Vera, ili konkretna ili apstraktna [studentima Biblije]

vcbccbc vcbcvb

Iskusan
Poruka
6.887
    • concrete - not abstract, KONKRETNO SHVATANJE, real, for building (za gradjenje), solidify (udružiti se, zgusnuti se), form into a mass
    • concretion - stone (kamen, stena), SRAŠTEN, coalescence (srašćivanje), concrete mass
    • abstract - not concrete, IZVADAK, UKLONITI, deduct (odbijati, oduzeti), abstruse (nerazumljiv, taman)
    • abstraction - oduzimanje, kradja; process of stripping an idea of its concrete accompaniments (proces lišavanja ideje njenog konkretnog dodatka), absence of mind (bezumlje), something visionary
    • STENA
    • 5. Mojsijeva 32,4-6 Delo je te stene savršeno, jer su svi putevi njegovi pravda;... Oni se pokvariše prema njemu, ...to je rod zao i pokvaren. Tako li vraćate Gospodu, narode ludi i bezumni?...
    • 5. Mojsijeva 32,31-40... Jer stena njihova nije kao naša stena, neprijatelji naši neka budu sudije. Jer je čokot njihov od čokota sodomskoga i iz polja gomorskoga, groždje je njihovo groždje otrovno, puca su mu gorka. Vino je njihovo otrov zmajevski, i ljuti jed aspidin. Nije li to sakriveno kod mene, zapečaćeno u riznicama mojim? Moja je osveta i plata,... Vidite sada da sam ja, ja saam, i da nema Boga osim mene. Ja ubijam i oživljujem, ranim i isceljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz ruke moje. Jer podižem k nebu ruku svoju i kažem: ja sam živ doveka.
    • Isaija 26,4-9-11-14 ...jer je Gospod Gospod večna stena. ...Gospode, ruka je tvoja visoko podignuta, a oni ne vide,... ...Pomreše, neće oživeti, mrtvi budući neće ustati, jer si ih ti pohodio i istrebio, zatro svaki spomen njihov.
    • 5. Mojsijeva 32,18-20 Stenu koja te je rodila zaboravio si; ..., jer su rod pokvaren, sinovi u kojima nema vere.
    • 1. Samuilova 2,1-3 ...podiže se rog (Psalam 132,17 92,10 A moj rog Ti uzvišuješ kao rog u jednoroga; odnosno Luka 1,69) moj u Gospodu;... (Luka 1,46-55)... i nema stene kao što je Bog naš. Ne govorite više ponosito, i neka ne izlaze iz usta vaših reči ohole...
    • 2. Samuilova 22,2 i 3 i 32 i 47 Bog i stena moja, u njega ću se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega (Psalam 18,2)
      KAMEN
    • 1. Mojsijeva 28,18-22 A kamen ovaj koji utvrdih biće dom Božiji;...
    • Knjiga Isusa Navina 4,3-5-8-9-20 ...i uzeše 12 kamena isred Jordana, kako beše rekao Gospod Isusu, prema broju plemena Izrailjevih; ...
    • Knjiga Isusa Navina 24,26-27 ...evo, kamen ovaj neka vam bude svedočanstvo, jer je čuo sve reči Gospodnje koje nam je govorio; ...
    • Isaija 28,...16... kamen izabran, kamen od ugla, skupocen, temelj tvrd;...
    • Psalam 118, ""...22... Kamen koji odbaciše zidari, posta glava od ugla (Matej 21,42; Marko 12,10; Luka 20,17) ...
    • Matej 21,44 I ko padne na ovaj kamen, razbiće se, a na koga on padne satrće ga (Luka 20,18).
    • Dela 4,11 ... i nema ni u jednome drugome spasenja.
    • Efescima 2,20-22 Nazidani na temelju apostola i proroka, gde je ugaoni kamen sam Isus Hristos, na kome sva gradjevina, skladno spojena, raste u hram sveti u Gospodu, u koga se i vi zajedno ugradjujete u obitalište Božije u Duhu.
    • Matej 7, ...24-27 ...čovekom mudrim koji sazida kuću svoju na kamenu. ...čoveku ludom koji sazida kuću svoju na pesku. ...
  • KAMEN ZA SPOTICANJE I STENA ZA SABLAZAN
  • Isaija 8,14-18 I biće vam svetinja, a kamen za spoticanje i stena za sablazan (1. Petrova 2,7)... Evo ja i deca...
  • Rimljanima 9,30-33 ...Zato što ne tražiše od vere, nego od dela zakona, jer se spotakoše o kamen spoticanja,...
    O isti kamen spoticanja se spotiču i danas npr. tzv. adventisti, tj. subotari, ali, gle, oni su i najzaludjeniji lažnim otkrivenjem.
    No, stena za sablazan je sasvim drugi, nastupajući kontekst, jer danas osim zemlje, ljudi još uvek ne naseliše vasionu:
  • Isaija 26,9 (u gore citiranom kontekstu) ...jer kad su sudovi tvoji na zemlji, uče se pravdi koji žive u vasiljenoj.

