Upoznaj tišinu i tminu - tušta i tma

5jdcohjb.jpg

"O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.

O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,

što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.

Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj"?




...............................................................................
"Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, dal' covek ista rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?"...

Dj Balašević


(Pesma o iskonu)
Rig Veda, X, 129

Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
ni zračnog prostora niti nebesa nad njim.
Šta je prolazilo čas tamo čas amo?
U čijem okrilju i gde?
Šta beše to beskrajno bezdno voda?

Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
Ni traga nije bilo danu ni noći.
Po svom je zakonu disalo jedno,
bez titraja vetra, a van toga
nije bilo ničega drugog ni daljeg.

U početku beše tama zavita
u tamu i svemu je bio nespoznatljiv tok.
Životom moćno, uvito u prazninu,
Jedno se porodi snagom žarke težnje.

Ljubavna čežnja obuze ga prvo,
a to je bio zametak prve misli.
Proničuć’ srce mišlju,
mudraci su našli tu vezu
što bitak s nebitkom spaja.

Nit vodilju su tako napeli popr’eko.
Što je tad bilo gore, a što dole?
Oploditelji su bili i snage bujanja.
Dole je bio poriv, a gore obdarenje.

No, ko to izvesno zna,
objaviti ko nam to može?
Otkud su nastali oni,
otkud je došlo stvorenje?
Bogovi su kasnije došli,
po stvaranju sveta.
Pa ko onda da zna,
iz čeg je to poteklo?

Iz čega se je razvilo stvorenje,
je li to delo Njegovo ili nije,
Onoga što nad svemirom
bdije u najvišem nebu?
On sam to zna,
a možda ne zna ni on.
 
Poslednja izmena:
💛❤️
tumblr_nnd272fpko1u43p4zo1_500-jpg.1436922

Kradu mi boje , bez njih ću postati siv
A ne znaju da ne možeš biti vetar u nečijoj oluji

Koliko njih podcenjuje moć jednostavnosti , a to je pravi ključ srca
Ne treba forsirati život , neka stvar idu polako svojim tokom
Prihvati tišinu, ne shvataj ljude ozbiljno , ne uzimaj život na sebe , ne preuveličavaj svoje emocije i ne ugadjajte nikome protiv svoje volje
Ne postoji ništa intimnije i lepše u životu od jednostavnog razumevanja stvari I razumevanja drugih
Reči koje nismo nikda izgovorili sakriju se obično u srcu ili ispod kapaka
 
Poslednja izmena:
💛❤️
tumblr_nnd272fpko1u43p4zo1_500-jpg.1436922

Kradu mi boje , bez njih ću postati siv
A ne znaju da ne možeš biti vetar u nečijoj oluji

Koliko njih podcenjuje moć jednostavnosti , a to je pravi ključ srca
Ne treba forsirati život , neka stvar idu polako svojim tokom
Prihvati tišinu, ne shvataj ljude ozbiljno , ne uzimaj život na sebe , ne preuveličavajte svoje emocije i ne ugadjajte nikome protiv svoje volje
Ne postoji ništa intimnije i lepše u životu od jednostavnog razumevanja
I razumevanja drugog
Reči koje nismo nikda izgovorili sakriju se obično u srcu ili ispod kapaka
:vzagrljaj: :heart2::heart2::heart2:
 
Nemoj me tražiti.

Rasuta u ništavilo nemam više lika,
Senke su odvukle sva moja čekanja.
Obeščašćena i izludela.
Tama se vratila.
Da ostane.
Nemoj me krivim pitanjima podsetiti
Šta sam mogla da budem.
Nemoj.

Pusti me da se ugasim,
Kao da me nikada nije ni bilo.

