v.a.s.p.i.t.a.v.a.nj.e.

Беки, па рекох да причамо о истим стварима. :)
Значи није смак света, деца свашта пробају, само наше је да их упутимо у то шта је пожељно радити а шта не, не може им се баш све дозвољавати, као што им се не сме ни све забрањивати, него проценити када је шта могуће и дозвољено а кад и шта није.
 
Рецимо ја сам увек била толерантна што се тиче прљања у игри. И сама сам обожавала да се играм блатом, глином, прашином, песком...и моја деца су увек смела да се изују боса лети у песку и да се брљају до миле воље (ако смо изашли у игру).
Код куће раширим новине по целој кухињи и пустим их да сликају прстима темперама....

А на пример никако нисам дозвољавала да дирају техничке уређаје (чак ни ако су искључени), мада их је једно време музички стуб јако привлачио... То је скупа справа која није за децу и ту није било разговора, а своју радозналост за техинику могу да задовоље на играчкама предвиђеним за то!

Значи, неке ствари су могле (наравно, у за то предвиђено време и место), а неке никако нису.
 
Ma da... nisam ni ja u fazonu da perem ruke od roditeljstva i da se postavim kao drug... Nego smara me to očekivano šabloniranje klinaca, kao ovo se sme a ovo se ne sme... Kad ideš screm i kad ti nešto u tebi govori da je ok ono što po pravilu nije, ti si u pravu a ne pravilo koje je postavljeno da bi te sputavalo u nečem dobrom (a isključivo na dobro mislim kad kažem iči srcem) Mi ipak imamo decu a ne robote i smara me to vasptavanje u smislu lomljenja detetove ličnosti, karaktera... Nije mi razmaženo i nevaspitano dete koje neće.

Lenu ne vodim u goste. Idemo kod mojih ili njegovih roditelja sa detetom a prijatelji dolaze kod nas...
Smatram da je ona još uvek mala za boravak u zadimljenim prostorijama i neprilagođenim stanovima i neću da je muče neke babe i tetke i ništa joj tamo ne bi bilo interesantno a mislim da se ni njima ne bi dopalo što ona ne može da sedi i da se igra s prstićima dva sata dok mi ćaskamo.
Ono što mi je melem za dušu u ovom trenutku je to što se većina naših drugara odlučuje za taj korak i što se bebe rađaju pa mi je lakše nego što je bilo do pre godinu dana :)
 
A da pojasnim... Mislim da je kod nas nekako utvrđeno unapred kako se sme postupati s detetom a kako ne sme od trenutka kad se ono rodi, bombarduju nas informacijama o tome šta je dobro za njih a šta nije... Bebe se ne nose, deca se ne ljube, tu je faktor JA kao dominantan stav roditelja i mnoogo malo sluha za potrebe deteta - e sad ja znam kako su svi oni postupali prema nama (to svi je malo generalno al ajde) i znam kakav pristup naših roditelja bio moderan kad smo mi bili deca a još mi je ne potvrđen primer suprotnog vaspitanja - ne znam nikog ko je imao toliko slobode u detinjstvu ko je porastao u ovakvog ili onakvog čoveka možda upravo zbog toga....
 
Ne postoji Becky neki originalan nacin kako da dete naucimo ponasanju u svetu oko njega koji je sav u sablonima i pravilima.
Neizbezno je da to dete upoznamo sa tim pravilima i pomognemo mu da im se prilagodi.
To nije lomljenje licnosti.

Lomljenje bi bilo kada bi po nekom sopstvenom sablonu oblikovali dete.
Stoga su meni grozni roditelji koji gotovo po rodjenju detetu odrede ceo zivot u smislu da ce biti ovo ili ono....savrseno vaspitano, puno manira, pravi staramali/staramala, pa odmah na casove engleskog, klavira, pevanja, crtanja, tenisa...... ili cega god, sto treba da ga na vreme pripremi za zivot koji su mu roditelji unapred namenili.

Ja se te vrste programiranosti i lomljenja licnosti jednostavno grozim, prezirem ga i zalim decu kojoj su zapali takvi roditelji.
 