    Evo vam stena sablazni i ruke Gospodnje podignute na sve narode kako i prorokovaše SVETI PROROCI Božiji i pre no što dodje Gospod:
  • Hristos govoraše, u 4. jevandjelju glavi 15, da je On istinski čokot u kome ako ko ne ostane i njegove reči u njemu, izbaciće se napolje kao loza, a svaku lozu koja je na njemu, a ne radja rod, Bog Otac, vinogradar otseca.
    Zagonetka Sina čovečijeg o čokotu, dva orla, puštanju loze, izbijanju odvoda je kod Jezekilja 17, a kresanje odvoda i otsecanje loze je kod Isaije 18,5.
  • Citat Mojsijevog prorokovanja, iznad, o neprijateljima sudijama, sodomskom čokotu, otrovnom i gorkom groždju, onome što je zaista zapečaćeno, čija je osveta i plata, ko jedini oživljuje i ubija, te ranjava i isceljuje, jasno raskrinkava lažno otkrivenje kao npr.:
    OTK 6,8, gde jahaču imena smrt neko dade da ubija nad četvrtinom zemlje
    OTK. 8,11, gde se umire od gorkih voda; opširnije...
    OTK. 10,4, gde ne znamo šta je čuo, jer to nije ni napisao, već je zapečatio pisac OTK.
    OTK. 10,9-11,1 gde pokrade stihove Jezekilja 3,1-3, po kojima on sam sebe predstavi Sinom čovečijim, pridoda zagorčavanje utrobe svoje, rekoše mu da treba nanovo da prorokuje, te se lati brljavljenja po stihu Jezekilja 40,3 itd.
    OTK. 11,8-11, sodomski grad gde je i gospod od dva svedoka, * GOSPOD NJIHOV, kako reče pisac OTK., bio raspet, u kome i njih dvojicu ubi zver iz bezdana, zbog čeha se raduju stanovnici zemlje, jer ih njih dvojica mučiše, posle čega udje u ta dva duh života od boga, te stadoše na noge. (* PO PREVODU SINODA SPC)
    OTK. 13,3 gde se jedna od glava zveri smrtno ranjena izlečila.
  • Citat Isaijinog prorokovanja, iznad, o pomrlima koji neće oživeti, o budućim umrlima koji neće ustati, jer im je Gospod zatro čak i spomen (nema koga ni da ih se spomene, kao da ih nikada nije ni bilo, a kamoli da će vaskrsavati), je u jasnoj korelaciji sa:
    1. Timotiju 3,11-12 gde apostol Pavle kaže da nastoji da dostigne u vaskrsenje, ali ne kao da već jeste to postigao, nego stremi ne bi li to dostigao (znači ima ih koji ne vrede ni za strašni sud da budu vaskrsnuti, a kamoli za večni život da će dostići, ili pak dobiti šansu u lažnom 2. vaskrsenju: jedno, ili ni jedno za neke!).
    Luka 20,35-36 A koji se udostojiše dobiti onaj vek i vaskrsenje iz mrtvih, niti se žene niti udaju, jer više ne mogu umreti, jer su kao andjeli, i sinovi su Božiji kada su sinovi vaskrsenja (znači stanovište je onih koji se udostojiše, ne mogu umreti više, pobeda proždre smrt, nema više ni žalca smrti, kako govoraše sveti; kao andjeli reče Gospod, a lažno otkrivenje 20,6 - sveštenici, isto 1,6 ili, pak, 5,10 - carevi, i to bogu!? A MELHISEDEK, car salimski i sveštenik Boga višnjega blagoslovi Avrama: Blagosloven da je Avram Bogu; znate li bar padeže, jer jedno je kad Božiji sveštenik služeći Bogu sveštenuje ljudima, osvešćuje ih i osveštava na zemlji, a drugo je kad se lažno otkrivenje ruga huleći i sablažnjava ljude izopačujući!).
    Opširnije o smrti i vaskrsenju.

