Vaša najstrašnija iskustva???

Evo jedne istinite price(nju mi je ispricao stric).Jos pre 50 godina kada je moj stric bio mlad(imao je 12 godina),pricalo se da se nesme vracati kuci po noci od intervala(ponoc pa do cetiri ujutru).Zato je kako je moja pokojna baka rekla "Noc je svacija".Pogotovo da se ljudi ne bi poplasili,ali moj stric je voleo izazove i ode on jednom tako oko jedan sat ujutru tamo negde u sumu,sve bilo normalno u pocetku,ali deset minuta kasnije se on uplasi,sve oseca kao da ga neko i da mu dahse za vratom,i on ubrza korak i to cudo ubrza i on se okrene nema nikoga.On ode dublje u sumu i tako jos gore.Kad ispred njega vuk,vuk samo rezi i krene da ga juri,ali je trcao sporije nije hteo da ga napada uposte i on se hvala Bogu vratio citav kuci,od tada vise ne ide u sumu.Ko zna vuk ga je mozda spasio od ubice ili neke vestice.
 
Evo jedne istinite price(nju mi je ispricao stric).Jos pre 50 godina kada je moj stric bio mlad(imao je 12 godina),pricalo se da se nesme vracati kuci po noci od intervala(ponoc pa do cetiri ujutru).Zato je kako je moja pokojna baka rekla "Noc je svacija".Pogotovo da se ljudi ne bi poplasili,ali moj stric je voleo izazove i ode on jednom tako oko jedan sat ujutru tamo negde u sumu,sve bilo normalno u pocetku,ali deset minuta kasnije se on uplasi,sve oseca kao da ga neko i da mu dahse za vratom,i on ubrza korak i to cudo ubrza i on se okrene nema nikoga.On ode dublje u sumu i tako jos gore.Kad ispred njega vuk,vuk samo rezi i krene da ga juri,ali je trcao sporije nije hteo da ga napada uposte i on se hvala Bogu vratio citav kuci,od tada vise ne ide u sumu.Ko zna vuk ga je mozda spasio od ubice ili neke vestice.

moguce brate.. meni je pricao drug kako je njegovog strica pre 10-ak godina kroz sumu jurilo nesto..nije znao da mi opise kako to izgleda ali u selu ga zovu ,,prikazanije''..bezao je tako neko vreme, dok nije stigao kuci i tada je nestalo.. i sada ima nekoliko pramenova sede kose od te veceri.. a pre nekoliko godina oca od moje skolske drugarice koji se nocu vracao kuci.. prolazio je pored neke crkve i tada je pocelo nesto kako on kaze ,,vatreno'' da ga juri oko crkve... bezao je tako dugo vremena.. odjednom je nestalo.. trebalo mu je neko vreme da se povrati, otisao je kuci.. posle je pokusavao da pronadje tu crkvu po danu ali nikada nije uspeo..
 
Pred kraj skole(dve tri nedelje).Ja i moji drugovi hteli da prizivamo duhove(nas cetvoro),bili mi sami u ucionici ugasili svetla(koristili smo drugu metodu)i mi poceli ali sam se ja ustekao gde da me prvog vidi duh,em sam najveci em najjaci,i posle se pomerila igla i pisalo da je duh tu,sva sreca pa je duh bio dobar inace bismo bili mrtvi.:neutral:
 
moguce brate.. meni je pricao drug kako je njegovog strica pre 10-ak godina kroz sumu jurilo nesto..nije znao da mi opise kako to izgleda ali u selu ga zovu ,,prikazanije''..bezao je tako neko vreme, dok nije stigao kuci i tada je nestalo.. i sada ima nekoliko pramenova sede kose od te veceri.. a pre nekoliko godina oca od moje skolske drugarice koji se nocu vracao kuci.. prolazio je pored neke crkve i tada je pocelo nesto kako on kaze ,,vatreno'' da ga juri oko crkve... bezao je tako dugo vremena.. odjednom je nestalo.. trebalo mu je neko vreme da se povrati, otisao je kuci.. posle je pokusavao da pronadje tu crkvu po danu ali nikada nije uspeo..
Sad cu da ti kazem obicno se prikazanje pojavi pred nekim ko je bio zao,necu da te plasim ali se tako desilo jos nekom coveku,video crkvu oko dva ujutru i on udje da se pomoli ali vidi nesta crveno sumljam i mislim da je Lucifer i krenulo da ga juri cim je uzo krst i bacio na to cudo odmah je nestalo...ali on nije bio zao dobar covek ko hleb.Zamalo da umre
 
