VERNICI

Укратко, прави верници су много бољи, али су зато они тобожњи много гори.

Nema tu pravi lažni. Uostalom, dokle bi išla ta priča?

Ako neko praktikuje religiju, ide u crkvu, na liturgije, nosi brojanice, pominje Boga u rečenicama, moli se, sluša duhovnu muziku, morališe okolo, on je vernik.

E sad pravi ili lažni, nije moguće svakome zavući se u dušu i čitati ga ko je i šta je.
 
Ima i aktivnih narkomana što su vernici. Nisu prestali, i dalje se drogiraju, ali eto, nekim fleksibilnim viđenjem morala i uvrnutom životnom filozofijom uspeli su da iskombinuju te dve stvari tako da ne dolaze u međusobnu koliziju.
 
Šta mislite o vernicima kao ljudima?

Da li su u celini pozitivni ili negativni?

Jesu li ljudi koji veruju srećniji ili nesrećniji od običnih ljudi?

Pod vernicima podrazumevam ljude koji redovno idu u crkvu, mole se, poste itd.

Mislim da su nesrecniji. U svakom slucaju su naporniji..i za druge a sto je najgore i za sebe same. Imam utisak da su vjernici zato sto ocekuju neki dobitak od toga.. Mozda je to i sustina..Al samo razmislite kako izgledaju takvi ljudi.. Mislim, ne znam bas da sijaju od nekog zivotnog zadovoljstva i srece..
 
Mislim da su nesrecniji. U svakom slucaju su naporniji..i za druge a sto je najgore i za sebe same. Imam utisak da su vjernici zato sto ocekuju neki dobitak od toga.. Mozda je to i sustina..Al samo razmislite kako izgledaju takvi ljudi.. Mislim, ne znam bas da sijaju od nekog zivotnog zadovoljstva i srece..

Vernici su sjebani samo tako. Ali dobro, svako ima svoj izbor i potrebu da bira hobije. Treba čovek da bude tolerantan i da poštuje svačije pravo na izbor.

Mada ne valja ni kad je neko agresivni ateista. Ono u fazonu da je dosadan sa tim. Mislim da se tako priziva maler. Ko huli na Boga, bilo pisanjem preko interneta ili drugačijim vidom, izaziva nesreću na sebe.

Crkva je u redu da se kritikuje kao zemaljska intitucija, i tu treba biti otvoreno objektivan.
 
Šta mislite o vernicima kao ljudima?

Da li su u celini pozitivni ili negativni?

Jesu li ljudi koji veruju srećniji ili nesrećniji od običnih ljudi?

Pod vernicima podrazumevam ljude koji redovno idu u crkvu, mole se, poste itd.
pa sta znam ne valja ni krajnost svaki dan se moliti ni jednom 2x godisnje..nekako da se veruje i ispostuje ne da prelazi u sujeverje
 
Šta mislite o vernicima kao ljudima?

Da li su u celini pozitivni ili negativni?

Jesu li ljudi koji veruju srećniji ili nesrećniji od običnih ljudi?

Pod vernicima podrazumevam ljude koji redovno idu u crkvu, mole se, poste itd.
Pogrešno postavljena pitanja - ne postoje u celini pozitivni ili negativni ljudi, a još manje se mogu deliti po grupacijama (osim ako nemaš nameru da generalizuješ).
Pre bi se moglo diskutovati u obrnutom smislu - da li je vera koju nude razni religijski sistemi u celini pozitivna ili negativna, sa aspekta posledica na društvo.

A što se merenja sreće tiče, kada bi sreća bila objektivna i egzaktna kategorija svojstvena određenim grupacijama, možda bi tvoje pitanje imalo smisla.
 
Poslednja izmena:
Šta mislite o vernicima kao ljudima?

Da li su u celini pozitivni ili negativni?

Jesu li ljudi koji veruju srećniji ili nesrećniji od običnih ljudi?

