Утицај хрватизама на српску популацију

[Harvat]

Pogledajte prilog 1776076

Hrvati su u 19. st. pisali češće Evropa nego Europa. Radi sustavnosti, a kad je bilo slobode, vratilo se na pisanje /u/, da bude u skladu s pravopisom sličnih naziva (eunuh, eustahijeva cijev, eufonija, euritmija, euro, Euklid, Euripid, eudajmonizam, ..)

 

[Carolus_Rex]

U srpskom definitivno ima kroatizama, u lingvistici se uzimaju kao primer dodatne konvergencije unutar iste dijalekatske grupe.

Pola od ovih primjera nisam niti znao da su kroatizmi.

 

[Carolus_Rex]

'Vazduhoplov', 'znakovito' i 'učinkovito' mi trenutno padaju na pamet. 'Vazduhoplov' je sklepano na hrvatsku foru, po ugledu na 'zrakoplov.' A 'znakovito' i 'učinkovito' su čisti kroatizmi. Ima ih još nekoliko koji su se primili zadnjih godina, ali nemerem ih se sade sjetiti.

Koja je izvorna srpska riječ za zrakoplov/avion? Čini mi se da ne postoji.

Jedina riječ za koju sam baš primjetio da je kroatizam, a koja se paradoksalno u RH danas ne koristi ali u Srbiji je standarda je bioskop. Dovoljno je za to pogledati stare plakate koje su korištene za najave nekog filma.

 

[pertowic]

Сведоци смо свеопште засићености хрватизмима медијског простора, како кабловске телевизије, тако и омиљеног нам форума, на ком се већина вести
пласира на том говорном стандарду. Пратим одређене серије на кабловској и пошто се репризирају по ко зна који пут, приметио сам како расте степен хрватизацијеиз године у годину.
Примећујете ли те утицаје у околини, код деце, родитеља, пријатеља, сарадника?
Примећујем то и на форуму, чак су и великосрби почели 'рабити' одређене хрватизме.
Имам и скриншатове таквих бласфемија али их не смем пласирати.

srbi se rvatizuju a rvati se englenizuju

sve u svemu gubi se jezik i identitet.

 

[Harvat]

O Slavonče! ti se vrlo varaš,
kojigod mi tako odgovaraš.
Vaši stari jesu knjigu znali,
srpski štili, a srpski pisali;


P.S.
Pre druge polovine XIX veka definotovno nije bilo hrvatskog nacionalnog osećaja kod katolika, ni u Slavoniji, a kamo li u Bosni. Relkovićev Satir je inače u hrvatskoj lektiri za srednje škole:

Pogledajte prilog 1776069
Pogledajte prilog 1776070

Odavno je poznato da to nema veze s hrvatskim identitetom, nego s regionalnim oprjekama u pojedinim hrvatskim krajevima. U 18. i početku 19. st. gdjegdje u Slavoniji je ezik nazivan "slavonskim", a to je štokavski,prema "horvatskom", a to je kajkavski. Zajednički je naziv bio za oba "ilirski.

To su općepoznate činjenice.
https://hrcak.srce.hr/file/305109
"Slovĕnski" i "hrvatski" kao zamjenjivi nazivi za jezik hrvatske književnosti


Radoslav Katičić
.....................................................
Pokazalo se tako da je naziv hrvatski za jezik i narod, kad se ne odnosi izravno na
hrvatsku političku vlast i njezinu zemlju (Hrvate, v Hrvateh), kada dakle nije pokrajin-
sko ime, samo zamjena za prvotni naziv slovenski. Do te pak zamjene dolazi češće u samoj kraljevini Hrvatskoj i u istarskim, dalmatinskim i neretvanskim predjelima u njezi-
nu neposrednu susjedstvu, a u krajevima koji su od nje udaljeni, ali ipak stoje pod utjecajem glagoljaške književne tradicije, dolazi do nje rjeđe.

