A šta biva sa onima koji su nekoga voleli pa ga sticajem okolnosti izgubili...Da li oni postanu bezosećajni...Tvoja patetična retorika o ljubavi je smešna čoveče. Znaš li ti uopšte koliko ima samih i usamljneih ljudi ali nisu...bezosečajni...Znaš li ti koliko ljudi u svojim kućama kroz neku ljubav brine o nekim životinjama...
Ako su ga iskreno voleli, onda ga vole i dalje, i ne mogu ga ikada izgubiti, jer tu Ljubav, koju osećaju prema nekome, imaju u samima sebi, i jedino mogu izgubiti, ako izgube sami sebe. Govorim, pretpostavljaš, o suštini.
U tome i jeste fazon. Nije za svakog ista mera koliko mu je potrebno u smislu materijalnog. Nekom recimo auto nije potreban uopšte ali nekom je neophodan. Nekom zbog radnih obaveza, nekom da preveze decu u vrtić i tome slično. Ne možeš ti po tvojoj meri odredjivati šta je besmisleno u smislu materijalnog drugim ljudima.
Ma hajde, da preveze decu u vrtić.

A kako prevozi decu u vrtić onaj, koji nema auto?
Da li je taj, koji nema auto, lošiji roditelj od onoga, koji ima auto?
Rekoh, zna se šta je prava mera, a zna se šta je preko mere.
A reći ću Ti da je taj, koji svoje dete prevozi automobilom u vrtić, a pritom ima praznoga mesta u automobilu za još dece, bezumnik, koji ne koristi pravilno materijalno, jer da koristi pravilno materijalno, onda bi povezao još dece u vrtić, koliko ima mesta u tom automobilu, da tako olakša put detetu do vrtića, naravno, ako to dete želi, a verujem da bi želelo, jer koje dete bi odbilo vožnju automobilom.
Naravno po tvojoj meri, zar ne...Po tvojoj meri je auto recimo preko te mere. Ali nije svima. Po tvojoj meri je preko mere da živiš negde u nekom svom stanu bez mame sa nekim koga voliš naravno.
Pa hajde, ako auto, kako Ti kažeš, nije preko mere, zamisli, zamisli svet pošten, da svako može da ispuni tu meru, za koju Ti kažeš da je razumna, a ja Ti kažem da je to bezumlje, zamisli i reci, šta vidiš?
Malo ranije si napisao da ti je želja da baciš mamin krevet ali ne možeš jer je mamin i da tu staviš akvarijum. Ako si juče kupio akvarijum...onda
Pa da, ne da brate, vezana je za materijalno, htedoh da izbacim deo regala, ali ni to ne da, vezana žena za materijalno i tačka.
Znaš šta mi je posebno indikativno. Nikada niti jednom jedinom rečju nisi spomenuo...tatu. Uvek mama i samo mama. Tata mora da je bio bludnik i tako to a što jasno proizilazi iz činjenice da ga nijednom ni spomenuo nisi. Mislim da mi je u tom smislu sve jasno a ti nisi ni svestan da ogroman deo onoga šta i kako napišeš to učiniš iz u temi akumuliranog nezadovoljstva prema tvom ocu.
A nisam pomenuo ni ujaka, ni strica, ni brata od tetke, pa da li to treba da znači da su i oni bludnici?
Pa moj otac i ako je bio bludnik, onda je bio primer kako ne treba živeti, a i ako je bio bludnik, bio je bludnik kao i većina drugih ljudi što su bili bludnici, jer niti je on prvi niti poslednji bludnik, i oni su isto tako bili za mene primer, kako ne treba živeti.
Sasvim je normalno da imam akumulirano nezadovoljstvo prema nečemu što smatram da je loše, rđavo, pa ne misliš valjda da treba da prihvatim to rđavo i da se sa time pomirim i da kažem samome sebi to tako treba i to tako mora? A to opet ne znači da sam i sam rđav, jer ono što drugi čini, to drugi čini, a ono što ja činim, to ja činim, svako čini u svoje ime, i svako govori u svoje ime, i iko ne govori niti čini u tuđe ime, jer svako je ono što jeste, i ne možeš biti ono što nisi.
Po Tvojoj logici ispada da svi oni, koji su u životu doživeli neku nepravdu, Ti moraju biti loši i poremećeni, jer kažeš našao si nešto indikativno, a meni to miriše, između redova, da si našao u meni nešto poremećeno, dakle, nešto sa indikacijom. Reći ću Ti samo još ovo, i mislim da će biti dovoljno, citiram: ne pogani čovečiju dušu ono što u nju ulazi, već pogani dušu ono što iz nje izlazi. Razmisli malo o ovome i mislim da će Ti mnoge stvari biti jasnije, od ovoga što sam gore napisao.