Pod vernicima podrazumevam ljude koji redovno idu u crkvu, mole se, poste itd.

mislim da su ljudi koji u nesto (ne mislim iskljucivo na veru u religijskom smislu, mogu da veruju i u patuljke, nebitno) veruju iskreno, generalno sretniji od drugih, jer u sebi nose bogatstvo i utehu verovanja, osecaj sigurnosti i pouzdanja u to nesto u sta veruju, a to ume mnogo da znaci
covek koji ni u sta (vise) ne veruje je izgubljen covek
sto se tice religije i vernika, ne volim nista sto je zadrto, pa tako ni ovo..sta vise, antipaticni su mi ljudi koji se svojom verom i posvecenoscu njoj busaju u grudi, "izbacuju" je pred sagovornika kad god mogu, naturaju je i velicaju
ali, to vec i nisu iskreni vernici, cim osecaju potrebu za veru na taj nacin ispolje
 
Zavisi ko posmatra te vernike i na koji nacin od toga zavisi odgovor na tvoje pitanje...
Licno mislim da su u nekim situacijama pozitivniji, ali uopsteno generalizovati je malo bezveze.
 
Šta mislite o vernicima kao ljudima?

Da li su u celini pozitivni ili negativni?

Jesu li ljudi koji veruju srećniji ili nesrećniji od običnih ljudi?

Pod vernicima podrazumevam ljude koji redovno idu u crkvu, mole se, poste itd.

Да ли се овде ради о православним верницима или су у твоју анализу укључени и остали?

Хм, позитивни или негативни, тешко је рећи.

То знају и осећају они сами и не мора да значи да ми то што видимо на њима споља мора бити одраз њиховог унутрашњег стања. Мислим да су истински верници најсрећнији људи на свету. Ако се осврнемо на Православље и тумачење у истом, онај који се удостојио Божанске Благодати, он као да не пребива у овом свету. Тада они постају некако имуни на проблеме, ове наше уобичајене, једноставно их не дотичу и препуштају се Божијој вољи. То је наравно док је у том стању, јер кад 'изгуби' Божанску благодат, онда осећа неку врсту носталгије.

Оно што је сигурно је да ми не знамо какав ко носи крст; то је невидљиво голим оком. Зато смо склони да људе осуђујемо, па одбацујемо, па генерализујемо (углавном) и на крају да се са њима спрдамо, или оговарањем или директним провокацијама. Неосуђивање је велика врлина! Тешко је данас бити човек, као и увек што је било, али данас је популарно бити ђубре, бар код великог дела светске популације. Наравно, колико год било тешко, нема ничег лепшег од тога, бити човек.
 
Vernici su sjebani samo tako. Ali dobro, svako ima svoj izbor i potrebu da bira hobije. Treba čovek da bude tolerantan i da poštuje svačije pravo na izbor.

Mada ne valja ni kad je neko agresivni ateista. Ono u fazonu da je dosadan sa tim. Mislim da se tako priziva maler. Ko huli na Boga, bilo pisanjem preko interneta ili drugačijim vidom, izaziva nesreću na sebe.

Crkva je u redu da se kritikuje kao zemaljska intitucija, i tu treba biti otvoreno objektivan.

Slazem se sa tobom. Ja jesam vjernik ali na neki nacin koji ne podrazumijeva crkvu, molitvu i postove.. Svak od nas ima pravo da izabere nacin vjere.. Isto tako je moje pravo da su mi ljudi kakve si ti opisao, u najmanju ruku, cudni.. Ali, avaj! Na sta bi licili da smo isti..
 
Slazem se sa tobom. Ja jesam vjernik ali na neki nacin koji ne podrazumijeva crkvu, molitvu i postove.. Svak od nas ima pravo da izabere nacin vjere.. Isto tako je moje pravo da su mi ljudi kakve si ti opisao, u najmanju ruku, cudni.. Ali, avaj! Na sta bi licili da smo isti..

А на који начин си ти верник, ако није тајна?
 
Nema skroz pozitivnih ni skroz negatnih ljudi. Vernici su isto onoliko obicni ljudi koliko i ateisti, ili na primer agnostici...
I poznatoj sstoriji, ima zaista sijaset sjajnih i velikih ljudi koji jesu bli veliki vernici i isto toliko vilikih i sjajnih ljudi koji nisu bili vernici. To je stvar licne percepcije i nema nikave veze ni sa kvalitetom covelka, niti sa njegoim znanjima, iliti sa njegoim sposobnostima, pa ni sa njegovim moralom.
 