Najkasnije dolazi do zamjenjivosti obaju naziva u kraljevini Slavoniji (Slovenski
orsag, Slovinje) jer je tamo slovinsko ime postalo pokrajinske), a zbog osobito tijesnih
veza s kraljevinom HrvaL<>kom našio se u neposrednoj opreci s imenom hrvatskim, koje
se stoga ondje dugo shvaćalo također samo kao pokrajinsko. Kako je ono ipak prodrlo u

O Slavonče! ti se vrlo varaš,
kojigod mi tako odgovaraš.
Vaši stari jesu knjigu znali,
srpski štili, a srpski pisali;


P.S.
Pre druge polovine XIX veka definotovno nije bilo hrvatskog nacionalnog osećaja kod katolika, ni u Slavoniji, a kamo li u Bosni. Relkovićev Satir je inače u hrvatskoj lektiri za srednje škole:

Pogledajte prilog 1776069
Pogledajte prilog 1776070

"Slavonski" je u oprjeci prema "horvatskom", a ne prema hrvatskom.
I to zbog političke povijesti, a ne nacionalne pripadnosti.

https://hrcak.srce.hr/207675
"Slovĕnski" i "hrvatski" kao zamjenjivi nazivi za jezik hrvatske književnosti


Pokazalo se tako da je naziv hrvatski za jezik i narod, kad se ne odnosi izravno na
hrvatsku političku vlast i njezinu zemlju (Hrvate, v Hrvateh), kada dakle nije pokrajin-
sko ime, samo zamjena za prvotni naziv slovĕnski. Do te pak zamjene dolazi češće u samoj kraljevini Hrvatskoj i u istarskim, dalmatinskim i neretvanskim predjelima u njezi-
nu neposrednu susjedstvu, a u krajevima koji su od nje udaljeni, ali ipak stoje pod utjecajem glagoljaške književne tradicije, dolazi do nje rjeđe.

Najkasnije dolazi do zamjenjivosti obaju naziva u kraljevini Slavoniji (Slovenski
orsag, Slovinje) jer je tamo slovinsko ime postalo pokrajinske), a zbog osobito tijesnih
veza s kraljevinom Hrvatskom našlo se u neposrednoj opreci s imenom hrvatskim, koje se stoga ondje dugo shvaćalo također samo kao pokrajinsko. Kako je ono ipak prodrlo u zapadnu, kajkavsku Slavoniju, i tamo onda potpuno prevladalo, dokumentirano je prikazao naš svcčar. 53 Za istočnu, štokavsku Slavoniju, onu koja se i danas tako zove, vrijedila je pokrajinska polarizacija naziva hrvatski i slavonski (ne slovĕnski!) do polovice 19. stoljeća. U Dalmaciji, naprotiv, naziv slovinski nikada nije imao pokrajinskoga značenja, pa nije stajao u oštroj opreci s nazivom hrvatski. No i mlađi naziv jezika slavonski nije imao samo pokrajinsko značenje. Prema podatku do kojega je svojim istraživanjem došao kolega Milan Moguš, a meni ga je 7. 11. 1988. priopćio i
ljubezno stavio na raspolaganje, na čemu mu ovdje srdračno zahvaljujem, pisao je;
Brođanin Marijan Jajić u predgovoru svoje knjige: Tome od Kempah, kanonika
redovnog, Od naslidovanja Isukrstova knjige četiri, za veću korist duhovnu bogojubnih
dušah u slavonski jezik privedene. U Budimu slovima Mudroučne skupštine pritištene
godine 1833. O tom svojem prijevodu Kempenčeva djela ovo: Što se paka moga ovoga posla tiče, ispovidam da nisam ja ba.ii prvi kojino sam se privoda šlavonskoga prifatio.
Godine 1641. (dakle prije dvi stotine godihan) u Rimu je veće ovo dilce P. P. Barthol
Kassia, misnik Družbe Isusove, Dalmatinac, pošlavončio, iz kojegano po prijatelju
dobivena ja sam ovi privod s većom stranom obrađivao.

Jajić se tu očito oslanja na naslov Kašićeva prijevoda: Tome od Kempisa, kanonika regulara od reda s. Augustina, Pismo od nasledovanja gospodina našega Jezusa duhovno i prizamjerno. Slovinski ga upisa Bartolomeo Kašić Dalmatin, pop bogoslovac od Družbe Jezusove. U Rimu 1641. Etimološka veza između naziva slovinski i slavonski nije se dakle izgubiia ni u semantici toga drugoga, mladeg i inojezično posredovanog oblika s pretežito regionalnom konotacijom.

Glede "srnski štili" itd. u jednom Relkovićevu dvostihu, radi se o ćirilici za koju su Hrvai ponakd rabili srpsko ime, kao nešto drugotno. Tričarija davno obrađena, i nema nikakve samoidentifikacije.