Jednom mi je moj drug SholaBora ga zovem.Ispricao mi je da je on jednom prizivao duhove sa jos dva druga i kaze bio dobar duh,ali je svakom od njih pravio celu noc haos.SolaBora otvorio vrata ona se zatvore,zatvori ona se otvore,upali TV on se ugasi,upali kompjuter on se ugasi pa upali,i on legne i sledec jutra se probudi u kuhinji,ali je posle sve bilo ok.
P.S,Pisi Neco. :)
 
Poslednja izmena:
Pre su neka deca u Americi pravila neki klan,bilo njih desetoro i doso neki novi decko i hteo on njima da se pridruzi,on je bio povucen a oni su hteli da se poigraju sa njim,rekli su da bi usao u klan mora da prespava jednu noc u napustenoj kuci u sporednoj ulici.To je bilo malo selo desetak ulica samo.I on je odlucio da prespava tamo.Padne noc i on ode tamo a sva deca su ga cekala napolju.ode na sprat,i vidi neku sobu samo ima ogledalo,i kao da se nesta videlo.I on pridje ka ogledalo i uvuce ga nesta,sledeceg jutra odu ti decaci u kucu i vide tog novog u ogledalu,i on razbiju ogledalo i spasu ga.Od tada je on bio njihov vodja.
 
Ima jedna ukleta kuca Nikole Đurkovića na Voždovcu,po danu je uvek mrak,ali nocu kad sam prolazio sa drustvom mi videli neku svetlost neke tamo svece sto ide po kuci,i sutradan smo prolazili tuda i mi naisli na nekog dedicu i kaze da je ta kuca ukleta od davnina i da ne valja proci nocu pored nje.
 
Već dugi niz godina u Livnu i okolici kruži priča o čudnoj ukletoj kući smještenoj u selu Prisap, koje je petnaestak kilometara udaljeno od Livna. Za ovo malo selo u livanjskom kraju se vjerojatno ne bi ni čulo u svijetu, da nije bilo brojnih ekipa novinara i znatiželjnika, koje su htjele istražiti misterij vezan uz “Kuću strave”. Među mještanima kruže zastrašujuće priče o paranormalnim pojavama od kojih se ledi krvu žilama.


