VERA...ŠTA JE TO...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Pazi ovako. Slušajno znam da je u nekim prethodnim decenijama najviše kradja u Nemačkoj učinjeno od strane...šta misliš od koga... Daj mi jedan jedini primer da je neki nemac ovde u Srbiji opljčako neku zlataru...Molim, nešta si rekao...
A isto to može da se kaže i za ostale koje si naveo

:rotf::rotf::rotf:
након што су опљачкали јевреје, протерали и побили, наставак следи...
како то сад да жели вратити златан крст Србији, шта је он тамо радио у немачкој:hahaha:

пријатељу знам да не мислиш ово што си написао али кренуо си тим током а сујета не дозвољава да се повучеш и признаш да си се залетео:(
 
:rotf::rotf::rotf:
након што су опљачкали јевреје, протерали и побили, наставак следи...
како то сад да жели вратити златан крст Србији, шта је он тамо радио у немачкој:hahaha:

пријатељу знам да не мислиш ово што си написао али кренуо си тим током а сујета не дозвољава да се повучеш и признаш да си се залетео:(

Čekaj da se razumemo. Pričali smo o nemcima nakon drugog svetskog rata. Nismo pričali o nacističkoj Nemačkoj. Napravi razliku. A nakon tog rata, Nemci su izgradili svoju zemlju ali ne pljačkanjem Jevreja.

A po logici zlatnog krsta moglo bi naravno da se pogrešno zaključi da su Italijani ukrali onu tonu zlata od Karadjordjevića kada je ista prebačena u Italiju...:rotf:

I da se vratim na taj zlatni krst...Sada sam skapirao. On je vredeo toliko da je mogla da se izgradi Nemačka...:rotf:
 
Čekaj da se razumemo. Pričali smo o nemcima nakon drugog svetskog rata. Nismo pričali o nacističkoj Nemačkoj. Napravi razliku. A nakon tog rata, Nemci su izgradili svoju zemlju ali ne pljačkanjem Jevreja.

A po logici zlatnog krsta moglo bi naravno da se pogrešno zaključi da su Italijani ukrali onu tonu zlata od Karadjordjevića kada je ista prebačena u Italiju...:rotf:

I da se vratim na taj zlatni krst...Sada sam skapirao. On je vredeo toliko da je mogla da se izgradi Nemačka...:rotf:

да то су неки други немци:mrgreen:

а што се тиче златног крста, зар то није доказ да су крали злато:D

како се каже зрно по зрно погача камен по камен палача:D
 
да то су неки други немци:mrgreen:

а што се тиче златног крста, зар то није доказ да су крали злато:D

како се каже зрно по зрно погача камен по камен палача:D

Pričam o onim Nemcima koji su državi u kojoj živimo ti i ja u ovoj godini dali pomoć u iznosu od 101 milion evra. Pričam o onim Necima koji su počev od 2000 ovoj državi dali pomoć u iznosu preko 960 miliona evra.

:bye:
 
Pričam o onim Nemcima koji su državi u kojoj živimo ti i ja u ovoj godini dali pomoć u iznosu od 101 milion evra. Pričam o onim Necima koji su počev od 2000 ovoj državi dali pomoć u iznosu preko 960 miliona evra.

:bye:

ти причај а твоји унуци ће да враћају.
ко БРЕ данас даје неком нешто тек онако.

пријатељу, стварно ме забрињаваш:(
 
ти причај а твоји унуци ће да враћају.
ко БРЕ данас даје неком нешто тек онако.

пријатељу, стварно ме забрињаваш:(

Prijatelju, nisi pažljivo pročitao. Lepo sam napisao da se radi o pomoći...ne kreditu koji će neko da vraća.

A druga je stvar što pre neki dan zadužiše ovu državu onim kreditima koje će vraćati...unuci.

Moraš malo pažljivije čitati ono što veoma jasno napišem. A neovisno od toga ti isti nemci su dali i pomoć za Kraljevo onako posebno.
:bye:
 
A da pokušamo da pričamo o nečem primerenom ovoj temi. Čovek kaza ovako...

''Religija je uvreda ljudskom dostojanstvu. S njom ili bez nje, imali bi ste dobre ljude koji čine dobre stvari i loše ljude koji čine loše stvari. Ali da bi dobri ljudi činili loše stvari, za to je potrebna religija.''
Steven Weinberg​

Može li svrha religije biti u funkciji da čoveka oslobodi od sopstvene griže savesti. Recimo da sam religiozan, učinim nešta loše ali da me ne bi grizla savest ja se pokajem, pomolim bogu i...nema griže savesti...Nije li tu u pitanju tipičan odbrandbeni mehanizam...:think:
 
Prijatelju, nisi pažljivo pročitao. Lepo sam napisao da se radi o pomoći...ne kreditu koji će neko da vraća.