VERA

Namera ove dopune mi je bila da krenem od sledećeg: Vera i demagoška manipulacija su dva puta, oba izmedju apstrakcije i konkretizacije, ali sa suprotnim usmerenjima. Koje je tvoje (od-do)? Da li je uvek?
Da trasiram konkretizaciju vere koja je osnov svega kako i reče i potkrepi masom primera apostol Pavle u Jevrejima, glavi 11.
Da blokiram apstrakciju onoga što je već konkretizovano, onoga što se već utemeljilo, ako se na kamenu utemeljilo, te zidalo; da blokiram da se od konkretnog pravi simbolika, alegorija, preneseno značenje, enigmatsko ili iskalkulisano. Neko će reći da se i Gospod služio pričama, parabolama. Pa, naravno, ali Hristovo usmerenje je uvek bilo od tih priča ka konkretizaciji vere, tj. njene indukcije, a nikad obrnuto od konkretizovane vere ka apstrakciji i mistifikaciji ili dedukciji iste, te u krajnjoj liniji je i sam rekao razlog govorenja u pričama u Mateju 13,10-..., a naročito u Mateju 13,35 da se ispuni što je rečeno preko proroka koji govori, otvoriću u pričama usta svoja, On iskazuje ono što je sakriveno, neiskazano, nekonkretizovano još do tada, te iz tame i nerazumljivog upućuje na videlo i jasnoću (Matej 10,26-27; Marko 4,22; Luka 8,17).
Kad god je Gospod pohvalio veru u bilo koga, ta vera je bila konkretna, jer je taj za nju bio životno zainteresovan da se ispuni, te je konkretizovao još više, i to krećući od svoje malenkosti (neznabožačke ili nedostojne), kao npr.:

  • žena Hananejka (neznaboškinja rodom Sirofeničanka), koja i posle poniženja, tj. Isusovog poredjenja sa psima, nije htela da otstupi od vere u Njega, za koga je čula ranije, verujući još više, te odgovarajući analogijom da čak i psima padaju mrve sa stola (Matej 15,27; Marko 7,28)
  • kapetan koji samoga sebe držaše nedostojnim da Gospod pod njegov krov udje, ali je i te kako skupio hrabrost da verom svojom krećući od takvog sebe samoga i od svoje ovozemaljske vlasti pod kojom je i koju ima nad svojima, napravi analogiju verujući još više u Isusovu vlast (Matej 8,8; Luka 7,8).
    Vera se uvek gradi indukcijom, a nikad dedukcijom, tako kad apostoli tražaše da im Gospod dometne veru, on im odgovori da kad bi je imali koliko zrno gorušično, rekli bi gori da predje (Matej 17,20), ili dudu da se iščupa i usadi u more (Luka 17,6). To isto zrno gorušično, najmanje od svih semena, uzrasta u drvo, pa bude veće od sveg povrća (Matej 13,31-32), indukuje hlad za ptice nebeske (Marko 4,32), koje se na njegovim granama nastanjuju (Luka 13,19).
    Kad god neki nevernik hoće da sakrije svoju neveru, da omalovaži Reč Gospodnju, jer ne veruje u nju, on kaže da to nije realno, stvarno, da je to simbolika, apstrakcija i sl. Opravdava se npr. simbolikom lažnog otkrivenja tipa 10x10x10, pa puta 122, ili pak računanjem žiga zveri, ne bi li lukavo izmišljena bajka dobila kao privid protivtežu egzaktnost. Drugi pak veruju brojkama, ali i jedni i drugi zaboravljaju da svoju (ne)veru grade dedukcijom (čak Irodovim kvascem), ili pak, na nepravdi. Kad bi bar gradili.
    Ali Sin čovečiji kad dodje, hoće li naći veru na zemlji? upita Gospod, isti onaj koga uzverovaše i deca, i na koje upućivaše da se mi odrasli obratimo. A kako će se obratiti onaj kome misterije češu uši, koji apstrakcijom i simbolikom, ili pak dedukcijom pokušava da sakrije svoje neverje? Kuća takvih neće odoleti kad udari dažd i dodju vode i dunu vetrovi, a kamoli da je to tek priča (Matej 7,...21-27):
 
