stnco
Re: VERA...ŠTA JE TO...
Mislim da je ovo veoma zanimljivo pitanje za BOKYSTAMY.
Biti moralan,pun ljubavi prema bližnjima, čestit i pošten a ne očekivati nagradu večnog života nikako nije isto sa onim...biti takav ...ali uz očekivanje nagrade.
Ako neko živi po svim načelima morala,ljubavi čestitosti i poštenja samo zato što se nada onoj nagradi ili se plaši njene suprotnosti...njene pretnje...veoma je diskutabilno da li to čini što je takav ili što ''mora'' biti takav.A ovo mi nije jasno...Ako neko ko živi po svim moralnim načelima ako neko ko je zaista dobar čovek, ko zrači pozitivnom energijom ne želi da se nada onom carstvu nebeskom...da li to može značiti da se radi o neverniku...grešniku koji neće moći u carstvo nebesko.
Uprošćeno...ako savršeno dobar i moralan čovek...nije vernik,da li to znači da će morati u pakao...A kada se malo bolje razmisli nije teško zaključiti da je suštine stvari u onom da se bude VERNIK da se veruje u boga i njegovu nagradu a da će neki učinjeni gresi biti oprošteni.A u konačnom u carstvo nebesko može i grešnik i nevernik jer je potrebno da se samo...u poslednjem trenutku pokaje i...prihvati Boga kao jedini autoritet.
A poznato je da su bogu mnogo miliji grešnici i nevernici koji se pokaju i prihvate ga kao jedinog boga od onih koji od recimo detinjstva veruju u njega.I kada sve to imamo u vidu nije teško uočiti da je mnogo bitnije ono...verovati u boga odnosno onu njegovu nagradu od samog pridržavanja moralnih vrednosti u životu.
I da zaključim.Pridržavanje moralnih normi ponašanja samo zbog obećane nagrade večnog života ili zbog pretnje kaznom pakla,teško da čoveka može činiti istinski moralnim.A to stoga jer sve ono što se čini po nekoj zapovesti nije prirodno stanje odrasle,formirane ličnosti u onom opštem smislu.Ako čovek nije dobar i moralan sam po sebi i od sebe bez bilo kakvog zapovedanja u tom smislu, onda je ona moralnost i dobrota po datoj zapovesti samo privid u koji se veruje.