US automobili - Muscle Cars & Hot Rod & Custom

  • Začetnik teme Začetnik teme svetac
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
STUDEBAKER AVANTI

1963%20STUDEBAKER%20AVANTI%20R2.jpg


Verovatno najupecatljiviji automobil koji se pojavio na trzistu 1963. Uprava Studebakera je osecala da je kompaniji potreban proizvod koji bi njenom imenu vratio sjaj i spasao je od propasti. Zbog toga su 1961. odobrili pocetak radova na egzoticnom sportskom automobilu. Svetski poznat dizajner Raymond Loewy, koji je bio zasluzan za dizajn nekoliko sjajnih Studebaka s pocetka pedesetih, je bio zamoljen da uradi ono sto radi najbolje: da dizajnira automobil sa elegantnom kupe karoserijom sa cetiri sedista. Zbog toga sto su troskovi razvoja i proizvodnje morali da budu sto je moguce nizi, karoserija je napravljena od fiberglasa i spustena na sasiju Studebaker Larka. Automobil je nazvan Avanti (napred na italijanskom) i planirano je bilo da bude predstavljen na Indianapolisu 500 1962. Nazalost, problemi u proizvodnji doveli su do zakasnjenja, tako da se Avanti pojavio u prodaji tek 1963. Na svom otkrivanju Avanti je privukao paznju velikog broja ljudi, a to cini i danas. Ipak, sestomesecno kasnjenje u proizvodnji izazvano losim kvalitetom karoserije (od istog proizvodjaca koji je GM-u isporucivao karoserije za Corvettu) je bio fatalan, Veliki broj porudzbina je otkazan i prodaja je isla lose.

Dizajn Avantija, medjutim, je ispao veoma dobro. Spolja je izgledao veoma moderno zbog cistih linija. Unutra je bio dizajniran u stilu aviona. Iznad glave vozaca nalazili su se prekidaci kojima su se kontrolisala svetla i ventilacija, imao je bucket seats i instrumente osvetljene crvenom svetloscu. Avantiju nije manjkalo ni luksuznih detalja, kao sto su pristup prtljaznom prostoru iz kabine i ogledalo, i postolje za sminku integrisane u tablu na suvozacevoj strani. Zbog bezbednosti, iza vrata je bio postavljen roll bar, cija je uloga bilada zastiti putnike u slucaju prevrtanja, posto karoserija od fiberglasa
nije pruzala skoro nikakvu zastitu u tim slucajevima. Zadnji kraj je takodje izgledao posebno, sa sicusnim svetlima i velikim panoramskim staklom.

1963_Studebaker_Avanti_detail2.JPG
1963_Studebaker_Avanti_detail4.JPG
1963_Studebaker_Avanti_detail6.JPG


Standardni pogonski agregat u Avantiju bio je Jet-Thrust V8 koji je proizvodio 240 ks. Ovaj motor je bio u stanju da 1500 kg tezak Avanti dotera do brzine od 225 km/h. Zbog te brzine, prednjem ogibljenju je bila posvecena posebna paznja, a trkacke disk kocnice napred, odnosno dobos nazad su imale servo pojacanje. Prenos se obavljao putem Studebakerovog automatskog Power-Shift menjaca, koji je dozvoljavao i manuelnu promenu stepena prenosa.

1963. je 3,834 Avantija napustilo fabriku, a 1964. samo 809. Nakon toga proizvodnja je obustavljena, ali 1965 kompanija Avanti Automotive Corporation je nastavila sa proizvodnjom u malom delu Studebakerove fabrike u South Bendu. Medjutim, ovi automobili su bili rucno izradjivani, jako skupi i pravljeno ih je svega nekoliko godisnje.

Studebaker je nudio Avanti sa Jet-Trust R1 V8 motorom kao standardnim, ali ako ste zeleli vise fabrika je imala odgovor. Najcesca opcija bio je Jet-Thrust R2 motor sa Paxton kompresorom koji je imao 290 ks i
smanjivao 0-60 mph vreme na 7.3 sekunde i povecavao maksimalnu brzinu. Egzoticnije opcije bile su Jet-Thrust sa zapreminom povecanom na 304.5 cid (4990 ccm), zatim R3 sa kompresorom i kompresijom 9.6:1 koji je proizvodio 335 ks, R4 sa dva cetvorogrla karburatora, 12:1 kompresijom i 280 ks i eksperimentalna R5 verzija sa dva kompresora, ubrizgavanjem i zapanjujucih 575 ks!!!