  • Pa kad mnogi kažu da su u ime Gospodnje prorokovali, i njegovim imenom demone izgonili i čudesa mnoga tvorili, neće li im odgovoriti:
    1. da su trebali da prime starozavetne svete proroke, njihovih prorokovanja da su trebali da se opominju kao i apostoli (npr. Dela 15,15), jer svoju Reč datu njima Gospod i u Novom Zavetu potvrdi, umesto što se sami gradjaše prorocima, a ove izopačivaše i devalviraše?
    2. da su te iste demone izgoneći ih, ugonili ih u druge ne ratujući uopšte protiv njih kao apostol što reče u Efescima 6,12, a na drugoj strani se hvalili da im sami demoni dolaze na molitvama nastojeći da dokažu kako su otpadnici ionako pod vlašću sataninom koji se eto bori i za njih vredne?
    3. da su sami sebe promovisali besplodnim čudesima, umesto da tvore volju Boga Oca, Reč Gospodnju na koju nisu hteli da paze, ili izvrše, čak prezirući suze apostola Pavla?
  • Eto, zato će im reći da ih nikada nije znao da idu od njega koji čine bezakonje, jer nisu hteli da izvrše Reč Gospodnju koju apostol suzama zapečati, niti da izvrše volju Boga Oca, (a kamoli) da je tvore kako i sam reče (Matej 7,21-22-23-24-26!), kao da nisu znali da je namera Gospoda Boga oduvek vera i istina (Isaija 25).
    • Ja se maksimalno trudim, mada za kraj ove dopune, a i sajta, otvori mi se nova tema: podizanje, uzdizanje roga nasuprot samouzdizanju ponosom, te gordošću, te ohološću, ali u Steni se i zatvori, po Reči Isaije 2,10-12...:
    • Udji u Stenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od veličanstva njegova.
    • Ponosite oči čovečije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam, biti uzvišen u onaj dan.
    • Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te će biti poniženi.
  • Takodje ponovljeno u Novom Zavetu na više mesta u Jevandjelju da ko se uzdiže biće ponižen, a takodje i kod apostola Pavla.
 
Kad spomenu veru, ima jedna zgodna priča o tome koliko ljudi zaista imaju vere u sebi.

Događaj se zbio pre nekoliko godina negde u Srbiji.

Bilo je leto, vrućine su bile nezapamćene. Temperatura nije padala ispod 30 stepeni. Suša je pretila da ubije letinu.
Otac je pomilovao malog dečaka po glavi i rekao mu da se spremi; ići će u crkvu da se pomole Gospodu za kišu koja je tako nedostajala.

U crkvi se okupila većina meštana malog sela i svi su došli sa istim ciljem - da izmole od Boga kišu kako bi spasili letinu.
Nakon molebana, dečak i njegov otac su se uputili kući. Vrućina je bila nepodnošljiva.

"Skupilo se mnogo sveta", reče dečak, zamišljeno koračajući pored oca.

"Da, mnogo sveta", potvrdi otac.

"I svi su oni verovali da će im Bog poslati kišu?", zapita se dečak.

" Da, svi su verovali." odgovori otac.

"A zašto onda niko od njih nije poneo kišobran?"


Pitanje je ostalo da lebdi u zraku jer otac na njega nije imao odgovor.

Isus im reče da kad bi imali u sebi vere koliko zrno gorušično, rekli bi gori da predje (Matej 17,20), ili dudu da se iščupa i usadi u more (Luka 17,6).
 
"A zašto onda niko od njih nije poneo kišobran?"

Pitanje je ostalo da lebdi u zraku jer otac na njega nije imao odgovor.

