Вексилологија и њени принципи

Međutim, Sveti Sava nije bio i narodni svetac sve do XVIII stoljeća i terezijanskih reformi. Dakle to je moglo doći samo preko Crkve - jedino logično objašnjenje jeste da ako je episkop vršački, (Sveti) Teodor Tivodorović, vrlo brzo preuzeo glavnu ulogu tako to došlo sa crkvene strane.

Ja razumijem da su na vojne zastave stavljali razni plemići i drugi bitni akteri, ali ko je učestvovao u ustanku u Banatu i uopšteno pokretima Srba krajem XVI i početkom XVII stoljeća? Pa Srbi u osmanskoj vojničkoj službi (vlasi, vojnuci, martolosi, kao i derbendžije), ali i recimo Srbi spahije. Samu borbu na samom početku u 1594. godine je pokrenuo jedan Srbin koji je bio spahija (Vukadin se zvao), vrlo vjerovatno sa određenim odredom koji je uspio okupiti iz najbliže okoline, te oblasna naoružana raja. Otkuda njima te zastave, izrađene baš za vojske evropskoga plemstva, raji i prostijim ljudima? Dakle nema baš nekog smisla; jedino je objašnjenje da su stigle od Crkve srpske, odnosno preko eto baš episkopa Teodora, a koja je bolja promocija nego kad se ustanicima ture u ruke 'plakati'..? ;-)

Dakle mislim da se kada pričamo o ovome zaboravlja da ne govorimo o nekim jedinicama, već o na divlje brzo sakupljenim buntovnicima.

Па није баш на неки дивљи и прост начин. Требаш имати на уму да Срби имају прирођен тај четнички дух припреме и чекања на погодан моменат или нечији позив. Кроз читаву историју имамо те устанике, борце за слободу, четнике, ускоке и хајдуке.
 
Međutim, Sveti Sava nije bio i narodni svetac sve do XVIII stoljeća i terezijanskih reformi. Dakle to je moglo doći samo preko Crkve - jedino logično objašnjenje jeste da ako je episkop vršački, (Sveti) Teodor Tivodorović, vrlo brzo preuzeo glavnu ulogu tako to došlo sa crkvene strane.

Ja razumijem da su na vojne zastave stavljali razni plemići i drugi bitni akteri, ali ko je učestvovao u ustanku u Banatu i uopšteno pokretima Srba krajem XVI i početkom XVII stoljeća? Pa Srbi u osmanskoj vojničkoj službi (vlasi, vojnuci, martolosi, kao i derbendžije), ali i recimo Srbi spahije. Samu borbu na samom početku u 1594. godine je pokrenuo jedan Srbin koji je bio spahija (Vukadin se zvao), vrlo vjerovatno sa određenim odredom koji je uspio okupiti iz najbliže okoline, te oblasna naoružana raja. Otkuda njima te zastave, izrađene baš za vojske evropskoga plemstva, raji i prostijim ljudima? Dakle nema baš nekog smisla; jedino je objašnjenje da su stigle od Crkve srpske, odnosno preko eto baš episkopa Teodora, a koja je bolja promocija nego kad se ustanicima ture u ruke 'plakati'..? ;-)

Dakle mislim da se kada pričamo o ovome zaboravlja da ne govorimo o nekim jedinicama, već o na divlje brzo sakupljenim buntovnicima.

То није упитно да овде говоримо о нерегуларној војсци већ, баш као што ти рече, о устаницима. А они су били окупљени под заставама које је обезбедио неко са стране, уосталом као и два века доцније, за време Првог и Другог српског устанка. Тако да, војска можда није била права, али мислим да није тешко претпоставити да су имали праве заставе.
 
Па није баш на неки дивљи и прост начин. Требаш имати на уму да Срби имају прирођен тај четнички дух припреме и чекања на погодан моменат или нечији позив. Кроз читаву историју имамо те устанике, борце за слободу, четнике, ускоке и хајдуке.

Pa sada, svako doba je obilježeno određenim karakteristima. Ne postoji neki vječiti narodni duh koji spaja stravično udaljena vremenska doba, u kojima bi ako bi putovali kroz vrijeme ljudi se teško snašli ili uopšte mogli prepoznati svoje pretke/potomke...
 
