VERA...ŠTA JE TO...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
шумахер
Re: VERA...ŠTA JE TO...
Original postavio Zazijavalo Pogledaj poruku
Takođe bi bilo dobro svratiti i u Šumarice kod Kragujevca. Nema te balsamističke hemije koja će oprati saradnju sa faišistima

То су извели Немци и партизани у коперацији.Какве то има везе са светим Владиком.

Dok zazi ne stigne da odogovori na postavljeno mu pitanje ja ću napisati nekoliko reči kao moje mišljenje.Ako se pod koperacijom može podrazumevati neka medjusobno usaglašena saradnja u funkciji ostvarivanja nekog cilja,teško je prihvaytiti da su nemci i partizani streljanje u Šumaricama učinili ZAJEDNO u koperaciji.O tome bih mogao pisati poprilično ali bi to bilo udaljavanje od teme.No u svakom slučaju ti imaš pravo da veruješ da je to učinjeno u koperaciji.A što se tiče veze izmedju nemaca,Hitlera i Nikolaja očito je da postoji neka veza.Nikolaj je u svom predavanju 1937 godine u Beogradu pod nazivom ''Nacionalizam Svetog Save'' rekao:

''Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem nemačkom Vođi, koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anolmalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u XX veku on je došao na ideju Svetoga Save,i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju.A nama je taj posao svršio Sveti Sava, prvi među svetiteljima, prvi među genijima i prvi među herojima u nasoj istoriji.Svršio ga je savršeno, svršio ga je bez borbe i bez krvi, i svršio ga je ne juče ili prekjuče nego pre 700 godina. Otuda je nacionalizam srpski, kao stvarnost, najstariji u Evropi."

Nikolaj je odavao poštovanje Hitleru uz javne pozive Srbima da i oni to učine.A to je onaj isti Hitler koji 1935 Nikolaja odlikovao zbog obnavljanja nemačkog groblja u Bitolju i isti onaj Hitler čiji su vojnici u Šumaricama učinili ono što su učinili.

A što se tiče 67 časa u Šumaricama Predsednik Srbije B.Tadić ijavi ovako...
''Жртве недужних могу имати смисао само ако наставе да постоје кроз наша дела''

A na tom 67 času su bili i sveštenici...

Уз саслужење крагујевачког свештенства, молебан крагујевачким новомученицима служио је владика Јован, епископ Епархије шумадијске.

A o tome možeš pročitati ovde...
http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Secanje-na-streljanje-u-SHumaricama.sr.html
:bye:
felix.gif
 
шумахер
Re: VERA...ŠTA JE TO...




Dok zazi ne stigne da odogovori na postavljeno mu pitanje ja ću napisati nekoliko reči kao moje mišljenje.Ako se pod koperacijom može podrazumevati neka medjusobno usaglašena saradnja u funkciji ostvarivanja nekog cilja,teško je prihvaytiti da su nemci i partizani streljanje u Šumaricama učinili ZAJEDNO u koperaciji.O tome bih mogao pisati poprilično ali bi to bilo udaljavanje od teme.No u svakom slučaju ti imaš pravo da veruješ da je to učinjeno u koperaciji.A što se tiče veze izmedju nemaca,Hitlera i Nikolaja očito je da postoji neka veza.Nikolaj je u svom predavanju 1937 godine u Beogradu pod nazivom ''Nacionalizam Svetog Save'' rekao:

''Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem nemačkom Vođi, koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anolmalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u XX veku on je došao na ideju Svetoga Save,i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju.A nama je taj posao svršio Sveti Sava, prvi među svetiteljima, prvi među genijima i prvi među herojima u nasoj istoriji.Svršio ga je savršeno, svršio ga je bez borbe i bez krvi, i svršio ga je ne juče ili prekjuče nego pre 700 godina. Otuda je nacionalizam srpski, kao stvarnost, najstariji u Evropi."

Nikolaj je odavao poštovanje Hitleru uz javne pozive Srbima da i oni to učine.A to je onaj isti Hitler koji 1935 Nikolaja odlikovao zbog obnavljanja nemačkog groblja u Bitolju i isti onaj Hitler čiji su vojnici u Šumaricama učinili ono što su učinili.

A što se tiče 67 časa u Šumaricama Predsednik Srbije B.Tadić ijavi ovako...
''Жртве недужних могу имати смисао само ако наставе да постоје кроз наша дела''

A na tom 67 času su bili i sveštenici...

Уз саслужење крагујевачког свештенства, молебан крагујевачким новомученицима служио је владика Јован, епископ Епархије шумадијске.

A o tome možeš pročitati ovde...
http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Secanje-na-streljanje-u-SHumaricama.sr.html
:bye:
felix.gif

Све је то објашњено већ више пута. Али некима увек постаје актуелно за неку другу причу. И неко ће увек наћи нешто што није " зашто " него увек " зато ". А по томе, зашто и зато, се открива смисао и циљ тога " зашто " и тога " зато ".
 
шумахер
Re: VERA...ŠTA JE TO...




