Утицај хрватизама на српску популацију

Nista mi nisi rekao konkretno.
Opet se vracamo na isto gde ti ponavljas tezu kako su Srbi jedini primer gde brojcano veci narod preuzima jezik od manjeg, i to koji je isto u robovskom ili recimo potlacenom polozaju.

Ako uzmemo u obzir da Srbi i Hrvati imaju slican prirastaj kroz godine, Srbi zive pod Osmanlijama i decu odvode u Janicare, kasnije ginu u vecem broju kroz ratove; opet imamo veliku razliku u broju (uzmimo za primer period zajednicke drzave i znamo da se Hrvati nisu izjasnjavali vise kao Jugosloveni od Srba; imamo sledece brojke).

Pogledajte prilog 1775546

Ja za takav primer ne znam da postoji u svetu i to sto pises jednostavno nema logike na osnovu iznesenog ovde.
Po popisima 1910. je bilo ukupno oko 4,5 milijuna Srba i oko 3 milijuna Hrvata. Dovoljno je da pogledaš kako su Srbi pisali još u 19.st. i kako Hrvati u 14.st. da vidiš da današnji srpski nema veze sa Srbima od ranije i da je identičan hrvatskom.
 
zato se ovaj potonji u histeriji i hvata
Видиш до чега доводи непознавање сопственог језика?
ПоДоњи је израз за нешто што је наслагано једно на друго и оно што си прво ставио је поДоње, на дну.
Ако водиш евиденцију при слагању поДоњи никако не може бити поСледњи, већ напротив први.
Само у случају разградње сложеног поДоњи може бити поСледњи и тај израз би се могао користити за људе само у случају
да су неживи наслагани једни на друге.
 
Poslednja izmena:
Po popisima 1910. je bilo ukupno oko 4,5 milijuna Srba i oko 3 milijuna Hrvata. Dovoljno je da pogledaš kako su Srbi pisali još u 19.st. i kako Hrvati u 14.st. da vidiš da današnji srpski nema veze sa Srbima od ranije i da je identičan hrvatskom.
Могао си нам за пример поставити ону песму на глагољици са преводом из двадесетог столећа као увид у те тврдње.
Па што не помогоште оном јадном Талијану да се не мучи при записивању песме избеглих Срба из Смедерева?
Толико се јадан намучио а могао се обратити било којем хрватском фратру да му то запише.

Orauias natgradum smereuo nit core
nichiasce snime gouorithi nego Jamco
goiuoda gouorasce istmize molimtise
orle sidi maolonisce dastobogme
progouoru bigomte bratta zimaiu
pogi dosmederesche dasmole slauono
mo despostu damosposti istamice
smederesche Jacomi bopomoste
Jslaui dispot pusti Jsmederesche
tamice Jatechui napitati seruene
creucze turesche bellocatela vitesco
cha.

Реч је о најстаријој записаној српској народној песми. Записао ју је Рођери де Пачијенца у градићу Ђоја дел Коле, који се налази између Барија и Таранта, 1. јуна 1492. године, и она гласи овако:


“Орао се вијаше над градом Смедеревом.
Ниткоре не ћаше с њиме говорити,
Него Јанко војвода говораше из тамнице:
”Молим ти се, орле, сиди мало ниже
(Сиди мало ниже) да с тобоме проговору.
Богом те брата јимају, пођи до смедеревске господе
Да с’ моле славному деспоту да м’ отпусти
(Да м’ отпусти) из тамнице смедеревске.
И ако ми Бог поможе и славни деспот пусти
из тамнице смедеревске,
Ја те ћу напитати чрвене крвце турешке,
Белога тела витешкога.”


Ево ти примера српског језика са краја петнаестог века.
Хајде ти сада дај те хрватске записе из четрнаестог.
 
Видиш до чега доводи непознавање сопственог језика?
ПоДоњи је израз за нешто што је наслагано једно на друго и оно што си прво ставио је поДоње, на дну.
Ако водиш евиденцију при слагању поДоњи никако не може бити поСледњи, већ напротив први.
Само у случају разградње сложеног поДоњи може бити поСледњи и тај израз би се могао користити за људе, само у случају
да су неживи наслагани једни на друге.
Kad se skladištar uhvati objašnjavanja jezika pa izokreče napisano i vodi monolog o izokrenutoj riječi.
 
Могао си нам за пример поставити ону песму на глагољици са преводом из двадесетог столећа као увид у те тврдње.
Па што не помогоште оном јадном Талијану да се не мучи при записивању песме избеглих Срба из Смедерева?
Толико се јадан намучио а могао се обратити било којем хрватском фратру да му то запише.

Orauias natgradum smereuo nit core
nichiasce snime gouorithi nego Jamco
goiuoda gouorasce istmize molimtise
orle sidi maolonisce dastobogme
progouoru bigomte bratta zimaiu
pogi dosmederesche dasmole slauono
mo despostu damosposti istamice
smederesche Jacomi bopomoste
Jslaui dispot pusti Jsmederesche
tamice Jatechui napitati seruene
creucze turesche bellocatela vitesco
cha.

