veku, koji u popularnoj kulturi opstaje sve do danas. Prosvetitelji su nosili za sobom tu ideju revolucije i ostavili velikog uticaja i na Amerikance, a Edvard Gibon čak i na britanske percepcije, pa tako i dalje. Vizantija je postala sinonim za nešto jadno, perverzno pokvareno; Monteskje je Vizantiju nazvao doslovno kao pojavu uvredom ljudske misli. I to je sve bilo zaokruženo i u carskoj ideologiji Napoleona, koji je bio u carskoj ideologiji novi Karlo Veliki i kulta čija je ideologija u svojem korenu bila da ne treba biti Vizantinac.
E sad, to što neki ljudi prave nepregledno Frankenštajnovo čudovište od ovoga i brkaju sve odreda, pa tranponuju neke stvari koje su delo antimedievistički orijentisanih prosvetitelja, pa neko tu čak pokušava da interpoliše i Konstantinovu darovnicu, dobro poznati falsifikat koji su luterani i dr. protestanti iz doba Reformacije upravo i popularizovali kao takav (i Martin Luter lično je pisao o Valinom otkriću falsifikata) to je problem sasvim druge vrste (i jedna posve apsurdna).