Dok zazi ne stigne da odogovori na postavljeno mu pitanje ja ću napisati nekoliko reči kao moje mišljenje.Ako se pod koperacijom može podrazumevati neka medjusobno usaglašena saradnja u funkciji ostvarivanja nekog cilja,teško je prihvaytiti da su nemci i partizani streljanje u Šumaricama učinili ZAJEDNO u koperaciji.O tome bih mogao pisati poprilično ali bi to bilo udaljavanje od teme.No u svakom slučaju ti imaš pravo da veruješ da je to učinjeno u koperaciji.A što se tiče veze izmedju nemaca,Hitlera i Nikolaja očito je da postoji neka veza.Nikolaj je u svom predavanju 1937 godine u Beogradu pod nazivom ''Nacionalizam Svetog Save'' rekao:

''Ipak se mora odati poštovanje sadašnjem nemačkom Vođi, koji je kao prost zanatlija i čovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anolmalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u XX veku on je došao na ideju Svetoga Save,i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvažniji posao, koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju.A nama je taj posao svršio Sveti Sava, prvi među svetiteljima, prvi među genijima i prvi među herojima u nasoj istoriji.Svršio ga je savršeno, svršio ga je bez borbe i bez krvi, i svršio ga je ne juče ili prekjuče nego pre 700 godina. Otuda je nacionalizam srpski, kao stvarnost, najstariji u Evropi."

Nikolaj je odavao poštovanje Hitleru uz javne pozive Srbima da i oni to učine.A to je onaj isti Hitler koji 1935 Nikolaja odlikovao zbog obnavljanja nemačkog groblja u Bitolju i isti onaj Hitler čiji su vojnici u Šumaricama učinili ono što su učinili.

A što se tiče 67 časa u Šumaricama Predsednik Srbije B.Tadić ijavi ovako...
''Жртве недужних могу имати смисао само ако наставе да постоје кроз наша дела''

A na tom 67 času su bili i sveštenici...

Уз саслужење крагујевачког свештенства, молебан крагујевачким новомученицима служио је владика Јован, епископ Епархије шумадијске.

A o tome možeš pročitati ovde...
http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Secanje-na-streljanje-u-SHumaricama.sr.html
:bye:
felix.gif

Владика Николај је био толико симпатичан немцима, па су га отерали у логор Дахау где је у заточеништву написао књигу: '' кроз тамнички прозор''.
 
vujadin
Re: VERA...ŠTA JE TO...

Све је то објашњено већ више пута. Али некима увек постаје актуелно за неку другу причу. И неко ће увек наћи нешто што није " зашто " него увек " зато ". А по томе, зашто и зато, се открива смисао и циљ тога " зашто " и тога " зато

Meni se čini da o odnosu Nikolaja i Hitlera nismo ništa objasnili...nijednom.

шумахер
Re: VERA...ŠTA JE TO...

Владика Николај је био толико симпатичан немцима, па су га отерали у логор Дахау где је у заточеништву написао књигу: '' кроз тамнички прозор''.

Tačno je da je bio cela TRI meseca u Dahay.Nekog 14 .09.1944 godine na samom kraju rata Nemci su Nikolaja zajedno sa Patrijarhom Gavrilom iz manastira Vojlovica odveli u Dahay ali su tamo imali posebni tretman namenjen sveštenstvu.Tu je zajedno sa Patrijarhom Gavrilom bio nepuna tri meseca kada su oslobodjeni i zajedno sa Milanom Nedićem i nemačkim generalom Hermanom Nojbaherom odlaze u Sloveniju.Tada se Patrijarh Gavrilo vraća u Srbiju ali...to nije hteo da učini i Nikolaj.
Nikolaj prvo odlazi u Austriju (Srbija ga nije interesovala) pa odatle u Ameriku gde je i umro u manastiru Svetog Tihona.

Znači,veliki srpski svetac nije hteo da se vrati u Srbiju zajedno sa Patrijarhom Gavrilom jer je nešto više gotivio ''trulu Ameriku''. A tačno je da je tamo u Dahau napisao knjigu
''Kroz tamnički prozor'' jer mu je u sred zloglasnog logora Dahau bilo dopušteno da radi šta god hoće a ti probaj da shvatiš...zašto.
:bye:
felix.gif
 
шумахер
Re: VERA...ŠTA JE TO...



Izvinjinjavam se što prosto moram da se ubacim ovde i da te pitam...Misliš li ti da se istorija tek tako...obriše gumicom...
:bye:
felix.gif

Или да се тако под било чијом директивом пише. Већ сам рекао негде да свако за своје грехове одговара. Ми нисмо у стању да сазнамо како је до тога дошло а још мање да знамо зашто је тако прошло. Али само се казује зашто се о томе прича.
 
vujadin
Re: VERA...ŠTA JE TO...



Meni se čini da o odnosu Nikolaja i Hitlera nismo ništa objasnili...nijednom.

шумахер
Re: VERA...ŠTA JE TO...



Tačno je da je bio cela TRI meseca u Dahay.Nekog 14 .09.1944 godine na samom kraju rata Nemci su Nikolaja zajedno sa Patrijarhom Gavrilom iz manastira Vojlovica odveli u Dahay ali su tamo imali posebni tretman namenjen sveštenstvu.Tu je zajedno sa Patrijarhom Gavrilom bio nepuna tri meseca kada su oslobodjeni i zajedno sa Milanom Nedićem i nemačkim generalom Hermanom Nojbaherom odlaze u Sloveniju.Tada se Patrijarh Gavrilo vraća u Srbiju ali...to nije hteo da učini i Nikolaj.
Nikolaj prvo odlazi u Austriju (Srbija ga nije interesovala) pa odatle u Ameriku gde je i umro u manastiru Svetog Tihona.