A ja ću biti tiha i taj zadnji put.Pogledajte prilog 1440128
F96-JQw-CXw-AAK93-S.jpg

 
Kakva letargija otupljuje moja čula da srce ponovo postaje nesposobno da kuca i kao da zima traži zaklon u mojim grudima
Na mestu gde se nekada ljubav krila sad postoji samo šupljina iz koje mi vreme beži.
Pitam se samo da da li sam još uvek živ i zašto ?
U toj tišini gledam sećanja ogoljena i razotkrivena !
Uznemirujuća noć za mene , nosi me daleko u sećanja koja sam mislio da sam potisnuo i po ko zna koji put koračam toplinom letnjih noći .
A svestan sam da su takva sećanja samo sablasni ples za kažnjavanje usamljenih
Jer mračno insistiranje na pustoj želji i žudnji izrodilo je predosećanje kasnog leta koje se pretvorilo u jesen i snove bez nade
Kao i taj kalendarski list koji uporno odbija da padne iako je vreme već prošlo stalno me podseća na to
https://forum.krstarica.com/threads/upoznaj-tisinu-i-tminu-tusta-i-tma.932411/post-44124439
Potrajaće još malo ova jesen i sve će mirisati na tebe
Osećam miris pečenog kestena
Onaj vetar što miluje i dodirne šta god poželi i kad god poželi
Sva si u meni...
Kao najčudnije godišnje doba,umiljato, ponekad jako tiho,
I razliveno u bojama za koje nikada neću imeti dovoljno dobru reč
Dišeš mi se, previše...

Kojim bi rečima mogao danas da ispunim ovu prazninu ćutanja i mraka ?
Koji stihovi bi mogli da prate samoću koja me drži za ruku ?
Beskorisno je , ponavljam po ko zna koji put
Čudo koje spava izmedju nemogućeg sadašnjeg vremena
Jer sve što sam izgubio , nisam ni trebao da imam 🖤
I neko koga sam izgubio nije trebao da bude u mojoj blizini
Još uvek sam medju živima , negde izmedju hladnoće i samoće
Tu gde se mota tama i gde me obavija senka tišine
Vreme je da se vratim sebi samome , svojoj tišini i tmini
Dosta sam boravio van nje , ponele me emocije ....
Reći ću samo jedno ! Nemojte , ne tražite me !
Od danas sam umro , kad sam shvatio da ako ne bežim i tragam
Ne umem ni da ostajem
Srce neka ga kod tebe. 💛 To je dovoljno , tu mu je mesto
Ja više ne živim u svetu u kome sam živeo
E0-Y327t-WYAETODK.jpg
 
Poslednja izmena:
💛 :heart:
Zaključana iznutra.
Sa svim svojim tugama.
Sa pitanjima na koja ne postoje odgovori.
Tako je ispravno,
Meko je i toplo,
Kao jedan prastari san
Koji nosim u sebi kao talisman.

Čuvaću sve tvoje,:heart:💛
Jer napola sam prestala čekanje da zovem izvornim imenom.
Više od ljubavi.

Mnogo veće je..
Mnogo dublje..
I ne umem protiv toga.Pogledajte prilog 1441592

Ispričaću ti priču...

Bila jednom jedna duša.
Niko nije znao odakle je dolutala, kuda je pošla, zašto se uporno vraćala istim stazama.
Navikli su na nju, njeno nesmetanje stopilo se sa snegovima. Treperila bi zorama , tamnila u sumrake.Ličila je na čekanje. I bila je nema.
Vremena su proticala. Nestajanje .Rađanje.
Svedočila je svemu i tražila razloge.Toliki odjeci su se nastanili u njoj, razabirala je glasove i blede senke iz prošlosti.

Osećaj , koji nikada nije mogla da preboli , najviše joj je dolazio.Usamljena nemoć.Kidanje.Neplakanje.

Da li večnost boli?
Where are you coming now
Is there still more road to come
Steps to come back for a while
I was wandering on the way to come

*Sorry love, goodbye, holding the exhausted years
All of my waits that I endured alone are useless
Your slow steps, don’t come in a hurry
Anyone’s heart now

I’ll have to rest comfortably
The thing I can’t throw away is longing
All the distant sorrows fall
Just remembering that I loved you once

I have to carry on with one life I cannot let go
Život će ići dalje , ali meni nikada više neće biti isti
Možda se ponekad osećamo prazno jer ostavljamo komadiće sebe u svakome koga smo voleli
Ona je uvek bila ona usamljena , osetljiva i ona koja se borila protiv suza , nepravde i samo nekih njoj znanih protivnika , a ponekad i sama sa sobom .
Ona koja je davala sve svojim srcem
I nikada neće prestati da pokušava sve dok konačno ne pronadje dušu koje oseća stvari kao ona