Ja sam imala neogranicenu slobodu od mojih roditelja, ali me pravljenje gluposti nije interesovalo....
Oni su prosto procenili da meni mogu da veruju, da sam takva kakva jesam, okrenuta skoli, hobijima, ucenju i da sam sama svesna sta je dobro a sta ne pa me nicim nisu maltretirali. Ali stvarno!
Nikad mi u svesku nisu zavirili, sve sam ja sama trcala da im se pohvalim kako sam dobila peticu.
I dan danas se u mojoj osnovnoj prepricava moje bivstvovanje u toj istoj skoli....
Da su me smarali, ja bih pruzala otpor i mozda nikada ne bih bila tako sjajan djak kao sto sam bila.
Znaci, ipak je to procena roditelja da oseti sta, kada, koliko da pusti dete da samo uradi/proceni.....I svaki roditelj najbolje poznaje svoje dete
Svi mi na ovoj temi smo odgovorni roditelji cim smo toliko okupirani time, ali zato ima i drugacijih roditelja....
Jedino se razlikujemo u stilu, ali to je i prirodno
 
Ja sam imala neogranicenu slobodu od mojih roditelja, ali me pravljenje gluposti nije interesovalo....
Oni su prosto procenili da meni mogu da veruju, da sam takva kakva jesam, okrenuta skoli, hobijima, ucenju i da sam sama svesna sta je dobro a sta ne pa me nicim nisu maltretirali. Ali stvarno!
Nikad mi u svesku nisu zavirili, sve sam ja sama trcala da im se pohvalim kako sam dobila peticu.
I dan danas se u mojoj osnovnoj prepricava moje bivstvovanje u toj istoj skoli....
Da su me smarali, ja bih pruzala otpor i mozda nikada ne bih bila tako sjajan djak kao sto sam bila.
Znaci, ipak je to procena roditelja da oseti sta, kada, koliko da pusti dete da samo uradi/proceni.....I svaki roditelj najbolje poznaje svoje dete
Svi mi na ovoj temi smo odgovorni roditelji cim smo toliko okupirani time, ali zato ima i drugacijih roditelja....
Jedino se razlikujemo u stilu, ali to je i prirodno

Види сад, то ''неограничена слобода'' може неко да схвати погрешно, у смислу да препусти детету да буквално ради шта хоће, кад хоће, где хоће... Таква деца постану неприлагођени и несрећни људи, јер околина им никад неће толерисати све оно што је навикао да му буде толерисано.

Не могу дати детету неограничену слободу да са 13 година излази до ситних сати, не могу му дати неограничену слободу да се дрогира, да неограничено троши новац, д ане води рачуна о свом здрављу...

Сваком детету је потребно васпитавање, а то не подразумева смарање, малтретирање, забране, казне, притиске, грдњу, батине...него УСМЕРАВАЊЕ.

Ти ниси злоупотребила слободу коју су ти дали баш зато што су те ДОБРО УСМЕРИЛИ, тако да то ниси ни осетила! :) (Као и моји родитељи.)

Е, ако ја то успем са својом децом - сматраћу се сјајним родитељем! :)
 
Ти ниси злоупотребила слободу коју су ти дали баш зато што су те ДОБРО УСМЕРИЛИ, тако да то ниси ни осетила! :) (Као и моји родитељи.)

Е, ако ја то успем са својом децом - сматраћу се сјајним родитељем! :)

E to,to - tako su i moji roditelji uradili!

Čoveče kad se samo setim kako sam uvek bila tvrdoglava i kontraš - čim osetim da se nešto MORA ja onda neću, ma neću ni kako ja hoću, samo da nije po njihovom :D

Zato je moja majka uspostavila takav odnos sa mnom da sam joj uvek sve govorila, gde idem, šta radim, sa kim provodim vreme i onda mi je sve bilo dozvoljeno i nisu postojala ograničenja. E pa pošto sam sve mami govorila, onda sam se trudila i da sve bude po pravilima jer sam bila "odrasla odgovorna" devojka u koju mama ima poverenje.

Trudila sam se da to poverenje ne izneverim :klap:

Taj odnos moje majke i mene je nailazio na neodobravanje drugih majki koje su smatrale da nije u redu da njihova ćerka dolazi kući posle ponoći, nego mora da bude kući recimo u 22h. Dok je moja mama smatrala da je pametnije da se vraćam kući sa ostalim društvom nego da se vraćam sama u vreme kad je ona smislila da je odgovarajuće.
I onda su ove stroge majke bile pametnije jer su terale da njihove ćerke dolaze kući u propisano vreme, a nisu se obazirale kako će to biti izvedeno. Pa je onda bilo svega...
 