Znači,veliki srpski svetac nije hteo da se vrati u Srbiju zajedno sa Patrijarhom Gavrilom jer je nešto više gotivio ''trulu Ameriku''. A tačno je da je tamo u Dahau napisao knjigu
''Kroz tamnički prozor'' jer mu je u sred zloglasnog logora Dahau bilo dopušteno da radi šta god hoće a ti probaj da shvatiš...zašto.
:bye:
felix.gif

Јасан је однос Николаја и Хитлера, у логор се терају само љути непријатељи.Николај је књигу писао на папирићима које је позајмио од других логораша а тек касније су те белешке са папирића коришћене за штампање књиге.Значи,у логору није добио ни обичну свеску. Шта је чудно што је отишао у УСА, зар СПЦ нема своје цркве и владике по целом свету?
 
шумахер
Re: VERA...ŠTA JE TO...

Јасан је однос Николаја и Хитлера, у логор се терају само љути непријатељи.Николај је књигу писао на папирићима које је позајмио од других логораша а тек касније су те белешке са папирића коришћене за штампање књиге.Значи,у логору није добио ни обичну свеску. Шта је чудно што је отишао у УСА, зар СПЦ нема своје цркве и владике по целом свету?

Nikolaj je imao na raspolaganju mnogo više od običnog papira.A u vezi sa onim da se u logor teraju samo ljuti neprijatelji zaboravio si da napišeš da takvi iz logora nisu izlazizli...
živi.A pre nego što je otišao u USA održao je jedan istini za volju uzvišen posmrtni govor a koji glasi ovako:

"Da je odsečena samo jedna grana, stablo ne bi mnogo osetilo, ali stablo je odsečeno do korena, i nama je nanesen veliki bol. Aj, Bože! To je Tvoja volja i mi joj se moramo pokoravati.Kada se jedan kamen baci u vodu, on pravi koncentrične krugove koji se šire. Tako i smrt Dimitrija Ljotića ide tugom njegovoj porodici, njegovoj majci Ljubici, tamo daleko u Smederevu, njegovoj supruzi Ivki, njegovom bratu Jasi, njegovim sinovima i njegovoj kćeri. Drugi krug ide krugu dobrovoljaca, njegovim saputnicima i jednomišljenicima u miru i ratu, u dobru i zlu, u radosti i zalosti. Treći krug ide sa dičnim četnicima, k onom kome je već četri godine zemlja prostirač a nebo pokrivač. I sad dolazi i četvrti krug, koji obavlja ceo svet, jer Ljotić nije bio samo naš, on je pripadao čovečanstvu, Evropi, svetu.

