Vaš najteži raskid?

Mi u stvari ovde samo pisemo otvorenije o strahovima, depresijama,anksioznosti, sto sve imaju ljudi koje sreces svaki dan ali ti ne govore o tome.
Po ovom poslednjem istrazivanju sto su sad radili svaki sesti stanovnik ima nesto. Drznucu se da napisem da im je istrazivanje sr.anje s obzirom na momenat u kome su ga radili.
Strahovi su normalni. Ludaci su ljudi koji rade drugim ljudima ono sto je nama nepojmljivo.
Ne treba svima nama ista kolicina otvaranja ni interakcije.
nije tema, no nije svaki šesti. Nema čoveka koji je sasvim zreo.Neurotični su svi "nesavršeni" ljudi. Dostići zrelost ličnosti je neki cilj, no teško ostvariv. Do tada svi bauljamo više ili manje sa raznoraznim problemima. Ne znam zašto si se pecala na to što sam napisala, samo sam se zezala sa tim terminom.
 
nije tema, no nije svaki šesti. Nema čoveka koji je sasvim zreo.Neurotični su svi "nesavršeni" ljudi. Dostići zrelost ličnosti je neki cilj, no teško ostvariv. Do tada svi bauljamo više ili manje sa raznoraznim problemima. Ne znam zašto si se pecala na to što sam napisala, samo sam se zezala sa tim terminom.
Ma jok, prvo sam se zezala i ja, a posle sam se raspisala o onome o cemu se meni pise ko i obicno :mrgreen:
 
Od kad sam relativno zrela, negde od 20 naovamo, svaki raskid je bio težak.
Ja sam prosto takva osoba, sve je kod mene dugotrajno i duboko, temperament valjda. Mislim da je to i nasledno.
Malo se brinem za sebe, sve se više povlačim. Na kraju ću živeti na ivici života kao i mnogo godina do sad, bez muzike, bez pozitivnih emocija, bez druženja... Čim se malo otvorim, nešto mora da zaboli, pa se opet vraćam.
Uf sto je ovo dobro napisano..
Kao da sam doslovce napisao ja.
Moj temperament i karakter..
Shvatam da to nije normalno ponašanje,
Nebih se slozio..
ali ionako na forumu ima puno ludaka pa ne iskačem ;}
Nebih se slozio..
 
Ovo me zanima...

Da li imate i ako da, koji je to bio raskid sa vašim momkom/devojkom koji vam je bio poseban izazov, teži od drugih recimo, koji vam je iziskivao i truda, energije i vremena da ga prebolite...
Kako ste se nosili sa prirodom tog raskida, koliko dugo, da li je ostavio traga...?
Тежак је био један. Не емотивно, то сам дааавно сварила пре прекида. Тешко је било побећи, продисати... Али- стрпљен, спашен.
А сада као да се све дешавало неком другом, као филм који сам само посматрала...
 
Ovo me zanima...

Da li imate i ako da, koji je to bio raskid sa vašim momkom/devojkom koji vam je bio poseban izazov, teži od drugih recimo, koji vam je iziskivao i truda, energije i vremena da ga prebolite...
Kako ste se nosili sa prirodom tog raskida, koliko dugo, da li je ostavio traga...?
Svaki raskid nakon duze veze, dok ne naleti sledeca...
 
Nijedan moj raskid nije bio tezak...
Da li zbog toga sto su devojke raskidale, a ne ja...ili to nije bilo to...
uglavnom, nije bilo teskih recci i suza...bar ne u 4 oka...
tek malo ljutenje i neka gorchina...bez svadje i mrznje...
Bolelo je samo kada mi ljubav nije bila uzvracena, dakle kad nije ni bilo veze...
pa raskida nije ni moglo biti...a to nije za ovu temu.
 
Zglobni Skoč, izvini, ali ti baš simplifikuješ stvari sa tim "treba biti iznad situacije" zen sranjima... Jeste, život je baš linearan tako, otreseš sa sebe ovu prethodnu i odmah si u euforiji za narednu... Mislim, možda ti tako i doživljavaš, ali ono, ne nameći hladnokrvnost kao imperativ i ne nipodaštavaj tuđa iskustva, koja su zapravo mnogo prirodnija zdravom emotivnom čoveku naspram te stamenitosti koju propagiraš.
Postoje ljudi koji to stvarno mogu. To im je u prirodi. Hladnokrvno se presele iz jedne u drugu veze i to vrlo brzo i tamo se skroz normalno emocionalno investiraju.

Kao uzasno veliki emotivac ponekad zadivljeno gledam na takve ljude. Mozda bi mi zivot bio laksi kada bi imala bar delic te sposobnosti.
S druge strane me takvi ljudi plase.
 
Ovo me zanima...

