Nije isti narod jer nema istu povijest, identitet i kulturu, ili samosvojnost.
Jezik je isti na razini razumljivosti, no to je zato što mu je u temelju isto narječje (opet rusizam) s istom gramatikom i leksikom. Nitko nije nikom nešto uzeo, nego je dio koji se zvao ili zove Hrvatima zbog povijesnih prilika počeo opsežnije tim jezikom pisati kojih 300 godina prije naroda koji se zvao i zove Srbi, u različitom kulturnopovijesnom okruženju i ozračju. Svaki se hrvao sa svojim problemima, no zbog blikosti većine fonda i izraza, ostaju posve razumljivi, ali i individualizirani kao posljedak kulture kroz više stoljeća, uza sva usuglašavanja.
Inače se previše posvećuje riječima, kad je fond ionako pun riječi iz drugih jezika, napose iz grčkoga i latinskoga, a specifično i turcizama koji su ušli u oba jezika (makar, čak, bubreg, kutija, kavez, majmun,..).
No kad jezik postane zreo, on se društveno planira i kroz pravo i školstvo i stvara standard koji je onda ovakav, a ne onakav, i to je to. Npr. Srbi su bježali od tobožnjega kroatizma "okolnost" jer su mislili da je to neki kroatizam, a onda su doznali da su to Hrvati preuzeli iz ruskog, pa su ga počeli često upotrebljavati, iako u oba jezika postoji ista domaća riječ- prilika.