Dimitrije Ljotić bio je državnik, učitelj i hrišćanin. On nije bio samo državnik, on je bio hrišćanski državnik. Za poslednjih sto pedeset godina, mi smo imali velikih političara, velikih ljudi kao što su Garašanin, Jovan Ristić i Nikola Pašić, ali to su ljudi bili veliki za svoje vreme, i u granicama Srbije dok je Dimitrije Ljotić zašao u velike krugove svetske politike. To je bio političar sa krstom. Imao sam prilike da ga čujem u manastiru Žiči kada je rekao: "Srpski narod neće biti srećan dok sav svet ne bude srećan." On je bio učitelj koji je učio najpre delima, pa teko onda rečima, upućivao je, i sam je bio primer. Nikada nije govorio a da delom nije pokazao. Ništa nije bilo da je govorio, a da nije delom ostvario. O, da su takvi bili naši učitelji! Hristos je rekao: "Treba raditi pa učiti, a ne samo učiti." O njemu će se govoriti kao čoveku, državniku i dubokom hrišćaninu, i tu je on bio najveći. On počinje od sebe, a to koristi svetu. Ako pocinješ od periferije, od drugog, a ne od sebe onda ne koristiš nikome. To je bilo njegovo geslo, Dimitrije Ljotić je bio čovek duboke vere. On je kao ministar Pravde dodavao kadionicu svešteniku u crkvi. Mnogi su se tome rugali, ali on se nije stideo. On je govorio: "Ja idem da ispitujem volju Gospodnju, pa kad je saznam ići ću za njom, ne obazirući se ni levo ni desno." Bez Dimitrija Ljotića oseća se velika Praznina, a to je praznina koja se ne može lako popuniti.
Drvo je odsečeno, ali Bog zna šta radi i mi se moramo pokoriti Njegovoj volji. Ako je drvo odsečeno, ali iz odsečenog drveta nikle su mnoge mladice, a to su mnogi i mnogi Ljotići. Ako je pao Dimitrije Ljotić, desetine hiljade srpskih junaka pod oružjem zajednički sjedinjeni, ne pojedinci, nego zajednički su zamenici Dimitrija Ljotića. Dimitrije Ljotić je čovek koji je nadahnjivao ljude. Nosio je teški krst i u ratu i u miru, jer ni u miru mu ljudi nisu hteli dati mira. A u ratu je izvršio svoju dužnost i kao vojnik i kao građanin. Baš oni koji su bili na površini i koji su bili glava narodana nisu ga razumeli. Zato smo i propali što nismo znali ceniti takve vrednosti.
Bog ga je uzeo baš u svoje vreme. Reći će neko: uzeli su nam ga. Ali ga nisu uzeli, jer je on dao uput svojim životom i svojim trudom do sada. Koliko poniznosti, kakav asketizam, isposnik Svetogorski, kakve molitve, dečje miline!
Mi blagodarimo njemu, njegovoj Svetosti i ja, zahvaljujem mu što smo došli iz zatočenja do Beča, i od Beča ovamo. Mi ne možemo to nikada zaboraviti najvernijem sinu Srpstva.
Kad sam govorio sa njim u Beču o sjedinjenju naših narodnih nacionalnih snaga, on je, govoreći o onome za koga sam rekao da mu je već četri godine zemlja prostirač a nebo pokrivač, smerno odgovorio: "On neka zapoveda, ja ću slušati. On neka bude na vrhu, ja ću na dnu. Ja ću mu noge prati." I došlo je jedinstvo.
Ko je poznavao tog čoveka, morao ga je voleti. On je bio ideolog, svetski, široke duše, lav u hrabrosti a jagnje u krotkosti. Govorio je: "Ako učinim sve narode srećnim, bićemo i mi srećni. Čedo Milić veliki mostarski junak, rekao je: "Još sam video junaka, ali junaka kao Ljotića nigde." O njemu će se zato pisati knjige. Pisaće ne samo Srbi, nego i svi Evropljani koji su ga poznavali.
Bilo je ljudi koji su govorili da on voli da prima od nekud, da sakuplja, da gomila. Ali gde su njegove kuće? Gde su mu polja? Ja toga ne vidim. Ali je bio veliki bogataš duhom, poštenjem, verom. Duhovan čovek, karakteran, pošten odlučan i religiozan. On je bio toliko bogat dušom, da je od nje mogao dati i drugom, pozajmiti ostalima uvek spreman da dade saveta i lepu reč. Za njega politika nije bila akrobatika, nego etika. On je bio reprezentator duše i srca srpskog, čari i istine srpske. On je bio ideolog hrišćanskog nacionalizma.On je voleo svoje vojvode. On je to meni pričao, a isto o njemu pričale su mi i vojvode, i kružile pohvalnice o njemu.
Jedan veliki vojvoda, koji je ovde među nama, rekao mi je jednom prilikom pre kratkog vremena: "Ne mogu se od njega odvojiti. Reči iz njegovih usta teku kao med. On je pravi reprezentator srpske politike." On je dao toliko od sebe, pa da je živeo još pedeset godina, on ne bi imao šta više da da. On je u svojoj ideologiji obuhvatao sve grane narodnog života.
Žalimo ga svi, žale ga svak. Žale ga i Nemci. Mnogi su mu prebacivali da se suviše naslanja na Nemce. I to baš oni koji nisu bili narodni ljudi, koji poseduju vile i bogatstva, i koji kao jazavci pripremaju sebi unapred bogatstvo za sto godina. Ali, on je najviše kritikovao Nemce, i baš zato su ga oni poštovali. Kritikovali su ga samo oni koji ga nisu poznavali.Koliko je samo voleo svoje vojnike. Pričao mi je jedan oficir iz njegove pratnje: "Kada smo odstupali iz Beograda, na putu smo zastali i delili hranu vojnicima koji su bili gladni. Kada smo podelili hranu, prišao sam Ljotiću i rekao mu da je još ostalo hrane samo za mene i njega. Našta mi je on rekao: "Podeli i to. Mi ćemo lakše. Sada i tako idemo da spavamo, a lakše se spava kad se ne jede." I tako sam učinio." On je poštovao čoveka iznad vega, samo najpre i iznad svega - Boga.
On je bio veliki čovek. Ono što je posadio, uhvatilo je duboka korena. I sve što je uradio, mirisaće. Dobrovoljci, pevajte u slavu Dimitrija Ljotića! Četnici, pletite vence slave! Srbi, spominjite Dimitrija Ljotića!
Pala je najveća žrtva. Bože, ne traži više. Bože, dosta, molimo Te: uzeo si mnogo i kao najveću žrtvu, njega! Bože, neka bude dosta.
Ja verujem da je ova velika žrtva kapija koja će nas dovesti do slobode. Dimitrije Ljotić je kapija naše nove Otadžbine.
Zato svi, braćo, molimo se za dušu velikog čoveka i neka ga primi u carstvo svoje. Neka nam Bog usliši molitve, a njemu neka da mesto koje zaslužuje.
Bog da prosti dušu Dimitrija Ljotića! Vo vjek i vjekova, Amin.
Nije mrtav Dimitrije Ljotić. On sada pripada čitavom Srpstvu. On sada pripada nebeskoj Srbiji. A mrtvi su jači nego živi. On je sada jači, nego kada je bio živ. On je sada jači, nego kada je bio živ i sputan. On sada još više radi i poseduje više snage. On tek sad radi. Hvala mu."

A umalo da zaboravim da naznačim da je ovo izgovoreno na sahrani Dimitrija Ljotića.
:bye:
felix.gif
 
Сад ћу ти испричати један одговор који сам ја дао КОС-у кад су ме испитивали да установе да ли сам био послани шпијун 1953 године кад сам се вратио кући из Енглеске. Поред много других питања дошао је ред и на питање; зашто вода тече низбрдо? Ја сам му одговорио да то није тачно! Јер то зависи од угла посматрања. Тако ни све то што си навео о Св. Николају није тачно, јер и то зависи од угла посматрања.
 