Da li imate i ako da, koji je to bio raskid sa vašim momkom/devojkom koji vam je bio poseban izazov, teži od drugih recimo, koji vam je iziskivao i truda, energije i vremena da ga prebolite...
Kako ste se nosili sa prirodom tog raskida, koliko dugo, da li je ostavio traga...?


Nisam imao neke teške venosekačke raskide. Moje bivše nisu bile incidentne osobe, nisu me varale (koliko ja znam :mrgreen:). Nemam ružnih ljubavnih uspomena. Jednostavno, tražili smo se ali nismo se našli. Sve moje ljubavi su završile civilizovano, dogovorno, prijateljski. Svoje bivše na neki način volim i dalje.

Nadam se i verujem da i one misle isto. :)
 
Nisam imao neke teške venosekačke raskide. Moje bivše nisu bile incidentne osobe, nisu me varale (koliko ja znam :mrgreen:). Nemam ružnih ljubavnih uspomena. Jednostavno, tražili smo se ali nismo se našli. Sve moje ljubavi su završile civilizovano, dogovorno, prijateljski. Svoje bivše na neki način volim i dalje.

Nadam se i verujem da i one misle isto. :)
ne mislimo... uzasan si eto rekla sam ti ... :rotf:
 
Moj najteži emotivni raskid bio je sa mojom trećom ljubavlju. Svašta je tu bilo, ali ja sam mislio da je sve to bio deo nesporazuma kojih je očito bilo mnogo. Sve je krenulo od "Vojka tebi je Šmeker dobar čovek iako...(ne sećam se tačno šta) evo, od sada ga ja fiksiram " Od jedanput su od tada počele neke čudne stvari da se dešavaju. Morao sam da odem sa fakulteta(zauvek sam pobegao da ne samo meni, briga me za mene, nego mom ocu nebi napravili kojekakva sr...) i jednostavno ukapirao sam(konačno) da mi moja velika ljubav(i naročito ljudi oko nje) ne žele dobro, čak šta više...
 
Nisam imao neke teške venosekačke raskide. Moje bivše nisu bile incidentne osobe, nisu me varale (koliko ja znam :mrgreen:). Nemam ružnih ljubavnih uspomena. Jednostavno, tražili smo se ali nismo se našli. Sve moje ljubavi su završile civilizovano, dogovorno, prijateljski. Svoje bivše na neki način volim i dalje.

Nadam se i verujem da i one misle isto. :)
Kakva diplomatija, dajte da saljemo Kostu na neke pregovore :)
 
Ovo me zanima...

Da li imate i ako da, koji je to bio raskid sa vašim momkom/devojkom koji vam je bio poseban izazov, teži od drugih recimo, koji vam je iziskivao i truda, energije i vremena da ga prebolite...
Kako ste se nosili sa prirodom tog raskida, koliko dugo, da li je ostavio traga...?
jedan raskid mi je promenio tok zivota to tek sad shvatam
lecenje od te ljubavi je trajalo dovoljno dugo da me otera u jos vecu gresku.
da nisam terala inat ne bih morala da ga sanjam godinama
ali bila sam mlada pa je razumljivo da nisam razmisljala o vremenu koje trosim na jalovu patnju
kasnije sam se izverzirala, te su patnje trajale jednokratno dok ne spustim slusalicu ili zatvorim vrata.
 
Lep i iskren mi je ovaj post od Perfi. :)

Kako ste se vi „lecili“ od ljubavi? :)

Najbolja varijanta je kada se muskarac ponese kao skot, pa vam se misljenje o njemu kao coveku i muskarcu promeni i shvatite da ste pogresili u proceni i da tu nema sta da se voli.
Ili da se bacite u obaveze i da se zanimate svim i svacim.
 
jedan raskid mi je promenio tok zivota to tek sad shvatam
lecenje od te ljubavi je trajalo dovoljno dugo da me otera u jos vecu gresku.
da nisam terala inat ne bih morala da ga sanjam godinama
ali bila sam mlada pa je razumljivo da nisam razmisljala o vremenu koje trosim na jalovu patnju
kasnije sam se izverzirala, te su patnje trajale jednokratno dok ne spustim slusalicu ili zatvorim vrata.
Bukvalno
 
Kako ste se vi „lecili“ od ljubavi? :)

Bromazepamom. 🙂 Šalim se.

Ja sam u fazi, metodom od dana do dana jer stanja i osećanja mi toliko variraju da se jednog dana osećam slobodno, drugog smoreno, trećeg euforično razmišljajući o nekim novim ljubavima, a četvrti dan provedem prelistavajući prethodnu, i tako...