Ja znam par koji je resio da ne frustrira svoju decu ni sa kakvim pravilima. Posto ih znam dugo i svaki put kad odem u Srbiju vidim se sa njima i mogla sam da pratim odrastanje te dece.
Prvo sam mislila da nesto nije u redu sa mnom i da verovatno ne znam kako se vaspitavaju deca s obzirom da nemam svoje jer mi se uporno cinilo da nesto tu nije u redu.
Poslednji put kad sam bila, oni su svi zajedno dosli kod mene u goste i ja nisam mogla da verujem u sta su ta deca izrasla (jedno ima 9, drugo 7). Tolika kolicina nevaspitanja ne moze ni da se preprica. Pogotovo sto to uopste nije bilo ono tipicno decje divljanje nego bas bezobrazluk i tretiranje svih okolo kao nizih bica (naucili od roditelja? ne znam). Posto su tu bili i moji drugi prijatelji, par njih je zabezeknuto posmatralo decu a moj dobar drug me samo pitao "Je.bote, ko su ti ovi ljudi i sa koje su planete pali?".
Negde na pola veceri sam popi.zdela i pocela da ih vaspitavam - u pitanju su bila najosnovnija pravila ponasanja. Meni klinac "Vodu!!!" ja njemu "Molim, ne razumem?" a on se izdere na mene "Daj mi vodu!!!". Rekla sam da ne kapiram sta hoce i da ne razumem taj jezik a on meni prevrne ocima i kaze "Je.bote kako si glupa". Klinka je tek za pricu - svima je govorila da su debeli i ruzni i da niko nije lep kao ona. Kad su odlazili, nisu rekli ni Dovidjenja a ja sam se bas bila zainatila i rekla "Deco, sta se kaze kad se odlazi? DOVIDJEEEENJA".
Obaska sto je i taj moj drug bio tako zabezeknut njihovim ponasanjem da je u jednom momentu rekao klincu 'Hej, ona ti je prijateljica, zar se tako ponasa prema prijateljima" a klinac "Ha, ona meni??? Ona meni nije bre nista!" a moj drug ostao bez teksta.
Naludja je bila reakcija njihove mame koja me je streljala pogledom celo vece i na kraju, kad sam im rekla pred njom, da ponove za mnom "Dovidjenja" rekla mi je "Prestani da mi frustriras decu".
Mislim, stvarno se retko petljam u tudje vaspitanje ali ovo je trajalo satima a ljudi koji su mi bili u kuci nisu mogli da veruju kako necija deca mogu bas tako da se ponasaju. I moja je kuca i ja tu postavljam pravila - pogotovo ako mi se neko izivljava nad gostima (i meni) a roditelji sede i zadivljeno ih gledaju.
I ceo fazon je iz toga da deca jadna ne odrastu frustrirana drustvenim pravilima.
Meni je to sakacenje dece jer nemam predstavu kako ce da se uklope u drustvo uopste sa takvim stavom prema ljudima.
Ja licno nemam vise zivaca da sa njima provedem ni 5 minuta niti hocu da dozvolim da mi neko divlja po kuci, izdire se, vredja, zahteva a i taj par sad gledam potpuno drugacijim ocima. Nemam zelju vise da se druzim sa tim ljudima.
 
hm
kad smo već kod toga
ja ne volim da se sa decom zadržavam previše dugo u gostima. Budemo sat, sat i po, koliko su deca mirna i brišemo
taj period je sve duži kako deca rastu
popijem sa prijateljicom kafu,deca pojedu keks ili kolač, sšta već bude,
bude malo: ne diraj tetino.... i brišemo
a najviše volim da odlazim u goste bez dece
 
Ja mislim da se treba ograničiti na to šta detetu prija a šta ne. Možda treba komnbinovati metode? Nositi dete na grudima, ili u nosiljci, a najnovija fora vidim su platnene nosiljke preko ramena kao u Aziji.
 
Ja mislim da se treba ograničiti na to šta detetu prija a šta ne. Možda treba komnbinovati metode? Nositi dete na grudima, ili u nosiljci, a najnovija fora vidim su platnene nosiljke preko ramena kao u Aziji.