Isus im reče da kad bi imali u sebi vere koliko zrno gorušično, rekli bi gori da predje (Matej 17,20), ili dudu da se iščupa i usadi u more (Luka 17,6).
prica je naravno tendenciozno izmisljena, ali ipak,
odgovor je trebao da bude da se od kise niko nece istopiti
...
inace, mi ovde kisnemo nonstop, 1 klik na weather i lepo ti pise tacno u koji sat ce kisa - niko to ne tretira - gde su kisobrani, ako me pitas, nemam pojma, a i slabo pomazu kod poplava koje nam prete
...
Poenta tema nije da mi koristimo veru kao orudje da nesto dobijemo, pa da kazemo srazmerno sa dobitkom bi mozda i imali veru, ali bez dobitka, ... to je izopacenje vere... ali sin coveciji kad dodje, hoce li naci veru UOPSTE, trazeci je, razumes li ti to, nema je, nestala je, jer su je ljudi izopacili, radi bednog dobitka, a apostolima je lepo rekao Hristos da nije poenta u dodavanju, nije vera novac pa da se kamati, pa i za sam novac je rekao da ga pretvaramo u neku novu vrednost.

Koja je vrednost vere, ljudi se pitaju. Vrednost je u njenom potencijalu, kao zrno, kao seme, ne moze se niko najesti., ali radja rod, koji niko ne jede, ne vidi vrednost dok veruje, dok ovo raste... ali ljudi bi prvo da se najedu, da ne veruju za badava, a to je onda trgovina i zato i nema vere, jer Bog nije rekao da SE trguje verom - NIKAD.
 
Poslednja izmena:
Postoji Princip po kojemu se manifestuje sva postajuća realnost.
Ja ga zovem Princip projekcije i on teče ovako:
VJEROVATI=VIDJETI=POSTATI (biti stvarno).

Taj Princip je uveliko neshvaćen. Neshvaćen je zbog identifikacije bića sa subjektom radnje.
Odatle, iz pozicije subjekta, gdje biće posmatra stvarnost kao izvor informacija radije nego li
proizvod manifestacije ideje kroz Princip projekcije, taj Princip nam se očitava ovako:
VIDJETI= VJEROVATI= POSTATI (biti stvarno).

I u jednom i u drugom slučaju VJERA je prisutna ali je ne koristimo onako kako je namjereno.
To iskrivljenje redosleda ne mijenja sam Princip, i dalje Princip teče istim redosledom, bez
obzira što toga nismo svjesni. Iako Princip teče istim redosledom, dakle, nepromjenjiv je,
doživljaj stvarnosti je sasvim različit.

Kada Princip shvatamo onako kako je namjeren VJEROVATI=VIDJETI= POSTATI (biti stvarno),
onda se podrazumijeva da nam je jasno da stvarnost ima izvor u duhu dok u drugom slučaju,
VIDJETI=VJEROVATI=POSTAJATI (biti stvarno) podrazumijeva se da je stvarnost već postojeća,
materijalizovana, materijalna, a da informacije o njenom postojanju do nas dolaze spolja kroz čula
(uzet je primjer čula VIDA) te pošto je vidimo tad i povjerujemo u njenu postojanost.

Vjera je dakle prisutna i u jednom i u drugom slučaju. U prvom slučaju važi ona Isusova izreka
gdje kaže da u sebi imamo vjere koliko zrno gorušice mogli bi smo reći gori da se premjesti...
To je zato što je stvarnost produkt procesa projekcije kroz osviješćeni Princip u kojemu je VJERA
na prvom mjestu.

Napomena: VJERA o kojoj je riječ nema nikakve veze sa "vjerovanjem u Boga".
 
Postoji Princip po kojemu se manifestuje sva postajuća realnost.
Ja ga zovem Princip projekcije i on teče ovako:
VJEROVATI=VIDJETI=POSTATI (biti stvarno).
Iliti, kako autoreflektovati virtuelnu stvarnost
Neshvaćen je zbog identifikacije bića sa subjektom radnje
Ja sam se zbog takvih kao ti upravo nastavio na temu o hinduizmu, pa bih te zamolio [ne bilo ti zapovedjeno, sto se kaze] da tamo repliciras ovo isto, jer sam ovu temu prevashodno namenio studentima Biblije, ali evo da ponovim samo deo sa hinduizma,opet apropo toga da nije subjekat radnje - ko?- atman
Materija vrši sve aktivnosti, atman nije delatelj, vec vidilac.
 