Pa sada, svako doba je obilježeno određenim karakteristima. Ne postoji neki vječiti narodni duh koji spaja stravično udaljena vremenska doba, u kojima bi ako bi putovali kroz vrijeme ljudi se teško snašli ili uopšte mogli prepoznati svoje pretke/potomke...

То би се могло рећи за давна времена али хришћанско доба је повезано црквом а нас саме је Светосавље просветило и мислима ујединило у једно тело тако да је тај слободарски дух непрекидан све до сада.
 
Međutim, Sveti Sava nije bio i narodni svetac sve do XVIII stoljeća i terezijanskih reformi. Dakle to je moglo doći samo preko Crkve - jedino logično objašnjenje jeste da ako je episkop vršački, (Sveti) Teodor Tivodorović, vrlo brzo preuzeo glavnu ulogu tako to došlo sa crkvene strane.

Ja razumijem da su na vojne zastave stavljali razni plemići i drugi bitni akteri, ali ko je učestvovao u ustanku u Banatu i uopšteno pokretima Srba krajem XVI i početkom XVII stoljeća? Pa Srbi u osmanskoj vojničkoj službi (vlasi, vojnuci, martolosi, kao i derbendžije), ali i recimo Srbi spahije. Samu borbu na samom početku u 1594. godine je pokrenuo jedan Srbin koji je bio spahija (Vukadin se zvao), vrlo vjerovatno sa određenim odredom koji je uspio okupiti iz najbliže okoline, te oblasna naoružana raja. Otkuda njima te zastave, izrađene baš za vojske evropskoga plemstva, raji i prostijim ljudima? Dakle nema baš nekog smisla; jedino je objašnjenje da su stigle od Crkve srpske, odnosno preko eto baš episkopa Teodora, a koja je bolja promocija nego kad se ustanicima ture u ruke 'plakati'..? ;-)

Dakle mislim da se kada pričamo o ovome zaboravlja da ne govorimo o nekim jedinicama, već o na divlje brzo sakupljenim buntovnicima.

Vrlo moguće, zapravo iogleda upravo tako. takođe ne treba zaboraviti da su Srbi iz krajina bili "zaoposleni" kao pogranične jedinice i da su poznavali sisteme vojnih standarda i njihovu ulogu.
 
Poslednja izmena:
Vrlo moguće, zapravo iogleda upravo tako. takođe ne treba zaboraviti da su Srbi iz krajina bili "zaoposleni" kao pogranične jedinice i da su poznavali sisteme vojnih standarda i njihovu ulogu.

Pa ja sam zapravo baš na to i ciljao.

Nego, sada nešto razmišljam. S obzirom da su mošti Sv. Save spaljene na Vračaru baš kao reakcija na ta zbivanja u Banatu i tim krajevima, rekao bih da je vrlo moguće da je poslije tih nereda iskonstruisano u Crkvi predanje da su buntovnici držali zastave sa njegovim likom; kako bi na neki način bio objašnjen proces spaljivanja.

Ali to i dalje ne objašnjava bitno pitanje - ako je srpska Crkva tek preuzela ulogu uhvatajući se u koštac sa zbivanjima za vrijeme Dugoga rata (1593-1606), zašto su onda spaljeni Savini ostaci? :think: Nejasno mi je; zar je moguće da je samo što je jedan episkop stavio se nakon širenja ustanka po banatskim područjima na glavno mjesto u pokretu, bio povod da uzmu mošti 'prvoga srpskoga prosvetitelja' i utemeljitelja Crkve? Ne možemo sumnjati da je to bio povod; imamo i određene izvore pisane koji o tome svjedoče, a zapravo i geografski lokalitet (Beograd) upućuje na isti zaključak.