Fotoaparat zakazao
Noću se, navodno, iz napuštene, oronule kuće na osami čuju jezivi krici, koji kao da dopiru s tavana, dječji plač, koji dopire iz zidova, glasno lupanje, koje dolazi iz zidova, podova, garaže… Na kući se nalazi veliki križ, na kojem su polupana crvena stakla od kojih je izrađen.Postojanje križa čini kuću još mističnijom, a Prisapljani su nam potvrdili da nikad nije postojao običaj postavljanja križeva na kuće u ovom kraju. Na kući su velika crvena vrata od željeza, koja su zaključana, no to ne može spriječiti znatiželjnike da uđu u kuću, jer su prozori koji su nekad bili zakovani daskama, kao i balkonska vrata na katu polupani. Posjetili smo kuću u poslijepodnevnim satima i djelovala nam je sablasno, ali ne toliko strašno kako izgleda u noćnim satima. Nalazi se odmah uz cestu, a do nje vode oštećene kamene stepenice. Raslinje uz kuću je visoko gotovo metar pa nas je uz strah dok smo se približavali ukletoj kući mučilo i to što je moguće da nam put prepriječe otrovne zmije. Kako smo mogli vidjeti kroz prozor, unutrašnjost je jako devastirana, a na kamenoj terasi ispred kuće su ostaci nekakve drvene građe. Vrata mistične garaže su bila poluotvorena, no zbog zapuštenosti terena i visokog raslinja nismo mogli prići. Zbog drveta čija krošnja kroz prozor dopire u unutrašnjost prostorije nismo uspjeli ući, pa nam se mještanin, koji je bio spretniji od nas, ponudio da fotografira kuću iznutra. Potpuno novi, ispravni fotoaparat s novim baterijama u jednom je trenutku mistično zatajio, a kako čujemo to se znalo dogoditi i drugim pa se pitamo radi li se o slučajnosti ili… Vlasnik ove kuće, koja budi veliki interes je Marko Marčenko, rodom iz Prnjavora, koji je oženio djevojku iz Prispa, a kuću je kupio davno prije rata. Mještani tvrde da je njegova obitelj vrlo kratko živjela u toj kući te da se odselila u Njemačku. Priča se da sad žive u Kaštelima te da vrlo rijetko dolaze u Prisap. Tijekom rata, u na prvi pogled jezivoj kući, utočište su pronašle izbjeglice iz Jajca, koje su se nakon mjesec dana odselile zbog strašnih i neobjašnjivih pojava.

Smrt dva vojnika
Međutim, mještani koje smo pronašli u seoskoj gostionici, tvrde da su često boravili u kući s izbjeglicama i navode da su se odselilizbog velikog broja neobično velikih zmija, a ne zbog neobjašnjivih pojava. “Dica su se pripala zmija i zato su oni otišli u kuću na drugom kraju sela” rekao je jedan od mještana, koji nas je otpratio do “prnjavorkine kuće”, kako je u selu zovu. Tvrdi da je znao i prenoćiti tu, ali navodno nikad ništa neobično nije čuo, vidio ili doživio te da su izbjeglice bile nezadovoljne smještajem u kući, koja je u vidno lošem stanju pa da su zato pričali strašne priče o kući, ne bi li na taj način od općine dobili bolji smještaj. Na naš upit gdje je ta druga kuća, u koju su bili smješteni, rukom nam je pokazao na suprotni kraj sela dok smo stajali pred vratima uklete kuće, da bi nakon par minuta rekao da izbjeglice tu više na žive. Nakon izbjeglica tu su privremeno bili smješteni vojnici, koje je u kuću pustio njezin vlasnik, kako bi opovrgnuo sablasne
priče. No ni oni nisu dugo izdržali. Mještanima su rekli da više nisu mogli podnijeti užasne krikove, stravično lupanje i dječji plač, koji ih je dovodio do ruba živčanog sloma! Dva vojnika, koja su tu boravila su tragično završila…Na ime, jedan od njih se nedugo nakon odlaska iz uklete kuće ubio, a drugog je ugrizla zmija, zbog čega je preminuo. Međutim mještani s kojima smo razgovarali
ne vjeruju ovim pričama, tvrde da su to sve izmišljotine.

Svaki naš upit o neobičnim pojavama izazvao je reakciju paničnog opovrgavanja bilo kakvih čudnih događaja, što je u nama dodatno probudilo sumnju… Dodali su i to da je vlasnik, navodno, htio prodati kuću i premda je bilo zainteresiranih kupaca, od te namjere je odustao. Kuća na groblju Dugi niz godina s generacije na generaciju se prenosi legenda da je kuća sagrađena na židovskom
groblju, kao i to da su na tom mjestu u prošlosti djevojke i žene zakopavale izvanbračnu djecu, koju bi pobacile. Naši sugovornici tvrde da su te priče izmislile “dokone” babe da bi uplašile djecu te da su jedina neobična pojava u “kući strave” velike, debele zmije. Kažu da se ni najstariji mještani, navodno, ne sjećaju nikakvogžidovskog te da uz katoličko postoji još samo tursko groblje, smješteno nedaleko od kuće. Odlučno tvrde da je cijela priča preuveličana te su nas pozvali da se vratimo navečer i da se nakon pića u seoskoj gostionici, uputimo prema ukletoj kući, kako bismo se mogli uvjeriti da se tu ne događa ništa strašno. Odlučile smo se ipak same vratiti u noćnim satima. Vozeći se do kuće po “mrklom” mraku, parkirali smo kraj spomenutih kamenih stepenica i čule zvuk, koji je djelovao kao da se nešto srušilo. Hrabrost nas je napustila pa nismo mogli provjeriti je li bila riječ o posjeti divlje životinje, urušavanju zida u kući ili o nekoj drugoj pojavi…
Ovo mi je pricala jedna Emilija iz Hrvatske.. sad ce drugio deo(ovo je istinita prica)
 
