v.a.s.p.i.t.a.v.a.nj.e.

,,Испратити '' дететову реакцију веома је важно.
Ако дете нешто одушевљено уради, шта год то било, ако је оно срећно због тога, родитељ мора реаговати слично детету ,,на прву лопту''. Тек после може уследити објашњење да то не треба радити.
Јер, ако га одмах прекинемо својом бурном реакцијом, изазваћемо врло незгодне ефекте. Или инат, па ће дете користити прилику да то поново уради, или ће то урадити кад је ван домашаја родитељских погледа.
 
Nema kod vaspitavanja nekog posebnog recepta. Sva su deca razlicita, a roditelj je tu da poznaje svoje dete i na osnovu toga usmerava.
Nisam nikada razmisljala o tome kakav cu roditelj biti, radim to po osecaju, osluskujem je..Mnoge stvari koje nisu dozvoljene nekoj deci iz nase okoline su joj dozvoljene (npr da sedne na sljunak u parku, igra se i isprlja, jer park i sluzi za igranje), ali mnoge druge nisu (da pljuje hranu, da grize mene i ostale, da maltretira macku, da besni kada ne dobije nesto sto hoce).Uglavnom pali onaj metod gledanja u oci i objasnjavnja ozbiljnim tonom zasto to ne valja, odsecno ne, ili u slucaju besnjenja jednostavno ignorisanje. Cini mi se da se ona stvarno trudi da me ne razocara i postala je prava mala dobrica. Puno se igramo, citamo, volimo i golicamo, i valjda i nema potrebu da mi privlaci paznju praveci gluposti. (Ima 16 meseci)
 
za pravilan razvoj deteta je bitno
strpljenje> zivci, fizicka snaga dok je beba (potrebna za dojenje i ustajanje nocu)
ljubav
da se provodi vreme sa detetom, a ne da se ostavlja babama i dedama, tako se dete upoznaje, mozemo da predvidimo njegove reakcije i da ga sprecavamo gde treba, a gde treba da podsticemo
zivci
zivci
zivci
strpljenje
zivci
ljubavi puno.....
 
za pravilan razvoj deteta je bitno
strpljenje> zivci, fizicka snaga dok je beba (potrebna za dojenje i ustajanje nocu)
ljubav
da se provodi vreme sa detetom, a ne da se ostavlja babama i dedama, tako se dete upoznaje, mozemo da predvidimo njegove reakcije i da ga sprecavamo gde treba, a gde treba da podsticemo
zivci
zivci
zivci
strpljenje
zivci
ljubavi puno.....

... и опет живци... :)

Ми смо се смејали кад су клинци били мали, па ја кажем, сад су у тој фази, па кад то превазиђемо, биће другачије...Па сад су у тој негативној фази...па опет у некој негативној фази...и све ми то стрпљиво решавамо, а мм једном пита:,, Аман, хоће ли некад бити у некој ПОЗИТИВНОЈ фази?''
Е, сад је један у пубертету, а други улази у фазу адолесценције... Шта да кажем, осим да су опет у негативним фазама... :otkacio:

Но, мислим да опуштеност у комуникацији може веома вредети, где родитељ није наредбодавац, али није ни онај који прима наређење од свог детета. Поверење је веома, веома важно...
 
Pa sa usmeravanjem se i pocinje skoro pa od bebe.
Ako je ne bismo usmeravali, verovatno bi se ponasala kako mladunce majmuna.
A i zivotinje na neki nacin usmeravaju svoje mladunce.

Nije neophodno da sve sto dete radi ima neku svrhu koju mi vidimo.
Ali svakako da mazanje pavlake ili pisanje po zidu ili jedenje zemlje nemaju ama bas nikakavu svrhu.
Ako tebi majka da da se igras testom za stolom na kome ona mesi testo, ili filom za tortu na stolu na kome sprema tortu, sigurno ti nije dala da testo lepis po zidu ili da fil prosipas sebi po glavi ili ga ulivas u recimo sat ili akvarijum ili stagod.
Nije problem da dete pobaca sve iz ormara kad hocemo da ga sredjujemo, ali ako ga vec sredimo....u cemu je svrha takvog bacanja. Samo zato jer je njemu to zabavno? Valjda treba da shvati razliku kad je nesto sredjeno a nesto razbacano i da je pozeljno da bude sredjeno?

