Утицај хрватизама на српску популацију

[Mej bregami]

Jest preuzimao, ali premalo.

Taj sam mit odavno razbio i nema smisla što ga ponavljaš samo da Srbe podyebavaš.

Uzimao je dosta jer on sam je govorio neki crnogorski dijalekat i ovakav književni je njemu bio stran.
Zato je se ravnao ili je usmjeravan od Kopitara da se ravna po hrvatskim rječnicima.
Uzimao je riječi koje su mu bile poznate ili iste kao u srpskom, dodavao one kojih nije bilo u tim rječnicima Srbi koristili.
Prije toga njegov najveći domet je po njegovim riječima bilo zapisivanje na sudu čudnih i zanimljivih riječi koje je čuo.
Kako izgleda rječnik je vidio prvi put s 30 godina.

 

[Пилипенда]

Iz Pariškog codeksa pisanog 1380.
Jer je bio bogato ukraden draguljima korišten prilikom krunidbe francuskih kraljeva da se na njemu zakunu.

Narodna božična pjesma vjerojatno iz sjeverozapadne Hrvatske.

Proslavimo Otca Boga

Proslavimo Otca Boga
ki nam posla Sina svoga!

Svojim sinom nas poljubi
da nas grješnih ne pogubi

Ne more nam veće dati,
svega Sina nam poslati.

Zato, bratja, Bogu pojmo
i s veseljem pred njim stojmo!

Razumijmo dobro o sem,
Sin Otcu je takmen u vsem.

S Svetim Duhom Bog jedini,
ki vse more i vse čini.

Bog Otac, ki vse izvodi,
pres počela Sina rodi.

Zato bolje primi, brate,
uplti se sam Sin za to.

Sega već mi ne ostavi
ako želiš priti k slavi!

Bog jest Isus, človek pravi,
tu se rječju djaval davi.

Vemo da je Božić danas,
kada se Isus rodi za nas.

Marija ga rodi Djeva
da smo prosti Božja gnjeva.

Vsem nam bude vele drago
pride Isus naše blago.

I Mariji pojmo zato,
ka nam rodi rajsko zlato!

Ako praviš: "Na čto pride?",
da se spase, s nebes pride.

V Adame se vsi padosmo,
Isusom se podvigosmo.

 

[Пилипенда]

Komunikacija na lokalnom tipu govora je samo jedna od više funkcija identiteta. A da se ne ide u to da je i današnja podjela na narječja i dijalekte zastarjela i treba ju mijenjati:

http://nisam-lingvist.blogspot.com/2015/12/silic-zbunjujuci-razgovor.html

Silić: zbunjujući razgovor​

 

[Mej bregami]

"Ukrašen", ali i ukraden ide uz taj codex jer je za vrijeme francuske revolucije codex opljačkan od dragulja na koricama.

 

[psmaniac]

Potonji od potom, zadnje nabrojano, spomenuto.

поТом или поЊему или нечему. Има смисла.
Оно сам се ја мало шегачио са Србином који користи тај хрватизам, иако је потом и српска реч израз потоњи није у употреби код Срба.

 

[psmaniac]

Uzimao je dosta jer on sam je govorio neki crnogorski dijalekat i ovakav književni je njemu bio stran.
Zato je se ravnao ili je usmjeravan od Kopitara da se ravna po hrvatskim rječnicima.
Uzimao je riječi koje su mu bile poznate ili iste kao u srpskom, dodavao one kojih nije bilo u tim rječnicima Srbi koristili.
Prije toga njegov najveći domet je po njegovim riječima bilo zapisivanje na sudu čudnih i zanimljivih riječi koje je čuo.
Kako izgleda rječnik je vidio prvi put s 30 godina.

Па како Срби испеваше онолику епику без речника, неписмени, хрватским језиком?

 

[Mej bregami]

Па како Срби испеваше онолику епику без речника, неписмени, хрватским језиком?

Nikako, većina te srpske epike je iz 19.st.

 

[Mej bregami]

Pogledajte prilog 1775622

Od 1867. i srpskog uvođenja sadasnjeg standarda su jako slični, prije toga srpski je bio sličniji bugarskom. Jako puno turcizama i rusizama.