Владику Николаја су Немци одвели у логор Дахау из чисто политичких разлога а не због неких верских питања.
Наиме, вл.Николај (и остали епиоскопи СПЦ тада) је јавно подржао демонстрације од 27.марта и као утицајна личност тог времена допринео народном посрнућу.
Срећом, касније се покајао за подршку "27.марту".
 
vujadin
Re: VERA...ŠTA JE TO...

Сад ћу ти испричати један одговор који сам ја дао КОС-у кад су ме испитивали да установе да ли сам био послани шпијун 1953 године кад сам се вратио кући из Енглеске. Поред много других питања дошао је ред и на питање; зашто вода тече низбрдо? Ја сам му одговорио да то није тачно! Јер то зависи од угла посматрања. Тако ни све то што си навео о Св. Николају није тачно, јер и то зависи од угла посматрања.

Sve što sam naveo o Nikolaju nisam izmislio jer je sve to zapisano u u svetim knjigama njegovim.I nema tu ''ugla'' gledanja.I neću više pisati o tome.

kennedy_bakircioglu
Re: VERA...ŠTA JE TO...

A umalo da zaboravim da naznačim da je ovo izgovoreno na sahrani Dimitrija Ljotića.

uh. sva sreca pa si naglasio

Verujem da si ti to znao ali sam morao naznačiti zbog mogučnosti da je bilo i onih koji to nisu znali.I to bi bilo to.
:bye:
felix.gif
 
vujadin
Re: VERA...ŠTA JE TO...



Sve što sam naveo o Nikolaju nisam izmislio jer je sve to zapisano u u svetim knjigama njegovim.I nema tu ''ugla'' gledanja.I neću više pisati o tome.

kennedy_bakircioglu
Re: VERA...ŠTA JE TO...

A umalo da zaboravim da naznačim da je ovo izgovoreno na sahrani Dimitrija Ljotića.



Verujem da si ti to znao ali sam morao naznačiti zbog mogučnosti da je bilo i onih koji to nisu znali.I to bi bilo to.
:bye:
felix.gif

То је тај угао посматрања, којега ти не желиш да видиш, а он и те како постоји, и правилнији је за посматрање од оног угла из којега ти посматраш. Зауспут да ти поставим једно приватно питање, пошто си их и ти мени постављао. Ти не пишеш метерњим језиком, и интересује ме где си научио српски језик, пошто си навео да си Србин.
 
шумахер
Re: VERA...ŠTA JE TO...



Nikolaj je imao na raspolaganju mnogo više od običnog papira.A u vezi sa onim da se u logor teraju samo ljuti neprijatelji zaboravio si da napišeš da takvi iz logora nisu izlazizli...
živi.A pre nego što je otišao u USA održao je jedan istini za volju uzvišen posmrtni govor a koji glasi ovako:

"Da je odsečena samo jedna grana, stablo ne bi mnogo osetilo, ali stablo je odsečeno do korena, i nama je nanesen veliki bol. Aj, Bože! To je Tvoja volja i mi joj se moramo pokoravati.Kada se jedan kamen baci u vodu, on pravi koncentrične krugove koji se šire. Tako i smrt Dimitrija Ljotića ide tugom njegovoj porodici, njegovoj majci Ljubici, tamo daleko u Smederevu, njegovoj supruzi Ivki, njegovom bratu Jasi, njegovim sinovima i njegovoj kćeri. Drugi krug ide krugu dobrovoljaca, njegovim saputnicima i jednomišljenicima u miru i ratu, u dobru i zlu, u radosti i zalosti. Treći krug ide sa dičnim četnicima, k onom kome je već četri godine zemlja prostirač a nebo pokrivač. I sad dolazi i četvrti krug, koji obavlja ceo svet, jer Ljotić nije bio samo naš, on je pripadao čovečanstvu, Evropi, svetu.