Mislim....samo malo zdravog razuma u sve to i verujem da cemo se sloziti
Neki od nas ovde govore o tome da sve mora imati neku granicu ali da ne treba sve ni braniti jer dete je dete i ne mozemo ocekivati da sve radi i shvata k'o matoro. Ono mora da bude dete i mora da ispituje, ali valjda smo mi tu da ga na neki nacin usmerimo i pokazemo sta je pozeljno, logicno, dobro, sta se radi itd.
Ali forum k'o forum....sve sto nije extremno mora biti neka yebena patologija :mrgreen:


Sa ovim postom se skoro u potpunosti slazem, ali primecujem da imamo razlicite poglede na to sta je primereno i dopustivo, a sta neprimereno i nedopustivo ponasanje, stoga i sankcionisemo razlicite stvari. Sto je nekome ok, drugome nije.
A i to je ok jer otud i ljudska razlicitost, sta bi smo da smo svi isti!?

Takodje, razlikuju nam se i metode sankcionisanja nekog ponasanja.

Opet svi imamo zelju da nam deca jednog dana budu najbolji ljudi koje smo mogli da napravimo.

Ipak, zao mi je kad vidim da neki roditelji preteruju sa nekakvim pravilima (koja ni sami sebi ne umeju da obrazloze izuzev onim da im je tako lakse) i nekakvom disciplinom (misleci valjda da su u vojsci) i tako prave decu zeljnu... ...zeljnu.... ... pa... zeljnu detinjstva- mislim.
 
Pa sa usmeravanjem se i pocinje skoro pa od bebe.
Ako je ne bismo usmeravali, verovatno bi se ponasala kako mladunce majmuna.
A i zivotinje na neki nacin usmeravaju svoje mladunce.

Nije neophodno da sve sto dete radi ima neku svrhu koju mi vidimo.
Ali svakako da mazanje pavlake ili pisanje po zidu ili jedenje zemlje nemaju ama bas nikakavu svrhu.
Ako tebi majka da da se igras testom za stolom na kome ona mesi testo, ili filom za tortu na stolu na kome sprema tortu, sigurno ti nije dala da testo lepis po zidu ili da fil prosipas sebi po glavi ili ga ulivas u recimo sat ili akvarijum ili stagod.
Nije problem da dete pobaca sve iz ormara kad hocemo da ga sredjujemo, ali ako ga vec sredimo....u cemu je svrha takvog bacanja. Samo zato jer je njemu to zabavno? Valjda treba da shvati razliku kad je nesto sredjeno a nesto razbacano i da je pozeljno da bude sredjeno?

Mislim....samo malo zdravog razuma u sve to i verujem da cemo se sloziti
Neki od nas ovde govore o tome da sve mora imati neku granicu ali da ne treba sve ni braniti jer dete je dete i ne mozemo ocekivati da sve radi i shvata k'o matoro. Ono mora da bude dete i mora da ispituje, ali valjda smo mi tu da ga na neki nacin usmerimo i pokazemo sta je pozeljno, logicno, dobro, sta se radi itd.
Ali forum k'o forum....sve sto nije extremno mora biti neka yebena patologija :mrgreen:

Slazem se u potpunosti, a municiju su mi opet uskratili ali da znas da si zasluzio bodove:ok:
 
Jao al' me nađoste sa temom!
Ja imam iste ovakve nedoumice jer imam malo dete i svaki dan se preispitujem da li dobro postupam.