 

[psmaniac]

Nikako, većina te srpske epike je iz 19.st.

Па ђе је Филип покупио сву ту српску историју? У Хрватској?
Читао није сигурно.

 

[king kong]

priznajem samo novohrvatski, ima posebnu jačinu i autentičnost

 

[Mej bregami]

Па ђе је Филип покупио сву ту српску историју? У Хрватској?
Читао није сигурно.

Zato se zove epika, ne mora imati veze sa istoriji nego maštom, pjevaš kako ti padne rima.

Zato ima masa rimskih mostova i bunara po Srbiji koji sa Rimljanima nemaju veze.
Stanovništvo se izmijenilo od 18.st. i nije bilo nikoga da priča kako stvari stoje, nego neko lupi da je to rimsko i onda sve nepoznato postane rimsko iako je izgrađeno prije najviše 300 godina.

 

[Пилипенда]

Od 1867. i srpskog uvođenja sadasnjeg standarda su jako slični, prije toga srpski je bio sličniji bugarskom. Jako puno turcizama i rusizama.

 

[colonel kurtz]

Видиш до чега доводи непознавање сопственог језика?
ПоДоњи је израз за нешто што је наслагано једно на друго и оно што си прво ставио је поДоње, на дну.
Ако водиш евиденцију при слагању поДоњи никако не може бити поСледњи, већ напротив први.
Само у случају разградње сложеног поДоњи може бити поСледњи и тај израз би се могао користити за људе само у случају
да су неживи наслагани једни на друге.

zanimljivo...posto si ovo semiotikom obradio u vokativu, pripadajuci deo genitiva od pomenute akuzativne radnje necu da odvojim od tvog nominativa, posto vidim da si mi cvrsto stegao instrumental na ovom lokativu a sve u cilju dativa vezanog za doticnu glagolsku radnju.

keep rollin' ćaci, I'm ready for it.

 

[Mej bregami]

Pogledajte prilog 1775647

Ogromna većina Srba 1814. su bili ijekavci od čega se srpskoj eliti dizala kosa na glavi i vidjeli ih kao hrvatsku petu kolonu u Srbiji, na korak da se pohrvate.
Kroz vojsku i školstvo im je to istjerano i ekavski usađen kao jedini pravi srpski govor. Zato je u Srbiji od dijalekata ostao samo južnosrpski jer su zadnji ušli u sastav Srbije tik pred 1.s.r. i bugarsku okupaciju kada su se lakše sporazumijevali sa okupatorom nego da zemljacima iz ostatka Srbije.

 

[Sizif]

U Zagrebu postoji katedra za srpski jezik i književnost.

Znači zato neki školovani Hrvati razumiju srpski RTS, a mi kad gledamo HRT ne razumemo ni riječ.

 

[fortes]

Od 1867. i srpskog uvođenja sadasnjeg standarda su jako slični, prije toga srpski je bio sličniji bugarskom. Jako puno turcizama i rusizama.

Ne znam odakle ti ovo.
Reforma jezika koju je Vuk sprovodio se i zasnivala na standardizaciji govornog svakodnevnog jezika, nasuprot sprpskoslovenkom i slavenosrpskom verzijom korišćenim pre svega u crkvenim krugovima i u nekim višim krugovima u Vojvodini jer se smatrao znakom obrazovanja i statusa.
Srbi su govorili upravo ovim jezikom manje više kao što je danas i ne, nisu ga čuli prvi put 1867.


Ionako slični srpski i hrvatski dijalekti su dodatno približeni usvajanjem većeg broja zajedničkih standarda tokom procesa koji su trajali od 19. veka do kraja zajedničke države i formalnog postojanja srpsko-hrvatskog, ali nijedan ozbiljan lingvista van ovog prostora neće ih ni razmatrati odvojeno sem ako ne želi da glumi "političku korektnost", pošto je kod vas naročito, sada tabu konstatovati da su isti jezici.
U normalnim uslovima za sve je što bi Nemci rekli kad neko zapeni da im objasni razliku između jugo plemena: Gleiche Scheiße.

 

[Пилипенда]

U Zagrebu postoji katedra za srpski jezik i književnost.