Mene je poslednji tj. skorašnji raskid prosto zbunio, kao nijedan do sad. Nismo mi nikakva vanserijska ljubav bili, niti smo jedno drugom predoređeni, nekako smo jedno drugom upali u zamku one priče o suprotnostima koje se privlače... I to, koliko god da je bilo intezivno, crpilo je do krajnjih granica, da ne navodim pojedinačne razloge...
Uglavnom, niko nije kriv, razdužile su nas prirode, i meni lično je ostalo jako teško pomiriti se sa tom činjenicom da smo nepomirljivi jedno drugome.
I na sve to nosim teret neke ljutnje što nisam slušao svoju intuiciju od početka koja mi je govorila da ću veliki danak ostaviti zbog nekompatibilnosti koja je bila izazov od prvog dana, ali je bilo vredno toga, mislio sam... I dalje mislim iako nekad nisam siguran.

Evo i ovo pisanje je lekovito donekle.
 
Bromazepamom. 🙂 Šalim se.

Ja sam u fazi, metodom od dana do dana jer stanja i osećanja mi toliko variraju da se jednog dana osećam slobodno, drugog smoreno, trećeg euforično razmišljajući o nekim novim ljubavima, a četvrti dan provedem prelistavajući prethodnu, i tako...

Mene je poslednji tj. skorašnji raskid prosto zbunio, kao nijedan do sad. Nismo mi nikakva vanserijska ljubav bili, niti smo jedno drugom predoređeni, nekako smo jedno drugom upali u zamku one priče o suprotnostima koje se privlače... I to, koliko god da je bilo intezivno, crpilo je do krajnjih granica, da ne navodim pojedinačne razloge...
Uglavnom, niko nije kriv, razdužile su nas prirode, i meni lično je ostalo jako teško pomiriti se sa tom činjenicom da smo nepomirljivi jedno drugome.
I na sve to nosim teret neke ljutnje što nisam slušao svoju intuiciju od početka koja mi je govorila da ću veliki danak ostaviti zbog nekompatibilnosti koja je bila izazov od prvog dana, ali je bilo vredno toga, mislio sam... I dalje mislim iako nekad nisam siguran.

Evo i ovo pisanje je lekovito donekle.
Lepo si opisao sva ta stanja i osecaje kroz koje prodjemo. :)
 
Da dopunim pitanje... Da li vam je bilo bitno, tj. da li vam je za "pravilan" raskid bio neophodan kvalitetan zaključak?

Ja sam sam se recimo baš mučio sa svojom bivšom neka dva meseca da zaključimo stvar i ne mogu da opišem koliko je to bilo iscrpljujuće, jer sam pre svega ja tražio način da prekinemo skroz sponu između nas dvoje i obezbedim sebi i njoj slobodu u jednom pravcu nakon naše veze...
S tim da je to baš teško kad u pitanju nije bila ni svađa, ni neka prevara, ni neki animozitet, već samo nekompatibilnost koja je kulminirala u lošu energiju...

I onda se naša veza završila prilično tupavo, moram priznati... Porukom koju sam ja sastavljao celi dan...
S tim da smo imali pre toga dva, tri prilično iscrpljujuća susreta koja nisu stavila tačku, a opet je na meni bila veća težina sažimanja stvari jer inače sam ja više emotivno vukao vezu od nje...

I onda prosto kada od nje nisam dobio podjednaku afirmaciju o kraju, više uživo nisam mogao ni da se izlažem... Pa sam sve iskucao, poslao, a zatim promenio broj. 😂

Mislim, glupo zvuči verujem, ali stvarno bolje nisam umeo, a vala nije ni ona.

I danas baš nešto kontam, kakav krš zaključak.
 
Bilo kakav zakljucak je uvek vazan.
Mada, preferiram u pismenoj formi, overeno :mrgreen:

Da dopunim pitanje... Da li vam je bilo bitno, tj. da li vam je za "pravilan" raskid bio neophodan kvalitetan zaključak?

Ja sam sam se recimo baš mučio sa svojom bivšom neka dva meseca da zaključimo stvar i ne mogu da opišem koliko je to bilo iscrpljujuće, jer sam pre svega ja tražio način da prekinemo skroz sponu između nas dvoje i obezbedim sebi i njoj slobodu u jednom pravcu nakon naše veze...
S tim da je to baš teško kad u pitanju nije bila ni svađa, ni neka prevara, ni neki animozitet, već samo nekompatibilnost koja je kulminirala u lošu energiju...

I onda se naša veza završila prilično tupavo, moram priznati... Porukom koju sam ja sastavljao celi dan...
S tim da smo imali pre toga dva, tri prilično iscrpljujuća susreta koja nisu stavila tačku, a opet je na meni bila veća težina sažimanja stvari jer inače sam ja više emotivno vukao vezu od nje...