:dontunderstand:
 
Pa ja sam zapravo baš na to i ciljao.
Nego, sada nešto razmišljam. S obzirom da su mošti Sv. Save spaljene na Vračaru baš kao reakcija na ta zbivanja u Banatu i tim krajevima, rekao bih da je vrlo moguće da je poslije tih nereda iskonstruisano u Crkvi predanje da su buntovnici držali zastave sa njegovim likom; kako bi na neki način bio objašnjen proces spaljivanja.
Ali to i dalje ne objašnjava bitno pitanje - ako je srpska Crkva tek preuzela ulogu uhvatajući se u koštac sa zbivanjima za vrijeme Dugoga rata (1593-1606), zašto su onda spaljeni Savini ostaci? :think: Nejasno mi je; zar je moguće da je samo što je jedan episkop stavio se nakon širenja ustanka po banatskim područjima na glavno mjesto u pokretu, bio povod da uzmu mošti 'prvoga srpskoga prosvetitelja' i utemeljitelja Crkve? Ne možemo sumnjati da je to bio povod; imamo i određene izvore pisane koji o tome svjedoče, a zapravo i geografski lokalitet (Beograd) upućuje na isti zaključak.

:dontunderstand:
Па спаљивање Савиних моштију ваљда треба сматрати као једну врсту репресалија према србском народу који је учествовао у том устанку.Дакле осветити се Србима за устанак и спалити нешто најсветије што имају, то на крају обично још више разбукта народни отпор.Многи манастири и монаси су страдали од османлијске руке а да предходно чак и нису учествовали у неким немирима.Да је све то било због тог једног епископа, па убили би њега као опомену и евентуално спалили манастир где се налазио, овако су хтели неки шири опсег казне за цео народ.
 
Па спаљивање Савиних моштију ваљда треба сматрати као једну врсту репресалија према србском народу који је учествовао у том устанку.Дакле осветити се Србима за устанак и спалити нешто најсветије што имају, то на крају обично још више разбукта народни отпор.Многи манастири и монаси су страдали од османлијске руке а да предходно чак и нису учествовали у неким немирима.Да је све то било због тог једног епископа, па убили би њега као опомену и евентуално спалили манастир где се налазио, овако су хтели неки шири опсег казне за цео народ.

Ali Лекизан-e, to se i jeste dogodilo; episkopa Teodora i jesu uhvatili i ubili; pred očima bližnjih naroda ga na javnom mjestu živoga ga je odrao temišvarski paša. Zato je i proglašen mučenikom (kao što već napisah 1994. godine ga je SPC i kanonizovala).
 
Poslednja izmena:
Ali Лекизан-e, to se i jeste dogodilo; episkopa Teodora i jesu uhvatili i ubili; pred očima bližnjih naroda ga na javnom mjestu na lomači živoga spalili. Zato je i proglašen mučenikom (kao što već napisah 1994. godine ga je SPC i kanonizovala).
Па да, али као што знамо није на томе и остало, већ су хтели неки пример за шире србске народне масе, а то су мошти Савине.Е сад коме је то од османлијских везира, паша и субаша пало на памет је питање за разматрање.
 
Pa ja sam zapravo baš na to i ciljao.

Nego, sada nešto razmišljam. S obzirom da su mošti Sv. Save spaljene na Vračaru baš kao reakcija na ta zbivanja u Banatu i tim krajevima, rekao bih da je vrlo moguće da je poslije tih nereda iskonstruisano u Crkvi predanje da su buntovnici držali zastave sa njegovim likom; kako bi na neki način bio objašnjen proces spaljivanja.

Ali to i dalje ne objašnjava bitno pitanje - ako je srpska Crkva tek preuzela ulogu uhvatajući se u koštac sa zbivanjima za vrijeme Dugoga rata (1593-1606), zašto su onda spaljeni Savini ostaci? :think: Nejasno mi je; zar je moguće da je samo što je jedan episkop stavio se nakon širenja ustanka po banatskim područjima na glavno mjesto u pokretu, bio povod da uzmu mošti 'prvoga srpskoga prosvetitelja' i utemeljitelja Crkve? Ne možemo sumnjati da je to bio povod; imamo i određene izvore pisane koji o tome svjedoče, a zapravo i geografski lokalitet (Beograd) upućuje na isti zaključak.

