Urota i Jugoslaveni

Demetar se nije bavio toliko jatologijom, pa ne zna da može i mnjenje (od mniti) i mnenje (od mneti). Obično, na -iti su glagoli akcije a na -eti stanja, ali nije pravilo. Uglavnom kada postoje obe forme, treba birati semantički prikladniju.
 
Fundamentalno je pitanje- na stranu politički odpori: zašto je vukovski tip jezika
usvojen među Srbima ? Zašto nije ne sdlavenoserbski, nego neki tip koji je bolje "držao vezu" s cksl. nasljeđem i pravoslavnom Rusijom ?

Odgovor je, mislim, jednostavan.

Od 1804. (1. srp. ustanak) do 1868. (skidanje zabrane Karadžićeva jezika u Srbiji), "narodna" škola nije dala nikakvih zamjetnih djela koja bi kodificirala jezik. Istina, Vidaković (slavesnoserbski) napisa njeku slabu gramatiku, no ne znam da je iz krugova Njegoša, Popovića Sterije, Milutinovića,,... izašao iole relevantan korpus filoloških djela.

U tom dobu- osim implicitne kodifikacije u etnografskim djelima i zbirkama- Karadžić objelodanjuje dva puta rječnik, zatim polemički tekst o pravopisu; Đuro Daničić osim radova na rječniku (1852.), polemičko djelo o pravopisu (Rat za srpski jezik ,...), zatim gramatike, sintakse, studije o morfologiji (oblici),..

Protivna struja je imala protiv sebe i ostvaraj u prijevodu Biblije, i filološke tekstove (rječnike, gramatike, ..) protiv kojih nije dala na svijet- ništa.

Zato je i pobjeda VK-a u Srbiji bila i logička. Konkurenti nisu imali što ponuditi.
 
1853juridpolittermin11.png

1853juridpolittermin12.png
 
Kako ovo gore jezovito podseća na ovo:

Jacobsen očito nije saznao za jednu pravu malu polemiku u Europskom parlamentu o hrvatskom jeziku prilikom posjeta hrvatskih parlamentaraca, a na koju se odnosi intervent HAZU. Britanski zastupnik Konzervativne stranke tražio je, naime, da se hrvatski jezik ne spominje jerbo da je jedan jezik na „Zapadnom Balkanu", pa da bi najbolje bilo pričekati dok i Srbija bude zrela za Uniju. Tada bi se navodno dalo mnogo toga uštedjeti s jednim jezikom za taj dio Balkana, kada sve ove zemlje pristupe Uniji.
http://p104.ezboard.com/fistorijabalkanafrm20.showMessageRange?topicID=264.topic&start=26&stop=47

:)
 
Fundamentalno je pitanje- na stranu politički odpori: zašto je vukovski tip jezika
usvojen među Srbima ? Zašto nije ne sdlavenoserbski, nego neki tip koji je bolje "držao vezu" s cksl. nasljeđem i pravoslavnom Rusijom ?

Odgovor je, mislim, jednostavan.

Od 1804. (1. srp. ustanak) do 1868. (skidanje zabrane Karadžićeva jezika u Srbiji), "narodna" škola nije dala nikakvih zamjetnih djela koja bi kodificirala jezik. Istina, Vidaković (slavesnoserbski) napisa njeku slabu gramatiku, no ne znam da je iz krugova Njegoša, Popovića Sterije, Milutinovića,,... izašao iole relevantan korpus filoloških djela.

U tom dobu- osim implicitne kodifikacije u etnografskim djelima i zbirkama- Karadžić objelodanjuje dva puta rječnik, zatim polemički tekst o pravopisu; Đuro Daničić osim radova na rječniku (1852.), polemičko djelo o pravopisu (Rat za srpski jezik ,...), zatim gramatike, sintakse, studije o morfologiji (oblici),..

Protivna struja je imala protiv sebe i ostvaraj u prijevodu Biblije, i filološke tekstove (rječnike, gramatike, ..) protiv kojih nije dala na svijet- ništa.

Zato je i pobjeda VK-a u Srbiji bila i logička. Konkurenti nisu imali što ponuditi.

Pa meni je vrlo logično da nešto jednostavno prihvatljivije i što ima narodnu potporu, pobijedi...

Što se tiče filologa, itekako da je bilo relevantnih korpusa filoloških djela - ne treba zaboravljati (kao što se često čini, izgleda su mnogobrojne ličnosti zaboravljene u Jugoslaviji) Pavla Solarića, od kraja 18. i početka 19. vijeka.
 
