Vaša najstrašnija iskustva???

bio ja na selu znate ... i sad otiso ja u sumu malo da se zezam .. i udarila kisa , a ja ne znam gde cu ...
i setim se dedine stale za konjima ...
I ja brzo otrcim do tamo ... i ono bilo laaaaaaaaaaaaaadno u pm ... kad odjenom pocne da smrdi nesto ....
ja se uplasio , reko ko zna sta je sad ... kad ono ... ***** KONj :D:D:D:D:D:D:D:D:D:D:D:D !!!
KataDave jel je dobro :D ???
 
Pobogu taj demon je izasao iz prodavnice igrachaka a ne iz satanine utrobe ili sta vec ... Mislite da bi pravi demon stajao sa rucicama na drvetu i gledao vatru !?!? Covek uziva .. Mozda je popio koje pivo i navario se pa ga boleo ***** da kolje po shumi odma.
 
Sta biste rekli o zeni, pojavljivala se na tv, svima je pogadjala neke stvari, a onda se javio neki lik, svi bismo za njega rekli "budala" pitao je a sebe neke stvari, ova rekla sta je rekla, a onda on njoj : " A sada je tebi.....to, to , to " i na kraju joj kaze kako i kada ce da skonca.
Niko nije verovao. A, zatim sve se desilo upravo tako. Zena je pokojna vec nekoliko godina. Bila je javna licnost.
Pisalo je i u novinama.
 
E bilo je to davno... Kad smo bili mali, brat i ja smo se budili nocu u tri sata da gledamo horore. Ja sam ih obozavala, a nisam se derala jer sam morala da se iztreniram da roditelji ne bi primetili i ubili nas od batina. U filmu se radilo o nekoj sumi i brdu i secam se samo da je covek bezao od necega...
Kako je zvuk bio slab ja sam se sva zanela i gledala film bez daha. Bas kad ga je neko cudoviste uhvatilo mene je zaslepila nek svetlost i nekoliko sekundi nisam nista mogla da vidim, a cula sam samo kako covek vristi sve dok cale nije poceo da sikce na nas dvoje sto ne spavamo.
Tudje muke nikad ne muce koliko svoje. Ali ono slepilo me nije opametilo, pa su nam roditelji kupili TV i za nasu sobu. Strah nekad moze biti i dobar.
...
Juce sam se vracala sa nekog takmicenja kuci oko 9 i 15 uvece... Na 20m od moje kuce staje asfalt, a ulicno svetlo obicno i ne radi. To je sm kraj ulice i naseljene su samo jos 2 kuce do mene, a posle njih se nalazi neka livada, iza koje je opet sumarak. E ta livada je vecno okupljaliste psa lutalica kojih u celom gradu ima vise nego stanovnika.
I tako se ja vracam kuci pri slabom osvetljenju, ali sam na to vec navikla, i mislim samo kako jedva cekam da predjem jos samo 20-ak koraka i da se zavalim u fotelju. Odjednom cujem lajanje i vidim kako 10 dzukela krece ka meni. Ne krece, vec jure ko stampedo, i uz put reze i laju. Okrenem se stalozeno, nema ni kola ni bicikli, ni maceta, samo ja na putu. Sad sam sasvim sigurna da su krenuli ka meni. Pomislim da trcim, kuca je tu, postoji mogucnost da stignem, ali se ukocim jer mi je brat kao maloj govorio da nikako ne trcim. Krenem polako, korak po korak, preko trave, ne zaobilazeci ka glavnim vratima, vec ka terasi. Taman kad su mi bili na 5 metara cale izadje i oni zastanu, a ja brzo skocim na terasu.
Sa tim kucicima svaki dan ima nekakvih incidenata, neko zavrsi u bolnici na previanju, a to je tako organizovana skupina da se stvori ni od kuda kad je neko sam, a kad neko ide u paru samo promatraju i reze.
Nije mnogo strasno, ali kad nemam drugih prica...
 