Реч је о најстаријој записаној српској народној песми. Записао ју је Рођери де Пачијенца у градићу Ђоја дел Коле, који се налази између Барија и Таранта, 1. јуна 1492. године, и она гласи овако:


“Орао се вијаше над градом Смедеревом.
Ниткоре не ћаше с њиме говорити,
Него Јанко војвода говораше из тамнице:
”Молим ти се, орле, сиди мало ниже
(Сиди мало ниже) да с тобоме проговору.
Богом те брата јимају, пођи до смедеревске господе
Да с’ моле славному деспоту да м’ отпусти
(Да м’ отпусти) из тамнице смедеревске.
И ако ми Бог поможе и славни деспот пусти
из тамнице смедеревске,
Ја те ћу напитати чрвене крвце турешке,
Белога тела витешкога.”


Ево ти примера српског језика са краја петнаестог века.
Хајде ти сада дај те хрватске записе из четрнаестог.
Iz Pariškog codeksa pisanog 1380.
Jer je bio bogato ukraden draguljima korišten prilikom krunidbe francuskih kraljeva da se na njemu zakunu.

Narodna božična pjesma vjerojatno iz sjeverozapadne Hrvatske.

Proslavimo Otca Boga

Proslavimo Otca Boga
ki nam posla Sina svoga!

Svojim sinom nas poljubi
da nas grješnih ne pogubi

Ne more nam veće dati,
svega Sina nam poslati.

Zato, bratja, Bogu pojmo
i s veseljem pred njim stojmo!

Razumijmo dobro o sem,
Sin Otcu je takmen u vsem.

S Svetim Duhom Bog jedini,
ki vse more i vse čini.

Bog Otac, ki vse izvodi,
pres počela Sina rodi.

Zato bolje primi, brate,
uplti se sam Sin za to.

Sega već mi ne ostavi
ako želiš priti k slavi!

Bog jest Isus, človek pravi,
tu se rječju djaval davi.

Vemo da je Božić danas,
kada se Isus rodi za nas.

Marija ga rodi Djeva
da smo prosti Božja gnjeva.

Vsem nam bude vele drago
pride Isus naše blago.

I Mariji pojmo zato,
ka nam rodi rajsko zlato!

Ako praviš: "Na čto pride?",
da se spase, s nebes pride.

V Adame se vsi padosmo,
Isusom se podvigosmo.
 
Nebi ti znao reci; to ostavljam nekom ko se bavi knjizevnoscu ili jezikom; samo da se osvrnem na prvu recenicu da ne vidim neku bitnu povezanost Dalmatinaca i Slavonaca, a i onih Zagoraca sto vise zvuce kao Slovenci naspram Srba iz tih delova, Vojvodine, Zapadne Srbije, CG i RS. Izuzetak je juzna Srbija koja je pandan Zagorcima, samo na drugu stranu “razumljivi”.
Znaci uticaji Slovenije i Makedonije.

Sama cinjenica da meni i tebi ne treba prevodioc (ili ti prevodilac) je dovoljna kao dokaz da je u pitanju isti jezik.
Kad se govori lokalnim govorima, SZ Nijemci imaju više sličnosti u komunikaciji s Nizozemcima nego drugim Nijemcima. No, prihvaćajući njemački književi jezik, oni su Nijemci u značenju kakvoga ga koristimo, a ne Nizozemci.

Ili na drugi način- korzikanski pripada italskoj jezičnoj zajednici. No Korzikanci su dosta brzo prihvatili francuski i oni su Francuzi, dok Talijane ne doživljavaju.

Komunikacija na lokalnom tipu govora je samo jedna od više funkcija identiteta. A da se ne ide u to da je i današnja podjela na narječja i dijalekte zastarjela i treba ju mijenjati:

http://nisam-lingvist.blogspot.com/2015/12/silic-zbunjujuci-razgovor.html

Silić: zbunjujući razgovor​

 
Šta mislite da uvedemo katedru za srpki jezik u Zagrebu, i katedru za hrvatski u Beogradu, da najzad dobijemo školovan kadar koji razum(ij)e oba jezika?

Bilo bi to sjajno, evo za sve na ovoj temilici jedan morski pozdrav iz Lijepe Naše.

Da sam završio neke škole sad bih znao šta pričaju ovi Dalmatinci, sad mogu samo da se smeškam i da klimam glavom ("glOvom", kako oni kažu, kao naši Mačvani)
U Zagrebu postoji katedra za srpski jezik i književnost.
 
Iz Pariškog codeksa pisanog 1380.
Jer je bio bogato ukraden draguljima korišten prilikom krunidbe francuskih kraljeva da se na njemu zakunu.

Narodna božična pjesma vjerojatno iz sjeverozapadne Hrvatske.

Proslavimo Otca Boga

Proslavimo Otca Boga
ki nam posla Sina svoga!