:dontunderstand:

Moguće da se to može povezati sa odnosom među carevinama. Ako je Austrijsko carstvo naumilo da se širi prema jugoistoku, to jeste na Balkan i Evropsku Tutsku i ako jke naumilo da se u tom širenju iskoriste domorodački hrišćani, a budući Turci nijesu bili nimalo naivni sigurno su im bili poznato ovi planovi. Iz preventivnih razloga je valjalo držatri Srbe "pod kontrolom" i zarad toga je po jedinom poznatom postupku izvršen bezprimjerni teror nad Srbima.

Па да, али као што знамо није на томе и остало, већ су хтели неки пример за шире србске народне масе, а то су мошти Савине.Е сад коме је то од османлијских везира, паша и субаша пало на памет је питање за разматрање.

Ovo mi izgleda vrlo vjerovatno
 
Па да, али као што знамо није на томе и остало, већ су хтели неки пример за шире србске народне масе, а то су мошти Савине.Е сад коме је то од османлијских везира, паша и субаша пало на памет је питање за разматрање.

Jedan Sinan-paša je spalio Rastkove ostatke, a jedan drugi je u vrlo kratko vrijeme uništio navodno jedan od najvelelepnijih manastira srpskih, zadužbinu cara Dušana (Sv. Arhangele kod Prizrena) i njime izgradio džamiju od istoga materijala.
Koja slučajnost...

Ja sam inače dovodio u upit upravo ono što si napisao, sam proces spaljavanja moštiju i ulogu koju je Sava imao u pokretu otpora...ako nema drugoga objašnjenja, biće da je onda predanje o značaju Sv. Save u to vrijeme ipak utemeljeno..?

Moguće da se to može povezati sa odnosom među carevinama. Ako je Austrijsko carstvo naumilo da se širi prema jugoistoku, to jeste na Balkan i Evropsku Tutsku i ako jke naumilo da se u tom širenju iskoriste domorodački hrišćani, a budući Turci nijesu bili nimalo naivni sigurno su im bili poznato ovi planovi. Iz preventivnih razloga je valjalo držatri Srbe "pod kontrolom" i zarad toga je po jedinom poznatom postupku izvršen bezprimjerni teror nad Srbima.

FORMIC-e to je jasno nego ja govorim o konkretnijim razlozima za baš samo spaljivanje. Ako je tako kao što ste manje-više ti i Лекизан napisali, onda mora da je Sv. Sava ipak bio poznatiji u narodu odnosno da kasnije zapisano predanje o mahanjem zastavicama ima - osnovnu konturu istorijske utemeljenosti..? :think:
 
Jedan Sinan-paša je spalio Rastkove ostatke, a jedan drugi je u vrlo kratko vrijeme uništio navodno jedan od najvelelepnijih manastira srpskih, zadužbinu cara Dušana (Sv. Arhangele kod Prizrena) i njime izgradio džamiju od istoga materijala.
Koja slučajnost...
Ja sam inače dovodio u upit upravo ono što si napisao, sam proces spaljavanja moštiju i ulogu koju je Sava imao u pokretu otpora...ako nema drugoga objašnjenja, biće da je onda predanje o značaju Sv. Save u to vrijeme ipak utemeljeno..?
И обојица су били са ових простора.
http://www.crkva.se/srbi_spaljivanje.htm

Па не верујем да је имао неки већи значај сам Сава за устанак, ипак се Срби нису дигли због Саве, иако су на барјацима имали његов лик, али да је неки вид култа постојао то је очигледно, па не би се ни краљ Владислав борио толико да га врати у Србију.
 
И обојица су били са ових простора.
http://www.crkva.se/srbi_spaljivanje.htm

Па не верујем да је имао неки већи значај сам Сава за устанак, ипак се Срби нису дигли због Саве, иако су на барјацима имали његов лик, али да је неки вид култа постојао то је очигледно, па не би се ни краљ Владислав борио толико да га врати у Србију.

Pa upravo je u tome riječ; polazio sam od premise da je uloga srpske Crkve naknadno iskonstruisana u kontekstu razvitka predanja, a istoričari su noviji i složni da se ona u to vrijeme drastično preuveličava. Međutim, ako nije sam Sv. Sava imao značaja za sami bunt - onda će biti da je Crkva ipak imala značajnu ulogu u tim pokretima, dovoljno značajnu da se Osmanlije obruše na njenog osnovnoga utemeljivača-sveca?
 