Poslednja izmena:
Iliti, kako autoreflektovati virtuelnu stvarnost

Ja sam se zbog takvih kao ti upravo nastavio na temu o hinduizmu, pa bih te zamolio [ne bilo ti zapovedjeno, sto se kaze] da tamo repliciras ovo isto, jer sam ovu temu prevashodno namenio studentima Biblije, ali evo da ponovim samo deo sa hinduizma,opet apropo toga da nije subjekat radnje - ko?- atman
Materija vrši sve aktivnosti, atman nije delatelj, vec vidilac.


Zbog ovakvih kao ja?
Ja ne govorim o hinduizmu već o VJERI kao dijelu Principa projekcije preko kojeg ne možeš
prijeći a ostvariti dušu. Da ne koristiš Vjeru sad ne bi ovdje pisao. Materija nema svojstva
pokretača niti izvršitelja radnje. Materija je mrtva. Materija je čulna predstava percepcije.

Vjera u Bibliji nije ništa drugo iako se biblijski tekst usmjerava na vjerovanje u entitet (Boga i Hrista)
dok je Vjera dio mehanizma koji utkan u svakome od nas podjednako, nisu nam potrebni autoriteti
niti entiteti da bi ona postala aktivna. Vjera je aktivna čak i kada misliš das 'ne vjeruješ' ni u šta.
I tada već vjeruješ u svoju percepciju, u svoje zaključke, u svoj 'zdrav razum'... u svoje limite.
 
ja te nisam uvredio, samo sam ponudio drugi topic, a naravno da je vera temelj svega

ti da bi shvatio eliminisao si delovanje, kako kazes subjekta radnje
naravno ti si prvo poverovao, a vidjenje ti je projektovanje [ da drugi vide ]
u svakom slucaju to jeste hinduizam u osnovi
atman nije delatelj, vec vidilac.
ali ne kazem da nema primesa drugih religija, da kazemo antimaterijalistickih, ali ti kada ubijas materiju ti negiras samu definiciju religije kao spone neba i zemlje, duha i materije, cak i u hriscanskoj istoriji srecemo averziju prema materijalnom, averziju prema culima, jer dok god spoznajemo culima materiju navodno smo onemoguceni da spoznamo duh, pa hajde da se samoizbicujemo ako smo neka pseudohriscanska sekta, ili bolje dalekoistocna da udjemo meditacijom u trans gde vise culno ne radi, iskljucuje se... meni je poznat meditantski put nedelovanja, nistavila, samo ti kazem da negacijom materije tesko da ces doci bas do onog duha do kog trebas, to ce biti zasigurno neki zao duh, demon, ali onda ce ti biti kasno jer me nisi poslusao

ja apsolutno razumem logicki konstrukt nedelovanja (meditantskog uviranja u samog sebe) i znam da je doživljaj stvarnosti sasvim različit, ali to ne znaci da je istinit, kao fatamorgana :lakunoc:
 
VJEROVATI=VIDJETI=POSTATI (biti stvarno).

Taj Princip je uveliko neshvaćen. Neshvaćen je zbog identifikacije bića sa subjektom radnje.
negiranjem vec postojece stvarnosti kroz meditanstko nedelovanje, samouviranje itd, dobices alternativu, sasvim drugaciju stvarrnost koju ce ti vec neki demon servirati, jednom otsecen od materijalnog, sam si u duhovnom, a tu te ceka izmenjena, demonska percepcija da 'budes stvarno' kako kazes...

ne rece mi jel si krsten? vidim pominjes i bibliju...
 
Cocoova prica je odlican primer apstraktno konkretnog pristupa.
Vernici su se molili da padne kisa apstraktno/pod "uslovima" da pada povremeno, da nije grad, da rodi a ne da truli.../ a dete pita konkretno zasto nisu poneli kisobran da se zastite od svoje zelje. Ocito da je otac bio nespreman da da apstraktan odgovor , a da je dete pitalo mamu ona bi imala konkretniji odgovor da niko od vernika nije takodje poneo ni suncobran.
Mislim da je coco isto zakljucio... ili se varam :)
 
da prica nije izmisljena vernici bi se molili konkrentno, ali u pravu ste, proizilazi da samo to dete ima konkretnu veru
znaci, molili su se pro forme, sustinski ne [ja sam se samo ogradjivao do osude gomile nazovi vernika u korist 1 deteta, ali neka bude da ste vi u pravu, primer jeste teoretski ispravan]

novi momenat koji nam nudis je mamina dedukcija - nemamo ni suncobrane, ...
no, ja se secam slika ruralne afrike mislim gde se kisobrani koriste kao suncobrani...