Jednog dana će tvoje srce razumeti što je tvoj um već znao i tada ćeš nastaviti dalje ......
Jer ljubav skida maske zbog kojih se plašimo da ne možemo da živimo bez njih i da će nas videti ogoljene i ranjive , a znamo da ne možemo večito živeti iza njih .
Svi se mi pomalo "davimo" , ali tako učimo da plivamo .
Nisam joj mogao ponuditi ništa što već nije postojalo u njoj
Nisam joj mogao predložiti i pokloniti nijednu sliku koja nije bila već njena
Ja sam samo hteo da joj pomognem da njen sopstveni uneverzum sama učini vidljivim , nadam se da sam makar malo uspeo u tome ...
Možda se moj put tu završava ?

Svestan sam da ne postojim više u nekadašnjem obliku
Ali mi nije jasno zašto te ponekad osećam u sebi i osećam se dodirnutim
zena-naga-krevet-prozor-tuga-600x315-jpg.1442722
 
Poslednja izmena:
Pusti me
Čutaću,ne remeteći tvoj sveti mir
Ne bi ni znao da sam tu,sem po tihom dahu i treptaju što umire u senkama.
Pusti me da sanjam,samo ovaj put,na uzglavlju od srca.
I ponesem sećanja da sam jednom bila deo tvoga sveta,tvoje tužne ćutnje i neizgovorenih želja.
Pusti me da preživim,jer treba mi tvoga mraka da pronađem odgovore.

S


Pogledajte prilog 1327596
lberto Moravija - Tajna (odlomci)
Kad ponovo razmislim, sada, u srcu mi eksplodiraju beskrajne, silovite emocije, kojima ne mogu da odredim značenje, zato što najdublja osećanja imaju pravo da postoje samo u njima samima i nigde drugo.
........................................................
Možda si oduvek bila u meni, kao deo mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih večitih čežnji, kao sećanje na staru maštu mog detinjstva razočaranog deteta, koje nije uspevalo da pronađe drugara sa kojim bi podelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave.

Voleo sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unela u moj život, ili zbog onog uzbuđujućeg kupanja u duhovnoj čistoti kao kad sam sa tobom podelio tvoj unutrašnji život, nego i zbog toga što si mi otkrila onaj deo mene koji sam oduvek hteo da upoznam, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti.
Neizbežno te voli svako ko te poznaje iznutra.

Možda je zbog toga nemoguće izbrojati dane kada smo bili zajedno (da li je moguće da osećanja imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem, ne znam da li sam te posljednji put video prošle godine, prošlog meseca, ovog jutra ili možda pre samo nekoliko trenutaka.

Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosetljivo na tok vremena, životne događaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje lepote za kojom posežem kada imam potrebu za svetlom, u danima kada nebo iznad Jerusalima ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje.
......................................................
Želeo bih da u tvom životu ima makar deo lepote koju umeš da daš onome ko je pored tebe...
Prigrlio sam tvoju tišinu znajući da ću čuti šapat tvoga srca
I kad bi se najlepše stvari izgovarale u tišini i kad nema više inspiracicije da bi se izlile najlepše reči i osećanja
Bolje je ponekad da postoji komunikacija i bez reči ,ukorenjena u slikama, muzici ,mislima . Da je ne može svako spoznati .
Znaš , postoje tišine koje se ne smeju remetiti !
A ti si jedna od onih ljubaznih žena sa kojom je prijatno razgovarati i ćutati
Kroz samoću ponekad pobegnemo , a ponekad se i nadjemo
Ali ti snovi i sećanja ! Još uvek me proganjaju ,a znam i zašto ?
Jer "to" se nije desilo meni , to se desolo u meni !