U principu imam samo jedan konkretan stav po pitanju vaspitavanja mog deteta (i buduće dece ako bog da) a to je da ću se truditi da budu kao ja jer sam jako zadovoljna kako su mene moji roditelji vaspitali :D

A to je ono što svaki roditelj želi - da ima lepo vaspitano dete koje zna šta je u redu, a šta nije, ali isto tako zna da uzvrati istom merom kada je neophodno. Znači kultura pre svega, da se ljudi cene prema ljudskosti i nikako drugačije i da bude samostalno u životu.

E sad - pitanje je kako stići do toga...

Ja sam odavno shvatila da knjige i teorija moraju da se shvate dozirano, jer smo svi različiti pa će nam i deca biti takva.
Svi vaspitavamo decu prema sebi samo su kriterijumi drugačiji, a deca se definitivno ugledaju na nas koliko god se mi trudili da ih vaspitamo drugačije, tj. bitno je da mi sami budemo lični primer svojoj deci i to je najbolje vaspitanje.

Moj sin ima 2 godine i strašno je nemiran i pametan. Meni je neverovatno kako on kapira stvari i kako mu tako malom padaju neverovatne ideje na pamet. Trudim se da mu već sada branim da radi lucidne stvari bez obzira što je mali i što u njegovom uzrastu neki postupci nisu tako strašni.
Naravno da tako malom detetu ne možemo preterano zameriti razmazivanje pavlake, ali ako mu sada ne budem branila takve stvari, kad treba da počnem? Mislim jednog dana ću morati reći NE, a on će me belo gledati i pitati se zašto mu odjednom zabranjujem nešto što je do juče bilo normalno, zar ne?

Svakog dana "otkrivam toplu vodu" pa isprobavam nove metode. Definitivno mi je u zadnje vreme postala uzrečica sledeća rečenica "Da li si video mamu i tatu da to rade?". To nije ispravno i ne treba to raditi. Sada već konta kada mu tako kažem.
Dugo je imao fazu kad mu kažem NE da onda uporno ponavlja istu stvar, to ga valjda zabavljalo jer sam padala u vatru i uporno ponavljala ne,ne,ne... Onda sam prešla na drugu taktiku - kažem NE i više ga ne gledam pa mu nije zanimljivo da to ponavlja.

I tako, za svaku situaciju se dovijam kako znam i umem.

Učim se i ja, ali pokušavam da budem dobar primer svom detetu. Mislim da je u tome poenta.
 
Kad je ona krenula da žvrlja po zidu a da jede papire iz sveske, ja sam joj kupila samolepljivi tapet i oblepila jedan zid njime i dala joj krede - i tako je ona to šarala i brisala do mile volje...... napravimo katastrofu od stana u igri, sve prospemo što se da prosuti i igračke i bobi štapiće i puštamo muziku i igramo a ona samo skiči, smeje mi se i baca mi se oko vrata... Naučila je da igra a sama je izmislila pesmu ,,Maaaamaaaa mooojaaa" :lol:
I naša igra se završi obavezno tako što skupljamo zajedno sve što smo prosuli i vraćamo na mesto, pa onda usisavamo - zajedno, ja usisavam sa sve onim produženim delom a ona sa kratkim... malo stan usisavamo, malo nju usisavamo i tako, dok sve ne sredi ne vodim je na kupanje, leti, dok sam ja prala sudove ona je dobila pun lavor vode i plastične šolje i sunjđerče da i ona pere (posle je mama morala da opere celu kuhinju)... I svaki dan je kupanje zato što ona voli da se kupa a i posle takvih igrarija sa mnom - potrebno joj je :lol:
Ali ja mislim da upravo tako uče - pavlaka je bela, sto je braon - sto je tvrd pavlaka je meka - pavlakom može da se šara po stolu, sto je nepomičan, pavlaka se jede, sto se ne jede, ako uradim ovako rukom nacrtaću krug, ako uradim ovo desiće se ovo ako mi mama da vlažne maramice potom da se igram njima, sve će nestati, kao da se nije ni dogodilo........
Ja sam tako njoj svašta davala da se igra - najslađa mi je bila u susretu s jajetom, potpuno se zbunila.