 

[fortes]

Ogromna većina Srba 1814. su bili ijekavci od čega se srpskoj eliti dizala kosa na glavi i vidjeli ih kao hrvatsku petu kolonu u Srbiji, na korak da se pohrvate.
Kroz vojsku i školstvo im je to istjerano i ekavski usađen kao jedini pravi srpski govor. Zato je u Srbiji od dijalekata ostao samo južnosrpski jer su zadnji ušli u sastav Srbije tik pred 1.s.r. i bugarsku okupaciju kada su se lakše sporazumijevali sa okupatorom nego da zemljacima iz ostatka Srbije.

Ala si ga sad lupio...jedini tragovi ijekavice su u zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji u prelaznim regionima ka CG i Hercegovini. Mačva,Šumadija, Pomoravlje,Vojvodina, Negotinska krajina, taj "zakasneli" jug, torlački na Kosovu...sve ekavica i 1814 i 1914 i 2014
Dakle sve ono što spada u tadašnju Srbiju je pričalo ekavicom pa je i logično što je prilikom standardizacije postala dominantna.

 

[colonel kurtz]

do juce putovali na derbije zvezda dinamo punim busevima i vitlali zastavama..a sad ne valja hrvatska, kupovali svi slovenacke proizvode a onda sloba reko bacajte slovenacke stvari iz kuce a deo debila iz sps bukvalno to radili. u bosni niko nije nesto mnogo isao iz srbije ako bas ne mora, bas kao ni u makedoniju. kosovo je bila crna rupa svi su gledali da ga zaobidju, a u vojvodinu se putovalo na dobru klopu i zaebavanje sa lalama.

i bi rat... sad ne valja slovenija uaaa, hrvatska uaaaaa ustase... bosna uaaaaaaaa svi odande ma koje vere bili cokalije jedini normalni bili dobrocudni i setimo ih se kad svratimo u prohor pcinjski pre grcke. crnogorcine smo gledali sa prezirom i ranije i u to vreme, a i danas. jedini su spram nas koji imaju isti i jedinstveni tretman da nas za njihov kamenjar boli q .

ali nasa braca iz bosne se uspesno takmice sa njima kako da im doakaju i da postanu lideri da ih osecamo na isti nacin.

 

[radoznao_62]

Ne bih rekao.
Jonke je lutao i znam da je na kolodvoru nakon NS "dogovora" dugo razgovarao s puncem jednog mog pokojnoga prijatelja koji je bio zabrinut da će to izaći na loše, a Jonke je vjerovao da će biti dobro za Hrvate u BH. No kako je odmicalo, Jonke se sve više suprotstavljao negativnostima toga i ulazio u raspre sa Srbima (npr. Davičom) protiv unitarizma. Davičo nije bio loš, ali nije razumio nacionalnu dimenziju tih nijansi, a kad jest, onda je rekao da su Srbi vukovci preuzeli jezik od Hrvata, tipa- hja, to je isto nekako, a neka pisci pišu ionako kako hoće (za Daviča su Krležine "Balade" bile "najveća knjiga južnih Slovena"). Jednostavno, nije razumio funkciju javnog jezika, jezika novina i radija i TV.

Jonke je pisao solidan hrvatski, no to nam danas djeluje kao hrvatsko-srpski. Ali je u djelovanju jasno lučio jedan od drugoga na predavanjima, i tako je napadan u partijskom tajnom tekstu kasnije objavljenom u knjizi Selaka "Taj hrvatski". Onaj tko je 1964. pisao čisto hrvatski bio je Tomislav Ladan, a prije rata i tijekom NDH- Kruno Krstić.

Inače se popis bohemizama i rusizama može naći u Maretića, no nerijetko Maretić griješi jer nije imao popis prijašnje hrvatske literature, iako je u dosta stvari u pravu, no to je svatko znao (bajoslovan, naklada, zaklada.... budući da te riječi nema u hrvatskoj etimologiji u rudimentarnom obliku):
https://archive.org/details/maretic-ruske-i-ceske

Znam više ljudi, tj. sad su na Mirogoju, koji su prešli pravi mali pakao s njim. Štoviše, mijenjali su studij zbog njega na FFZG, gubivši godinu. Bio je baš gadan. On nije Hrvat, inače je Slovenac. Nije ni katolik, nego je baptist. Studirao je u Češkoj i bio zaljubljen u sve češko i u Češku, možda je tu izvor njegove nenaklonjenosti Šuleku. On je kasnije postao hrvatski turbonacionalist, pola ovih mojih mrtvih je bilo uvjereno da je bio po zadatku (udba nam je vječna sudba). Tvrdio da je nastradao zbog Proljeća, a otišao u penziju 1973. Redovno bez ikakvih kazni. Sve najgore o njemu mislim. Iz ekstrema u ekstrem.

