Upoznaj tišinu i tminu - tušta i tma

5jdcohjb.jpg

"O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš.

O ne, ne brini, proći će za tren,
ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
i ja ponekad ne znam šta mu je,

što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska.

Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali.
Gde je tome kraj"?




...............................................................................
"Za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zašto se sve to dešava, dal' covek ista rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama?"...

Dj Balašević


(Pjesma o iskonu)
Rig Veda, X, 129



Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
ni zračnog prostora niti nebesa nad njim.
Što je prolazilo čas tamo čas amo?
U čijem okrilju i gdje?
Što bješe to beskrajno bezdno voda?


Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
Ni traga nije bilo danu ni noći.
Po svom je zakonu disalo Jedno,
bez titraja vjetra, a van toga
nije bilo ničega drugog ni daljeg.


U početku bješe tama zavita
u tamu i svemu je bio nespoznatljiv tok.
Životom moćno, uvito u prazninu,
Jedno se porodi snagom žarke težnje.


Ljubavna čežnja obuze ga prvo,
a to je bio zametak prve misli.
Proničuć’ srce mišlju,
mudraci su našli tu vezu
što bitak s nebitkom spaja.


Nit vodilju su tako napeli popr’jeko.
Što je tad bilo gore, a što dolje?
Oploditelji su bili i snage bujanja.
Dolje je bio poriv, a gore obdarenje.


No, tko to izvjesno zna,
objaviti tko nam to može?
Otkud su nastali oni,
otkud je došlo stvorenje?
Bogovi su kasnije došli,
po stvaranju svijeta.
Pa tko onda da zna,
iz čeg je to poteklo?


Iz čega se je razvilo stvorenje,
je li to djelo Njegovo ili nije,
Onoga što nad svemirom
bdije u najvišem nebu?
On sam to zna,
a možda ne zna ni on.
 
Poslednja izmena:
Samo da te zagrlim, rođeni...
:vzagrljaj: :heart2::heart2::heart2:
:zag::heart::ortaci2:

Sakupljamo ih dugo ,prenoseći ih iz života u život ,bezimene i dobro znane,one koje su nam se urezale duboko u dušu .Sudaraju se u nama i oko nas,čineći nas čudno otsutnim i pomalo van svega .Tu smo ,postojimo,kao dokaz da još nismo raščinjeni i pušteni da odlutamo .Uspomene su varljive ,umeju da zabole i umire istovremeno.

Ali bez njih smo ništa.Pogledajte prilog 1386577
👍:klap:💛❤️
Nema veće agonije nego nositi neispričanu priču u sebi
Niko nikada , pa ni pisci ni pesnici nije izmerio koliko srce može da izdrži
Imam duboko skrivenu želju za nečim izvan svakodnevnog života !?
Osećanja koja me najviše bole i emocije koje me razdiru su apsurdni:

Čežnja za nemogućim stvarima , nostalgija za onim što nikada nije bilo
Želja za onim što je moglo biti i žaljenje što nisam neko drugi
Samo na koži ti mogu ispisati reči koje ne mogu imenovati

FG49fG3XMAESJtp

Ljubljah te
ljutom životinjom u sebi
I to režanje koje sada čuješ !
Samo je davna ušutkana nežnost.

Branimir Glumac
 
Poslednja izmena:
3c483534efb3f199ec3c66e6e4794bbc.jpg


Mišljenja sam da je jedan od razloga zašto se ljudi tako tvrdoglavo drže svoje mržnje zato zato što osećaju da će , kad mržnja nestane , biti primorani da se nose sa sopstvenim bolom 🖤

Ja jesam izopšten iz nečijih života možda čak i omržen , ali sam slobodan da govorim ono što mi je na srcu i što znam
Znam sve tajne u dušama meni znanih i voljenih .
Vratiću se i biće mi zahvalni na lekcijama naučenim iz prošlosti
Čuj me , vidi me !
Sad sam ponovo jedno sa samim sobom
lavirint vremena sada je samo moj , sada i zauvek .

Bio sam iznad grobnih monolita , razvratne igre vrelih jutra u staroj zemlji sećanja i sumraka
Pobrisao suze koje nose trnje , tvoje krhotine ukrašene besom neispričanim i prikrivenim
Još uvek pretražujem po duši najdublja mesta gde sam želeo da te vodim , a zatekao te tamo
Odsutnost je najviši i najpodmukliji oblik prisustva !
Zato jer te nečije duše dodiruju više nego što bi ruke ikada mogle

Samo sam želio da budeš srećna , ako je to sa mnom ili sa nekim drugim
Ili ni sa kim
Samo sam želio da budeš srećna !!!
I zapamti , samo zato što uvek vidiš svetlu stranu meseca ne znači da tamna strana ne postoji
Ponekad me to plaši ?