Velika mana u mom odnosu prema njoj je to što je vrlo iscrpljujuć :lol:
Lepo jeste ali da recimo ne radim i da mogu s njom da odspavam koji satić popodne...

I isto mislim da grešite kad kažete kako će ona tako da se ponaša i ovde i onde i sl jer neće. Normalno je da neće valjda to svi znamo da deca znaju šta je njihovo i neće ni svakom da priđu ni da se igraju kod svakog a ni da borave kod svakog - nego tamo gde im je lepo i gde osećaju da ih vole... Ja u nju imam puno poverenja i ako je mala bebica još, ona je SAMA u sobi spava u normalnom krevetu i kad god hoće može da izađe da se igra.... ali ona meni bez pogovora ode na spavnanje na vreme i ako ima mogućnosti da se suprotstavi i da neće... Baš zato što zna, isto tako kad neće da jede - ne mora, ni tu ne insistiram, ješće kad ogladni a ogladne oni brzo... Zato mi tu nešto nije jasno i smeta mi... Mislim, oni ne mogu a da ne spavaju, ne jedu i da ne piju vodu - pa ako neće to da rade baš kad mi hoćemo ili smatramo da treba mislim da smo mi ti koji greše jer insistiraju na tako banalnim i normalnim stvarima koji će se desiti hteli mi to ili ne samo je pitanje trenutka.... ja nisam u fazonu da mora baš SAD ODMAH zato što sam JA TO REKLA.... Postidela bi se kad bi tako postupala prema njoj - po meni bi to značilo da moj pas Arči ima više prava jer laje kad mu se laje.
Ja sam za to da deca imaju svoju intimu od najranijih dana.
Da im je to potrebno - da nam ne budu stalno na oku nego eto, kolko god da se mi igramo da ona ipak ima mesto na kome može i treba da bude sama.

A vrednovanje materijalnih stvari to nikako...
Ja neću tako.... : (((
Ja neću da budu važne šnalice i kuglice kojekakve......
Ja neću da budu važne plastične igračke
Mislim da nije TO ono što treba da se čuva. Kontam ja da kojekakve industrije cvetaju nad našom decom i da se za sve to daju teško stečene pare ali ja ne bi da postignem to da se ona oseća važnom ili tužnom što ima ili nema nešto iz izloga... Ona ima 18 meseci i neko svoje prase roze koje vucara svuda sa sobom i PAZI GA I ČUVA jer je NJOJ VAŽNO... i niko ne može da me ubedi da starije dete svesnije i samostalnije neće paziti igračku koja mu je važna - i za čije babe zdravlje bi morao da vodi računa o igračkama koje su nama važne jer znamo kolko smo ih platili??? Ok, shebaće danas i neće imati sutra. To je to - zar nije tako i u životu? Igračka posle nekog vremena i onako prestane da bude zanimljiva detetu, mislim da je ok što je razbacava - jer ja to ,,vidim" kao ok skonto sam ovo njesra ajd da tražimo dalje... I mislim da je to dobar pokazatelj da je dete pametno (na koga li pitam se lol ) Al koju poruku šalju igračke lepo složene i dete koje ih ne hebe ni 5 posto?
Znate šta je tu moja dilema?

Jel u našoj reakciji NEMOJ STANI, NE BACAJ STVARI PO KUĆI preovlada u trenutku uznemirenost zbog haosa i dobro znanog odgovora na pitanje ko će to da sredi ili stvarno to ima dublji koren i odnosi se na to da društvo ne trpi takvo ponašanje i da ga treba sankcionisati i saseći u korenu zarad doborog uklapanja deteta sutra u svet koji ga okružuje? Hoćemo li imati vaspitano ili nevaspitano dete i u kojoj meri mi uopšte možemo uticati na to je isto pitanje.
Kada je naše dete nevaspitano???
Jel kad neko dođe i kaže ,,jaoooo što je vaše dete nevaspitano" pa ti dođe da ga opališ i pokažeš dotičnom na koga je ili kad jede prstima umesto viljuškom - i kako jednom detetu možeš da ne dozvoliš da jede prstima kad imaš gooomilu uvaženih gospodina i gospođa koje će ti deklamovati kako je tako najslađe pa ti nedo bog sa njima lebac da deliš jer ipak su oni matori a deci bi moglo da se toleriše, zar ne? Ili ne pošto će u tom slučaju upravo odrasti u te što jedu prstima umesto viljuškom - al opet s druge strane možda bi smo baš poslitigli suprotan efekat i u njima bi se kasnije probudio revolt u fazonu ,,meni kao detetu nikada nisu dozvoljavali takve stvari i sad želim da nadoknadim čitavo jedno detinjstvo" E upravo je to ono čega se plašim.....