DIGRESIJA [da ne bi indukciju neko zamenio Irodovim kvascem]: Hristos upozori da se čuvamo kvasca Irodovog (Marko 8,15), koji je kad je čuo za čudesa Isusova, rekao da je to Jovan Krstitelj koga je on posekao, a koji je ustao iz mrtvih, dok drugi govorahu da je to Ilija, a treći da je neki od proroka (Marko 6,14-16). E, taj Irodov kvasac raste u lažnom otkrivenju kao dva svedoka-proroka [vidi iznad, OTK. 11,11, a i danas su nam poznati irodovski "tumači 2 svedoka" deduktivnom verom, srpski-oduzimanjem, jer oko 1. se svi složiše da je Ilija, a za 2. kažu: "Znači nije Mojsej nego Enoh, dok se neki protestanti uče - mogao bi biti Mojsej"], i treba dalje da raste ka 1.-om, te posle 1000-god. carstva da naraste potpuno 2.-im vaskrsenjem. Je li ovo jasno? Ponavljam, Hristos, Sin Čovečiji i Sin Božiji je vaskrsenje, On vaskrsava, podiže iz mrtvih glasom svojim mnoštvo, a ne ustaje se pojedinačno ili oživljuje samostalno. Koliko punih kotarica hleba nakupiše (Marko 8,19 i 20)? VIŠKA, a kamoli da je zafalilo. I nisu jagnjetinu, ili skrivenu manu jeli, nego hleb života. (Opširnije...) Možda vam druga priča bolje objašnjava: Carstvo nebesko je kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanja brašna dok SVE ne uskisne (Matej 13,33; Luka 13,20). SVE, inače kvasac ne bi ni trebao, a Irodovog se čuvajte ako uopšte verujete jevandjelju Gospodnjem.
 
Poslednja izmena:
p.s. kod Irodovog kvasca opet cekam bakonju da nam citira simvol vere i podseti nas da cekamo vaskrsenje mrtvih, a ne dva lazna svedoka kao preduslov sveopsteg vaskrsenja
znaci, jeste irodov kvasac licemerje, ali je licemerje i kod fariseja, tako da vam ja pokazujem raskrinakavjuci ovom prilikom licemernu i laznu veru u postepeno kao irodov kvasac ustajanje iz mrtvih nasuprot sveopstem kad Boziji kvasac SAV naraste, i jos kvasca ostane viska

znaci nema probijanja leda sa vaskrsenjem, ili je kvasac uskisao SAV, ili nije

I sad jasno vidite razlog zasto je Hristos govorio apstraktno, da bi kada dodje vreme se prica konkretizovala [od-do], i vi mogli da razumete sta je Irodov kvasac... ili ga neko mozda drugacije tumaci?
 
Cocoova prica je odlican primer apstraktno konkretnog pristupa.
Vernici su se molili da padne kisa apstraktno/pod "uslovima" da pada povremeno, da nije grad, da rodi a ne da truli.../ a dete pita konkretno zasto nisu poneli kisobran da se zastite od svoje zelje. Ocito da je otac bio nespreman da da apstraktan odgovor , a da je dete pitalo mamu ona bi imala konkretniji odgovor da niko od vernika nije takodje poneo ni suncobran.
Mislim da je coco isto zakljucio... ili se varam :)

Varaš se, nije reč o tome čemu je molba upućena, nego o tome da li onaj koji moli zaista veruje da će mu se molba ispuniti.
Da bi stigla pomoć odozgo moraš imati snažnu veru u sebi da tvoja molba tu pomoć zaslužuje.

Drugim rečima, moraš podići stanje svoje svesnosti na nivo u kojem će tvoja vera da zasluži pomoć za koju se moliš.
Ne treba se moliti ukoliko takvu veru nemaš u sebi, uzaludno je.