I onda prosto kada od nje nisam dobio podjednaku afirmaciju o kraju, više uživo nisam mogao ni da se izlažem... Pa sam sve iskucao, poslao, a zatim promenio broj. ?

Mislim, glupo zvuči verujem, ali stvarno bolje nisam umeo, a vala nije ni ona.

I danas baš nešto kontam, kakav krš zaključak.
Sve je to ok.
 
Da dopunim pitanje... Da li vam je bilo bitno, tj. da li vam je za "pravilan" raskid bio neophodan kvalitetan zaključak?

Ja sam sam se recimo baš mučio sa svojom bivšom neka dva meseca da zaključimo stvar i ne mogu da opišem koliko je to bilo iscrpljujuće, jer sam pre svega ja tražio način da prekinemo skroz sponu između nas dvoje i obezbedim sebi i njoj slobodu u jednom pravcu nakon naše veze...
S tim da je to baš teško kad u pitanju nije bila ni svađa, ni neka prevara, ni neki animozitet, već samo nekompatibilnost koja je kulminirala u lošu energiju...

I onda se naša veza završila prilično tupavo, moram priznati... Porukom koju sam ja sastavljao celi dan...
S tim da smo imali pre toga dva, tri prilično iscrpljujuća susreta koja nisu stavila tačku, a opet je na meni bila veća težina sažimanja stvari jer inače sam ja više emotivno vukao vezu od nje...

I onda prosto kada od nje nisam dobio podjednaku afirmaciju o kraju, više uživo nisam mogao ni da se izlažem... Pa sam sve iskucao, poslao, a zatim promenio broj. 😂

Mislim, glupo zvuči verujem, ali stvarno bolje nisam umeo, a vala nije ni ona.

I danas baš nešto kontam, kakav krš zaključak.
Uh, to bas i nije bilo lepo.
Nisi joj ostavio priliku da ti odgovori.
Ali rastanci i onako nisu lepi. :) Bar za jednu osobu je bolno. Retko kada se oboje rastanu leprsavi i bez negativnih osecaja.

Budi pazljiv kada budes birao sledecu devojku, jer mi se cini da si jos uvek…ranjiv. A tada nam je dovoljno nesto paznje, zagrljaja i poljubaca i vec smo se prepustili i involvirali u novu vezu, a pitanje je da li je to-to, stvarne emocije ili potreba za nekim ko ce nam zaceliti rane.

I drzi se! :)
 
@Bambi nije lepo za kraj, ali drugačije više nisam znao... Rekoh, dva meseca smo raskidali oči u oči neuspešno... I kao što si primetila, ja bih završio više ranjen, i to ne zbog toga što bi ona rekla, nego zbog toga što sam ja svim srcem sažimao tačno ono kako jeste i kako se osećam, a njena reakcija je bila prilično utančana, jer tako je oduvek bilo. Ona je uživala u mojoj emotivnoj slobodi a ja sam prihvatio njenu emotivnu staloženost koja je nju "krasila".

To je u stvari bila jedna od glavnih nepomirljivosti koje sam "tolerisao" jer sam baš bio slab na nju. Prosto sam se uskratio te uzajamnosti.

I tako je bilo na kraju, ona ni tada nije htela ili mogla da pokaže ranjivost, već je nekako celu težinu stvari ostavila meni, pa smo se vraćali tom definisanju kraja, jer ona nije htela ni da pusti, ni da zaključi, a ni da prepusti meni moj zaključak kao zajednički.

Tako da sam na kraju prosto pregoreo.
 
@Bambi nije lepo za kraj, ali drugačije više nisam znao... Rekoh, dva meseca smo raskidali oči u oči neuspešno... I kao što si primetila, ja bih završio više ranjen, i to ne zbog toga što bi ona rekla, nego zbog toga što sam ja svim srcem sažimao tačno ono kako jeste i kako se osećam, a njena reakcija je bila prilično utančana, jer tako je oduvek bilo. Ona je uživala u mojoj emotivnoj slobodi a ja sam prihvatio njenu emotivnu staloženost koja je nju "krasila".

To je u stvari bila jedna od glavnih nepomirljivosti koje sam "tolerisao" jer sam baš bio slab na nju. Prosto sam se uskratio te uzajamnosti.

I tako je bilo na kraju, ona ni tada nije htela ili mogla da pokaže ranjivost, već je nekako celu težinu stvari ostavila meni, pa smo se vraćali tom definisanju kraja, jer ona nije htela ni da pusti, ni da zaključi, a ni da prepusti meni moj zaključak kao zajednički.

Tako da sam na kraju prosto pregoreo.
Jesi li ti bio taj koji je toj plahoj i suzdrzanoj zivotinjici predlagao raskid tih dva meseca? :)
 

Back
Top