Pa upravo je u tome riječ; polazio sam od premise da je uloga srpske Crkve naknadno iskonstruisana u kontekstu razvitka predanja, a istoričari su noviji i složni da se ona u to vrijeme drastično preuveličava. Međutim, ako nije sam Sv. Sava imao značaja za sami bunt - onda će biti da je Crkva ipak imala značajnu ulogu u tim pokretima, dovoljno značajnu da se Osmanlije obruše na njenog osnovnoga utemeljivača-sveca?

Zaista vrlo moguće.
 
Може ли неко да ми објасни одакле толико коришћење америчке "дикси" конфедерацијске заставе, која уз то никада и није била званична и службена застава Конфедерације( Југа).
Терамо инат Америма или изигравамо неке побуњенике.
Имамо је и код Срђана Драгојевића у филму "Лепа села лепо горе":

ubng.jpg


Као и код бројних навијачких група на стадионима:

s0cl.jpg
Ово горе вуче пре на расизам него на неки отпор Северу( Загреб).
Често је и забрањују јер је користио и Кју-Клукс-Клан расистичка организација.
И код разних националистичких организација чак и код оних које не заговарају мржњу према црнцима.

hagl.jpg


http://www.dnevno.hr/ekalendar/zani...nije-bila-sluzbena-zastava-konfederacije.html
http://www.dalmacijanews.com/Hajduk...i-prvaka-dok-se-Hajduka-kaznjava-u-HNL-u.aspx
Један светски феномен.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ево још две таблице са заставама Србије и Југославије. На првој страници у доњем десном углу је приказана српска коњичка стандарта из Светског рата, а на другој заставе Краљевине Србије и Краљевине Југославије.



Извор: Ottfried Neubecker, Fahnen und Flaggen, Leipzig, 1939.

Poštovani kolega neizmjerna hvala za izvanredni dokument, no Talijani kao Talijani ne daju da se snimi ništo, nijesm još pokušao preko WinSnap, on mi je ultima i sigurno radi.

Молим лепо, и други пут. ;)

Различите државне, народне и поморске заставе Црне Горе које срећемо у страној литератури између 1882. и 1916. године.

Flags of maritime nations : from the most authentic sources (1882) + Drawings of the flags in use at the present time by various nations (1916)

Црногорска државна застава:



Црногорска ратна застава:



Црногорска поморска застава:



Flag book containing the flags of all the principal nations of the earth (1894)



Flags of maritime nations (1899)

Црногорска народна застава:



Црногорска кнежевска стандарта:



Flags of the world, past and present their story and associations (1915)





Our country's flag and the flags of foreign countries (1916)

Црногорска поморска застава:



Поред застава Црне Горе, у већини извора срећемо и заставе Србије.

Радови Хуга Штрела:
1. http://www.hot.ee/w/wappenroll1
2. http://www.hot.ee/w/wappenroll1/erz.html
3. http://www.hot.ee/w/wappenroll1/ung.html

[img=left]http://s10.postimg.org/rgpz02z0p/mb5z.png[/img]

Название: Оцило
Год / месяц: 2009 / июнь
Номер: 2
Формат: PDF
Размер: 9,62 MB
Язык: Сербский

Описание: Herald of The Society of Serbian Armigers “Milosh Obilich”.

Скачать: depositfiles.com[/url

Геральдика, Heraldry, Serbian, Сербский, Русский, Russian, Fantasy, Фантазия, Portugal, Португальский, Белград, Belgrade, Словацкий, Slovakian


Што сте се сви наврзли на Колинду, жена још није званично ни устоличена. Ништа ново она није рекла, ни као хрватски политичар, ни као председник Републике Хрватске. Све се то могло небројено пута чути и од других званичних представника власти у Хрватској, па и са највише инстанце Председника Републике Хрватске. Колинда Грабар Китраовић таква каква је само наставља да промовише и штити хрватске националне интересе, једнако како су то пре ње радили и други, не скретајући са старчевићевске идеологије хрватства.