Apsurdi samo takvi. Pravi život se odvija u onom što čovek doživljava i osmišljava u svom životu. Čovek ne živi negde u sebi već u nekom okruženju sa nekim ljudima. Nije li čovek društveno biće... A kada je čoveku oduzeta elementarna sloboda kretanja on bi mogao kako ti kažeš da živi u sebi ali...šta bi to bilo. Pa nije li upravo to, ta oduzetost slobode kretanja dokaz da čovek ne može da živi u sebi ...
Čovek se od životinje, u suštini, razlikuje samo po jednoj stvari, čovek je duhovno biće, tj. zato što je čovek duhovno biće, čovek ima potencijal da bude svestan nečega na duhovnom nivou, a da ne bude svestan nečega samo na telesnom nivou, poput životinje, koja je svesna samo telesnim čulima.
Dakle, ovo o čemu sam govorio, odnosi se na to da ako je čovek svestan života u sebi, to je zato što živi duhom, a duh je u čoveku. A ako čovek nema duh, onda je svestan samo telesnim čulima(ukus, miris, dodir, vid, sluh) i tu je kraj. Bez duha, u čoveku, priča se završava na ovih pet telesnih čula, i sve što takav čovek radi, radi da bi zadovoljio glad ovih pet telesnih čula. Čim se glad zadovolji, ona kao da nije ni postojala, ne postoji svest o tome.
Sa druge strane pak, onaj duhovni čovek, taj živi unutar čoveka, i to je duhovni život čoveka, koji je nadgradnja na telesnog čoveka, po čemu se čovek i razlikuje od životinje.
Ne brate, nemoj pričati bezveze, kada čoveku oduzmeš elementarnu slobodu kretanja, time si oduzeo i deo njegovog duha, mada, naravno, ni tada ne možeš uništiti sav duh u čoveku i sav duhovni život u čoveku, što je istina, jer mnogi su duhovni ljudi svoja duhovna dela stvorili u zatvorima, dakle, bez elementarne slobode kretanja. Ali, duhovni život čoveka je najpotpuniji, kada je čovek slobodan i telesno, i kada je čovek zadovoljen telesno, što znači u smislenoj meri, u onoj meri u kojoj je telu to zaista neophodno, a sve preko toga je lažna potreba i blud.
A tebi bi zajedno sa nekim koga voliš ako uopšte voliš neko konkretno živo stvorenje, čulna zadovoljstva sa tom osobom tamao negde bila mrska...Pričaš gluposti...Nemoj mi samo reći da ti se sva lepota i smisao života svodi da sa nekim koga voliš uživaš u zalasku sunca iznad one tvoje bare...
Pa da, voleo bih kada bi neko, koga iskreno volim, zaista mogao da oseti, kao ja što osetim, lepotu i veličinu izlaska ili zalaska sunca iznad jedne bare. Ali, neko misli da je lepše gledati u enterijer otmenog restorana, neko misli da je lepše gledati u komad odeće, a neko, eto, misli da je lepše gledati u jednu baru.
Nisi čuo za hram posvećen Amonu i ženi mu Muti...Ili za onaj u Karnaku...Na takvim mestima dečko, nešta se vidi a i oseti...No to je tebi strano, očitim biva.
I opet patetika...Lepši zalazak sunca iznad te tvoje bare...Možeš se ti tešiti da će ti celog života biti lep taj zalazak sunca iznad te bare ali nemoj biti u zabludi da zalazak sunca tamo kod egipatskih piramida nije lep...
Brate moj, ja vidim da Ti mene pokušavaš da ubediš da bi mi bio lepši zalazak Sunca iznad Egipatskih piramida, i da se pomalo i bacaš u vode marketinga. Ne osećam potrebu da gledam zalazak Sunca iznad Egipatskih piramida, i zato niti želim to, pa tako niti mogu da se tešim što ne gledam zalazak iznad piramida. Ali sam zato ispunjen, kada mogu da posmatram Sunce iznad moje bare. A Ti opet veruj kako Ti je volja.
A zamisli koja bi lepota zalaska sunca iznad te bare bila, kada bi u njoj uživao da si gladan, da nemaš mogučnost da se vratiš u sigurnost mamine gajbe. Tvoju patetiku su u današnje vreme i deca prevazišla. Tvrdim ti dečko da ta lepota zalaska sunca za tebe iznad te bare nije niti može biti lepota za onog ko ne bi imao gde da ode iz te bare. Život je dečko neka realnost, malo surova mnogo puta a nikako nije patetika kojom si opsednut.
To što kažeš da je život surov, to je ono što osećaš u samome sebi. A naravno da za Tebe život mora biti surov, kada se Ti osećaš nezadovoljan, zato što ne možeš da gledaš zalazak Sunca iznad Egipatske piramide, a to želiš.
I da se razumemo. Neku deceniju unazad ja nemam mogučnosti da sebi priuštim takvo neko putovanje ali za razliku od tebe neću tvrditi da je to samo forma, a da je suština uživanje u nekom zalasku sunca nad nekom barom.
Onako Ti je kako veruješ, tj. onako Ti je kakva Ti je volja, a Ti veruj kakva Ti je volja.