E bilo je to davno... Kad smo bili mali, brat i ja smo se budili nocu u tri sata da gledamo horore. Ja sam ih obozavala, a nisam se derala jer sam morala da se iztreniram da roditelji ne bi primetili i ubili nas od batina. U filmu se radilo o nekoj sumi i brdu i secam se samo da je covek bezao od necega...
Kako je zvuk bio slab ja sam se sva zanela i gledala film bez daha. Bas kad ga je neko cudoviste uhvatilo mene je zaslepila nek svetlost i nekoliko sekundi nisam nista mogla da vidim, a cula sam samo kako covek vristi sve dok cale nije poceo da sikce na nas dvoje sto ne spavamo.
Tudje muke nikad ne muce koliko svoje. Ali ono slepilo me nije opametilo, pa su nam roditelji kupili TV i za nasu sobu. Strah nekad moze biti i dobar.
...
Juce sam se vracala sa nekog takmicenja kuci oko 9 i 15 uvece... Na 20m od moje kuce staje asfalt, a ulicno svetlo obicno i ne radi. To je sm kraj ulice i naseljene su samo jos 2 kuce do mene, a posle njih se nalazi neka livada, iza koje je opet sumarak. E ta livada je vecno okupljaliste psa lutalica kojih u celom gradu ima vise nego stanovnika.
I tako se ja vracam kuci pri slabom osvetljenju, ali sam na to vec navikla, i mislim samo kako jedva cekam da predjem jos samo 20-ak koraka i da se zavalim u fotelju. Odjednom cujem lajanje i vidim kako 10 dzukela krece ka meni. Ne krece, vec jure ko stampedo, i uz put reze i laju. Okrenem se stalozeno, nema ni kola ni bicikli, ni maceta, samo ja na putu. Sad sam sasvim sigurna da su krenuli ka meni. Pomislim da trcim, kuca je tu, postoji mogucnost da stignem, ali se ukocim jer mi je brat kao maloj govorio da nikako ne trcim. Krenem polako, korak po korak, preko trave, ne zaobilazeci ka glavnim vratima, vec ka terasi. Taman kad su mi bili na 5 metara cale izadje i oni zastanu, a ja brzo skocim na terasu.
Sa tim kucicima svaki dan ima nekakvih incidenata, neko zavrsi u bolnici na previanju, a to je tako organizovana skupina da se stvori ni od kuda kad je neko sam, a kad neko ide u paru samo promatraju i reze.
Nije mnogo strasno, ali kad nemam drugih prica...

a da se obratite lovačkom društvu? Ili kafileriji? Koliko god NEKIMA zvučalo grozno, predstavljaju opasnost i moraju se uspavati/odstreliti. Nije isključeno i da imaju besnilo, ili neke još gore bolesti... Zamisli da ujedu ili napadnu devojčicu od par godina, ili neku bakutu koja šeta unuka/-u?
 
da imaju besnilo,agata se ne bi spasla....zato nemoj milane da lupas....a buduci da si ti milane lovac,verujem da jedva cekas da ustrelis bilo sta......cim pominjes lovce i odstrel pasa znaci da bi voleo da ti mozes da ides po toj livadi i streljas pse....

A da su opasni-jesu i to mnogo i treba ih uspavati....samo sto kafilerija to radi na odvratan nachin,pa taj odstrel deluje humaniji....ali svejedno stojim iza onoga sto sam rekla za milana....
Jos jedan nachin da se resi problem je da se ukloni samo alfa muzijak a ostali da se sterilisu i kastriraju....to je najhumanja varijanta a veoma je efikasna....u vecini slucajeva alfa je taj koji je kriv sto i ostali napadaju i kada se skloni alfa,ostali se sterilisu i deo se vrati tu gde je bio a deo se vrati na drugu lokaciju kako bi se razbio chopor i stvar resena....
Imali smo problem sa lutalicama u choporu i uradili smo to sto sam rekla i odjednom,niko ne laje,ne ujeda,svi pitomi kao machici....ne bukvalno....samo su se drzali dalje od ljudi i niko nije imao problem vise...a svi su ostali u zivotu....
i vuk sit i ovce na broju....savest chista kao suza
 
