Velika srpska pobeda nad bosanskim Turcima kod Siska

Velika srpska pobeda nad bosanskim Turcima (sadašnjim) Bošnjacima kod Siska. Tada je Vojna Krajina već postojala u svojim granicama. Bio je to strahovit poraz bosanskog pašaluka. Izginuli su hercegovački, pakrački, zvornički, požeški, livanjski, lički beg, poginuo je glavni zapovednik turske vojske kod Siska -i Bošnjak Telli Hasan Pasha.
Tada je 99% Srba bilo na turskoj strani granice, uvijek činili dobar dio neregularnih trupa akindžija i bažibožuka.
Trupe koje su porazile Turke su došle iz Austrije, Slovenije i Hrvatske, okupljanje je bilo kod Zagreba prije polaska za Sisak. Tu nije bilo Srba s kršćanske strane.
Sisak je bio utvrda Zagrebačkog biskupa koji ju je izgradio, opremao i davao vojnike za njenu obranu sa svojih posjeda.
U mojem kraju živi familija koja je dala jednog od zapovjednika obrane Siska u toj bitki.
 
Evo ti slovenski pogled na https://britishslovenesociety.org/slovenes-and-the-430th-anniversary-of-victory-over-the-ottomans/

Izvor? Ono što sam prvo čitao o Sisku jako davnih dana i što mi je najbolje ostalo u glavi je Krležina Opća enciklopedija (prvo izdanje).

Generalno je zagrebački Kaptol sakupio svakoga mogućeg njemačkog i slovenskog plaćenika od Graza do Zagreba, svakog dostupnog krajiškoga vojnika, svakoga uskoka kojeg se imalo (aha, a tu je kao "srpska" pobjeda), svakoga preostalog slobodnog vojnika iz plemenitaških sastava i krenuo spašavati stražnjicu Zagreba (tadašnjih Gradeca i Kaptola). I nekako uspio. Ironija je da relativno vrlo blizu Sisak kao utvrda napušten zbog loše logistike. Ali Habsburzi su propagandno iskoristili 1593. kao rijetko što. Svi sebi broje pod zasluge. Nijemaci/Austrijanci, Hrvati, Slovenci. Činjenica da je sve sakupila Zagrebačka biskupija.

Kako nitko ne zna turski, trebalo bi ići u Istanbul čitati turske izvore i njihova viđenja i zašto se nikada nisu stvarno potrudili sastaviti malo jaču vojsku da pregazi Zagreb jer je Zagreb opstao slobodan kontra svake vojničke logike.
Колико знам та битка није била толиких размера да би се сакупљало све на толикој територији.Град Сисак бранило је око 300 људи, касније су појачани па је број нарастао на 800, што је са трупама у околини које су дошле чинило око 5000 војника.Турака предвођених Хасан пашом било је око 10000.
Турски извори знају да претерају у цифрама.
Зато што је намера Турака била не да окупирају ту територију него да узнемиравају ту област довољно дуго док не крену у већи поход попут оног Мохачког.Нешто као Крбавска битка раније.
 
Ta informacija, da je jedan Srbin osnivač grada koji se razvio nadomak Zagreba, "koji se golim okom vidi sa Slemena" pekla ih je decenijama, pa su za vreme Pavelića podmetnuli falsifikat da je postojala Petrinja u 13. veku, tobožnju povelju Bele IV da je Petrinji dodeljen status slobodnog kraljevskog grada u 13. veku. Kako je došla (u NDH 1941.) ta povelja je i otišla (u NDH 1945.); zvanično: "izgubljena je", ali su njene tekovine ušle u hrvatsku istoriografiju i ukorenile se toliko snažno da su, u odsustvu arheoloških tragova, tu "Staru Petrinju" smestili na drugo mesto, 30 km dalje od Petrinje te i do danas tu tzv. "Staru Petrinju" traže entuzijasti kao što traže Homerovu Troju.

Dakle, 1941. je rođena i nametnuta ta politički eksploitabilna ideja: "Petrinja je stari hrvatski grad" - a vidimo da je osnovao Srbin Nikola Predojević, po kojem bi trebalo da nazovu glavnu ulicu u toj varoši. Rezultat tog povijesnog narativa: etničko čišćenje Srba je "povijesno" opravdano. Ustaše su brozovci uklonili, ali su ustaške tekovine preživele u udžbenicima "povijesti", ali i "istorije", preživele i 1945. pa žive sve do danas.

Ovo je samo jedan mali odsečak koji izuzetno paradigmatično odslikava hrvatski koncept "povijesti" u kontekstu "znanosti" i takvih primera "povijest" je prepuna. Ono što je u Aleksandroslaviji i Brozoslaviji bilo naslonjeno na hrvatske institucionalne i mejnstrim laži bilo je srpsko istoriografsko ćutanje zarad mira u kući i isplativa lenjost naspram realno opasne istinoljubivosti.
Dakle,"stari hrvatski grad Petrinja" izmaštan je s istim ciljem i na isti način kao i " hrvatski kraljevi" Toma,Trpiguz i Držikur.
 