I trajaće ta sećanja u meni sve dok ne budu konačno utamničena u večnosti
Trajaće sve dok se ne oslobodim ožiljaka i pogrešnih srastanja
Ti me samo drži za ruku i zagledaj se u dubinu mojih misli i zenica
Nemoj da te uplaše ruševine, krici , raskomadana duša, plač deteta ..
Ne boj se ! To je samo put koji sam morao da predjem da ti dušu dotaknem i da je ponesem sa sobom kako bi mi bila svetlo po mojim kazamatima
Zar ti se ne čini da mi duša pored tebe svetli ?
244999353-567541747821987-3540455068070957860-n-1.jpg
 
Poslednja izmena:
lberto Moravija - Tajna (odlomci)
Kad ponovo razmislim, sada, u srcu mi eksplodiraju beskrajne, silovite emocije, kojima ne mogu da odredim značenje, zato što najdublja osećanja imaju pravo da postoje samo u njima samima i nigde drugo.
........................................................
Možda si oduvek bila u meni, kao deo mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih večitih čežnji, kao sećanje na staru maštu mog detinjstva razočaranog deteta, koje nije uspevalo da pronađe drugara sa kojim bi podelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave.

Voleo sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unela u moj život, ili zbog onog uzbuđujućeg kupanja u duhovnoj čistoti kao kad sam sa tobom podelio tvoj unutrašnji život, nego i zbog toga što si mi otkrila onaj deo mene koji sam oduvek hteo da upoznam, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti.
Neizbežno te voli svako ko te poznaje iznutra.

Možda je zbog toga nemoguće izbrojati dane kada smo bili zajedno (da li je moguće da osećanja imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem, ne znam da li sam te posljednji put video prošle godine, prošlog meseca, ovog jutra ili možda pre samo nekoliko trenutaka.

Nešto od tebe je ostalo unutra, nešto što je neosetljivo na tok vremena, životne događaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje lepote za kojom posežem kada imam potrebu za svetlom, u danima kada nebo iznad Jerusalima ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje.
......................................................
Želeo bih da u tvom životu ima makar deo lepote koju umeš da daš onome ko je pored tebe...
Prigrlio sam tvoju tišinu znajući da ću čuti šapat tvoga srca
I kad bi se najlepše stvari izgovarale u tišini i kad nema više inspiracicije da bi se izlile najlepše reči i osećanja
Bolje da postoji komunikacija bez reči ,ukorenjena u slikama, muzici ,mislima da je ne može svako spoznati .
Znaš postoje tišine koje se ne smeju remetiti !
A ti si jedna od onih ljubaznih žena sa kojom je prijatno razgovarati i ćutati
Kroz samoću ponekad pobegnemo , a ponekad se i nadjemo
Ali ti snovi i sećanja ! Još uvek me proganjaju ,a znam i zašto ?
Jer "to" se nije desilo meni , to se desolo u meni !
I trajaće ta sećanja u meni sve dok ne budu konačno utamničena u večnosti
Trajaće sve dok se ne oslobodim ožiljaka i pogrešnih srastanja
Ti me samo drži za ruku i zagledaj se u dubinu mojih misli i zenica
Nemoj da te uplaše ruševine, krici , raskomadana duša, plač deteta ..
Ne boj se ! To je samo put koji sam morao da predjem da ti dušu dotaknem i da je ponesem sa sobom kako bi mi bila svetlo po mojim kazamatima
Zar ti se ne čini da mi duša pored tebe svetli ?
244999353-567541747821987-3540455068070957860-n-1.jpg
💛💛
 
Pod kožom si mi ostao...
I sada se pitam kojim putem da te vratim zaboravu,
Kojim ranama da razvežem sebe od tame,
Koja me gleda i traži oslobođenje.

Pustila bih ja tebe,
Da mi nije sve ostalo tamo...
Pokopano....
:(💛
Kaži mi da li si ti rekla tuzi da me poseti ?
Dolaziću ti ponekad u san
Udahnuću ti svoje snove u kožu , a da te nikada ne probudim
Biću prolaznik tvojih noći dok me ne zaboraviš
Duboko u srcu mora da postoji tišina koja leči ?
When the day seems to fade awayand the magic turns so sharp.When the child in me diesleaving emptiness,will this fantasy depart?When the leaves start to falland the moonlight lights a fire in my heart.Trees that sway with their songto night’s rhythm,they have dreams that never part
 
Poslednja izmena:
Заполнять собой твои мысли
Заплетать, быть к тебе близко
Еле дышать буду, чтоб тебя не будить
Чтоб тебя не будить