U Satiru M. A. Relkovića (1732.—1798.) Slavonac se suprotstavlja
zamisli da bi djeca trebala ići u školu i ondje učiti čitati i pisati latinicu
(usp. Jer Slavonac ne da svoje dice da se idu učiti A. B. C.). Satir mu uzvraća da čitanje i pisanje nije nepotrebna novotarija jer da Slavončevi
stari »iesu knygu znali / serbsky shtili a serbski pisali« (Relkovich:
1762: 9). Relković time kroz Satira kazuje ono što su istraživanja poslije potvrdila: da je ćirilica nekoć bila proširena i u Slavoniji. Međutim, neki pojedinci još i danas (usp. ovdje podrubnicu br. 54 na str. 165.) prikazuju da je tim riječima Relković svoj jezik nazvao srpskim. Koliko je ta konstrukcija kriva, razvidno je i kad se uzme u obzir da Relković u svojoj slovnici ( 1, 1767.) upozorava na postojanje raznovrsnih naziva
za ćirilicu kazujući kako su to

»Ilirička stara slova, koja jedni bukvicom zovu poradi slova
bukve, drugi glagoljicom poradi glagolje, treći jerolimitanskima
zašto su od njega izišla, a niki srbskima slovi nazivaju, kako su
gdi od naroda iliričkih prozvana« [...]. (Vončina 1988: 97—98,
893).

 

[Slavan]

Hrvati su u 19. st. pisali češće Evropa nego Europa. Radi sustavnosti, a kad je bilo slobode, vratilo se na pisanje /u/, da bude u skladu s pravopisom sličnih naziva (eunuh, eustahijeva cijev, eufonija, euritmija, euro, Euklid, Euripid, eudajmonizam, ..)

Као и у XX веку, до деведестих. У неслободи сте били независни, сада сте неовисни.
Беспућа језичке збиљности.
Толико о доследности.

 

[Harvat]

Inače, to što imate toliko šulekizama, zahvalite Đorđu Popoviću i njegovu "Srpsko- nemačkom rečniku", 1886., koji je doslovno prepisao Šuleka, bar solidan dio i jedva dodao što svoje.

 

[Mej bregami]

Hajde da nam Vi što tako fino razumete objasnite/prevedete šta ovde piše, i ako može objašnjenje kako je ovakav mikrodijalekt nastao bilo iz čakavskog, bilo iz ma kog kajkavskog, s tim da se slovenački govori naravno ne podrazumevaju pod kajkavskim.

Pogledajte prilog 1776079

Govori o nekoj skupini koja se maskirala i išla na natjecanja, osvajala nagrade.
Kako ih je takve milicija znala privesti ujutro i dovoditi doma.
Kako je jednom najgore bilo nositi cilindar jer nije mogao takav uči u auto.....

 

[colonel kurtz]

prva strana 4 teme o hrvatskoj

o bosni necu vise ni da je spominjem

prsli botovi ne znaju vise kako da spoje premise

 

[Carolus_Rex]

Srba je više od Hrvata tek unazad 150 godina. Vuk kao reformator srpskog književnog jezika je otvoreno pisao da preuzima iz hrvatskih rječnika i knjiga.
Tek 1867. Srbi prihvaćaju danasnji standard, prije toga srpski književni danasnji Srbi više ne razumiju.
Ono što je Vuk objavio kao srpske pjesme i poslovice je zapravo skupio po hrvatskim krajevima što je i napisao, a kasnije samo prikeljio srpsko ime na to.
Pogledajte prilog 1775537

Ovo ima smisla. Dovoljno je pogledati današnji srpski koji za razliku od hrvatskog puna posuđenih riječi. Kažu fudbal umjesto nogometa koji je u biti pravilan naziv ili nazivi njihovih mjeseci su isto preuzeli od stranaca.

 

[Mej bregami]

O Slavonče! ti se vrlo varaš,
kojigod mi tako odgovaraš.
Vaši stari jesu knjigu znali,
srpski štili, a srpski pisali;


P.S.
Pre druge polovine XIX veka definotovno nije bilo hrvatskog nacionalnog osećaja kod katolika, ni u Slavoniji, a kamo li u Bosni. Relkovićev Satir je inače u hrvatskoj lektiri za srednje škole:

Pogledajte prilog 1776069
Pogledajte prilog 1776070

Ruga se pravoslavnima koji nisu htjeli škole. To je vrijeme kada monarhija pokušavao Srbe uključiti u školstvo po hrvatskom programu jer Srbi nisu imali nikakav pa je došlo do žestokog otpora Srba da ih se pokušava pohrvatiti.

