Drage devojke,hvala svima na dobrodošlici i lepom dočeku. Sad se i ja nekako osećam među svojima.
Elem, ukratko o meni, generacija Vodolijicina, kako ona reče '72 godište, uskoro 39 (avaj meni, izgleda strašno kad se napiše!)
Mi pokušavamo nekih 4 godina (znam,kasno sam počela

) i evo kako je sve teklo do sada:
Posle dve godine nedeševanja, HSG, jajovodi bili zapušeni, produvani, sve bilo u redu.
Godinu dana opet ništa i 2008 laparoskopija, nalaz uredan, nikakva fizička prepreka za trudnoću.
Još godinu dana i opet ništa, u zimu 2009 inseminacija: bezuspešno.
Februar-mart 2010 VTO - I pokušaj, ušla sam u program (tada je bilo do 38. godine) radila u Narodnom frontu: VTO je uspela i ja sam ostala trudna, ali se vrlo brzo dogodio spontani i tako opet ništa. E tu je čvor čitave moje priče, pošto je to iskustvo u Frontu jedno od mojih najgorih životnih iskustava koje ne bih ni najcrnjem neprijatelju poželela, iako ne želim ovim da kvarim raspoloženje i polet "sapatnica" koje se spremaju za taj program. Kao posledica preživljene traume, ja evo skoro godinu dana nakon toga nisam uopšte želela da razmišljam o novom pokušaju, toliko mi je sve to bilo teško i traumatično, na ličnom planu zbog svega što se desilo, trudnoće,pa onda gubitka ploda, a ekipa iz Fronta mi je ostala u najgorem mogućem sećanju, da u širokom luku zaobilazim ulicu Kraljice natalije i dan danas. Odnos prema pacijentkinji koja je tamo samo broj u kartonu, čekanje i neljudskost ekipe lekara i sestara su iskustva koja se teško zaboravljaju. Zbog svega toga, nisam imala volje da ranije razmišljam o novom pokušaju. Moj ginekolog je sada počeo da me nagovara da idem na drugi besplatni pokušaj, ali meni ne pada na pamet da više privirim u onaj njihov hodničić-kokošarnik na III spratu.
Rešili smo muž i ja da drugi pokušaj radimo privatno, pa sam tako u potrazi za nekim informacijama (polako još uvek, stidljivo) naišla na vas, drage moje drugarice.
I za Ivanoviće sam svašta čula i prosto se toliko bojim da se upustim u sve to, da su mi se Zsukine priče o Segedinu, koje sam pažljivo iščitala, učinile kao melem na ranu.
Pa eto tako, polako razmišljamo i varimo i skupljamo informaicje, a nadam se da ćete mi tu i vi pomoći svojim savetima i iskustvima.
Ljubim vas sve puno i hvala još jednom na toplom dočeku!