Расцветать я в тебе буду
Целовать горячие губы
Буду молчать только чтобы ты говорил
Чтобы ты говорил

Мое притяжение особенно сильное
Твои ощущения такие красивые
Мое притяжение так тянет тебя ко мне
Так тянет тебя ко мне

Мое притяжение особенно сильное
Твои ощущения такие красивые
Мое притяжение так тянет тебя ко мне
Так тянет тебя ко мне

Разгадать все твои тайны
Совпадать идеально
Не отпускать, необыкновенно любить
Совершенно любить

Мое притяжение особенно сильное
Твои ощущения такие красивые
Мое притяжение так тянет тебя ко мне
Так тянет тебя ко мне

Мое притяжение особенно сильное
Твои ощущения такие красивые
Мое притяжение так тянет тебя ко мне
Так тянет тебя ко мне
 
Poslednja izmena:
441185.jpg

Zelena milja

Postojalo je vreme.
To vreme ni po čemu nije bilo posebno , osim što nije bolelo.Ponekad treba odmoriti od svega, biti prazan i ravnodušan .Izazvati smrt srca Preklati ga, brzo i samilosno,a iz njega će isteći zagađeno čamljenje.
To je bilo moje vreme .Moje najduže ja ali ne i pravo ja.Dijagnoza:amnezija i neizlečiva melanholija.Ne znam jesi li primetio kako ti se čini da vreme sporo prolazi u tim zaleđenim fazama. A prođu godine začas.
Verovatno znaš,iako mi mnogo toga nisi pričao.

Kada je počela nesanica, osetila sam promenu.Kao da je nešto (nešto što je jako dugo bilo zarobljeno)htelo da izađe.Osečaj je bio čudan.Nije bilo straha, znala sam da je to nešto poznato, deo mene odavno.Daleko pre onog mulja od neosećanja. Nisam se bojala da ga pustim. Već šta ću s njim kada se jednom nađe van.
Sećanja.Svo vreme su to bila moja sopstvena sećanja .Ali ne odavde.
Jedno vreme sam uspevala da ih zadržim u glavi, uvukla sam ih u snove i noćna pisanja, bilo ih je i ćutnji,i u smehu..vešto sakrivena od drugih.Ne bi ni to bilo tako bolno da sa njima nisu dolazila i osećanja.
Ja jako slabo umem s njima i smetaju mi.Ali se sudaram s njima , nemilice .To je kao rastakanje koje se ne može zaustaviti.Razilaženje mozga.Razapinjanje u duplim slikama duplih života.
I jedna razarajuća tuga.
Za čime toliko žalim?
Tako zavidim onima koji su sve zaboravili.

Dijagnoza :nespecifična ljubav i dobrovoljno zatiranje sebe.

Ps-odlomak iz"Dnevnici iz glave"
💛❤️
Fz-Uq3-MSXw-AAk-XDY-1.jpg

Nije dato čoveku da sve snove odsanja u sadašnjem životu
Zato se snovi prekidaju i nikada ne odsanjaju do kraja .
Ima ih koje ne treba iznositi na svetlo dana , tamo su u tami sa razlogom.
Ne usudjujem se više reskirati i dirati u nešto što mi kasnije neće dati mira Nikako , što je po pitanju stvari tamo gde jeste s"razlogom.
Znam , bio sam tamo !
I ne znam da li je to preživljeni strah, ili moja tvrdoglavost
Ne želim čak više ni odgovore.
Neke rizike neću više da nosim , biću od sada strpljiv , jer znam da će me život neminovno odvesti tamo gde sam već bio
Radije ću da čuvam to nešto, daleko od sebe i od drugih jer pripadaju drugim vremenima i drugim svetovima
Ja se proglašavam odgovornim za svoje demone .
Na kraju krajeva ja sam ih i stvorio
Moji najveći strahovi bi bili okretanje sledeće stranice , a ona prazna !?