Evo, iz priloga koje je Mrkalj (ne pokojnik) stavio, vidi se njekoliko stvari:

*Karadžić je utjecao na oblik hrvatskoga, koji je vrlo blizak njegovu
modelu- bar u pravopisnim pitanjima (na stranu leksik, frazeologija itd.)

*na srpski nije toliko mogao, čak ni u Austriji gdje je tiskan taj zakonik (izašao u Hrvatskoj i dijelovima Vojvodine ) kao "Obći austrianski zakonik..". Mislim da to nije stvar toliko njekih genijalnih urota, koliko odpora koje je jeziku Karadžićeve fizionomije pružalo srpsko građanstvo, i to ono koje nije bilo "reakcionarno".

*Božidar Petranović (ne miješati ga sa srbijanskim agentom Bogoljubom Petranovićem) taj je prijelazni tip: nije bio protiv Vuka, ali ni baš za; nije imao volje ni znanja da usustavi novi model, no nije hajao za slavenosrbski (vidjeti 3. izdanje Vinceova "Putovima hrvatskoga književnog jezika", 2002., str. 399-414). Upada u oči taj nepotrebni debeli jer, u predgovoru nakon srbskim, pod,..-potpuno nepotrebno). Slabija je strane i nejasnoća oko porabe latinskog i ćirilskoga i- kada koji ? To je bila ostala i slabost ruskoga slovopisa do boljševika.
Inače, to je dobar narodni jezik, a iz samoga se teksta vidi da je nazivlje slično (a i slovensko je prilično blizu), te da se nije išlo-a moglo se-u radikalniju tvorbu novotvorenica, pa i po njemačkom uzusu, nego se radije s nekoliko riječi objašnjavala jedna njemačka.

Kod Hrvata, da nije Khuen ustoličio vlast 1883., te da se domaći vukovci nisu već razmahali, od Budmanija, Divkovića i Maretića nadalje, tip jezika bi- u pravopisu- ostao bliži onom Jagića (a tu će Mrkalj dati primjer u sljedećim nastavcima), nego ovom što ga vidimo u Demetra; no, već je onda- 1853.- mislim, za Srbe bilo zapečaćeno da im jezik ne će biti oblika kao ovaj Petranovićev (ili Račanina Jeroteja prije), nego ekavski Karadžićev (fonem /j/, dž, istjerivanje gerundija i cksl., hrpa turcizama,..).
 
Pa meni je vrlo logično da nešto jednostavno prihvatljivije i što ima narodnu potporu, pobijedi...

Što se tiče filologa, itekako da je bilo relevantnih korpusa filoloških djela - ne treba zaboravljati (kao što se često čini, izgleda su mnogobrojne ličnosti zaboravljene u Jugoslaviji) Pavla Solarića, od kraja 18. i početka 19. vijeka.

1. pa nije baš sigurno da je Vukov model silno jednostavniji od Njegoševa ili Popovićeva. Tu su i emocionalni odpori zbog /j/, u narodu i veći. Nije VK imao podporu "naroda", nego je upornošću izborio da taj model ostane bez konkurencije. Izbacio jat. Svi ga ostali (Bugari, Rusi, Ukrajinci,...) zadržali, bar još 50 + godina. Ni Mrkalj se ne bi složio s tim modelom osim na elementarnoj slovopisnoj (ne pravopisnoj, ne frazeološkoj i sintaktičnoj,..) razini.

2. Solarić i ....? Spala knjiga na jedno slovo, i to ...
Ne može se to ni približiti filološkom opusu Karadžića i Daničića.
http://digital.nb.rs/scr/browse.php?collection=st-vuk
http://digital.nb.rs/scr/browse.php?collection=st-danicic
 
Evo vidite-ovo što je Mrkalj dobro postavio, prikazuje važnost političkoga trenutka. Tu se vidi politička dimenzija u oblikovanju jezika.

Vatroslav Jagić predlaže umjereni morfonološki ("korijenski") pravopis 1864. Za Hrvatsku. To je umjeren jer nema oblika sličnim ruskom ili slovenskom u udvajanju, u neasimilaciji,..Nema oblika kao oddieliti, oddahnuti, razstaviti, bezzvučni, sbilja, sgrada, ...No ima morfonemske oblike kao težko, izkoristiti, odpočeti, odkriti,...
Pisanje jata je posebna stvar, nema veze s oblikom pravopisa, no Jagić je za pisanje bliže hrvatskomu izgovoru, tj. kao ie/je: cielo djelo.