Etotako - kralju, mislim da sam za sve ove godine pročitala prvi tvoj kompliment na nečiju ličnost i woooow baš na moju : )))
Ulepšala si mi dan u kome sam se dva put već onesvetila u dva autobusa - trećim sam nekako stigla do posla (popila sam tabletu gvožđa na prazan stomak, nigde nije pisalo da se to ne radi)
kakvi ludaci - ja jedva došla oni me šalju kući... Jest pa opet da me drmne i da se onesvestim, neću dok me ne prođe ova tableta da mrdam odavde i neću je nikada više popiti na prazan stomak - amin : )
 
Ne bih volela da mislis da je samo tvoj odnos prema njoj iscrpljujuci..srazmerno godinama bice sve vise,ne brini.I ne bi trebala da brkas stvari...detinjstvo se ne sastoji iz njihove mogucnosti da rade sta god i kad god im padne na pamet...
Ok,ja sam rigidna majka.Neka bude tako.Posvecena sam svom detetu oniloko koliko obaveze i zivot dozvoljavaju.I mi smo mrvile po kuci,i sve rasturale pa vracale ali sve u svojoj fazi..
Sada kad ima sest i kad joj se skola blizi gde nece biti tolerantne mame,ili cak vaspitacice koje su blagonaklone ka "svojoj" deci,smatram da je vreme da usvoji opsta pravila ponasanja.Tako je na zalost...mora da se odraste...:(
Ja sam tu da je mazim,razumem,ispunjavam zelje,da je upozorim,da je izgrdim,da pricam,pricam,pricam dok mi oci ne pobele:roll:,ali ne i drugi...Drugi sankcionisu greske,i nemaju vremena da razumeju..
Ne smatram da je detinjstvo kvalitetnije a ljubav veca ako joj dopustim da ostane budna uvece koliko zeli,ok nisi gladna ali vreme je rucku.Sedi sa nama,pojedi koliko zelis,vazno je da smo skupa i da razgovaramo(jednom kada sam joj to rekla zalepila me je svetski:ti si mi rekla da dok se jede ne prica se!)Ne demonstriram ja svoju moc nad svojim detetom niti se izivljavam,pobogu ja sam je rodila i volim je najvise,ali jednostavno sam misljenja:znam sta je dobro za nju,znam da se koreni svega sada formiraju,kad napuni deset bice kasno za ucenje redu,pa sad mislite sta god...
 