A druga je stvar što pre neki dan zadužiše ovu državu onim kreditima koje će vraćati...unuci.

Moraš malo pažljivije čitati ono što veoma jasno napišem. A neovisno od toga ti isti nemci su dali i pomoć za Kraljevo onako posebno.
:bye:

пажљиво сам читао, али ти ниси
сад гледај поново шта сам написао
:)
ти причај а твоји унуци ће да враћају.
ко БРЕ данас даје неком нешто тек онако

али нека стане овде више нема сврхе расправљати
 
A da pokušamo da pričamo o nečem primerenom ovoj temi.

Može li svrha religije biti u funkciji da čoveka oslobodi od sopstvene griže savesti. Recimo da sam religiozan, učinim nešta loše ali da me ne bi grizla savest ja se pokajem, pomolim bogu i...nema griže savesti...Nije li tu u pitanju tipičan odbrandbeni mehanizam...:think:

јеси ли покушао некад да се покајеш за дело за које мислиш да није у реду?
 
пажљиво сам читао, али ти ниси
сад гледај поново шта сам написао

ти причај а твоји унуци ће да враћају.
ко БРЕ данас даје неком нешто тек онако

Nisi pažljivo čitao. Napisao sam da su dali...POMOĆ a ne KREDIT koji će se vraćati.

A zanimljivo mi je ovo...ко БРЕ данас даје неком нешто тек онако...
:think:

али нека стане овде више нема сврхе расправљати

Neka stane ovde o tome jer ima mnogo zanimljivijoh stvari za priču.
:bye:
 
Griza savesti je veliki teret.
A i cini mi se da pokajanjem tesko moze da se ispravi ucinjena greska. Sta je ucinjeno, ucinjeno je.

Zaista, kako ljudi ispravljaju sopstvene greske, bilo da su vernici ili ne, i kako je to uopste moguce?
Da li ispravljaju svoje stavove, trude se da ne ponove istu gresku (mada tesko da postoje sasvim iste greske), ili se trude da sebi oproste u konkretnoj situaciji?

Dobro vece. Izvinjavam se na upadu, ali ovo mi je bas zanimljivo pitanje.
 
Griza savesti je veliki teret.
A i cini mi se da pokajanjem tesko moze da se ispravi ucinjena greska. Sta je ucinjeno, ucinjeno je.

Zaista, kako ljudi ispravljaju sopstvene greske, bilo da su vernici ili ne, i kako je to uopste moguce?
Da li ispravljaju svoje stavove, trude se da ne ponove istu gresku (mada tesko da postoje sasvim iste greske), ili se trude da sebi oproste u konkretnoj situaciji?

Dobro vece. Izvinjavam se na upadu, ali ovo mi je bas zanimljivo pitanje.

Dobro ti veče borčice. Griža savesti, savest kao sudija u kontekstu sa pokajanjem je mnogo zanimljiva stvar. A griža savesti ume da bude veoma nezgodna.

Ja se u principu nikada ne kajem za bilo šta učinjeno jer sam jednom pokušavajući tako nešta shvatio da samo obmanjujem samog sebe. Kada se nešta učini, popravke nema. A kajanje u religioznom smislu je samo mehanizam koji verniku omogućava da greši a da pri tom ima kako bi se reklo...čistu savest.:think:
 
Dobro ti veče borčice. Griža savesti, savest kao sudija u kontekstu sa pokajanjem je mnogo zanimljiva stvar. A griža savesti ume da bude veoma nezgodna.

Ja se u principu nikada ne kajem za bilo šta učinjeno jer sam jednom pokušavajući tako nešta shvatio da samo obmanjujem samog sebe. Kada se nešta učini, popravke nema. A kajanje u religioznom smislu je samo mehanizam koji verniku omogućava da greši a da pri tom ima kako bi se reklo...čistu savest.:think:

Ima jedna narodna o kajanju, ali je vulgarna i neprimerena ovom pdf. :lol:

Kaze jedan moj poznanik, psihijatar, da je kajanje na granici nesvesnog.
Napr, covek ucini nesto lose, i ako je mentalno zdrav, on odmah posle ucinjenog loseg dela postaje svestan da je pogresio. Cak i ukoliko potiskuje misli o svom cinu, one ga progone (recimo, kroz snove). Na neki nacin, kajanje postaje prisilna radnja: ne mozes se osloboditi misli (ili snova) o tome sta si ucinio, i onda moras da se samoisceljujes. Korisno je po coveka koji je pogresio (donosi mu mir), ali nema ucinka na konacni rezultat loseg dela, osim u slucaju da "gresnik" ne pronađe neko naknadno resenje. Cak i ako se iskupi cinjenjem dobrog dela (nekom drugom) - to je opet samo iskupljenje pred samim sobom.
 