U izgovoru jekavskih Hrvata, većine Bošnjaka i jekavskih Srba, dugi jat je jednoslogovan, te je rastav riječi poput lijepo ovaj: lije-po, ili lie-po (ako se piše -ie-). Kod većega dijela Crnogoraca, kod Karadžića, kod dijela Srba na krajnjem istoku (Bileća itd.)- jat je dugi dvoslogovan.

Njegoš je tako pisao cielo, ali su to kod njega tro sloga: ci-e-lo. Karadžić usustavljuje (uvodeći latinično /j/), pa ispada logičnije pisanje ci-je-lo. No, time je uveo zbunjozu kod Hrvata, Bošnjaka, te većega dijela jekavskih Srba (npr. Šantića) koji pišu kao-ije-, no za njih je to jedan slog, što se vidi u brojanju slogova u pjesmama. Tako kod Šantića, tako kod hrvatskih modernih pjesama, tako kod Dubrovčana- jedan slog.

No, skrenuh,....
O politici i kronologiji srpskog i hrvatskog jezika u razdoblju nakon 1850. kasnije...
 
2. Solarić i ....? Spala knjiga na jedno slovo, i to ...
Ne može se to ni približiti filološkom opusu Karadžića i Daničića.
http://digital.nb.rs/scr/browse.php?collection=st-vuk
http://digital.nb.rs/scr/browse.php?collection=st-danicic

001vyc.jpg

002yga.jpg


Ostatak:

http://img37.imageshack.us/img37/5522/003nch.jpg
http://img34.imageshack.us/img34/3611/004rou.jpg
http://img36.imageshack.us/img36/5278/005rla.jpg
http://img37.imageshack.us/img37/7576/006uiz.jpg
http://img46.imageshack.us/img46/2414/007j.jpg
http://img188.imageshack.us/img188/7083/008lyl.jpg
http://img189.imageshack.us/img189/4536/009w.jpg
http://img36.imageshack.us/img36/7264/010lif.jpg
http://img188.imageshack.us/img188/5597/011xpk.jpg
http://img46.imageshack.us/img46/6254/012rnu.jpg
http://img189.imageshack.us/img189/9311/013u.jpg
http://img192.imageshack.us/img192/7509/014t.jpg
http://img188.imageshack.us/img188/9331/015ayk.jpg
http://img193.imageshack.us/img193/8678/016taf.jpg
http://img192.imageshack.us/img192/1568/017a.jpg
http://img194.imageshack.us/img194/9445/018wtv.jpg
http://img195.imageshack.us/img195/5743/019jhg.jpg
http://img198.imageshack.us/img198/1677/020bhz.jpg
http://img192.imageshack.us/img192/5224/021r.jpg
http://img194.imageshack.us/img194/9729/022stf.jpg
http://img195.imageshack.us/img195/3154/023l.jpg
http://img195.imageshack.us/img195/1019/024lbs.jpg
http://img198.imageshack.us/img198/7564/025ctd.jpg
http://img198.imageshack.us/img198/9314/026cam.jpg
http://img194.imageshack.us/img194/4568/027n.jpg
http://img195.imageshack.us/img195/2378/028szc.jpg
http://img194.imageshack.us/img194/3594/029d.jpg
http://img194.imageshack.us/img194/6442/030h.jpg
http://img46.imageshack.us/img46/6300/031c.jpg
http://img188.imageshack.us/img188/4389/032wqx.jpg
http://img189.imageshack.us/img189/6783/033l.jpg
http://img195.imageshack.us/img195/1239/034e.jpg
http://img198.imageshack.us/img198/7951/035x.jpg
http://img195.imageshack.us/img195/6175/036l.jpg
037npk.jpg

038w.jpg



001laz.jpg

002mos.jpg


http://img268.imageshack.us/img268/135/003oqs.jpg
http://img195.imageshack.us/img195/4585/004akh.jpg
http://img195.imageshack.us/img195/7402/005jis.jpg


Jos nesto....

002myr.jpg


http://img179.imageshack.us/img179/5075/003y.jpg

004rwd.jpg

http://img113.imageshack.us/img113/9652/005g.jpg
http://img151.imageshack.us/img151/6251/006bhl.jpg
http://img151.imageshack.us/img151/3843/007ccw.jpg
http://img15.imageshack.us/img15/4223/008mmd.jpg
009act.jpg


010gxz.jpg


011o.jpg


012m.jpg


013hpy.jpg


014j.jpg


015a.jpg



Hrobi, vjerujem da ti nece biti dosadno...
 