Ne bih volela da mislis da je samo tvoj odnos prema njoj iscrpljujuci..srazmerno godinama bice sve vise,ne brini.I ne bi trebala da brkas stvari...detinjstvo se ne sastoji iz njihove mogucnosti da rade sta god i kad god im padne na pamet...
Ok,ja sam rigidna majka.Neka bude tako.Posvecena sam svom detetu oniloko koliko obaveze i zivot dozvoljavaju.I mi smo mrvile po kuci,i sve rasturale pa vracale ali sve u svojoj fazi..
Sada kad ima sest i kad joj se skola blizi gde nece biti tolerantne mame,ili cak vaspitacice koje su blagonaklone ka "svojoj" deci,smatram da je vreme da usvoji opsta pravila ponasanja.Tako je na zalost...mora da se odraste...:(
Ja sam tu da je mazim,razumem,ispunjavam zelje,da je upozorim,da je izgrdim,da pricam,pricam,pricam dok mi oci ne pobele:roll:,ali ne i drugi...Drugi sankcionisu greske,i nemaju vremena da razumeju..
Ne smatram da je detinjstvo kvalitetnije a ljubav veca ako joj dopustim da ostane budna uvece koliko zeli,ok nisi gladna ali vreme je rucku.Sedi sa nama,pojedi koliko zelis,vazno je da smo skupa i da razgovaramo(jednom kada sam joj to rekla zalepila me je svetski:ti si mi rekla da dok se jede ne prica se!)Ne demonstriram ja svoju moc nad svojim detetom niti se izivljavam,pobogu ja sam je rodila i volim je najvise,ali jednostavno sam misljenja:znam sta je dobro za nju,znam da se koreni svega sada formiraju,kad napuni deset bice kasno za ucenje redu,pa sad mislite sta god...


Slazem se,potpuno...:klap:
 
Ne bih volela da mislis da je samo tvoj odnos prema njoj iscrpljujuci..srazmerno godinama bice sve vise,ne brini.I ne bi trebala da brkas stvari...detinjstvo se ne sastoji iz njihove mogucnosti da rade sta god i kad god im padne na pamet...
Ok,ja sam rigidna majka.Neka bude tako.Posvecena sam svom detetu oniloko koliko obaveze i zivot dozvoljavaju.I mi smo mrvile po kuci,i sve rasturale pa vracale ali sve u svojoj fazi..
Sada kad ima sest i kad joj se skola blizi gde nece biti tolerantne mame,ili cak vaspitacice koje su blagonaklone ka "svojoj" deci,smatram da je vreme da usvoji opsta pravila ponasanja.Tako je na zalost...mora da se odraste...:(
Ja sam tu da je mazim,razumem,ispunjavam zelje,da je upozorim,da je izgrdim,da pricam,pricam,pricam dok mi oci ne pobele:roll:,ali ne i drugi...Drugi sankcionisu greske,i nemaju vremena da razumeju..
Ne smatram da je detinjstvo kvalitetnije a ljubav veca ako joj dopustim da ostane budna uvece koliko zeli,ok nisi gladna ali vreme je rucku.Sedi sa nama,pojedi koliko zelis,vazno je da smo skupa i da razgovaramo(jednom kada sam joj to rekla zalepila me je svetski:ti si mi rekla da dok se jede ne prica se!)Ne demonstriram ja svoju moc nad svojim detetom niti se izivljavam,pobogu ja sam je rodila i volim je najvise,ali jednostavno sam misljenja:znam sta je dobro za nju,znam da se koreni svega sada formiraju,kad napuni deset bice kasno za ucenje redu,pa sad mislite sta god...

:klap::klap:
Живот није бајка, и деца то морају да науче од најмлађег доба.
А није ни трагедија.
Термин ,,васпитавање'' ја бих увек заменила термином ,,оспособљавање'' за живот.
 
Mnogo ste ispisali, i ne mogu na sve da odgovaram... Samo nešto što mi baš bode oči
Izvini Majo, tebe sam najviše čitala, jer je tvoja tema, pa zato sam se na tvoje i uhvatila...

Kako može biti ok bacanje i lomljenje igračaka? Bez obzira na marke i koliko koštaju... Kod nas je bio jedan dečak, i slomio je Stefanovu omiljenu igračku, neku garažu za autiće; iz čistog hira... Zato što je kod kuće naučio da SVE može da uradi kad se njemu tako radi. To nije u redu. Eto, nije u redu ni prema meni ni prema mom detetu.

Da ide u krevet kad je vreme. Jeste, zato što ako se ne naspava, ujutro će plakati kad ga budem budila za vrtić. Tako će sutra kasniti u školu, pa još kasnije na posao... Možda i neće, 'ajde da ne preterujem, ali dovoljno je i to što već sutra neće moći da ustane i biće kenjkav i nervozan i propašće nam ceo dan. Opet hir, i kao zašto ga ne bih uveče pustila još malo. Zato što ujutro ne mogu da ga pustim još malo.