Dimitrije Ljotić bio je državnik, učitelj i hrišćanin. On nije bio samo državnik, on je bio hrišćanski državnik. Za poslednjih sto pedeset godina, mi smo imali velikih političara, velikih ljudi kao što su Garašanin, Jovan Ristić i Nikola Pašić, ali to su ljudi bili veliki za svoje vreme, i u granicama Srbije dok je Dimitrije Ljotić zašao u velike krugove svetske politike. To je bio političar sa krstom. Imao sam prilike da ga čujem u manastiru Žiči kada je rekao: "Srpski narod neće biti srećan dok sav svet ne bude srećan." On je bio učitelj koji je učio najpre delima, pa teko onda rečima, upućivao je, i sam je bio primer. Nikada nije govorio a da delom nije pokazao. Ništa nije bilo da je govorio, a da nije delom ostvario. O, da su takvi bili naši učitelji! Hristos je rekao: "Treba raditi pa učiti, a ne samo učiti." O njemu će se govoriti kao čoveku, državniku i dubokom hrišćaninu, i tu je on bio najveći. On počinje od sebe, a to koristi svetu. Ako pocinješ od periferije, od drugog, a ne od sebe onda ne koristiš nikome. To je bilo njegovo geslo, Dimitrije Ljotić je bio čovek duboke vere. On je kao ministar Pravde dodavao kadionicu svešteniku u crkvi. Mnogi su se tome rugali, ali on se nije stideo. On je govorio: "Ja idem da ispitujem volju Gospodnju, pa kad je saznam ići ću za njom, ne obazirući se ni levo ni desno." Bez Dimitrija Ljotića oseća se velika Praznina, a to je praznina koja se ne može lako popuniti.
Drvo je odsečeno, ali Bog zna šta radi i mi se moramo pokoriti Njegovoj volji. Ako je drvo odsečeno, ali iz odsečenog drveta nikle su mnoge mladice, a to su mnogi i mnogi Ljotići. Ako je pao Dimitrije Ljotić, desetine hiljade srpskih junaka pod oružjem zajednički sjedinjeni, ne pojedinci, nego zajednički su zamenici Dimitrija Ljotića. Dimitrije Ljotić je čovek koji je nadahnjivao ljude. Nosio je teški krst i u ratu i u miru, jer ni u miru mu ljudi nisu hteli dati mira. A u ratu je izvršio svoju dužnost i kao vojnik i kao građanin. Baš oni koji su bili na površini i koji su bili glava narodana nisu ga razumeli. Zato smo i propali što nismo znali ceniti takve vrednosti.
Bog ga je uzeo baš u svoje vreme. Reći će neko: uzeli su nam ga. Ali ga nisu uzeli, jer je on dao uput svojim životom i svojim trudom do sada. Koliko poniznosti, kakav asketizam, isposnik Svetogorski, kakve molitve, dečje miline!
Mi blagodarimo njemu, njegovoj Svetosti i ja, zahvaljujem mu što smo došli iz zatočenja do Beča, i od Beča ovamo. Mi ne možemo to nikada zaboraviti najvernijem sinu Srpstva.
Kad sam govorio sa njim u Beču o sjedinjenju naših narodnih nacionalnih snaga, on je, govoreći o onome za koga sam rekao da mu je već četri godine zemlja prostirač a nebo pokrivač, smerno odgovorio: "On neka zapoveda, ja ću slušati. On neka bude na vrhu, ja ću na dnu. Ja ću mu noge prati." I došlo je jedinstvo.
Ko je poznavao tog čoveka, morao ga je voleti. On je bio ideolog, svetski, široke duše, lav u hrabrosti a jagnje u krotkosti. Govorio je: "Ako učinim sve narode srećnim, bićemo i mi srećni. Čedo Milić veliki mostarski junak, rekao je: "Još sam video junaka, ali junaka kao Ljotića nigde." O njemu će se zato pisati knjige. Pisaće ne samo Srbi, nego i svi Evropljani koji su ga poznavali.
Bilo je ljudi koji su govorili da on voli da prima od nekud, da sakuplja, da gomila. Ali gde su njegove kuće? Gde su mu polja? Ja toga ne vidim. Ali je bio veliki bogataš duhom, poštenjem, verom. Duhovan čovek, karakteran, pošten odlučan i religiozan. On je bio toliko bogat dušom, da je od nje mogao dati i drugom, pozajmiti ostalima uvek spreman da dade saveta i lepu reč. Za njega politika nije bila akrobatika, nego etika. On je bio reprezentator duše i srca srpskog, čari i istine srpske. On je bio ideolog hrišćanskog nacionalizma.On je voleo svoje vojvode. On je to meni pričao, a isto o njemu pričale su mi i vojvode, i kružile pohvalnice o njemu.
Jedan veliki vojvoda, koji je ovde među nama, rekao mi je jednom prilikom pre kratkog vremena: "Ne mogu se od njega odvojiti. Reči iz njegovih usta teku kao med. On je pravi reprezentator srpske politike." On je dao toliko od sebe, pa da je živeo još pedeset godina, on ne bi imao šta više da da. On je u svojoj ideologiji obuhvatao sve grane narodnog života.
Žalimo ga svi, žale ga svak. Žale ga i Nemci. Mnogi su mu prebacivali da se suviše naslanja na Nemce. I to baš oni koji nisu bili narodni ljudi, koji poseduju vile i bogatstva, i koji kao jazavci pripremaju sebi unapred bogatstvo za sto godina. Ali, on je najviše kritikovao Nemce, i baš zato su ga oni poštovali. Kritikovali su ga samo oni koji ga nisu poznavali.Koliko je samo voleo svoje vojnike. Pričao mi je jedan oficir iz njegove pratnje: "Kada smo odstupali iz Beograda, na putu smo zastali i delili hranu vojnicima koji su bili gladni. Kada smo podelili hranu, prišao sam Ljotiću i rekao mu da je još ostalo hrane samo za mene i njega. Našta mi je on rekao: "Podeli i to. Mi ćemo lakše. Sada i tako idemo da spavamo, a lakše se spava kad se ne jede." I tako sam učinio." On je poštovao čoveka iznad vega, samo najpre i iznad svega - Boga.
On je bio veliki čovek. Ono što je posadio, uhvatilo je duboka korena. I sve što je uradio, mirisaće. Dobrovoljci, pevajte u slavu Dimitrija Ljotića! Četnici, pletite vence slave! Srbi, spominjite Dimitrija Ljotića!
Pala je najveća žrtva. Bože, ne traži više. Bože, dosta, molimo Te: uzeo si mnogo i kao najveću žrtvu, njega! Bože, neka bude dosta.
Ja verujem da je ova velika žrtva kapija koja će nas dovesti do slobode. Dimitrije Ljotić je kapija naše nove Otadžbine.
Zato svi, braćo, molimo se za dušu velikog čoveka i neka ga primi u carstvo svoje. Neka nam Bog usliši molitve, a njemu neka da mesto koje zaslužuje.
Bog da prosti dušu Dimitrija Ljotića! Vo vjek i vjekova, Amin.
Nije mrtav Dimitrije Ljotić. On sada pripada čitavom Srpstvu. On sada pripada nebeskoj Srbiji. A mrtvi su jači nego živi. On je sada jači, nego kada je bio živ. On je sada jači, nego kada je bio živ i sputan. On sada još više radi i poseduje više snage. On tek sad radi. Hvala mu."