Ма, ја баш планирала да ове моје носим у носиљци преко рамена, али прво, не могу да их уватим, друго, сваки је висок 190, не могу да их угурам у носиљку! :otkacio:
 
zezajte se vi u vezi sa nosiljkom ali tema nije promašena ni malo!!!
koliko puta smo čuli da se dete vaspitava bukvalno od dana rođenja
a ako metod zs vaspitanje tako malih beba se koristi upravo- nošenje u rukama, odn ostavljanje bebe da plače da se ne bi naučilo na ruke
ja sam moju decu nosala na rukama i u nosiljkama kad su plakali, jednostavno nisam imala srca da ih slušam da plaču. e da su mi tad bile azijske nosiljke-----
 
A što misliš da sam ja otvorila temu? : ((
Samo ,,javno razmišljam" ... vidim da se razlikuje moj odnos prema njoj od odnosa koji drugi roditelji imaju prema svojoj deci - i razmišljam o tome kako će ta moja slabost u tome da je čvrsto vaspitavam uticati na nju kasnije

Becky, moram priznati da se bas bas slazem sa tobom. Dodala bih jos nesto - ja se trudim da ne bude ne i to je NE sa razlogom, ali ne vidim da u ovom trenutku (11 meseci) postizem bilo sta sa tim. Ona je tvrdoglava kao mazga, nastavlja da se zalece bas na NE - ono sto ne zelim da dira zbog svoje bezbednosti moram da ogradim, ucinim fizicki nedostupnim. Ne mislim da bilo kakav razgovor ili objasnjavanje pali - oni u tom uzrastu pojma nemaju ni o cemu i ispituju svet, ne samo nase i svoje granice. Vec sam negde napisala da dok god oni ne stvore odnos prema svetu i pojavama nama preostaje samo strpljenje - ja mogu da objasnjavam do bele pene da ce je udariti struja, ali, iako ne sumnjam u njenu inteligenciju sigurna sam da pojma nema sta je struja niti joj ja to sad mogu objasniti. Ali, odrasce nasa deca jos malo pa ce onda moci da se prica sa njima, e onda se, kad budes sigurna da je ona svesna toga sta je svinjarija brini ako joj dozvoljavas da pravi svinjarije.
 
wanda, bas mislim da spada u vaspitanje. Sve spada u vaspitanje. Vaspitanje je sveobuhvatan proces ( nega, presvlačenje, dojenje)
dok je beba bila u maminom stomaku bilo joj je super . Živela je ko bubreg u loju
A kad je došla na svet, odjednom mora da radi i neke stvari koje joj se bas i ne sviđaju, nije uvek raspolozena za kupanje, pa preplače kupanje, pa mora da menja pelene, pa mora da se namuči da sisa, odn da pije iz flašice, a do juče je sve dobijalo krozb pupčanu vrpcu. Kasnije ne sme da dira to i to, pa još kasnije uči na nošu itd,itd
ne postoji trenutak koji je prekretnica, da mozemo da kazemo: e do juče sam ga volela i negovala a od danas ga vaspitavam...
 
Ja znam par koji je resio da ne frustrira svoju decu ni sa kakvim pravilima. Posto ih znam dugo i svaki put kad odem u Srbiju vidim se sa njima i mogla sam da pratim odrastanje te dece.
Prvo sam mislila da nesto nije u redu sa mnom i da verovatno ne znam kako se vaspitavaju deca s obzirom da nemam svoje jer mi se uporno cinilo da nesto tu nije u redu.
Poslednji put kad sam bila, oni su svi zajedno dosli kod mene u goste i ja nisam mogla da verujem u sta su ta deca izrasla (jedno ima 9, drugo 7). Tolika kolicina nevaspitanja ne moze ni da se preprica. Pogotovo sto to uopste nije bilo ono tipicno decje divljanje nego bas bezobrazluk i tretiranje svih okolo kao nizih bica (naucili od roditelja? ne znam). Posto su tu bili i moji drugi prijatelji, par njih je zabezeknuto posmatralo decu a moj dobar drug me samo pitao "Je.bote, ko su ti ovi ljudi i sa koje su planete pali?".
Negde na pola veceri sam popi.zdela i pocela da ih vaspitavam - u pitanju su bila najosnovnija pravila ponasanja. Meni klinac "Vodu!!!" ja njemu "Molim, ne razumem?" a on se izdere na mene "Daj mi vodu!!!". Rekla sam da ne kapiram sta hoce i da ne razumem taj jezik a on meni prevrne ocima i kaze "Je.bote kako si glupa". Klinka je tek za pricu - svima je govorila da su debeli i ruzni i da niko nije lep kao ona. Kad su odlazili, nisu rekli ni Dovidjenja a ja sam se bas bila zainatila i rekla "Deco, sta se kaze kad se odlazi? DOVIDJEEEENJA".
Obaska sto je i taj moj drug bio tako zabezeknut njihovim ponasanjem da je u jednom momentu rekao klincu 'Hej, ona ti je prijateljica, zar se tako ponasa prema prijateljima" a klinac "Ha, ona meni??? Ona meni nije bre nista!" a moj drug ostao bez teksta.
Naludja je bila reakcija njihove mame koja me je streljala pogledom celo vece i na kraju, kad sam im rekla pred njom, da ponove za mnom "Dovidjenja" rekla mi je "Prestani da mi frustriras decu".
Mislim, stvarno se retko petljam u tudje vaspitanje ali ovo je trajalo satima a ljudi koji su mi bili u kuci nisu mogli da veruju kako necija deca mogu bas tako da se ponasaju. I moja je kuca i ja tu postavljam pravila - pogotovo ako mi se neko izivljava nad gostima (i meni) a roditelji sede i zadivljeno ih gledaju.
I ceo fazon je iz toga da deca jadna ne odrastu frustrirana drustvenim pravilima.
Meni je to sakacenje dece jer nemam predstavu kako ce da se uklope u drustvo uopste sa takvim stavom prema ljudima.
Ja licno nemam vise zivaca da sa njima provedem ni 5 minuta niti hocu da dozvolim da mi neko divlja po kuci, izdire se, vredja, zahteva a i taj par sad gledam potpuno drugacijim ocima. Nemam zelju vise da se druzim sa tim ljudima.