Nema skroz pozitivnih ni skroz negatnih ljudi. Vernici su isto onoliko obicni ljudi koliko i ateisti, ili na primer agnostici...
I poznatoj sstoriji, ima zaista sijaset sjajnih i velikih ljudi koji jesu bli veliki vernici i isto toliko vilikih i sjajnih ljudi koji nisu bili vernici. To je stvar licne percepcije i nema nikave veze ni sa kvalitetom covelka, niti sa njegoim znanjima, iliti sa njegoim sposobnostima, pa ni sa njegovim moralom.

Ali od vernika se očekuje da budu moralni, da budu dobri i isto tako da budu srećni. Jer šta će ti vera ako si nesrećan?
 
Ali od vernika se očekuje da budu moralni, da budu dobri i isto tako da budu srećni. Jer šta će ti vera ako si nesrećan?


Ко то очекује од верника, неверници? Верник не мора бити по неком правилу срећан, бар не сваког тренутка. Он 'устаје и пада, устаје и пада, устаје и пада...' Он може бити привремено несрећан и неспокојан када сам себи предочи свој пад. Онда, по неком правилу, ако је заиста у души прави верник, он се обраћа Ономе у кога верује и верује да ће по Његовој великој милости бити спашен, искупљен... што својим покајањем, а највећим делом милошћу свог Бога. Тада следује исправљање, устајање, срећа, спокојство...

То су ипак ствари које не можемо сврставати у грубо одређене групе, калупе и додељивати им нека подимена. Сваки је човек индивидуа за себе, са свим својим врлинама и манама и, опет кажем, свако има свој крст и не зна чак ни колики је његов крст јер не може бити у потпуности сигуран да ли и колико може да га поднесе јер не зависи све од њега, пошто онај који му је тај крст дао, чешће носи тај крст од самога човека. Исто тако нам је још непознатије о туђим крстовима и зато треба бити крајње опрезан у процењивању туђих духовних карактера.

Можда је ипак најгора ствар генерализација верника, по припадности, врсти религије. Имамо многе примере који оповргавају сваки покушај тврдње да је нако онакав каквим га ми представљамо или замишљамо. Човек је жив, не само физички, па се тако и његов дух развија и мења, на боље или на лошије, постаје чвршћи, еластичнији, или тврђи и грубљи, фанатичнији... Људи су често склони да другима не пружају другу прилику, шансу за промену, искупљење а себи би дали неограничени број шанси. Чак су склони и томе да маштају о лепим приликама које, кад би им се указале, они би их искористили, у духовном смислу, на најбољи начин. Тако да би и они сами, и Бог, били њима презадовољни и поносни :).
 
šta mogu da mislim o njima?

ako su za njih te laži droga koja radi, i olakšava im ove muke, ok, neka nastave da tako žive neću ih zezati niti im stajati na putu...
ali to što smaraju i guše druge, dele moralne lekcije, misle da su jedino oni u pravu i da znaju šta je istina, e to ne može...
 
znaci vernik je neko za koga znate da se na neki nacin petlja sa crkvom, e sad mnogi ljudi ponekad tamo odshetaju... oni valjda nisu
znaci petlja se sa crkvom vise od "ponekad tamo odseta"
mozda ima tajnih vernika, da li ste ove sto ne znate da odlaze tamo dobro propitali :think:
aha to ne moze otkrice se pre ili kasnije
 
Ja sve vernike koje znam svi su nešto nesrećni. Ili čudni, u najmanju ruku. Doduše, ima i tu dobrih ljudi i sjajnih osoba, ali većina je baš čudna i uvrnuta.