e sad sam se setio jedne price nisam bas siguran ko mi je pricao ali ipak...Koliko se secam bila jednom neka sahrana i ljudi je snimili i sve tako dalje...i jednog dana neki likovi kako su snimali sahranu snimili su i iza neko brdo i sad ti likovi sto su to snimali odnesu nekom decku(ne mogu da se setim njihovih imena davno sam cuo pricu) tu kasetu i kazu mu da posmatra i da vidi ima li sta neobicno...i taj decko gleda gleda gleda i odgleda celu sahranu(SMORI SE)i kazu mu ovi vidis li ovu obesenu devojku na brdu kaze on vidim...e pa od te devojke je bila ta sahrana...! Ne secam se bas cele price davno su mi pricali ali verujte memni je izgledalo strasnije...MNOGO!
 
........a ostali da se sterilisu i kastriraju....to je najhumanja varijanta......
:shock: Stvarno mi to vec izgleda kao human potez. Pa ja bih pre mog psa ubio nego da mu oduzmem organ koji je osnova svakog zivog bica.

......i uradili smo to sto sam rekla i odjednom,niko ne laje,ne ujeda,svi pitomi kao machici......

Verujem :)

Imali smo problem sa lutalicama u choporu i uradili smo to sto sam rekla i odjednom,niko ne laje,ne ujeda,svi pitomi kao machici....ne bukvalno....samo su se drzali dalje od ljudi i niko nije imao problem vise...a svi su ostali u zivotu..

Evo i ovaj text se moze svrstati u strasnu pricu za nekog psa lutalicu koji prati ovu temu :oops:
 
Evo jos jedna istinita prica...jedan moj drug i njegovi ortaci se vozili na neku zurku u neko selo koje je podosta daleko i kazu dok su se vozili taj moj drug koji je sedeo na suvozacevom mestu je video nesto i odmah je skocio od straha poceo da bezi na zadnja sedista znaci potpuno je bio poludeo i pitaju ga ortaci kao sta je bilo sta ti je i on im pokaze na put oni pogledaju i vide kako ide kuce preko ulice sa covecijom glavom...e za ovu pricu sam siguran da je istinita jer sam sve pitao i svi su rekli isto i plus taj moj drug je decko koji se ne sali bas puno ima 25 god majka mu je umrla i ko mu opsuje majku on ga prebije i kad sam rekao da laze on je poceo da se kune u majku u oca i u sve zivo...
 
Agatha,psi osecaju tvoj strah.Tako sam ja pokusavao...prvo se ne bojim i nista probam da se kaobajagi uplasim i one me pojure,dakle kada vidite pse samo hrabro.

Da se kobajagi uplašiš? :lol:
DAaaaaaaaaaaaaaaaj!!! Psi ne osećaju strah, već se luči supstanca u znoju koju čovek ne može da oseti, a psi zbog veće nosne duplje i osetljivijeg čula mirisa- mogu. Inače se ta supstanca proizvodi samo kad se osoba uplaši i u mnogo manjoj meri kad proradi adrenalin...
Tako da: Ne možeš sam napraviti tu supstancu, tako što ćeš se kobajagi uplašiti... To je glupost... :D
Ako meni ne veruješ, pitaj bilo kog doktora, veterinara, koga god...
 