Ово је тема за коју сам се заинтересовао још пре седам година кад сам се први пут срео са именом једног Рупчића. Било је то име попа Станислава Рупчића, легендарног бана од цимерја цара Душана, и творца Грбовника који ће по легенди послужити као подлога Илирском грбовнику Петра Охмучевића из 1595. године.

Проблем са овим именом је тај што га не спомињу сачувани извори. Први који спомиње попа Станислава Рупчића као историјску личност је дубровачки историчар Јаков Лукаревић (1551-1615). Он у свом делу [URL="http://arhiva.unilib.rs/cirilica/dokument/1377/copioso-ristretto-degli-annali-di-ragusa-libri-quattro-dedicati-alleccelso-senatio-di-ragusa-di-giacomo-di-pietro-luccari"]Copioso ristretto degli annali di Ragusa: libri quattro dedicati all'eccelso Senatio di Ragusa
, штампаном у Млецима 1605. године, спомиње попа Станислава Рупчића као аутора данас непознатог животописа цара Душана, којим се Лукаревић служио као извором за своје дело.

О томе је више писао Владимир Мажуранић у свом делу Izvori dubrovačkoga historika Jakova Lukarevića (Narodne starine, Vol. 3, No. 8, Prosinac 1924, str. 145).

Колико је реално сматрати да је у време Душаново постојала институција краља грбова можда најбоље објашњава Франо Радић у свом чланку О споменицима, објављеном у Босанској вили 16. 8. 1888. године. Он тамо каже:

Састављач изворног хералдичког српског зборника јест дакле по истијем Станислав Рубчић Бан Цимерја или Rex insigniarum цара Душана. Ну ако је зборник састављен 1340. год. биће у изворнику написано само краља, јер се Душан тада није био још назвао царем, али су преписивачи који су знали да је Душан био цар додали и цара и цесарског. Питање је сада да ли је Душан могао имати таквог бана Цимерја и је ли могао бан цимјера да састави зборник. Пошто немам при руци овећег струковног дјела послужити се морам Brockhaus-овијем малијем лексиконом. У њему находим да су херолди били „судци у свијем зађевицама племства, испитиваху племенске исправе, цртаху и поправљаху грбове" итд. „Било их је три разреда: краљеви грбова, херолди и научници.” Првоме од тијех разреда припадао је Станислав Рубчић када га називљу „Rex insigniarum.” „Херолди сачињавахз” „у витешко доба особит стале у владалачкијем дворовима.”

Премда о томе немамо другијех вијести, ипак би тешко било вјеровати да на Душанову двору не буде опстојала и та установа коју су Срби имали примити као наравску пошљедицу свијех осталијех витешкијех западно-европскијех обичаја. Станислав Рупчић могао је дакле бити бан цимерја цара Душана, а као такав требало је да буде и састављачем зборника грбова, јер му је то по занимању био баш службени посао.

Дакле, оправдано је сматрати, како на основу овога, тако на основу до сада истражене хералдичке грађе, да је таква функција могла постојати у Србији Душановог владања.

С друге стране, о самим Рупчићима података и те како има, па тако из литературе сазнајемо да је реч о хумском племству, да се први пут спомињу 1371. године, када је међу суцима у Хуму поменут Нелипче Рупчић, те да реч о истакнутим људима тадашњег времена. Пола столећа касније, у једној повељи спомиње се име Вука Рупчића, такође пореклом из Хума. Падом Босне под Турке, крајем 15. века, селе се у Далмацију, где ће их забележити турски пописивачи 1475/1477. године. Из тог времена је остало забележено име Радоја Рупчић.

Концем 15. и почетком 16. века из Далмације селе се као ускоци у Сењ, у коме ће остати присутни све до 20. века.

