Krajem dvadesetog veka, međutim, situacija se značajno promenila. U nauci, homoseksualno ponašanje prestaje da se posmatra kao tabu i započinje intenzivno proučavanje raznovrsnosti seksualnih interakcija u životinjskim vrstama. Ogroman broj radova u vrhunskim naučnim časopisima (npr. Nature, Science, Trends in Ecology and Evolution, da pomenem samo neke) navode rezultate po kojima se različiti oblici kontakata između jedinki istog pola, a koje se mogu dovesti u vezu sa seksom, uočavaju u gotovo svakoj grupi životinja, uključujući sisare, ptice, gmizavce, vodozemce, ribe, insekte, mekušce, gliste i druge grupe. U homoseksualne interakcije ubrajaju se istopolna udvaranja i kopulatorna ponašanja u kratkom vremenskom periodu, kao i dugotrajne veze između partnera istog pola koje mogu podrazumevati različite kombinacije udvaranja, privlačenja, kopulacije i roditeljstva (brige o potomstvu).
...
Životinje su u tom smislu mnogo jednostavnije. Kod njih ne možemo definisati seksualnu orijentaciju jer nam one ne mogu reći svoje skrivene želje. Možemo samo zapaziti i istraživati šta rade, a rade mnoge seksualno zanimljive stvari. Eksperimenti na većem broju vrsta pokazali su da se kod životinja može utvrditi unutar-populaciona varijabilnost u seksualnoj preferenciji kada je jedinkama ponuđen izbor partnera oba pola. Na primer, kod jedne vrste vilinih konjica ustanovljena je veća preferencija mužjaka prema sopstvenom polu ukoliko su prethodno živeli u istopolnoj grupi. Ogrličasti pingvini formiraju dugotrajne muške parne veze u zarobljeništvu, dok će se neki mužjaci američkog muflona pariti sa ženkama samo ukoliko one usvoje neke elemente ponašanja karakteristične za mužjake. Varijabilnost seksualnog ponašanja unutar svake vrste je ogromna, zavisi od sredinskog konteksta i nasledne različitosti, isto kao kod ljudi. To je prirodno stanje stvari, sviđalo se to nekom ili ne.