E nisam se uplasila kad sam ih videla, jer sam ih vidjala po 100 puta do sada i prolazila pored njih. I te veceri sam bila okupirana nekim svojim mislima, tako da sam ih samo zapazila i pomislila"zanimljivo, sta ce oni ovako blizu" jer obicno se ne priblizavaju. I onda su ko ludi skocili da jure ka meni. Ja se stalozeno okrenem, pomislim da nije neka bicikla ili kola, ali nema niceg. Nastavljam ka kuci a njihove glave okrenute ka meni i trce koliko ih noge nose. Jedino ako mogu da predvide buducnost, jer sam se uplasila tek kad sam bila svesna da je njih 20, a ja sama, a i tad sam rekla sebi ne plasis ih se, i pogledala ih puna neke hrabrosti. Kako su oni i dalje jurili, i mene strah poceo d hvata, ja sam brzo skrenula ka mojj terasi, cale izasao a oni se ukopali u zemlju ko mrtvi.
...
Ali ima jedan zanimljiv dogadjaj o jednoj dogi. Pre 5 godina, moja drugarica i ja smo istrazivle grad, od najluksuznijih prodavnica do nekih seoskih zabiti. Tako smo dospele do neke ulice, prosavsi kroz neki tunel, vise tunela i nadvoznjaka. Nigde zive duse. Prolazimo nas dve razgledamo i cavrljamo kad sa desne strane u dvoristu poce da skace jedna veoma krvolocna doga. Mi se vratimo nekoliko koraka u nazad i ona se smiri. Opet nas dve da prodjemo ona hoce da preskoci ogradu, a ocnjaci... I mi se vratimo. Raspravljamo minut-dva sta da radimo, jer smo prethodno isle nekom stazom, zaraslom travuljinom do nasih glava gde samo cekas odakle ce zmija da te ujede. I tako ja krenem napred i doga nista, kao da me i ne vidi. Moja drugarica se obraduje i krene i ona, ali ono ludo kuce opet dotrci do ograde i tako krvnicki laje, gleda je i samo sto ne preskoci ogradu. Ona se jadna opet vrati. Ja opet prodjem, nista. Stanem uz ogradu, nista. I tad kazem njoj da potrci i udalji se. A joj ljudi moji kad je prokleto kuce krenulo za njom, a ja mu se nadjem na putu. I tad srecom covek izdje iz kuce i jedva je smiri.
Morate me podsetiti da vam prepricam dogadjaje sa uranka...
 
Evo jos jedna istinita prica...jedan moj drug i njegovi ortaci se vozili na neku zurku u neko selo koje je podosta daleko i kazu dok su se vozili taj moj drug koji je sedeo na suvozacevom mestu je video nesto i odmah je skocio od straha poceo da bezi na zadnja sedista znaci potpuno je bio poludeo i pitaju ga ortaci kao sta je bilo sta ti je i on im pokaze na put oni pogledaju i vide kako ide kuce preko ulice sa covecijom glavom...e za ovu pricu sam siguran da je istinita jer sam sve pitao i svi su rekli isto i plus taj moj drug je decko koji se ne sali bas puno ima 25 god majka mu je umrla i ko mu opsuje majku on ga prebije i kad sam rekao da laze on je poceo da se kune u majku u oca i u sve zivo...

Nije bilo ovako jezivo, ali je bilo.
Na putu ka moru, kroz mrak ucinilo nam se da vidimo zenu sa belom mackom u rukama. Svima. Brzo smo prosli pored nje. Nije bilo vremena za neku analizu prizora. Ostala je samo jeza. I nije se desilo nista. Samo taj osecaj da neka zena i njena bela macka stoje kraj puta u sred divljine.
To nije imalo veze sa normalnim.
Uplasilo me.
Imam jos jednu pricu, ali se nije desila meni, nego mom bratu od tetke i njegovoj zeni.
Vidim da je ok da se pisu i tudji dozivljaji.
 
Vracali su se odnekud ka BG. Kazu da su se svadjali. A onda u jednom trenutku kada je moj brat poludeo i poceo da vice na moju snaju, sa zadnjeg sedista se culo veoma tuzno i umorno, placno ocajno : " Nemojte, preklinjem vas."
Bas tim recima.
Kako su se osecali, ostaje da nagadjam.
Brat kaze da je instiktivno dodao gas. Kako su stigli u BG ne secaju se ni snaja, ni brat.
Znam samo da cim su dosli su zvali (ja sam tada bila u inostranstvu) da mi kazu sta im se desilo i verovatno cuju moje misljenje.
Objasnjenje je izostalo.
Takve stvari nemaju definicije.
 

Back
Top