Poslednja izmena:
Po ko zna koji put sa žaljenjem konstatujem da je iz neke knjige, ovaj put časopisa Književnik za 1864. http://www.google.hr/books?id=p7oDAAAAYAAJ iscepana stranica na kojoj Jagić govori o Srbima i srpskom jeziku.

To je inače česta pojava, nije izuzetak već pravilo, pa treba imati u vidu da kada naiđete na nedostajuće stranice da se radi o po hrvatsku istoriografiju/lingvistiku nezgodnih teza. Iz Književnika za 1864. iscepan je list 165/166 na kojem Jagić svedoči o srpskom poreklu množninsko-genitivnog nastavka -a navodeći kao primer za to "srpski način" kod Hektorovića.

Iscepane stranice, dakle, dobar su smerokaz za nova temeljna istraživanja i pretresanja.
 
Po ko zna koji put sa žaljenjem konstatujem da je iz něke knjige, ovaj put časopisa Književnik za 1864. http://www.google.hr/books?id=p7oDAAAAYAAJ iscěpana stranica na kojoj Jagić govori o Srbima i srpskom jeziku.

To je inače česta pojava, nije izuzetak već pravilo, pa trěba imati u vidu da kada naiđete na nedostajuće stranice da se radi o po hrvatsku istoriografiju/lingvistiku nezgodnih teza. Iz Književnika za 1864. iscěpan je list 165/166 na kojem Jagić svědoči o srpskom porěklu množninsko-genitivnog nastavka -a navodeći kao priměr za to "srpski način" kod Hektorovića.

Iscěpane stranice, dakle, dobar su směrokaz za nova temeljna istraživanja i prětrěsanja.

Bilo bi interesantno ako bi mogao potvrditi...
 
Po ko zna koji put sa žaljenjem konstatujem da je iz něke knjige, ovaj put časopisa Književnik za 1864. http://www.google.hr/books?id=p7oDAAAAYAAJ iscěpana stranica na kojoj Jagić govori o Srbima i srpskom jeziku.

To je inače česta pojava, nije izuzetak već pravilo, pa trěba imati u vidu da kada naiđete na nedostajuće stranice da se radi o po hrvatsku istoriografiju/lingvistiku nezgodnih teza. Iz Književnika za 1864. iscěpan je list 165/166 na kojem Jagić svědoči o srpskom porěklu množninsko-genitivnog nastavka -a navodeći kao priměr za to "srpski način" kod Hektorovića.

Iscěpane stranice, dakle, dobar su směrokaz za nova temeljna istraživanja i prětrěsanja.

Slucajnost ili ne, ista stvar je i sa epilogom Jagicevog spisa "Zasluge Vuka Sefanovića Karadzica za nas narodni jezik" koji je prenet ovde - http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=8500172&postcount=193
 
Po ko zna koji put sa žaljenjem konstatujem da je iz něke knjige, ovaj put časopisa Književnik za 1864. http://www.google.hr/books?id=p7oDAAAAYAAJ iscěpana stranica na kojoj Jagić govori o Srbima i srpskom jeziku.

To je inače česta pojava, nije izuzetak već pravilo, pa trěba imati u vidu da kada naiđete na nedostajuće stranice da se radi o po hrvatsku istoriografiju/lingvistiku nezgodnih teza. Iz Književnika za 1864. iscěpan je list 165/166 na kojem Jagić svědoči o srpskom porěklu množninsko-genitivnog nastavka -a navodeći kao priměr za to "srpski način" kod Hektorovića.

Iscěpane stranice, dakle, dobar su směrokaz za nova temeljna istraživanja i prětrěsanja.

Nije ništa "iscepano", jer se radi o različitim tekstovima.
"Naš pravopis" je sustavna rasprava o hrvatskome pravopisu, dok je rasprava iz dva dijela, "Iz prošlosti Hrvatskoga jezika", ta u kojoj se u drugom dijelu piše-isključivo- o srpskoj književnosti od Obradovića nadalje.

Prvi dio je ovaj:
http://www.google.hr/books?id=8JYqAAAAMAAJ&pg=RA1-PA332&dq=Iz+prošlosti+Hrvatskoga+jezika

Drugi dio ovaj:
http://www.google.hr/books?id=8JYqA...=Iz+prošlosti+Hrvatskoga+jezika#PRA1-PA447,M1
 
Ne, ne. Nisi nešto razumeo. Nedostaje list 165/166. u ovoj knjizi:
http://www.google.hr/books?id=p7oDAAAAYAAJ

Knjiga o kojoj smo govorili ima

ID= "p7oDAAAAYAAJ" a ova koju si naknadno našao
ID= "8JYqAAAAMAAJ".