Ali zato:
Posvetim mu svaki trenutak svog slobodnog vremena za igru, veselu ili kreativnu... Meni je muka recimo kad dođe svekrva pa kaže, jao, vidi kako se oznojao, što skače toliko :roll: Ma, skačemo zajedno, uživamo, srećni smo... I takođe što se tiče igračaka, kod nas je stalno haos; juče smo izbrojali dvadeset autića i 'navijali' ih da se trkaju, bilo ih je po celoj sobi; znači najmanji je problem u haosu; a jeste problem u namernom bacanju (da se slome, kao - kupiće mi mama sutra drugi).
A kad im prestane zaniljiva, zašto bi morala da se razlupša, zašto nemože da stigne do nekog nesrećnijeg deteta, do školice ili da sačeka drugo dete???

Što se tiče 'pavlake'; i ja sam to jednom dopustila kad je on bio baš mali; pisala sam to ovde negde, ali tu je bila tačka. Bio mi je beskrajno smešan, simpatičan i kreativan :cool:
Ali stvarno dokle da ga puštaš da rade takve stvari?

U svakom slučaju, mislim da sam ja slično razmišljala pre godinu dana, i znam da ćeš i ti za godinu dana drugačije razmišljati ;)
 
Drage moje,rekla bih da imam najstarije dete,jer čitajući postove vidim da se uglavnom javljaju ženice sa malom decom...Pa shodno tome jedan prijateljski savet...Pazite se propusta i grešaka u vaspitanju sada,jer vam se sve to obije o glavu u pubertetu...
Savet je naravno iz ličnog iskustva,ne volim da pametujem bezveze...
 
Ја се само бојим да не скренемо опет у крајности: између бацања и ломљења играчака ''јер му се може'' и чувања играчака на орману да се ''не би трошиле'' - постоји средина, а верујем да смо сви ми овде ту негде, само зависно од тога чему дајемо приоритет.

Кад је дете у фази шарања по зиду наравно да не треба правити фрку ако једног дана затекнете његово ремек-дело на зиду дневне собе, али га треба упутити да се то не ради. А лепа је идеја дати му део зида где може слободно да шара (и ја сам га имала, али моја деца нису имала те фрескосликарске склоности, па није било потребе), а научити га да нигде другде не сме шарати.

Имала сам другарицу која је смела да се игра само са две дрндаве лутке, а имала је 19 лутака које су само стајале на орману и служиле за украс. Мама јој није давала да се игра њима да их ''не би покварила''.
А знам и децу која су уништавала буквално сваку играчку које се дотакну, било да је њихова или туђа... То је опет друга крајност.

Не верујем да се ико од нас поставља као родитељи у првом случају и да даје предност играчкама у односу на децу у дечију игру (па која је сврха играчака?), као што не верујем да има овде има родитеља које се не би забринули ако би приметили да је игра њиховог детета увек кварилачка и рушитељска и да дете не уме другачије да се игра играчком. (У крајњем случају уколико купимо детету скупу и квалитетну играчку која има едукативну намену - онда су џабе бачене паре ако га пустимо да је одмах уништи не користећи је за оно за шта је била намењена.)

Па ето, ја само опет да скренем пажњу да не мора све бити у једној или другој крајности....
 
Mislim da je gotivno kad tako velika deca imaju interesovanja za igračke a ne samo za računare i igrice pa i ako su malo destruktivni,bože moj... to je i onako prvi, primitivni oblik umetnosti : )))
Mislim da je ok.... ja sam posekla kosu svim svojim lutkama kad sam bila mala, al ne da bi uništavala lutke nego da bi im pravila frizure, meni je to imalo smisla onda... Sećam se jednom prepiskom sa hanibalkom - kuckala je da je kaznila dete što je roze flomasterom crtala tačkice po zidu... već je velika bila 5, 6 godinica... I onda smo zajedno nekako došle do toga da je njena mala neposredno pre toga imala boginje, da joj je hani mazala neku roze tečnost na boginjice a zid im je bio sav u boginjicama kako je ona tvrdila (španac, pretpostavljam) i ona mu je u stvari pomagala da ozdravi : )))