Danas, Avanti uziva kultni status i jedan je od najvrednijih Studebakera. Najveci broj od 4,643 proizvedena je preziveo i nalazi se u privatnim kolekcijama i muzejima. Medjutim, i dalje je relativno nepoznat sirem krugu ljudi, posebno izvan US, pa je u Evropi moguce naci primerak za relativno malo novca.


tekst preuzet sa http://www.ritzsite.net/63Stude/05_63stude.htm
 
DUESENBERG MORMON METEOR

Dusen_Meteor.jpg



Nakon sto su komunikacija i inzinjering probili skoro sve prirodne barijere, coveku je jedino ostalo da stavljaa na test
granice koje je sam postavio. Sredinom tridesetih, za tako nesto nije bilo boljeg mesta od Salt Flats u Juti. Ona su bila dar
s nebesa i tu je Ab Jenkins naterao svet da obrati paznju na jedinstvene super-brze automobile, kakav je njegov zuti
speedster.

Vecina Duesenberga je napravljena sa gracioznim karoserijama koje su oslikavale americki prestiz, medjutim, jedan jako mali broj primeraka, medju kojima je i Abov Mormon Meteor, je prvobitno namenjen za auto-sport. To je neobican automobil sa neobicnim imenom, ali njegovo mesto u istoriji Duesenberga je itekako znacajno.

Za razliku od svoje konkurencije, Mormon Meteor je zasnovan na serijskom automobilu i njegovi koreni sezu sve do pocetaka Duesenberga. Do 1920-ih, Fred i August Duesenberg su bili na vrhuncu - osnovali su jednu od najpoznatijih americkih kompanija 1913. i hteli su da se oprobaju u trkama. Jedan od prvih ciljeva bio je da obore americki brzinski rekord na kopnu 1920. automobilom sa dva motora. Sledece godine, Jimmy Murphy osvojio je francuski gran pri vozeci Duesenberg, sto je bila prva americka GP pobeda.

Uprkos uspesima koje je Duesenberg ostvario na stazi, Errett Lobban Cord je kupio kompaniju 1926, spasivsi je od finansijske propasti, i pomogao Fredu Duesenbergu da dizajnira cuveni Model J. Sa motorom koji je uz pomoc kompresora razvijao 320 ks, auto je zasenio svu konkurenciju i privukao paznju Jutinog "Sina brzine", Aba Jenkinsa.

David Abbott Jenkins je bio lokalni gradjevinski preduzimac sa zeljom za dokazivanjem. Njegova potreba za brzinom ga je
dovela u Bonneville gde je ohrabrivao druge da se takmice sa svoim britanskim specijalima. Ab je jedan od pionira Bonneville Speedway-a i tu je postavio mnoge rekorde vozeci razlicite masine. Namamio je konkurenciju sa drugih staza kao sto je Daytona Beach i motivisao novo doba trka izdrzljivosti.

1935. Ab je zapao za oko predsedniku Auburna Royu Faulkneru. Faulkner je ponudio pomoc u izgradnji novog automobila za obaranje rekorda koji bi poboljsao Abov rezultat kada je 24 sata vozio po Bonnevillu prosecnom brzinom od 112.92 mph u Pierce Arrow V12. Ab je koristio isti automobil 1933. i 1934. da postavi rekord na 10 milja, 100 milja, 3 sata, 6 sati, 12 sati i 24 sata. Da obori sve ove rekorde, Abu Jenkinsu je ponudjena Duesenbergova sasija na kojoj je on napravio automobil uz pomoc Augija Duesenberga u garazi pored fabrike.

Ab i Augie su poceli sa nenumerisanom sasijom Modela J koja je imala standardno medjuosovinsko rastojanje od 142.5 inca. Prvi korak je bio izrada karoserije, pa je Herbert Newport poceo rad na njoj u maju 1934. Njegov dizajn je imao minimalnu frontalnu povrsinu ukljucujci jedan "kiklop" far i jako nagnut hladnjak. Ostatak karoserije podsecao je na preuvelican speedster koji je bio prilicno uzak, ali ipak omogucavao ugradnju dva sedista. Ostale osobine dizajna bile su ravan pod i dug rep radi smanjenja otpora vazduha.

Celicna sasija je ostala vise-manje standardna osim ogibljenja koje je napred preradjeno tako da se nos spusti za nekoliko stepeni. Najvece dostupne Firestone gume su montirane na zicane tockove od 18 coli. Branici su takodje napravljeni da bi auto mogao da se vozi po putu, ali nikad nisu stavljani na Bonnevillu.

Dva SJ motora sa kompresorom su napravljena od strane Augija Duesenberga i Eda Winfielda koristeci nove visoko-dizuce
bregaste osovine i ogromne Stromberg UU3 karburatore. Oni su bili zakaceni na jedinstveni "Ram's horn" usis, koji je
dostavljao vazduh svakoj grupi ulaznih otvora ponaosob. Ovo je omogucilo da se snaga podigne sa standardnih 320 na 400 ks.

Posle trke po krugu obima 10 milja obelezenim crnom linijom oko Bonnevilla, speedster je delovao obecavajuce. Nazalost, prva dva pokusaja su osujecena zbog kvara motora, ali u trecem i poslednjem, Ab je vozio svih 24 sata, stajuci samo svakih 400 milja zbog goriva i guma. Tom trkom dokazali su da je Duesenberg jedan od najbrzih automobila na svetu, presavsi 3523 milje za 24 sata prosecnom brzinom od 135.47 mph.