Nemagnich, Kotromanovich, Mergnavcich, Zarnoevich, Grebeglianovich, Brankovich, Dvkaginovich, Dignicich, Harstich, Kastriotich, Harvoevich, Iablancich, Radvlovich, Tvartkovich, Ohmvchievich, Bvrmasovich, Baoscich, Kosacich, Klexich, Frankopanovich, Scimrakovich, Kovacich, Kostagnich, Voinovich, Grvbkovich, Vrsinich, Sviesdich, Slatonosovich, Vvladimirovich, Kacich, Begascinovich, Kopievich, Tasovcich, Zoranovich, Cihorich, Novakovich, Xarkoevich, Bieloscevich, Bosnich, Bisaglich, Mateikovich, Resich, Dikgnich, Oblacich, Soimirovich, Sladoevich, Kobcich, Draxoevich, Goikovich, Rvbcich, Morovlascich, Milienovich, Margvitich, Glivbetich, Grvbacevich, Saghrielovich, Glivbibratich, Predoevich, Scestokrilovich, Sviloevich, Sitniklanich, Rvxerevich, Sokolovich, Neorich, Zetignanich, Xvpanovich, Vvkotich, Vvlascich, Grvbieschevich, Gradanovich, Glavich, Tomanovich, Sciantich, Xdralovich, Didlovich, Raicinovich, Glenditaglich, Krixich, Mehlinich, Kvkrecich, Tihcinovich, Mirilovich, Bielavich, Klvpkovich, Debeglich, Iamomatovich, Sciich, Deskoevich, Alavpovich, Pasacich, Vginovich, Stankovich, Sestricich, Smokronovich, Kvtlovich, Parmaxanich, Halenich, Barzoevich, Branilovich, Vilich, Toliscich, Vvkovich, Texevcich, Bvoikovich, Martinvscevich, Knesovich, Pokraicich, Krvxichievich, Bachich, Havkovich, Babich, Masnovich, Evsebisvvich, Mokrovich, Piklelomenovich, Civbretich, Kobilich, Xegligovich, Kosovich, Prelasovich, Kragvievich, Bogopakovich, Glivbkovich, Svdich, Krasoevich, Raikovich, Orlovich, Sicbich, Marvlovich, Divoevich, Sencevich, Mvsievich, Nimicich, Bieloperievich, Denovich, Alinich, Iakscich, Ivgovich, Sagrosaglich,
 
Poslednja izmena:
The flags of the Confederate States of America (1907)
Author: United Confederate Veterans
Subject: United Confederate Veterans; Flags
Publisher: Baltimore : A. Hoen & Co.
Language: English

Конфедерација је за своју националну заставу користила назив Stars and Bars, а Северњаци Stars and Stripes, како би се то превело?Личи ми на исто, само су код ових првих те пруге дебље.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Конфедерација је за своју националну заставу користила назив Stars and Bars, а Северњаци Stars and Stripes, како би се то превело?Личи ми на исто, само су код ових првих те пруге дебље.

ZVijezde i trake. Pruga mi nekako ne odgovara jer kako bi se na primjer opisala austrijska zastava kao tropruga ili trotraka. I jedan i drugi izraz su prilično nezugrapni ali mi traka nekako ljepše odgovara.
 


Lusignan Tower, Kyrenia Castle

http://2.***************/-SHSm4QeiT5g/URJscRmRDnI/AAAAAAAACr4/2trOf-43OXc/s1600/girne+kalesi+(1).jpg
кликни на слику за већу

Унутрашњост замка (360°) можете погледати једним кликом на слику:



Слика из 2010. године.​
 
Застава императора Константинопоља, коришћена у XIV столећу, по књизи "Libro del Conosçimiento de todos los rregnos et tierras et señorios que son por el mundo, et las señas et armas que han" (енг. The Book of Knowledge of All Kingdoms) издатој 1350.године.


El libro del conoscimiento de todos los reinos = The book of knowledge of all kingdoms (1999)

Author: Marino, Nancy F., 1951-
Subject: Voyages and travels; Flags
Publisher: Tempe : Arizona Center for Medieval and Renaissance Studies
Language: English

Претпоставља се, да је по опису непознатог шпанског калуђера, у најстаријој данас познатој књизи о заставословљу "Libro del Conosçimiento de todos los rregnos et tierras et señorios que son por el mundo, et las señas et armas que han" (енг. The Book of Knowledge of All Kingdoms) издатој 1350.године, овако изгледала застава Босне (у књизи под именом Boxina).



Извор: Flagherigagefoundation
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top