E, ovo je fenomenalno glupo s njihove strane.
Ja zagovaram vaspitanje a la "Slobodna deca Samerhila", a ovo vaspitanje nije vaspitanje nije ni nevaspitanje nego zapustanje i zanemarivanje dece. Oni su svo vreme mirno sedeli i pijuckali pice ( mislim na roditelje), jel da? Jednostavno - lakse je decu zapustiti i prepustiti samoj sebi i uzivati u gostima, nego ih vaspitavati svuda i uvek.

U nekoliko ranijih postova sam govorila o tome da ne sputavam svoje dete previse, da ne smisljam suvisna pravila: nije strasno ako slomi igracku (objasnim joj da to nije lepo i da se to ne radi jer onda vise ne mozemo da se igramo),izmaze sto pavlakom, prospe sok, polomi nesto, sedi za kompom (a ima tek 2 godine)itd. ALI, uvek je ucim da postuje druge i njihove zelje, jednako kao i svoje sto postuje. To znaci: Ok, ne spava ti se, vazi, ti sedi u krevetu i citaj knjigu, a mama i tata ce da spavaju- jer im se spava. Ili ako smo kod nekoga u gostima- postuju se njihova pravila ponasanja. Ako nam neko dodje- trudimo se da budemo dobri domacini. Ako nece da se druzi sa gostima koji su dosli- postoji druga soba, pa nek izvoli. Uvek joj kazem hvala kad uradi ono sto je lepo zamolim, i ucim je da i ona radi to isto. Dobar dan i dovidjenja se podrazumevaju... Ali, nema mesta kaznama ako nesto ne krene kako sam zamislila. Trudim se da se ja prema njoj ponasam fer i zauzvrat zahtevam isto. Poslusnost mi je strana rec (izuzev u vanrednim situacijama), kao i disciplina. Postovanje je ok- ali prema onima koji ga zasluzuju. Tome je ucim, ali garantujem da nece izgledati kao to dvoje dece, jer vec sad ne izgleda tako.
 