Zato kažem.... posmatramo život s različitih perspektiva oni i mi,,, Ja nešto verujem da bi 80% sranjca koje klinci naprave umeli i da objasne i da to objašnjenj ebude smisleno
 
Poslednja izmena:
И ја сам чим добијем лутку увек гледала као да је скинем и да јој сама ''сашијем'' одела, а о шишању да и не говорим. И моја деца исто тако.

Али реаговала бих ако би ''игра'' луткама изгледала тако што ће луткама кидати главе и удове и цепати хаљине.

Мислим, једно је када дете отвори прекуспи возић да ''види мале људе унутра'' (и тако одвали неки део), а друго је када тај скупи возић баца и намерно ломи, ето тако, јер му је допуштено...а родитељ то гледа са благонаклоношћу и не реагује...
 
Ne moguće da ne reaguje na to....
Ja opet kažem, stvarno vodim računa da se ne povredi i to mi je sad samo smisao zabrana i reči NE - lopta se baca, tanjir se ne baca, čaša se ne baca i generalno se ništa ne baca jer ne mogu baš uvek da je iskontrolišem i da vidim šta joj je palo pod ruku pa je generalno bolje da ne bacamo (razbacavati je drugo... valjda se razumemo) ali bacati ne - samo da se ne bi povredila nečim drugim... Ali opet helen znaš kako je tanka granica... Nekako ni to ne mogu da progutam kao takvo... Vidi ono što sam pisala da je mali Jovan dobio batine zbog bacanja igračaka... On je srećan zbog toga što mu je drugarica došla, vidno uzbuđen pokušavao da joj pokaže svaku svoju igračku i nađe neku za koju je ona zainteresovana da se igraju... al oni su u tom periodu energični, jednu uzmi pokaži, nema reakcije, baci, drugu uzmi, pokaži, baci... samo da je zainteresuje... Meni je on bio toliko sladak u tom trenutku i nikako nije zaslužio batine... Kad ga je ova izudarala po guzi drao se kao ne znam šta da mu je uradila... i ima smisla i ja bi se drala da me neko tako ponizi... zbog igračaka MOJIH : ((

... možda grešim... verovatno grešim ali za sve te njihove postupke ja vidim opravdanje i razlog - previše su mi ,,čisti" i naivni još uvek da bi bili pokvareni, bezobrazni, zli i nevaspitanji ko mi odrasli...
 
Сетих се сада баш пријатеља који су живели у мом комшилуку. Они су хтели да дете васпитавају буквално без икаквих ограничења...
Кад је имала две године њихов цео, али буквално цео стан је био ишаран воштаним бојама. ''Нећемо да спутавамо њену креативност''. Ок. Само, кад дођу код мене - дете дохвати оловку и крене да шара по мом зиду, мама не реагује али зашто бих ЈА морала да плаћам молере зато да њихово дете не бих спутала у креативности? Ја јој одзумем оловку - дете у хистерију!

Дођу у госте, ја још нисам имала децу па нисам имала играчке, али накупим јој нешто чиме би могла да се игра док мама и ја пијемо кафу. Мала се ухвати за кутију са накитом (златом и сребром), ја јој одузмем и кажем да то није за игру, али јој дам кутију са бижутеријом... Међутим, мала вришти и хоће баш злато... Мама каже:''Па дај јој, она то воли и код куће се игра са мојим златом, зашто да јој браним?''.... Богами, нисам дала.
После су се одселили и пар година касније седим са децом испред зграде а две старије двојчице ми показују једна златни медаљон, једна ланчић и кажу:''Па то смо прошле године нашле испод терасе Поповићевих (тих мојих пријатеља), знате шта је њихова ћерка све побацала кроз терасу?''
 

Back
Top