Kako nitko ne zna turski, trebalo bi ići u Istanbul čitati turske izvore i njihova viđenja i zašto se nikada nisu stvarno potrudili sastaviti malo jaču vojsku da pregazi Zagreb jer je Zagreb opstao slobodan kontra svake vojničke logike.

Znam za događaj kada su Turci u blizini Sesveta objedili 12 redovnika.
1586. su opljačkali samostan u Remetama i poveli redovnike koje su kasnije objesili.
1545. se u blizini odigrala bitka kod utvrde Konjščina, a 1557. bitka kod Sv. Helene.
Često su napadana i paljena nizinska sela pred Zagrebom, ali već je bila izgrađena gusta mreža utvrda gdje se narod mogao skloniti. Najčešće su to bile zemljano drvene utvrde sa obrambenim jarcima oko njih.
Dosta njih je izgrađeno još u 13.st. jer se očekivao povratak Tatara.
Zagreb nije bio ni tako važan da bi se zbog njega trošili resursi na osvajanje nezgodnog brdovitog terena a u blizini su austrijske zemlje koje su mogle relativno brzo doći u pomoć.

Mreža utvrđenih gradova i utvrda oko Zagreba sa strane od kuda su Turci mogli doći. To su istraženi lokaliteti.

Interaktivna karta
https://darkoantolkovic.wordpress.com/
Screenshot_20250901_201808.jpg
 
Колико знам та битка није била толиких размера да би се сакупљало све на толикој територији.Град Сисак бранило је око 300 људи, касније су појачани па је број нарастао на 800, што је са трупама у околини које су дошле чинило око 5000 војника.Турака предвођених Хасан пашом било је око 10000.
Турски извори знају да претерају у цифрама.
Зато што је намера Турака била не да окупирају ту територију него да узнемиравају ту област довољно дуго док не крену у већи поход попут оног Мохачког.Нешто као Крбавска битка раније.

Za ono vrijeme to su velike brojke. Za današnje vrijeme su to velike brojke za profesionalnu vojsku.
O razmjerima vojnika i vojske toplo preporučam: https://hrcak.srce.hr/202695

Važnost je što nakon 100 godina rikverca i krivih procjena i uglavnom neslušanja Frankopana po tim pitanjima je nabrzinu skrpana zapadna vojna sila pobijedila bilo kakvu osmanlijsku vojsku. Više psihički važno, nego fizički.
 
Znam za događaj kada su Turci u blizini Sesveta objedili 12 redovnika.
1586. su opljačkali samostan u Remetama i poveli redovnike koje su kasnije objesili.
1545. se u blizini odigrala bitka kod utvrde Konjščina, a 1557. bitka kod Sv. Helene.
Često su napadana i paljena nizinska sela pred Zagrebom, ali već je bila izgrađena gusta mreža utvrda gdje se narod mogao skloniti. Najčešće su to bile zemljano drvene utvrde sa obrambenim jarcima oko njih.
Dosta njih je izgrađeno još u 13.st. jer se očekivao povratak Tatara.
Zagreb nije bio ni tako važan da bi se zbog njega trošili resursi na osvajanje nezgodnog brdovitog terena a u blizini su austrijske zemlje koje su mogle relativno brzo doći u pomoć.

Mreža utvrđenih gradova i utvrda oko Zagreba sa strane od kuda su Turci mogli doći. To su istraženi lokaliteti.

Interaktivna karta
https://darkoantolkovic.wordpress.com/
Pogledajte prilog 1778756

Turske postrojbe su slovenske zemlje i Štajersku koristile kao shopping zonu. Kada je nešto zatrebalo u svakom pogledu, pljačkalo se koga stiglo. Tisuće ljudi su odvedene u ropstvo.

Zagreb je bio biskupijsko središte (sve nazivlje koje je nosila Ninska biskupija uglavnom je prisvojio postepeno Zagreb), sjedište Slavonije (Slavonac/Slovinac=kajkavec prije Turaka), sjedište slavonskog Sabora, pa hrvatskog Sabora, pa sjedište Hrvatske, ali relativno mala varoš, ali simbol jednoga većega okupiranog kraljevstva. Nije da si mogao tako brzo dovesti vojsku Zagrebu u pomoć. Lakše se bilo braniti Zrinskima i Frankopanima po brdskom terenu nego Zagrebu sred ravnice. Trebalo bi vidjeti turske izvore, turska razmišljanja. Budim i Peštu su osvojili, a Zagreb ostavili da im strši usred ravnice. Nešto se zbivalo na razini Osmanlije - zagrebački biskupi, nešto slično kao Dubrovnik.
 
