Sad ću da zovem endonukleazu!
Prvo da kažem, sve životinjske vrste su prilično složene i savršene, pa ne mislim da se one u tom pogledu mogu gradirati.
Postoje insekti kod kojih je tvoj inteligentni dizajner zaboravio da projektuje otvor za izbacivanje jaja. Tako larve, kada se izlegu, progrizu put kroz majku napolje.

Tolko o savršenstvu, a što se tiče uporedive složenosti paramecijuma i čoveka, nemoj to nikom da pominješ.
Najsitniji životinjski mikro organizmi razmnožavaju se prostom diobom pri čemu je taj čin za jedinku bezbolan. Jedinke mikroorganizama ne vode brigu o svom potomstvu.
Nakon deobe mirkoorganizmi "roditelji" više ne postoje. Tako da bi bilo malo previše od njih zahtevati da se brinu o potomstvu.
Prve makro životinje (ribe, vodozemci) razmnožavaju se jajima, koje bezbolno izbacaju u vanjsku sredinu (voda) pri čemu posle toga ne vode više nikakvu brigu niti o jajima niti o potomstvu. Prve kopnene makro životinje (gmizavci), manje više, bezbolno polažu jaja u zemlju i više ne vode brigu ni o jajima ni o potomstvu.
Em pogrešno, em netačno.

Prvo, ribe i vodozemci nisu prve "makro životinje", a ondak, neke od njih se baš brinu o potomstvu. Postoji priličan broj živorodnih riba koje ne polažu jaja, već rađaju žive mladunce.
Takođe, postoje vrste riba kod kojih mužjaci drže mlađ u ustima i tako ih štite od spoljnih opasnosti.
Prethodno opisani tipovi životinja ne vode brigu o svom potomstvu. Sada dolaze tri tipa životinja koje to rade.
Što, kao što rekosmo, nije tačno uvek.
Prvi su insekti, kao prve leteće (i možda kopnene !) životinje. Oni se brinu o pravljenju specijalnih gnijezda u kojima potpuno bezbolno polažu jaja, ali se pose ne brinu o mladuncima, izuzev što vode kolektivan život.
To opet koješta, pa zbrda zdola....

Kolektivni život podrazumeva brigu o potomstvu. Recimo, mravi hrane larve, isto tako je kod pčela. Međutim, ne kod svih vrsta pčela. Neka pčele žive kao individualci i ne grade kolektivna gnezda, a jaja polažu u prikladne šupljine koje zatvaraju voskom.
Treba li pominjati muve?
I treći su sisari. I čovjek, kao njihov najviši predstavnik. Proces ostavljanja potomstva kod sisara je najsloženiji i najbolniji, pogotovu kod krupnijih sisara, gdje i čovjek spada. Budući novi organizam najprije se razvija u tijelu ženke (žene) što traje relativno dugo. Tom prilikom tijelo ženke (žene) djelovanjem posebnih hormona stalno natiječe, prvenstveno da bi se proširio porodni kanal kroz karličnu kost, koji je u drugim okolnostima mnogo manjih dimenzija. I pored toga proširivanja sam porođaj je prilično bolan. Zašto? Je li moralo tako? Samo da napomenem: kad ne bi postojalo čvrste karlične kosti (sa otvorom u njemu od koga počinju ženski seksualni i porodni organi) tj. kada ovi organi ne bi imali čvrst oslonac nego, recimo elastičan, onda bi pri seksualnom činu muškarac praktično uništio ženski polni organ. Znači - moralo je kroz otvor karlične kosti. A zašto je moralo u tijelu žene? Je li jedini razlog da bi se tako vodila briga o potomstvu? I ne navodi li sve ovo na zaključak da je život inteligentno dizajniran?
Ovu umotvorinu ti ostavljam takvu kakvu si je postavio.

Čuj, hormonalno proširivanje karličnog kanala.

Inače, karični pojas, koji se prvo javlja kod gmizavaca, služi kao oslonac za noge, a ne zato da Lala ne bi sprašio Sosi ribicu.
Inače, ti sam si dokaz da ne postoji nikakav inteligentni dizajn. Inteligentan dizajner bi udružio tvoju želju da pišeš sa sposobnošću razmišljanja.