Priča počinje ne toliko davne 1980. kada je kuća navodno izgrađena. Postoje različite mračne teze što se sve u kući od dana njena nastanka odvijalo.
Neki izvori navode kako je u njoj nasilnom smrću ubijena mlada žena te da je njeno tijelo zazidano ili zabetonirano u temelje. Također postoji priča da je nekoć kraj kuće postojao bunar te da je dijete, koje je nestalo iz obližnjeg kraja, u njega upalo pa smrtno stradalo.

Mještani sela Škrinjara nadomak Sv. Ivana Žabnog kod Bjelovara vjeruju da je kuća opsjednuta duhovima jer, kako svjedoče, u kasnim noćnim satima mogu se čuti jezoviti krici poput dječjeg plača, te stravični neobjašnjivi zvukovi.

Zadnji stanar uklete kuće bio je liječnik Stipe Ćurić. Uloživši svu svoju ušteđevinu koju je zaradio tijekom svoga života u Njemačkoj, htio ju je podariti svome sinu . No, ni tri puna mjeseca od kupnje kuće, obitelj Ćurić vratila se u Njemačku te kuća do danas stoji napuštena i devastirana.

Nakon što se pročulo za zbivanja u škrinjarskoj kući strave, policija je odlučila tome stati na kraj. Trojica policajaca namjerila su prenoćiti u kući da bi dokazali mještanima kako su to sve samo 'puke priče'. Oni koji su pokušali diskreditirati stravu u selu Šrkinjari, na kraju su postali njegovi krunski svjedoci. Jedan od policajaca naglo je odustao od zadatka te usred noći napustio kuću pritom doživjevši prometnu nesreću. Preostala dvojica policajaca posvjedočila su da su im zbivanja unutar dva sata prije odlaska iz kuće, kompletno izbrisana iz sjećanja, tj. da se ne mogu prisjetiti zbivanja uoči zore.

Priča se da ju je sadašnji vlasnik voljan podariti onome tko u njoj uspije prespavati noć, što navodno do sada nitko nije uspio
Zaljubljenici u paranormalno krenuli su u istraživanje o prošlosti kuće te pronašli možda ključni detalj. Navodno je kuća sagrađena na groblju, što možda objašnjava zlu kob ovoga mjesta.

Naravno da je ovakva priča potakla i medije te je napravljen prilog u magazinu Provjereno. Novinar koji je iskušao sreću te prespavao u ukletoj kući, preživio je no ipak se na snimku iz kuće pojavio zanimljivi detalj. Pri samom kraju priloga, možete vidjeti svjetlu sjenu koju je novinar uočio pregledavajući snimljeni materijal iz kuće.
Evo i drugi deo
 
Takodje kad sam bio u Crnoj Gori od jednog coveka sto ima kucu pored moje(kuce u Podgorici),pricao mi je da se u selu Vrbovac nalazi neka ukleta kuca i gazda od kuce je rekao da ce da da kljuceve onome ko prespava u njoj,
mnoge su probali,i velike face su htele ali samo budu dva tri sata i pobegnu,cak ima i rupa od metkova,neki sto su bili tamo da prenoce imali su i pistolje,zato sto tamo ima necega,ali bezuspesno.Moj drug SholaBora se ne plasi nicega kralj.
 

Back
Top