Kaži mi , reci mi o čemu ćute tvoje oči . Da li je moguće da predvidjaju zimu koju tvoje srce već predvidja . Na rubu drugog zaborava
Nisam ti rekao sve , ne mogu sad da ti kažem
Možda kad me ne bude gonio i vitlao vetar. I kad se pretvorim u šapat
Možda ću jednom reći!?
Ponekad moraš da zaboraviš , jer pamćenja bole i moraš da veruješ da ono što se dogodilo nije se nikada dogodilo .
Zaboraviš ono najvažnije jer to može biti najbolnije
Nije to tuga , ne !
To je noć koja grize grkljan siročeta , sigurnost u dubini moje tame
Predvidjanje sveta koji je bio moj
A nemam ga kome pokazati ....
Ponekad kao ti , pišem da bi bio sa tobom. čak i ako nisi ovde
Pišem da bi postojala kraj mene 💛❤️
.........................
....................
 
Poslednja izmena:
441185.jpg

Zelena milja

Odakle dolaze odgovori?
Da li ih je moguće filtrirati kroz bezbroj pitanja koja na svakom koraku sebi postavljamo, čak i kada ih nismo svesni?Javljaju se kao mali bolovi i ne vezuju se .Često umiru neprimećeni.Tako olakšavamo sebi.Takođe nesvesno.

Koliko puta smo izgubili deo sebe, ne želeći da remetimo rutinu i sigurnost, koja je lažna i dvolična, jer nije rezultat želje već nemoći.
Ja nemam odgovor, život mi je bezbrojnost malih zaborava koje vučem za sobom.
Ti možda i znaš.Ali ni o tome mi nisi nikada pričao.Da me ne zaboli.

Ono što ne znaš je da sam ja oduvek bila lutajuća tuga, koja se ne može zalečiti. Od hiljadu delova sastavljena, prišivena za navike, s kobnim darom da osetim daleko više nego što treba.
Moji osmesi nisu mirenje.

Vrisak su, samo prilagođeni da ne poremete ljubav,koju još uvek imam za neke duše.
Jer želim da me pamte po dobrom.

Demone ću poneti sa sobom, gde god da me put odvede.
💛❤️

Ps-odlomak iz"Dnevnici iz glave"
F-BH5-Ibk-AA3z-SM.jpg

Svi ljudi su na neki način sami , a neki ljudi su sami na sve načine
Video sam te svuda u vreminima svim ,sećam se prvog trenutka kada sam te pogledao kako ideš prema meni i shvatio da ostatak ovozemaljskog nekako bledi .
Čuo sam ja sva tvoja ćutanja i ranije , osetio tvoje prisustvo dok si stidljivo birala tamu .
Zato te prepoznah odma kad si na svetlost izašla
Znaš ,život je bio taj dar koji nam je došao bez instrukcija .
Jedva smo otvorili kutiju , a već nam je polovina onoga što je bilo unutra izmaklo kroz prste , jer nismo znali šta da radimo sa njim
Nagledao sam se dosta života kako "umiru" u odsjaju nade , kao ptice bez neba , sećanja na zaborave
Stalno lepršanje istine u kavezima prekršenih obećanja datih sebi
Gledao sam bledo lice sudbine kako uporno zuri pravo u mene
Život je jedina stvar koja živi od prošlosti , a jedva čeka sutra
I koliko pamćenje može biti prijatelj ako se hrani samim sobom
Trebalo bi samo da nam vrate detinjstvo , da saznamo koliko smo bili srećni
.........................
..................
 
Poslednja izmena:
441185.jpg

Zelena milja

Koliko dobro pamtiš detinjstvo?
Pričao si mi o njemu, kao o nečemu šta se dešavalo drugome,crno beli svet ušuškan u sigurnost.Ništa ga ne može iseći, obezvrediti, na dovoljnoj je distanci od haosa.
Često se setim tih priča, bude mi žao što nisam bar jednu od njih videla i doživela tvojim očima.Poželim da ti zalutam uspomenama, na jedan dan, samo da osetim kako je to biti ti.

Znam da je ta ideja i luda i divna istovremeno.
Žive mi se tvoja sećanja.