Ja znam par koji je resio da ne frustrira svoju decu ni sa kakvim pravilima. Posto ih znam dugo i svaki put kad odem u Srbiju vidim se sa njima i mogla sam da pratim odrastanje te dece.
Prvo sam mislila da nesto nije u redu sa mnom i da verovatno ne znam kako se vaspitavaju deca s obzirom da nemam svoje jer mi se uporno cinilo da nesto tu nije u redu.
Poslednji put kad sam bila, oni su svi zajedno dosli kod mene u goste i ja nisam mogla da verujem u sta su ta deca izrasla (jedno ima 9, drugo 7). Tolika kolicina nevaspitanja ne moze ni da se preprica. Pogotovo sto to uopste nije bilo ono tipicno decje divljanje nego bas bezobrazluk i tretiranje svih okolo kao nizih bica (naucili od roditelja? ne znam). Posto su tu bili i moji drugi prijatelji, par njih je zabezeknuto posmatralo decu a moj dobar drug me samo pitao "Je.bote, ko su ti ovi ljudi i sa koje su planete pali?".
Negde na pola veceri sam popi.zdela i pocela da ih vaspitavam - u pitanju su bila najosnovnija pravila ponasanja. Meni klinac "Vodu!!!" ja njemu "Molim, ne razumem?" a on se izdere na mene "Daj mi vodu!!!". Rekla sam da ne kapiram sta hoce i da ne razumem taj jezik a on meni prevrne ocima i kaze "Je.bote kako si glupa". Klinka je tek za pricu - svima je govorila da su debeli i ruzni i da niko nije lep kao ona. Kad su odlazili, nisu rekli ni Dovidjenja a ja sam se bas bila zainatila i rekla "Deco, sta se kaze kad se odlazi? DOVIDJEEEENJA".
Obaska sto je i taj moj drug bio tako zabezeknut njihovim ponasanjem da je u jednom momentu rekao klincu 'Hej, ona ti je prijateljica, zar se tako ponasa prema prijateljima" a klinac "Ha, ona meni??? Ona meni nije bre nista!" a moj drug ostao bez teksta.
Naludja je bila reakcija njihove mame koja me je streljala pogledom celo vece i na kraju, kad sam im rekla pred njom, da ponove za mnom "Dovidjenja" rekla mi je "Prestani da mi frustriras decu".
Mislim, stvarno se retko petljam u tudje vaspitanje ali ovo je trajalo satima a ljudi koji su mi bili u kuci nisu mogli da veruju kako necija deca mogu bas tako da se ponasaju. I moja je kuca i ja tu postavljam pravila - pogotovo ako mi se neko izivljava nad gostima (i meni) a roditelji sede i zadivljeno ih gledaju.
I ceo fazon je iz toga da deca jadna ne odrastu frustrirana drustvenim pravilima.
Meni je to sakacenje dece jer nemam predstavu kako ce da se uklope u drustvo uopste sa takvim stavom prema ljudima.
Ja licno nemam vise zivaca da sa njima provedem ni 5 minuta niti hocu da dozvolim da mi neko divlja po kuci, izdire se, vredja, zahteva a i taj par sad gledam potpuno drugacijim ocima. Nemam zelju vise da se druzim sa tim ljudima.

Pa decu su ista kao njihovi roditelji. Jer da roditeljima nije normalno to njihovo ponašanje, oni bi ih vaspitali. Pošto su oni zadovoljni svojom decom, to samo govori kakvi su oni.
Očito smatraju da su obavili dobar posao.

Tako da, džaba mi ovde polemišemo kad svako drugačije doživljava lepo vaspitano dete.

Ja sam mog klinca već naučila da kaže dobar dan i doviđenja i hvala i izvoli iako ima samo 2 godine, a ljudi se oko mene iščuđavaju zašto maltretiram tako malo dete!
Ej maltretiram! A on je to naučio kao od šale i uopšte ne mislim da sam pogrešila.

Dok tuđa deca ništa od navedenog ne umeju da kažu ni sa 15 godina, ali njihove roditelje to uopšte ne tangira.
 