Druga stvar je da vera, kao i volja rade akauzalno. To znači da nastoje da cilj (iz budućnosti) dovedu u sadašnji trenutak kako bi se manifestovao.
Dakle, ne ide kauzalno - od uzroka ka posledici, nego posledicom proizvode uzrok.
Otud i kišobran kao garancija da vera ima snagu da kroz molitvu deluje.
 
nismo se razumeli
konkretna vera ukljucuje apstraktnu molitvu
pa ja, zbog te apstraktne, zbog nerazumevanja, mi danas nemamo primere molitvenika i cudotvoraca kao npr. sv. Jovan Kronstatski [bas sam juce ostavio link,secam se knjige i primera nebrojenih - molitva je uvek konkretna i krv i znoj cak konkretni...vidi spoiler na pocetku teme, pa da probamo ponovo]
 
Druga stvar je da vera, kao i volja rade akauzalno. To znači da nastoje da cilj (iz budućnosti) dovedu u sadašnji trenutak kako bi se manifestovao.
Dakle, ne ide kauzalno - od uzroka ka posledici, nego posledicom proizvode uzrok.
Otud i kišobran kao garancija da vera ima snagu da kroz molitvu deluje.
odlican momenat, odlicno zapazanje [mi ne projektujemo kao ovaj koji kao bajagi jeste diskutant iznad u buducnost, vec iz buducnosti u sadasnjost], danas, rece, ako ...
mi ne menjamo stvarnost protoka vremena, upravo jer smo okusili vecna vremena...
apstraktne price koje su tempirane da se konkretiziju u odredjenom momentu sluze svojoj svrsi, i zato su ispricane u proslosti, ali jednom kada shvatimo da ne znamo ni dan ni cas, mi dolazimo do tog momenta odakle izvire vecnost, i shvatamo da nije na nama da znamo rokove [uzrocno-posledicne protoke vremenske], vec taj momenat koji nije uslovljen uzrocno-posledicnom spregom, a u koji se sliva i proslost i buducnost
 
Varaš se, nije reč o tome čemu je molba upućena, nego o tome da li onaj koji moli zaista veruje da će mu se molba ispuniti.
Da bi stigla pomoć odozgo moraš imati snažnu veru u sebi da tvoja molba tu pomoć zaslužuje.

Drugim rečima, moraš podići stanje svoje svesnosti na nivo u kojem će tvoja vera da zasluži pomoć za koju se moliš.
Ne treba se moliti ukoliko takvu veru nemaš u sebi, uzaludno je.

Druga stvar je da vera, kao i volja rade akauzalno. To znači da nastoje da cilj (iz budućnosti) dovedu u sadašnji trenutak kako bi se manifestovao.
Dakle, ne ide kauzalno - od uzroka ka posledici, nego posledicom proizvode uzrok.
Otud i kišobran kao garancija da vera ima snagu da kroz molitvu deluje.

Tako je u idealnom svetu a posto mi nismo perfektni garanciju nemamo ali imamo nadu u bozju milost
 
pa ja, zbog te apstraktne, zbog nerazumevanja, mi danas nemamo primere molitvenika i cudotvoraca kao npr. sv. Jovan Kronstatski [bas sam juce ostavio link,secam se knjige i primera nebrojenih - molitva je uvek konkretna i krv i znoj cak konkretni...vidi spoiler na pocetku teme, pa da probamo ponovo]

Gospode Isuse Hriste pomiluj mene gresnog.
koji greh konkretno?
 
Gospode Isuse Hriste pomiluj mene gresnog.
koji greh konkretno?
vec sam naveo indukcija-dedukcija, a sada imamo redukciju, zbog ovih Hristovih reci -A kada se molite, ne govorite mnogo kao mnogobošci; jer misle da će zbog ...
konkretno, kaze psalmist, ocisti me i od tajnih, neznanih grehova, znaci jesu konkretni, nisu apstraktni, ali ih ni ne znas - eto vidis, na primer ja sam pogresio jer sam rekao da ti trebas da znas, a moze biti da su neznani, tajni - gresimo, a da nismo ni svesni
p.s. apstrakcija je zgodna kada neko hoce nesto da sakrije
 

Back
Top