A umalo da zaboravim da naznačim da je ovo izgovoreno na sahrani Dimitrija Ljotića.
:bye:
felix.gif

Нормалном човеку је довољно рећи једном ал ајде да поновим: Да је Николај био Хитлеров пријатељ био би угошћен у неком дворцу поред Берлина а не у логору.Да си читао књигу видео би у њој више фотографија листића, писаних руком Владике које показују да Николај није имао папира за писање, већ је узимао папириће од других логораша. Када се упокоји крштена душа ред је да неки свештеник изврши опело било да се ради о Љотићу, Ђинђићу или неком трећем.Коначан суд о њиховим делима даће Господ на страшном суду.
 
A umalo da zaboravim da naznačim da je ovo izgovoreno na sahrani Dimitrija Ljotića.
:bye:
felix.gif

Наравно а и по обичају ти никакве благе везе са ИСТИНОМ немаш. Ја овде немам намеру да отварам расправу о Димитрију Љотићу који је за време владавине кнеза Павла ухапшен и тада је кенз Павле покушао да га прогласи да пати ОД ВЕРСКОГ ЛУДИЛА само зато што се и у затвору редовно молио Богу - али ипак, истине ради, желим да ти скренем пажњу да ти, и не само ти, папагајски понављаш најодвратније и најљигавије лажи и измишљотине црвених бандита - и нека ти је на част!

Али, запамти, ИСТИНА ЈЕ ЈЕДНА - и кад-тад ИСТИНА ЋЕ ИСПЛИВАТИ КАО ЈЕДИНА И НЕПОБЕДИВА! :cool:
 
Наравно а и по обичају ти никакве благе везе са ИСТИНОМ немаш. Ја овде немам намеру да отварам расправу о Димитрију Љотићу који је за време владавине кнеза Павла ухапшен и тада је кенз Павле покушао да га прогласи да пати ОД ВЕРСКОГ ЛУДИЛА само зато што се и у затвору редовно молио Богу - али ипак, истине ради, желим да ти скренем пажњу да ти, и не само ти, папагајски понављаш најодвратније и најљигавије лажи и измишљотине црвених бандита - и нека ти је на част!

Али, запамти, ИСТИНА ЈЕ ЈЕДНА - и кад-тад ИСТИНА ЋЕ ИСПЛИВАТИ КАО ЈЕДИНА И НЕПОБЕДИВА! :cool:

Zašto se ti ovako uzjoguniš kada je crvena boja u pitanju?:D
 
шумахер
Re: VERA...ŠTA JE TO...

Нормалном човеку је довољно рећи једном ал ајде да поновим: Да је Николај био Хитлеров пријатељ био би угошћен у неком дворцу поред Берлина а не у логору.

Možda upravo zbog toga što nisam dovoljno normalan nisam uspeo da shvatim,zašto li je Hitler medaljom odlikovao Nikolaja...

Да си читао књигу видео би у њој више фотографија листића, писаних руком Владике које показују да Николај није имао папира за писање, већ је узимао папириће од других логораша.

Knjigu sam naravno pročitao ali isto tako sam proćitao i puno toga u vezi sa nekom Nikolajevom biografijom.A ono o papirićima ti je veoma...diskutabilno.Kažeš da Nikolaj nije imao papira i da ga je uzimao od drugih logoraša a koji nisu znali da li će živi dočekati naredno jutro.Nije li malo apsurdno da su papir imali neki drugi logoraši a da ga Nikolaj kao najprivilegovaniji nije imao...A kada su Nikolaja pustili iz Dahaua sasvim slučajno se tu našao nemački general Herman Nojbaher da bi ga lično odveo do Slovenije jer Nikolaj nikako nije želeo u ...Srbiju.A nije li malo čudno da Nikolaja kao logoraša iz logora lično odvodi nemački general...

Када се упокоји крштена душа ред је да неки свештеник изврши опело било да се ради о Љотићу, Ђинђићу или неком трећем.Коначан суд о њиховим делима даће Господ на страшном суду

Sa ovim se apsolutno slažem.Red je red.A bilo je i malo nezgodno da u Goricu čak iz Srbije dolazi sveštenik da bi to učinio,kada je tu na licu mesta već bio Nikolaj.
:bye:
felix.gif
 
eremita
Re: VERA...ŠTA JE TO...

Наравно а и по обичају ти никакве благе везе са ИСТИНОМ немаш.

A što bi po tebi značilo da ono što sam napisao i dosledno citirao...nije istina.A biće dragi eremita da je istina.Prosta i neumoljiva.