Ja znam par koji je resio da ne frustrira svoju decu ni sa kakvim pravilima. Posto ih znam dugo i svaki put kad odem u Srbiju vidim se sa njima i mogla sam da pratim odrastanje te dece.
Prvo sam mislila da nesto nije u redu sa mnom i da verovatno ne znam kako se vaspitavaju deca s obzirom da nemam svoje jer mi se uporno cinilo da nesto tu nije u redu.
Poslednji put kad sam bila, oni su svi zajedno dosli kod mene u goste i ja nisam mogla da verujem u sta su ta deca izrasla (jedno ima 9, drugo 7). Tolika kolicina nevaspitanja ne moze ni da se preprica. Pogotovo sto to uopste nije bilo ono tipicno decje divljanje nego bas bezobrazluk i tretiranje svih okolo kao nizih bica (naucili od roditelja? ne znam). Posto su tu bili i moji drugi prijatelji, par njih je zabezeknuto posmatralo decu a moj dobar drug me samo pitao "Je.bote, ko su ti ovi ljudi i sa koje su planete pali?".
Negde na pola veceri sam popi.zdela i pocela da ih vaspitavam - u pitanju su bila najosnovnija pravila ponasanja. Meni klinac "Vodu!!!" ja njemu "Molim, ne razumem?" a on se izdere na mene "Daj mi vodu!!!". Rekla sam da ne kapiram sta hoce i da ne razumem taj jezik a on meni prevrne ocima i kaze "Je.bote kako si glupa". Klinka je tek za pricu - svima je govorila da su debeli i ruzni i da niko nije lep kao ona. Kad su odlazili, nisu rekli ni Dovidjenja a ja sam se bas bila zainatila i rekla "Deco, sta se kaze kad se odlazi? DOVIDJEEEENJA".
Obaska sto je i taj moj drug bio tako zabezeknut njihovim ponasanjem da je u jednom momentu rekao klincu 'Hej, ona ti je prijateljica, zar se tako ponasa prema prijateljima" a klinac "Ha, ona meni??? Ona meni nije bre nista!" a moj drug ostao bez teksta.
Naludja je bila reakcija njihove mame koja me je streljala pogledom celo vece i na kraju, kad sam im rekla pred njom, da ponove za mnom "Dovidjenja" rekla mi je "Prestani da mi frustriras decu".
Mislim, stvarno se retko petljam u tudje vaspitanje ali ovo je trajalo satima a ljudi koji su mi bili u kuci nisu mogli da veruju kako necija deca mogu bas tako da se ponasaju. I moja je kuca i ja tu postavljam pravila - pogotovo ako mi se neko izivljava nad gostima (i meni) a roditelji sede i zadivljeno ih gledaju.
I ceo fazon je iz toga da deca jadna ne odrastu frustrirana drustvenim pravilima.
Meni je to sakacenje dece jer nemam predstavu kako ce da se uklope u drustvo uopste sa takvim stavom prema ljudima.
Ja licno nemam vise zivaca da sa njima provedem ni 5 minuta niti hocu da dozvolim da mi neko divlja po kuci, izdire se, vredja, zahteva a i taj par sad gledam potpuno drugacijim ocima. Nemam zelju vise da se druzim sa tim ljudima.

Neka su im zivi i zdravi i ne isfrustrirani...
 
А на пример никако нисам дозвољавала да дирају техничке уређаје (чак ни ако су искључени), мада их је једно време музички стуб јако привлачио... То је скупа справа која није за децу и ту није било разговора, а своју радозналост за техинику могу да задовоље на играчкама предвиђеним за то!
Za ovo bih samo htela da kažem da se vremena nekako ipak menjaju. Ja se sećam da mi nismo smeli da pogledamo zvučnike ili muzičku liniju; a Stefan sa dve i po godine sam izabere crtać i sam ga pušta na DVD-u. Zna da koristi daljinske, da pusti muziku, da pojača tv i prebaci kanal. I ništa od toga mu nije palo na pamet da uništava, jednostavno je video kako mi koristimo i tako i on koristi.
A kad smo bili u poseti kod njegove prabake, odnosno moje bake, i on uzeo daljinski, ona je tako dreknula da smo se svi skamenili; a poenta je da on garant zna da ga koristi bolje nego ona...

A za ovo što Elins kaže o lepom ponašanju i manirima; Stefan isto, on govori hvala i kad treba i kad ne treba... Prosto da ne veruješ, probudi se noću i traže vode, onako u polu snu, ja mu dodam čašu, on kaže hvala, kad vraća kaže - izvoli... A ne da ga nisam maltretirala da nauči te stvari, nego sam čak i mislila da je još mali. Ali to je čuo od nas, i svi u njegovoj okolini, još od kad je bio beba ako nekom nešto pruži, svi smo tako oduševljeno govorili hvaaalaaa, da je to bila jedna od prvih reči koje je naučio :lol:
Znači, to su stvari, kao još mnogo, mnogo drugih koju deca uče iz primera, čak ni ne uče nego usvajaju kao nešto uobičajeno, normalno; kao da ne postoji način da bude drugačije.