 

[Mej bregami]

Ma stvarno? Otkud onda ovoliki srpski grbovi u Fojničkom grbovniku koji inače nisu sastavljali pravoslavni nego baš katolici:

Pogledajte prilog 1776071

Srpski?

 

[Mej bregami]

Crkvenoslovenski, slovenosrpski, Vukov narodni.. To je bogatstvo kulture jednog naroda, kad tokom istorije koristi tri jezika, za razliku od onih koji koriste manje od toga.
Crkvenoslovenski je još živ u molitvama "Otče naš", "Bogorodice Djevo, radujsja blagodatnaja Marije", "Vjeruju", i sl.

Isto tako, upotreba dva pisma, potpuno ravnopravna.

Trebali ste nastaviti koristiti te jezike a ne se uhvatiti Hrvata ko pijan plota.

 

[Harvat]

Ruga se pravoslavnima koji nisu htjeli škole. To je vrijeme kada monarhija pokušavao Srbe uključiti u školstvo po hrvatskom programu jer Srbi nisu imali nikakav pa je došlo do žestokog otpora Srba da ih se pokušava pohrvatiti.

Ne. To je za Slavonce, katolike koji su prije pisali i ćirilicom.
https://hrcak.srce.hr/file/204362


TRAGOM HRVATSKE ĆIRILIČNE BAŠTINE
U SLAVONIJI

 

[Harvat]

https://hrcak.srce.hr/file/305159

. Rijetki su Srbi koji bi to uvidjeli, ako ih uopće ima, kao što je Oskar
Davičo kad je rekao:

To sve ne znači da ne uviđam koliko je profesor Vince u pravu kad govori o
postojanju posebnog hrvatskog književnog jezika, koji je temeljen na narodnom
a ne na crkvenom jeziku. Moglo bi se reći da su Srbi - Vukovci, pre prišli hrvatskoj jezičkoj tradiciji, nego li obratno, kako se još uvek, tu i tamo, tvrdi i misli.

 

[Casual Observer]

Srpski?

Raška “nije bila” srpska država? A i ona ocila, valjda su ipak mislili ma Bizant?

 

[Casual Observer]

Ne. To je za Slavonce, katolike koji su prije pisali i ćirilicom.
https://hrcak.srce.hr/file/204362


TRAGOM HRVATSKE ĆIRILIČNE BAŠTINE
U SLAVONIJI

 

[aleksije radicevic]

Trebali ste nastaviti koristiti te jezike a ne se uhvatiti Hrvata ko pijan plota.

O kakvom vaćanju Hrvata pričaš, istovremeno dok se ti vataš nas, sugerišući nam šta je trebalo da radimo?!!

 

[Casual Observer]

Trebali ste nastaviti koristiti te jezike a ne se uhvatiti Hrvata ko pijan plota.

Ko se KOGA uhvatio? Tvrdiš da su eto zli Srbi “ukrali jezik” Zagorja? Ili možda Prigorja?

 

[Sizif]

Evo da bacim malo svetlosti na razne budalaštine ovde napisane. Tekst je AI generisan ali nemam nekih značajnih zamerki.

Praslovenski jezik (ili proto-slavenski) je zajednički jezik svih Slovena pre nego što su se podelili na današnje narode i jezike. On se govorio otprilike između 5. i 9. veka nove ere, a smatra se da je nastao iz praindoevropskog jezika, odakle potiču skoro svi evropski jezici (osim recimo finskog, estonskog, mađarskog i baskijskog).

Poreklo i razvoj

Praindoevropski → od njega su nastali germanski, romanski, keltski, grčki, indoiranski… i jedan ogranak – balto-slovenski.

Iz balto-slovenskog se oko 1500–2000 godina pre nove ere izdvojio praslovenski.

U ranom srednjem veku, Sloveni su ga govorili na ogromnom prostoru – od Baltičkog mora pa sve do Balkana i Crnog mora.

Osobine jezika

Bogata deklinacija: imenice su imale 7 padeža, slično kao današnji slovenski jezici, ali sa još složenijim oblicima.