Ја овде немам намеру да отварам расправу о Димитрију Љотићу који је за време владавине кнеза Павла ухапшен и тада је кенз Павле покушао да га прогласи да пати ОД ВЕРСКОГ ЛУДИЛА само зато што се и у затвору редовно молио Богу - али ипак, истине ради, желим да ти скренем пажњу да ти, и не само ти, папагајски понављаш најодвратније и најљигавије лажи и измишљотине црвених бандита - и нека ти је на част!

Ja ne ponavljam najljigavije laži ''crvenih bandita'' već nepristrasno,analitičkim pristupom proučavajući neka istorijska zbivanja stičem svoje mišljenje o ...činjnicama.
Nema potrebe da se otvara rasprava o Dimitriju Ljotiću a samo zbog zanimljivosti ću citirati nešta što je u listu Otadjbina napisao D.Ljotić daleke 1935 godine...

''Позивамо и наш народ, да храбро иступи против зла, да се окупимо и приберемо у густе борбене редове. Постоје само два фронта у овој земљи. На једној страни је мањина у којој су удружени неваљалци, који су се домогли свега и свачега, на другој страни цео народ. Избора нема, ако се жели спас. Мора се у борбу, отворену, прса у прса.И ако овај народ то схвати, нема сумње ни о исходу ове борбе. Ако борци срчано и смело отворе паљбу у месо, зло ће се распрштати и ослобођење ће доћи.''

Kako je tebi poznato kakvo je ''društveno'' uredjenje Srbije bilo u to vreme 1935 godine razmisli malo na koga se odnosi ono ...da se puca u meso...ko je i šta je bilo zlo kada to nisu bili tebi ''dragi'' komunisti.

Али, запамти, ИСТИНА ЈЕ ЈЕДНА - и кад-тад ИСТИНА ЋЕ ИСПЛИВАТИ КАО ЈЕДИНА И НЕПОБЕДИВА!

A ne čini li ti se da je istina, pri tom mislim na onu istorijsku ne biblijsku ogromnim delom već ''isplivala'' kako bi ti rekao ali da pojedini imaju mali problem da je prihvate kao takvu.
:bye:
felix.gif
 
I da priču o Nikolaju završim sa Njegovom molitvom sa srpski narod.Ova molitva mi se dopada jer ako bude uslišena zbog onog...da će se Nikolaj u raju osećati u tudjini ako ne bude spašen i njegov narod.Ovde vidim mogučnost da ja ipak... ne završim u paklu.

МОЛИТВА ЗА СРПСКИ НАРОД

Спаси, Господе, народ свој, и спаси мене. Ако не спасеш народ Твој и мој, а спасеш мене, ја ћу се у Рају осећати у туђини. Услиши, Господе, молитву праведника Твојих Саве и Немање, те грешни народ спаси Твој, иако је грешан. Како си спасавао Јерусалим од незнабожаца и кривоклетника, тако спаси и Београд од безверника, да се гласи спасење од Тебе, а не од људи. Изнеможе народ Твој од чекања, не кушај до краја стрпљење његово, Господе. Господе, изнеможе народ Твој од чекања. Сва се земља покри труповима верних Твојих, не можемо да копамо, а да мотика не звекне о кости сродника наших и не одјекне болно у душама нашим. Нема њиве која није гробље, нити дрвета које није надгробни споменик. Сва је српска земља гробље. Смилуј се, Господе и спаси народ свој, са мном или без мене. Амин. Владика Николај Велимировић

:bye:
felix.gif
 
Молитва је молитва и као таква нема ништа неповољно за никога.

Него, ниси ми одговорио где си научио српски језик. А оно убачено " бре " не одговара на питање. То није важно. Али ме интересује због тога усиљеног изражавања, што није свакодневно у нашем језику.
 
vujadin
Re: VERA...ŠTA JE TO...

Молитва је молитва и као таква нема ништа неповољно за никога.
Него, ниси ми одговорио где си научио српски језик. А оно убачено " бре " не одговара на питање. То није важно. Али ме интересује због тога усиљеног изражавања, што није свакодневно у нашем језику.

Osnove u ono vreme srpsko-hrvatskog jezika sam naučio u osnovnoj školi ''Nada Matić'' u Užicu,pa potom malo više u gimnaziji ''M.M.Lune'' a što se tebi nikako neće svideti jer su u pitanju...neka partizanska imena.A možda sam zato i ostao ''nepismen''. A što se tiče izražavanja ono je prilagodjeno ...forumskim potrebama.A možeš mi verovati da mi nisu nepoznati i neki drugi načini izražavanja.
:bye:
felix.gif
 
Nedavno je katolička crkva u listu smrtnih grehova dodala i neke nove,savremene grehove.Tako su sada po katoličkoj crkvi smrtni grehovi i:

manipulisanje genima,
zagadjivanje okoline,
preterano i nepotrebno bogaćenje,
nemoralni eksperimenti,
dilovanje i konzumiranje droge i
kršeneje fundamentalnih ljudskih zakona.

Nije mi poznato da li je katolička crkva to usaglasila lično sa bogom ali ...to je uvedeno i objavljeno...http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/7287071.stm

Da li verujete da je katolička crkva postupila ...ispravno...i da li po vašem mišljenju to treba da učini i...pravoslavna crkva...
:bye: svima
felix.gif
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top