Колико знам та битка није била толиких размера да би се сакупљало све на толикој територији.Град Сисак бранило је око 300 људи, касније су појачани па је број нарастао на 800, што је са трупама у околини које су дошле чинило око 5000 војника.Турака предвођених Хасан пашом било је око 10000.
Турски извори знају да претерају у цифрама.
Зато што је намера Турака била не да окупирају ту територију него да узнемиравају ту област довољно дуго док не крену у већи поход попут оног Мохачког.Нешто као Крбавска битка раније.
Hasan paša Predojević je bio dosta agresivan i napadao je iako je službeno bio zaključen mir. Imao je uspjeha sa manjim utvrdama, a najveći uspjeh mu je osvajanje Bihaća 1592.
Zbog toga ga je u pohodu na Sisak pratilo dosta turskih i lokalnih velikodostojnika da sudjeluju u novom uspjehu, ali je većina tamo poginula što je nagnalo sultana da prekine mir i objavi rat Austriji.
 
Turske postrojbe su slovenske zemlje i Štajersku koristile kao shopping zonu. Kada je nešto zatrebalo u svakom pogledu, pljačkalo se koga stiglo. Tisuće ljudi su odvedene u ropstvo.

Zagreb je bio biskupijsko središte (sve nazivlje koje je nosila Ninska biskupija uglavnom je prisvojio postepeno Zagreb), sjedište Slavonije (Slavonac/Slovinac=kajkavec prije Turaka), sjedište slavonskog Sabora, pa hrvatskog Sabora, pa sjedište Hrvatske, ali relativno mala varoš, ali simbol jednoga većega okupiranog kraljevstva. Nije da si mogao tako brzo dovesti vojsku Zagrebu u pomoć. Lakše se bilo braniti Zrinskima i Frankopanima po brdskom terenu nego Zagrebu sred ravnice. Trebalo bi vidjeti turske izvore, turska razmišljanja. Budim i Peštu su osvojili, a Zagreb ostavili da im strši usred ravnice. Nešto se zbivalo na razini Osmanlije - zagrebački biskupi, nešto slično kao Dubrovnik.
Nije čitav Zagreb u ravnici, pogotovo ne Gradec i Kaptol koji je svaki za sebe bio na svojem brdu i utvrđeni kamenim zidinama.
 
Nije čitav Zagreb u ravnici, pogotovo ne Gradec i Kaptol koji je svaki za sebe bio na svojem brdu i utvrđeni kamenim zidinama.

Ajde objektivno, desetak turskih topova sredi zidine Gradeca. Jedan po jedan Osmanlija da se penjao po zagrebačkim zidinama, ušli bi unutra. Strateški da su gađali pojedine zgrade, mogli su Zagreb zapaliti. Zagreb je gorio skoro kompletno 1731, a Varaždin 1776, oba grada slučajno. Stvarno bi bilo zanimljivo vidjeti osmanlijsku logiku zašto biskupijsko središte ne diraju, dok veselo pljačkaju po Štajerskoj. Mirom u Srijemskim Karlovcima su 1699. praktično stvorene današanje granice Hrvatske, ali svejedno su bili pola dana jahanja od Zagreba i dalje.
 
Hasan paša Predojević je bio dosta agresivan i napadao je iako je službeno bio zaključen mir. Imao je uspjeha sa manjim utvrdama, a najveći uspjeh mu je osvajanje Bihaća 1592.
Zbog toga ga je u pohodu na Sisak pratilo dosta turskih i lokalnih velikodostojnika da sudjeluju u novom uspjehu, ali je većina tamo poginula što je nagnalo sultana da prekine mir i objavi rat Austriji.
Јеси сигуран да је био мир на снази тада.
 
Turaka gotovo ds nije ni bilo na teritoriji danasnje BIH. Muslimansko stanovništvo je cinio Islamozovani zivalj. A i zasto bi bilo Turaka? Petiferija imperije, Bogu iza tregera, plu loklani begovi i age du znali jezik, za raliku od Anadolaca. Koa sto vidis, CRVENO, na karti su Turci:
Pogledajte prilog 1778842
Ova karta/mapa nije tačna, osim toga demografija Balkana se bitno promenila u svim tim vekovima pre i posle bitke.
 
Za ono vrijeme to su velike brojke. Za današnje vrijeme su to velike brojke za profesionalnu vojsku.
O razmjerima vojnika i vojske toplo preporučam: https://hrcak.srce.hr/202695
Добро ово ти је за рани средњи век, доба Порфирогенита, ствари су се промениле у 16. веку, војске тада нису биле мале зато што је било мање људи него шест векова пре тога него зато што су биле феудалне.
 

Back
Top