Npr. Ivu Pranjkovića su jedno vrijeme napdali da je najveći promotor srpskohrvatskog. S njim sam imao slučajni susret i moram reći da tako umnoga čovjeka sam rijetko kada sreo.

 

[Mej bregami]

Ne znam odakle ti ovo.
Reforma jezika koju je Vuk sprovodio se i zasnivala na standardizaciji govornog svakodnevnog jezika, nasuprot sprpskoslovenkom i slavenosrpskom verzijom korišćenim pre svega u crkvenim krugovima i u nekim višim krugovima u Vojvodini jer se smatrao znakom obrazovanja i statusa.
Srbi su govorili upravo ovim jezikom manje više kao što je danas i ne, nisu ga čuli prvi put 1867.


Ionako slični srpski i hrvatski dijalekti su dodatno približeni usvajanjem većeg broja zajedničkih standarda tokom procesa koji su trajali od 19. veka do kraja zajedničke države i formalnog postojanja srpsko-hrvatskog, ali nijedan ozbiljan lingvista van ovog prostora neće ih ni razmatrati odvojeno sem ako ne želi da glumi "političku korektnost", pošto je kod vas naročito, sada tabu konstatovati da su isti jezici.
U normalnim uslovima za sve je što bi Nemci rekli kad neko zapeni da im objasni razliku između jugo plemena: Gleiche Scheiße.

I meni ukrajinski i ruski zvuče isto a opet se oni međusobno teško razumiju.
Hrvatski i srpski su na osnovnoj razini međusobni razumljivi, ali postoji dosta razlika kako se ide u neko područje pa da je i kulinarstvo.
Sa srpskim pravopisom bi i školi u Hrvatskoj redovito imao jedinicu jer se ipak dosta razlikuje.

 

[Mej bregami]

Ala si ga sad lupio...jedini tragovi ijekavice su u zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji u prelaznim regionima ka CG i Hercegovini. Mačva,Šumadija, Pomoravlje,Vojvodina, Negotinska krajina, taj "zakasneli" jug, torlački na Kosovu...sve ekavica i 1814 i 1914 i 2014
Dakle sve ono što spada u tadašnju Srbiju je pričalo ekavicom pa je i logično što je prilikom standardizacije postala dominantna.

Sad, ali ja pišem kako je bilo nekada.
Vuk je pisao da samo u Srijemu se govori ekavski.

 

[Lagerta]

I meni ukrajinski i ruski zvuče isto a opet se oni međusobno teško razumiju.
Hrvatski i srpski su na osnovnoj razini međusobni razumljivi, ali postoji dosta razlika kako se ide u neko područje pa da je i kulinarstvo.
Sa srpskim pravopisom bi i školi u Hrvatskoj redovito imao jedinicu jer se ipak dosta razlikuje.

Da, imam prijateljicu iz Međimurja i ponekad je ne razumem šta mi piše pa tražim prevod

 

[Lagerta]

A što se tiče teme, ja zaista nisam primetila u svakodnevnom govoru da neko koristi hrvatske reči...

 

[Mej bregami]

Ala si ga sad lupio...jedini tragovi ijekavice su u zapadnoj i jugozapadnoj Srbiji u prelaznim regionima ka CG i Hercegovini. Mačva,Šumadija, Pomoravlje,Vojvodina, Negotinska krajina, taj "zakasneli" jug, torlački na Kosovu...sve ekavica i 1814 i 1914 i 2014
Dakle sve ono što spada u tadašnju Srbiju je pričalo ekavicom pa je i logično što je prilikom standardizacije postala dominantna.

Doseljenici iz ijekavskih područja koji po srpskim etnolozima čine 80% Srba u Srbiji sigurno nisu preko noći prešli na ekavicu.