Zaista, kako ljudi ispravljaju sopstvene greske, bilo da su vernici ili ne, i kako je to uopste moguce?
Da li ispravljaju svoje stavove, trude se da ne ponove istu gresku (mada tesko da postoje sasvim iste greske), ili se trude da sebi oproste u konkretnoj situaciji?

Biva logičnim da nije moguće ispraviti niti jednu jednu grešku. Ne mislim da je nakon neke greške neophodno menjanje nekog stava jer greška obično nije ishodište stava. Teško mi je zamislivo da iko ima toliko pogrešan stav da bi konstantno činio greške kao posledicu takvog stava.

Mislim da je veoma bita stvar u pokajanju neko uverenje da se na taj način oprašta i samom sebi. Verniku je dovoljno da poveruje da mu je bog oprostio i da nakon toga bude u uverenju da je oprostio i samom sebi.

Ja lično ću radije živeti sa nekim teretom griže savesti nego u zabludi da sam oprostio samom sebi. Nekako mi to opraštanje samom sebi dodje na neko samosažaljenje prema samom sebi. Zaleteh se malo. Ručna iz momenta. :bye:
 
Ima jedna narodna o kajanju, ali je vulgarna i neprimerena ovom pdf. :lol:

Kaze jedan moj poznanik, psihijatar, da je kajanje na granici nesvesnog.
Napr, covek ucini nesto lose, i ako je mentalno zdrav, on odmah posle ucinjenog loseg dela postaje svestan da je pogresio. Cak i ukoliko potiskuje misli o svom cinu, one ga progone (recimo, kroz snove). Na neki nacin, kajanje postaje prisilna radnja: ne mozes se osloboditi misli (ili snova) o tome sta si ucinio, i onda moras da se samoisceljujes. Korisno je po coveka koji je pogresio (donosi mu mir), ali nema ucinka na konacni rezultat loseg dela, osim u slucaju da "gresnik" ne pronađe neko naknadno resenje. Cak i ako se iskupi cinjenjem dobrog dela (nekom drugom) - to je opet samo iskupljenje pred samim sobom.

како цениш ти, да ли сам ја ментално здрав?
 
Ima jedna narodna o kajanju, ali je vulgarna i neprimerena ovom pdf. :lol:

Kaze jedan moj poznanik, psihijatar, da je kajanje na granici nesvesnog.
Napr, covek ucini nesto lose, i ako je mentalno zdrav, on odmah posle ucinjenog loseg dela postaje svestan da je pogresio. Cak i ukoliko potiskuje misli o svom cinu, one ga progone (recimo, kroz snove). Na neki nacin, kajanje postaje prisilna radnja: ne mozes se osloboditi misli (ili snova) o tome sta si ucinio, i onda moras da se samoisceljujes. Korisno je po coveka koji je pogresio (donosi mu mir), ali nema ucinka na konacni rezultat loseg dela, osim u slucaju da "gresnik" ne pronađe neko naknadno resenje. Cak i ako se iskupi cinjenjem dobrog dela (nekom drugom) - to je opet samo iskupljenje pred samim sobom.

Logično je da čovek samim svršetkom učinjenja nečeg lošeg, biva svestan učinjenog izuzev ako je bio u totalno neuračunljivom stanju. Onaj da kažem neuračunljivi se nikada neće kajati niti mu može biti žao jer nema svest o učinjenom. A onaj mentalno zdrav će se suočiti sa svojom savešću. I tada nastaju problemi. Kako je savest prilično nezgodan sudija, bežeći od suda takvog sudije čovek bi da se nekako izmigolji, da se kaje, sve u funkciji da izbegne suočenje i sa samim sobom i sa savešću. Mislim da snažna ličnost nema potrebu da se kaje shvatajući da se time ništa izmeniti neće.

A veoma je zanimljivo zašto čovek uopšteno ima potrebu za kajanjem. Da li se recimo kaje zbog nečeg lošeg što je nekom učinio, zbog tog nekog ili se pak kaje čisto zbog svog egoizma, zbog potrebe da pobegne od stanja nelagode u kojem se našao a kao posledicom nečeg loše učinjenog...


:bye:
 
Qq, Sale, odakle izvuče to pitanje ...:lol:

Cenim da si mentalno zdrav.
Cenim i da je Jerohinac mentalno zdrav (ako je uopšte fer da se o takvim stvarima izjašnjavam).
A opet ... drugačije vidite i doživljavate. E, i tu različitost smatram zdravom.

Nadam se da sam jasna.

питам то због твог познаника како он каже "Cak i ako se iskupi cinjenjem dobrog dela (nekom drugom) - to je opet samo iskupljenje pred samim sobom.", шта би он рекао на то да се ја искупљујем кајањем пред Богом, да ли би и у том случају био мнтално здрав?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top