Svojim sinom nas poljubi
da nas grješnih ne pogubi

Ne more nam veće dati,
svega Sina nam poslati.

Zato, bratja, Bogu pojmo
i s veseljem pred njim stojmo!

Razumijmo dobro o sem,
Sin Otcu je takmen u vsem.

S Svetim Duhom Bog jedini,
ki vse more i vse čini.

Bog Otac, ki vse izvodi,
pres počela Sina rodi.

Zato bolje primi, brate,
uplti se sam Sin za to.

Sega već mi ne ostavi
ako želiš priti k slavi!

Bog jest Isus, človek pravi,
tu se rječju djaval davi.

Vemo da je Božić danas,
kada se Isus rodi za nas.

Marija ga rodi Djeva
da smo prosti Božja gnjeva.

Vsem nam bude vele drago
pride Isus naše blago.

I Mariji pojmo zato,
ka nam rodi rajsko zlato!

Ako praviš: "Na čto pride?",
da se spase, s nebes pride.

V Adame se vsi padosmo,
Isusom se podvigosmo.
Из 1380-е са све квачицама на Ч, Ћ, Ж и Ш?
 
Могао си нам за пример поставити ону песму на глагољици са преводом из двадесетог столећа као увид у те тврдње.
Па што не помогоште оном јадном Талијану да се не мучи при записивању песме избеглих Срба из Смедерева?
Толико се јадан намучио а могао се обратити било којем хрватском фратру да му то запише.

Orauias natgradum smereuo nit core
nichiasce snime gouorithi nego Jamco
goiuoda gouorasce istmize molimtise
orle sidi maolonisce dastobogme
progouoru bigomte bratta zimaiu
pogi dosmederesche dasmole slauono
mo despostu damosposti istamice
smederesche Jacomi bopomoste
Jslaui dispot pusti Jsmederesche
tamice Jatechui napitati seruene
creucze turesche bellocatela vitesco
cha.

Реч је о најстаријој записаној српској народној песми. Записао ју је Рођери де Пачијенца у градићу Ђоја дел Коле, који се налази између Барија и Таранта, 1. јуна 1492. године, и она гласи овако:


“Орао се вијаше над градом Смедеревом.
Ниткоре не ћаше с њиме говорити,
Него Јанко војвода говораше из тамнице:
”Молим ти се, орле, сиди мало ниже
(Сиди мало ниже) да с тобоме проговору.
Богом те брата јимају, пођи до смедеревске господе
Да с’ моле славному деспоту да м’ отпусти
(Да м’ отпусти) из тамнице смедеревске.
И ако ми Бог поможе и славни деспот пусти
из тамнице смедеревске,
Ја те ћу напитати чрвене крвце турешке,
Белога тела витешкога.”


Ево ти примера српског језика са краја петнаестог века.
Хајде ти сада дај те хрватске записе из четрнаестог.
To se drži primjerom hrvatskoga jezika, taj dio iz Erlangenskoga zbornika.
To, i ostalo, nema smisla jer pišeš doista svašta.
 
To se drži primjerom hrvatskoga jezika, taj dio iz Erlangenskoga zbornika.
To, i ostalo, nema smisla jer pišeš doista svašta.
Наравно, нисам ни сумњао а ускоро ћете додати и још један дијалект, торлачки.
Заиста? Као на пример да су околност и прилика синоними само у множини.
 
Ovaj slijed nema smisla. Navedite neke primjere iz naslova, a ne naklapanja o besmislenoj temi da je netko nekomu uzeo jezik jer to su gluposti, a o identitetu jezika po n-ti puta vide Kapovića koji itekako vrijedi, no nemate iteresa da ga odgledate:

Ти си изгледа промашио тему. Обрати пажњу на наслов.
Биће да је за све крив Крстан који је започео лудорију о хрватском језику а који се нигде у мом уводном упису не помиње.
 
Srba je više od Hrvata tek unazad 150 godina. Vuk kao reformator srpskog književnog jezika je otvoreno pisao da preuzima iz hrvatskih rječnika i knjiga.
Tek 1867. Srbi prihvaćaju danasnji standard, prije toga srpski književni danasnji Srbi više ne razumiju.
Ono što je Vuk objavio kao srpske pjesme i poslovice je zapravo skupio po hrvatskim krajevima što je i napisao, a kasnije samo prikeljio srpsko ime na to.
Pogledajte prilog 1775537
Jest preuzimao, ali premalo.

Taj sam mit odavno razbio i nema smisla što ga ponavljaš samo da Srbe podyebavaš.
 
Ти си изгледа промашио тему. Обрати пажњу на наслов.
Биће да је за све крив Крстан који је започео лудорију о хрватском језику а који се нигде у мом уводном упису не помиње.
Nisam ja promašiio temu, nego ti i ostali.

Imate taj naslov i pišite o njemu, a ne o dosadnoj etnogenezi i nekim rubnim riječima, nego navedite te riječi o kojima govori naslov.

Skretanje s teme.
 

Back
Top