E bilo je to davno... Kad smo bili mali, brat i ja smo se budili nocu u tri sata da gledamo horore. Ja sam ih obozavala, a nisam se derala jer sam morala da se iztreniram da roditelji ne bi primetili i ubili nas od batina. U filmu se radilo o nekoj sumi i brdu i secam se samo da je covek bezao od necega...
Kako je zvuk bio slab ja sam se sva zanela i gledala film bez daha. Bas kad ga je neko cudoviste uhvatilo mene je zaslepila nek svetlost i nekoliko sekundi nisam nista mogla da vidim, a cula sam samo kako covek vristi sve dok cale nije poceo da sikce na nas dvoje sto ne spavamo.
Tudje muke nikad ne muce koliko svoje. Ali ono slepilo me nije opametilo, pa su nam roditelji kupili TV i za nasu sobu. Strah nekad moze biti i dobar.
...
Juce sam se vracala sa nekog takmicenja kuci oko 9 i 15 uvece... Na 20m od moje kuce staje asfalt, a ulicno svetlo obicno i ne radi. To je sm kraj ulice i naseljene su samo jos 2 kuce do mene, a posle njih se nalazi neka livada, iza koje je opet sumarak. E ta livada je vecno okupljaliste psa lutalica kojih u celom gradu ima vise nego stanovnika.
I tako se ja vracam kuci pri slabom osvetljenju, ali sam na to vec navikla, i mislim samo kako jedva cekam da predjem jos samo 20-ak koraka i da se zavalim u fotelju. Odjednom cujem lajanje i vidim kako 10 dzukela krece ka meni. Ne krece, vec jure ko stampedo, i uz put reze i laju. Okrenem se stalozeno, nema ni kola ni bicikli, ni maceta, samo ja na putu. Sad sam sasvim sigurna da su krenuli ka meni. Pomislim da trcim, kuca je tu, postoji mogucnost da stignem, ali se ukocim jer mi je brat kao maloj govorio da nikako ne trcim. Krenem polako, korak po korak, preko trave, ne zaobilazeci ka glavnim vratima, vec ka terasi. Taman kad su mi bili na 5 metara cale izadje i oni zastanu, a ja brzo skocim na terasu.
Sa tim kucicima svaki dan ima nekakvih incidenata, neko zavrsi u bolnici na previanju, a to je tako organizovana skupina da se stvori ni od kuda kad je neko sam, a kad neko ide u paru samo promatraju i reze.
Nije mnogo strasno, ali kad nemam drugih prica...