Nakon tako sjajnog ostvarenja, Ab je kupio auto za $4800 u dogovoru sa fabrikom. 1936. je instalirao Curtis Conqueror V12 zapremine 1750 kubnih inca (28.684 ccm!!!) sa novim nosacima motora, zamajcem i kvacilom. Tada je ime automobila promenjeno u Mormon Meteor II. Ovo je oslikavalo Abovo aktivno clansvo u Church of Jesus Christ of Latter-day Saints i njegovo uzdrzavanje od duvana, alkohola i kafe za sta je tvrdio da mu daje neophodnu snagu za iscrpljujuce trke.

Do trenutka kad je konverzija zavrsena, neki od najboljih britanskih specijala, ukljucujuci cuveni Wind of Speed kapetana
Eystona, su oborili sve Above rekorde. Srecom, Conqueror motor za borbene avione, koji je dolazio iz iste fabrike kao i svi
Duesenberg motori, je uspeo da udje u istoriju pokrecuci Duesenberg prosecnom brzinom od 153.823 mph tokom 24 sata.


Nakon sto je Meteor zavrsio svoju trkacku karijeru, Ab ga je zadrzao i dao Augiju da vrati originalni Duesenberg motor.
Otprilike u to vreme dodali su i mala vrata, dva fara i branike. Sa svojim sinom Marvinom, Ab je Meteorom presao skoro 20,000 milja po Juti. U to vreme je izabran i za gradonacelnika Salt Lake City-a. 1956. Umro je od srcanog udara, a nedugo zatim GM je u njegovu cast predstavio 1957 Pontiac Bonneville.

Nakon sto je promenio nekoliko vlasnika, auto je 1959 vracen u originalno stanje, uz nekoliko izmena. 2004. ponovo je prodat na aukciji gde je postigao cenu od 4,445,000 USD, sto je najveca cena placena za americki automobil na aukciji. Posle aukcije Meteor je vracen u originalnu konfiguraciju iz 1935.


1181214596_39598dbe81.jpg


du1934modelsjracer7601qo6.jpg



(Story by Richard Owen for Octane Magazine)
 
CADILLAC V16 HARTMANN

Ovaj Cadillac je verovatno najekstremniji kabriolet ikada napravljen. Bogati plejboj Phillipe Barraud je licno narucio ovako dizajniranu karoseriju kod Cadillac dilera u Lozani.
Phillipe je izabrao Cadillac V16 zbog njegovog monstruoznog motora od 452 kubna inca i robusne sasije koja je mogla da izdrzi bilo koju karoseriju. Cadillac je u Svajcarsku isporucio golu sasiju, jednu od samo dve te godine, a karoseriju je u Lozani izradio Willy Hartmann.

Konacan rezultat je zapanjujuci. 6,70 metara dugacak kabriolet je bio skoro nepodoban za voznju po obicnim putevima. Dizajn je naglasavan hromom i sigurno jje inspirisan francuskim dizajnerskim genijima Figoni et Falaschi. Auto je originalno bio bele boje sa narandzastom stravtom i blatobranima. Cadillac logo je redizajniran i na njemu je pisalo "Carrosserie Hartmann, Lausanne, Cadillac".
Nakon dve godine izbio je rat i Cadillac je bio uskladisten 10 godina. Zatim je vracen u zivot i Phillipe ga je ofarbao u belo preko bledo plave i takvog ga vozio narednih 10 godina. Tada je ponovo ofarban u svetlo preko tamnog braon nakon udesa u kom su stradali prednji deo i farovi. Nova, drugacija svetla su ugradjena, kao i novi branik, na stetu dizajna.

Auto je pronadjen na livadi 1968. i prodat za samo 925 dolara. U zabludi da je u pitanju Figoni et Falaschi roadster, auto je promenio nekoliko vlasnika i imao cetiri restauracije. Treca je ukljicivala drasticne promene - radove na karoseriji da bi se sakrio krov, nove branike, nov enterijer i hromirane lajsne. 1990. je prodat na aukciji za 1,400,000 dolara, i sada se nalazi u Blackhawk kolekciji, znatno drugaciji nego 1937.


E321E44CDA884026A1CBB14E49A136ED.jpg


1937_Cadillac_V16_Cabriolet_by_Hartmann.jpg


cadillac_v16_hartmann_cabriolet.jpg
 
Nista, 'tico.

no, kad ga upali poce da bruji ko kamion, ja se smorio, reko de ovo da vozis bucno i posle dva tri minuta motor samo prede i samo vazduh struji od ventilatora ko za kamion. Veliki poklopac za karburator. Klima. elektropodesiva sedista. Servo malim prstom okreces volan (imao sam negde klip, al ne vise, kad sam snimio kako okrecem prstom volan) ... nema elektropodizace valjda sto je bio u policijskom sluzenju...
 

Back
Top