Iako je pogrešno iz toliko razloga.
💛❤️
Ps-odlomak iz:"Dnevnici iz glave"
11411759-866847976724637-1819866277304790045-o.jpg

...............................
"A ja živim jer se nadam
da me i sad negde čeka
jedna šuma iz detinjstva
i vedrica vrućeg mleka,
i tišina ispod brega,
i plav lepet ptičjih krila,
i ogromne žute zvezde
kao što je moja bila.
Al' putevi zatravljeni.
Nad njima se magle tope.
Odavno su zatrpane
moje bose dečje stope.

Išao sam i ja u svet
bez režanja,
bez bežanja.
Išao sam da odrastem.
Sad sve mogu.
Sad sve umem.
Ali šta mi sve to vredi
kad sam sebe ne razumem."
Miroslav Mika Antić

.....................................................................................................................
Učio sam da "letim" dok nisam shvatio da mi je nebo pod nogama
A sad su mi ostale samo reči , jedino što postoji u ogromnoj praznini vekova koje u mome srcu preturaju po sećanjima .
 
Poslednja izmena:
441185.jpg

Zelena milja

Volim jesen, dok čekam zimu.
Agonija je izvetrila iz mozga, ostale su mala, melanholična sećanja na sumrake i miris ladoleža.
Ipak mi nedostaje letnja noć, maslačci najviše.
Sada je mirno.Tiha kiša pada, smiruje me i teši.Znam da neću zaspati, maljčikovski uporno se borim s nesanicom. Uvek gubim.
Ali navikla sam.Gubila sam otkad znam za sebe.
Zamišljam kako bi bilo dobro moći ne želeti.Kako bi se uopšte zvala ta reč?Neželjenost?Ne, ona nosi drugo značenje.Neželja bolje zvuči.Neželjost..
Kao odsustvo tuge, upakovana sigurnost.Vraćanje u doba nevinosti.Kada mi je sva radost bila u branju bulki(kojima, naravno ni ime nisam znala)I igrama smišljenim u hodu ,bez pravila i sa hiljadu pravila koja se menjaju po potrebi.
Sigurna sam da si ih i ti imao ,o njima si mi ponešto i pisao.
Možda ti sve ovo zvuči pomalo smešno.
Možda se pitaš zašto ti ovo govorim.
Možda i razumeš.
Možda mi pomogneš da ja razumem.
Ne znam.
Ovo je mesto ogrnuto i sigurno.Dovoljno za nebitne stvari ,padajućenapamet sitnice, nešto šta mi se prospe u trenutku.
Da..dobro je ovo mesto.
Kao pisma koja niko neće pročitati.
💛❤️
Ps-odlomak iz"Dnevnici iz glave"
Na kraju dodje vreme kad više ništa nije važno .
Niti šta je bilo , niti šta mora da se desi
Jednog dana jednostavno prestaneš da brineš . I ono što se činilo suštinskim postaje sećanje sve dok malo po malo ne nestane i postane nešto slično zaboravu.
A onda si slobodna da sve počneš ponovo.
Sa netaknutom nadom i snovima
Ja ču otići iz nečijih života . Ti meni dragi ljudi nikada neće saznati koji sam deo sebe ostavio u njima , a koji deo njih poneo sa sobom
Zar ne čuješ šapat moje tišine izgovaranjem tvoga imena ?
Ili te ja tražim na pogrešnoj strani srca gde još žive uspomene
Na mestu gde vreme nikada ne prolazi

Hteo bih da se oprostim od tebe , ali se bojim da bi to bilo kao da se opraštam od dela sebe koji još uvek živi u meni , prekoračila si mi prag duše 💛❤️
Možda ću i prestati pisati , možda je to sve što mi treba da preživim sve što još napisao nisam
Strah me samo da se ne shvatim ravnodušnim , jer znam da je ravnodušnost oružje koje jednom kada baciš , moraš biti spreman da ti se nekada vrati
Osećam taj ponor ravnodušnosti , doživeo sam ga ,ali se još ne usudjijem da skočim
Još uvek se opraštam od puno reči koje izazivaju ovu buku u meni


Mogla je da leti , znam da je mogla da leti💛
Mogla je da sklizne do same površine jezera, a onda da se podigne tako visoko
Mogla je da preleti reku i jezera .Njen duh u njenim mislima