To što si stavio je drugi primerak kojeg sam i ja pronašao inače ne bih znao da je istrgnut list sa "srpskim načinom" kod Hektorovića.

Sve u svemu, to nema suštinske veze jer nikad se ne mogu "izdrapiti" listovi iz svih štampanih primeraka; drugo je sa rukopisima. Ima značaja samo u smislu brzog putokaza za prolenje istraživače. :)
 
Dobro, bez velikih nijansi, pokušat ću u njekoliko crta.

I oblikovanju jezika na području ex-Yu veliku je ulogu odigrala Austrija, te Hrvati i Srbi kao narodi. Ne bih o Slovencima, Bošnjacima/Muslimanima, ni o Crnogorcima ni Makedoncima jer oni, važni na razne načine, zamagljuju sliku.

Radi se o tom kako je nastajao hibridni hrvatsko-srpski jezik, s kojom motivacijom, i zašto je ispao ovih profila (ili varijanti po starijem gledanju), te tko je u koje vrijeme bio dominantan faktor.

Tri su igrača ove priče: Austrija, Hrvati (poglavito zagrebački krug, svejedno odkuda su došli), te Srbi (poglavito vojvođanski krug, te u Austriju iseljeni kao Karadžić). Iako su ostali subjekti isto važni (dalmatinski krug, crnogorski,..)- oni nisu imali dominantnu ulogu.

Postavljeni su ciljevi određeni geopolitikom i poviješću: Tursko se carstvo raspada, Austrija je na rubu i želi prigrabiti što veći komad. Na rubu su, zbog više činitelja, Bugarska, pa i dijelom Makedonija, pa se osim zemalja u okviru KuK monarhije, želi poglavito inkorporirati ono što su sada BiH i Srbija, eventualno Crna Gora.

Želi se stvoriti univerzalni južnoslavenski jezik, sa zadrškama oko slovenskoga i bugarsko-makedonskoga kompleksa. Ozbiljnije je to počelo 1779., a pokušalo se realizirati konkretno 1792. godine.....
 
O tom piše A. Belić u knjizi "Vukova borba...", str. 16-19. Naime, pokušalo se doseljenim Srbima u Ugarskoj nametnuti latinicu i "narodni" jezik kako bi ih se odalečilo od ruskoga utjecaja i integriralo u habsburško društvo mijenjajući im kulturne obrasce.

1779. upućena je mitropolitu Putniku i episkopima poslanica da se ne smiju
buniti protiv uvedbe "slavonskoga alfabeta" u osnovne škole. Nedoumice
je brzo raščistilo očitovanje da se radilo o latinici, kakva je bila u porabi u Slavoniji,
a ne o "slavenskom" pismu (ćirilici iz crkvenih knjiga).

Zbog negodovanja, 1782. u Požunu/Bratislavi sastaje se vijeće u kojem je predstavnik Srba
Teodor janković Mirijevski, a Hrvata biskup Antun Mandić. Rezultat je bio nezadovoljstvo.
Oblik jezika koji se pokušao nametnuti Srbima bijaše hrvatski "ilirski", sa usustavljenom slavonskom grafijom. O tom je dan prikaz u http://hrcak.srce.hr/file/50671

Slijedilo je mučno natezanje od 1784-1785 kad je Janković Mirijevski uspio
nizom argumenata izboriti ostanak statusa quo.

1792. dolazi opet do vijećanja u kojem je za sve srpske škole trebao biti uveden
jezični model prema Stullijevu rječniku, dakle opet ilirskom, no jasnije specificiranome.
O tom modelu ovdje- http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-Stulli.html
Budući da to opet značilo potiskivanje ćirilice, odpalo je.

Stvar je pala u vodu, i nastupilo je nelagodno zatišje.
 
Samo na brzaka, ovo ti ne valja:

Hroboatos: - hrvatski "ilirski",

Hroboatos: - uveden jezični model prema Stullijevu rječniku,

Niti je Stulli Hrvat, niti je njegov rečnik hrvatski, niti model jezika može biti prema rečniku (leksiku) - zaboga miloga! Na kraju krajeva, sve do jedne reči koje je prema Varaždinskom Srbinu Mariju Grčeviću "Vuk uzeo iz Stullija", Stulli je bio uzeo od Orfelina.

Idemo dalje.
 

Back
Top