Zato mi roditelji treba da više vodimo računa kako se sami ponašamo, nego da razbijamo glavu šta ćemo i na koji način njima objasniti ;)
 
Mislis da sam iznenadjena?
Zanimljivo:think: je kako ti razmisljas
1. patologija nije ruzna rec, niti je uvredljiva
2. mozda se to tebi ne svidja, ali ja je nisam tebi uputila, a sama si se nasla prozvanom... zasto? to ti znas, a mene ne zanima
3. ni ona mama ciije je dete pretuklo profesoricu (videla pricu na Politici foruma Krstarice) ne misli da je nesto omanula u vaspitanju, te da sigurno sve stima i sa njom i sa detetom... a to misli i moja komsinica ciji je sin bio 10 godina u zatvoru zbog silovanja i maltretiranja nekih zena :mrgreen: a vikali su i drali se po kuci od kad znam za sebe

4. to sto se toj mami pod tackom tri ne bi dopalo sto je nazivam "imenima" udeljujem joj strucnu terminologiju to nije moj problem... ja samo kazem da je crno crno, a belo belo... te krivica ne moze biti moja... i nemoj da se istresas na meni!

5. a posto vidim da si se bas zakacila za mene, evo nesto da te demotivise... necu da se druzim sa tobom jer si rekla cerki da nije najlepsa.. tj. da ima neka devojcica koja je lepsa od nje! Jednom sam to procitala na forumu i vise te nikad nisam citala... kakav si ti covek kada mozes tako nesto da kazes svom detetu, a sta je tebi uopste lepota... ne zelim da znam, ali samo da kazem da jedna, bar jedna velika frustracija viri iz tvog roditeljskog oka... i to je sve! sto imam da ti kazem... EVER!
 
Poslednja izmena:
1. patologija nije ruzna rec, niti je uvredljiva
2. mozda se to tebi ne svidja, ali ja je nisam tebi uputila, a sama si se nasla prozvanom... zasto? to ti znas, a mene ne zanima
3. ni ona mama ciije je dete pretuklo profesoricu (videla pricu na Politici foruma Krstarice) ne misli da je nesto omanula u vaspitanju, te da sigurno sve stima i sa njom i sa detetom... a to misli i moja komsinica ciji je sin bio 10 godina u zatvoru zbog silovanja i maltretiranja nekih zena :mrgreen: a vikali su i drali se po kuci od kad znam za sebe

4. to sto se toj mami pod tackom tri ne bi dopalo sto je nazivam "imenima" udeljujem joj strucnu terminologiju to nije moj problem... ja samo kazem da je crno crno, a belo belo... te krivica ne moze biti moja... i nemoj da se istresas na meni!

5. a posto vidim da si se bas zakacila za mene, evo nesto da te demotivise... necu da se druzim sa tobom jer si rekla cerki da nije najlepsa.. tj. da ima neka devojcica koja je lepsa od nje! Jednom sam to procitala na forumu i vise te nikad nisam citala... kakav si ti covek kada mozes tako nesto da kazes svom detetu, a sta je tebi uopste lepota... ne zelim da znam, ali samo da kazem da jedna, bar jedna velika frustracija viri iz tvog roditeljskog oka... i to je sve! sto imam da ti kazem... EVER!

No comment
 
Neka su im zivi i zdravi i ne isfrustrirani...

Jeste vala - ne razumem potrebu da vaspitava tuđe dete... Da me hebeš al meni je ona moron a ne ta daca i ne ti roditelji. Mogu i da objasnim - ja sam imala Kaju dok nisam dobila Lenu svoju... Kaja je dete komšinice koja je odrasla sa mnom. NIKAD ali nikad se nisam trudila da joj objašnjavam kako treba da kaže ,,molim, izvini, hvala" nisam smatrala to ni za svoju odgovornost ni za svoju obavezu. Uvek pre nego što bi je ,,preuzela" pitala sam da li je Kaja ručala, kad treba da se vrati na ručak ako nije ako jeste kad joj je vreme da spava i da li smem da joj dam nešto u međuvremenu - slatkiše, voće, keks ili sok"
A vreme s njom koristila sam da se igram s njom jer sam uvek volela decu, uvek sam volela Kaju i kroz igru smo učile - i to ne uvek i stalno ovo ili ono nego srazmerno njenom uzrastu ili raspoloženju.
Ali kakav efekat možeš da postigneš ako se za nekih par sati koje provedeš s detetom tad i nikad više upustiš u ,,vaspitavanje" dotičnog i to pred njihovim roditeljima.... Da iznerviraš gospođu majku recimo?
Ok nevaspitani su, pojela si vno što si ih pozvala, izdrži ih još malo i izmisli obavezu te ih pošalji kući ako ti već smetaju, moje se praviš pametna i sposobna za tako nešto...
 

Back
Top