Večno tragajući za obećanom zemljom

E-s-Uy-EQXEAA8-Y5-S.jpg

 
Poslednja izmena:
Hold me close to you
My candle in the gloom
Are we light enough?
To save this love
I know I drift away
When darkness comes to play
But don't give up
On our fading love
If you're no longer here
I'm scared I'll disappear
Into the land of darkness
And emptiness
And loneliness
If you're no longer here
I'm scared I'll disappear
Into the land of darkness
And emptiness
And loneliness
Hear my heartbeat
Calling out to
You can hear it
Beating in the
Darkness fills this
House of memory
Remember
I still love you
If you're no longer here
I'm scared I'll disappear
Into the land of darkness
And emptiness
And loneliness

FThd-Osqa-MAEm-Inz.jpg

tumblr-m13mxoh-Ipp1r9k77ho1-500.jpg
 
Poslednja izmena:
441185.jpg

Zelena milja​

Ne znam kada ćeš ponovo otići.

Sve češće te se odričem, mireći se da postaješ"odlazeći".

Uvek sam to znala.Kada se prisetim, znala sam to pre prvog susreta,pre prvih reči i onog trenutka sa crno bele fotografije.I sve je tako tiho,baš kao što i treba da bude.

Nenadani odlasci i vraćanja.Kako li tebi to izgleda?Udaljavaš li mene ili sebe?Sa sobom u sebi ne možeš pobeći,ma koliko daleko bio.Ma koliko duboko i razarajuće bežao od svega.

Dozvoli mi da ti ispričam priču, možda ti pomognu da zaspiš. I ostaneš.

Bar ovaj put.

💛❤️

Ps-odlomak iz"Dnevnici iz glave"
F_q_486WEAAXLoc

Ne znam šta reći , ćutim danima pod pogledom sopstvenog odsustva
Ni reči mi više ne dolaze , ne prelivaju mi se više ..
Čak su u stanju da se ispovede i pokaju što nisu napisane
Ne udaljavam te , kako bi mogao !?
Ti nastanjuješ mesto gde te niko ne može dodirnuti
Gde niko ne zna da postijiš ,gde te niko ne može povrediti !
Ni ja sa svojim odsustvom , ni ti svojim zaboravom

Predugo sam sreću čekao .Toliko da kad sam rešio da odem više se ne sećam kako ona izgleda

 
Poslednja izmena:
Pisala sam noćas o mokrim tragovima što mirišu na mrtvu travu.
Na nespokoj.
Na nadolazeću kišu.
Pisala sam ...o tišinama...
I glasovima probuđenim i uplašenim.
Malo ludila u tami bilo je dovoljno
Kao pečat svega sahranjenog.
Pokrilo mi je oči i senke u njima.
Pisala sam i o tome....
I izdisajima neobično teškim
Pod belinom današnjih snegova.
O muku.
Večnom čekanju.
.........

Pisala sam noćas o nama
Kojih nema na toliko mnogo načina.

SPogledajte prilog 1420959
Želim ponovo preživeti sva moja sećanja , tako bi zatvorio krug
Oduvek sam išao ka tome . Tu se brišu sve granice.
Želim na kraju biti u svojoj knjizi da pročitam prvu i poslednju stranicu
Pa neka bude na kraju i prazna stranica
Trebaš mi , ne mogu to sam
Kako godine prolaze , reči postaju tvrdoglavije kada je u pitanju izražavanje moguče budućnosti

Čutim , ćutim o odgovoru koji možda ne želiš da čuješ .
Znala si da branim srce koje je več bilo u ruševinama
Nikada nisam prestajao da pokušavam da ga obnovim
Ali to nije bilo u mojoj moči .Zato puno ćutim i zbog toga mi trebaš ...
Svi smo pomalo slomljeni , teši me da tako ulazi svetlo u nas
toxicki-partneri-jpg.1442229

TI si pronikla u moju tišinu .Mogla si to jer si svedok prošlosti
Ti si ona koja mi je skliznula u pogled kad sam hteo da priznam da mi je svemir pričao o tebi .
Isti onaj koji ti je šapnuo da ovo moje čutanje ima smisao samo ako se može prelomiti u reč .
Učinila si da se ove tišine u reči pretvore 💛❤️
 
Poslednja izmena:

Back
Top