Citiraću Tolstoja: "nije moguće živeti bez vere". Istina, Tolstoj je mislio konkretno na religiju, ali, u suštini stvari, predmet vere može biti bilo šta. Hrišćaninu je to Bog, ateisti njegovo odsustvo. Hedonisti je to sreća, državniku ideal, ljubavniku žena. Bogatašu novac, siromašnom boljitak... Itd. Pa čak i oni koji su najviše ogrezli u ravnodušnost, vojnici apsurda poput Kamija imaju svoju veru - u apsurdu, kao i nihilisti- u ništavilu. Čovek kojem ne preostaje nijedna vera- taj ne može živeti- jer nosi teret praznine. Religija je uglavnom poslednja vera koja ostaje čoveku, jer vremenom shvati da je sve prolazno, dosade mu zadovoljstva i hirovi, velike čežnje i razna dostignuća, odjednom čovek shvati da je većina njegovih vera (u zadovoljstvo, u uspeh, u nauku) besmisleno, prolazno, bez opravdanja- i zato mu preostaje uzak izbor- ništavilo života, smrt ili religija.

Seren Kjerkegor je dao dobru podelu čovekovog života na tri etape. Naime, razlikovao je tri razdoblja: fazu estetike, fazu etike, i fazu religioznosti. Prva je vezana za užitak u životu, provod, lepotu, radovanje (lepe žene, sjajna hrana, dobro vino). Ova druga je nešto poput oscilovanja između čoveka prve faze i onog vezanog za moral, čoveka koji razlikuje dobro i zlo, koji ima osećaj duga, koji je veran partneru. Kada se sve to prevaziđe, čoveku ostane religija, i eto ga i u toj trećoj fazi. Slična razvojna linija čoveka se može opaziti i kod Tolstoja, koji je najpre živeo slobodnijim životom, zatim (poput njegovog junaka Olenjina iz dela "Kozaci") pronašao smisao života u drugima, da bi na kraju kroz religiju dobio sve odgovore. Dileme Tolstoja odlično oslikava i Levin iz romana "Ana Karenjina", koji se pomirio s životom tek nakon religiozne spoznaje.

Sve te faze ne moraju biti dostignute, pa se lako desi da čovek čitav život bude dosledan hedonizmu, ili starost provede vodeći se pozivima altruizma! Primećujem slične nijanse, ali bih podelu preformulisao i razlučio sledeća tri razdoblja: stupanj vere u sebe, stupanj vere u svet i stupanj vere u večno. Ipak, suština je manje-više ista i polazeći od ovog lako ću ti odgovoriti zašto je tvoj utisak o vernicima takav- ti veruješ u one stvari koje su oni već odbacili. Ti više veruješ u stvaran svet nego u duhovno, tebi će više prijati ukusan ručak ili zavodljivo žensko telo od spokoja hrama, od pomisli o spasenju, od mogućeg raja. Oni su tvoje ljubavi odbacili (a možda nikad nisu ni voleli), a tebi je ono što su oni prevazišli SVE! I baš zato ti deluje da su oni nesrećniji. A za njih je sreća prosto nešto drugo... Moram dodati i da je ta sreća mnogo vrednija od tvoje, pošto je i trajna. Iskreni vernik je najsrećniji čovek na svetu.
 
Poslednja izmena:
Šta mislite o vernicima kao ljudima?

Da li su u celini pozitivni ili negativni?

Jesu li ljudi koji veruju srećniji ili nesrećniji od običnih ljudi?

Pod vernicima podrazumevam ljude koji redovno idu u crkvu, mole se, poste itd.



vera je izbor, alat da se neshto odradi, chak i zhivot ceo.

generalno reci o vernicima, mozhe se samo da im je ta vera potreba, samim tim prirodna. Da li ce je nekad zameniti nechim drugim, neizvesno je a i nepotrebno bilo koga sa strane da time lupa glavu.
 
znaci vernik je neko za koga znate da se na neki nacin petlja sa crkvom, e sad mnogi ljudi ponekad tamo odshetaju... oni valjda nisu
znaci petlja se sa crkvom vise od "ponekad tamo odseta"
mozda ima tajnih vernika, da li ste ove sto ne znate da odlaze tamo dobro propitali :think:
aha to ne moze otkrice se pre ili kasnije

religioznost i odnos prema veri nema nikave veze sa brojem odlazaka u crkvu. Ama bas nikave.
 
Poslednja izmena:

Back
Top