Dual (dvojina): osim jednine i množine, imao je posebne oblike za "dvoje". Tragovi dvojine postoje još u slovenačkom i delom u lužičkosrpskom.

Glagoli su imali veoma razvijen sistem vremena i aspekata.

Akcenatski sistem bio je komplikovan, sa dugim i kratkim slogovima, naglaskom i tonskim razlikama (od toga su ostale različite akcenatske tradicije u slovenskim jezicima).

Podela Slovena

Kad su se Sloveni širili po Evropi (seobe u 6–7. veku), praslovenski je počeo da se cepa na:

1. Zapadnoslovenski jezici – poljski, češki, slovački, lužičkosrpski.

2. Istočnoslovenski jezici – ruski, ukrajinski, beloruski.

3. Južnoslovenski jezici – srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski, slovenački, makedonski, bugarski.

Pismenost

Praslovenski sam po sebi nije imao pismo.

Tek u 9. veku, Ćirilo i Metodije su stvorili glagoljicu, a ubrzo potom nastala je i ćirilica – oba pisma su nastala upravo da se zabeleži tadašnji (staro)slovenski jezik, blizak praslovenskom.

Dakle, BHS jezik je nastao iz praslovenskog/protoslovenskog, i svako svojatanje praslovenskog od strane forumske balkanske boranije unapred je osuđeno na podsmeh.

 

[aleksije radicevic]

ti imas fix ideju da te neko stalno napada a to se zove fascinacija pojedinca iz copora

tvoj alfa ti kaze svako kad tebe napadne je poture ili ustasa i ti oma zalajes da pokazes svoje sekutice kako umeju da grickaju

Je li istina ono što kaže slavni vladika? "Niko krupno ka Turčin ne laže"?

 

[colonel kurtz]

Je li istina ono što kaže slavni vladika? "Niko krupno ka Turčin ne laže"?

ponavljas se malac
smisli nesto konstruktivnije tipa alaj bege gori ti slama, ili tako nesto da vidimo kako cami u toj potkozarskoj pripizdini malo mozga

 

[Slavan]

Inače, to što imate toliko šulekizama, zahvalite Đorđu Popoviću i njegovu "Srpsko- nemačkom rečniku", 1886., koji je doslovno prepisao Šuleka, bar solidan dio i jedva dodao što svoje.
Pogledajte prilog 1776174

Захвалио се Шулек Николи Беговићу (Народне пјесме крајишких Срба, Српске бесједе), а послужио се и делима Вука Маринковића, затим и Јосифа Панчића (за "Југославенски именик биља") итд.

Prilikom stvaranja svojih leksikografskih djela i prilagođavanja istih hrvatskom jeziku Šulek je neke riječi preuzimao od drugih autora ili drugih slavenskih jezika.

 

[Mej bregami]

Ne. To je za Slavonce, katolike koji su prije pisali i ćirilicom.
https://hrcak.srce.hr/file/204362


TRAGOM HRVATSKE ĆIRILIČNE BAŠTINE
U SLAVONIJI

To je bilo pod Turcima jer je vecina Slavonije spadala pod franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu koja je jedina imala dopuštenje sultana da se brine o katolicima na području Bosne, Dalmacije i Slavonije pod turskom vlašću.
Oni su često koristili varijantu ćirilice koju su zvali hrvatsko pismo ili danas poznato i kao bosančica. Ipak glavno pismo je bila latinica.

Relković u Satiru piše o u njegovo vrijeme aktualnom stanju u Slavoniji, gdje kritizira pojave kod raznih slojeva stanovništva.

 

[C0NSIGLIERI]

Ne uzrujavaj se, Srbi jednostavno nisu imali književnost izvan prepisivanja crkvenih knjiga na crkvenoslavenskom.
Propustili su čitave epohe europskog prosvjećenja.
Dok su u Hrvatskoj tiskani romani i rječnici, prijevodi Svetog pisma na hrvatske dijalekte, znanstveni radovi, Srbi nisu znali da postoje.

Naprotiv, ne zelim se suprostavljati logici.
Eto vi knjizevnici niste imali ustav pre skoro pa 200 godina; ali kazes imali ste knjizevna dela; pa onda daj nesto iz ranih 1800ih da usporedimo sa Srpskim Ustavom iz 1835
Sve je moguce, i mene zanima tema, procitamo orginale i vidimo jel nam treba prevodilac.