 
Poslednja izmena:
Precutacu jutro u mucnini buđenja.
Precutacu pogled sebe same.
Grcaj cu progutati kao sopstveni neuspeh.
Uz stari ,dobri ,lažni osmeh.
Precutacu da me boli i da dah me izdaje .
Trenutak dok kapak vara suzu
U nepravednoj borbi odustajanja.
......
I tebe cu precutati ..jer ćutnjom sam te zvala
Svaki put kada bih te osetila .
Ez-Chek-GXEAUn-FKZ.jpg

Ponekad čovek jednostavno mora da ćuti , jer nijedna reč ne može da objasni šta se ponekad u njemu dešava,
Reči se radjaju iz ljudskih usta , a umiru u njihovim očima
Ali neke reči ne umiru , one ulaze u ljudsko srce i tu preživljavaju
Pazite koje reči izgovarate , mogu postati kuća u kojoj će te zaživeti .
Moje tuge i nostalgije su dokaz da je vredelo .
Ćutaću sve dok moje reči ne postanu više i lepše od tišine
U meni je tuga i tama , evo nešto rade po mojoj duši što ne razumem
Da bi se doneli pravi izbori u životu , morase stupiti u kontakt sa svojom dušom
Da bi ste to uradili , morate iskusiti samoću koje se većina ljudi plaši
Duboka tuga je najčešće tiha i prikrivena , srce kuca u nadi i čežnji , ali um šapuće , pusti....
Ne stari , samo odrasti i uči iz svojih grešaka
Ali kako ? Kakva strašna greška !
Pustiti nešto divno za nešto stvarno

Ispod moje kože nedovršena pesma . neopipljiva rana reči koje sam ispisao za tebe
F3-XFIFt-XEAEDQJs-2.webp


Svaki čovek kad utihne , kad postane očajnički iskren prema sebi , sposoban je da izgovori duboke istine.
"Niko se ne plaši visine , plaši se pada .
Niko se ne plaši tame , plaši se onoga što je u njoj
Niko se ne plaši ljubavi , plaši se slomljenog srca "
Volim rezervisane ljude , jer ako pristanu da budu sa vama to znači da ste baš vi njihov izbor
 
Poslednja izmena:
Reći ću ti ..jednom.
Pod dejstvom nesanice i tame.
Dok mi sav razum klizi ,nezaustavljivo i lagano.
Reći ću ti ..nešto..
Besmisleno i tiho.
.........
Taj šapat će biti moj zid ,jer možda nećeš razumeti.........

S
Pogledajte prilog 1394059
💛❤️
Izlomljeni segmenti...
Neka tuđa sećanja, protkana duboko,
Oteto od zaborava i prepoznato .
Sanjani susreti ,odbolovana čekanja.
I taj pogled...
Kroz tamu
...........
Progoni me vekovima..Pogledajte prilog 1394061

Prilazila mi je , kad bi joj srce brže kucalo pa je tražila mir, ili pak da neko bude pored nje..
Nikada je nisam pitao zašto toliko puno ćuti, i zašto kada izgovori nekoliko reči, grabi vazduh da se smiri.
Mislim da je bolelo sve, i da bi se raspala ako sve odjednom izgovori
Možda je samo želela da ispriča svoju priču nekome koga ne poznaje dobro.
Da se isplače, da se smeje do besvesti, da se glupira i da ne brine, da će priča otići dalje od tih očiju.
Možda je želela da je neko sluša, da ne glumi, i da radi sve što i ona poželi, da bude slobodna...
Treba mi, ta tišina da doprem do tebe,da me po ko zna koji put zapamtiš
Kako uporno tražim prečice do mesta gde ću te sresti,

 
Poslednja izmena:
💛❤️


Prilazila mi je , kad bi joj srce brže kucalo pa je tražila mir, ili pak da neko bude pored nje..
Nikada je nisam pitao zašto toliko puno ćuti, i zašto kada izgovori nekoliko reči, grabi vazduh da se smiri.
Mislim da je bolelo sve, i da bi se raspala ako sve izusti.
Možda je samo želela da ispriča svoju priču nekome koga ne poznaje dobro.
Da se isplače, da se smeje do besvesti, da se glupira i da ne brine, da će priča otići dalje od tih očiju.
Možda je želela da je neko sluša, da ne glumi, i da radi sve što i ona poželi, da bude slobodna...
Treba mi, ta tišina da doprem do tebe,da me po ko zna koji put zapamtiš
Kako uporno tražim prečice do mesta gde ću te sresti,

💛💛
 
Reći ću ti ..jednom.
Pod dejstvom nesanice i tame.

Dok mi sav razum klizi ,nezaustavljivo i lagano.
Reći ću ti ..nešto..
Besmisleno i tiho.
.........
Taj šapat će biti moj zid ,jer možda nećeš razumeti.........

S
Pogledajte prilog 1394059

Postoje te čudne ljubavi ,rasute u nebrojenim mislima..Ljubavi mimo nas samih ,netaknutih i izgubljenih.
Postoji i verovanje u takvu ljubav sa nikad izgovorenim "volim te".
..........
Pogledajte prilog 1394998
Ne znam, ja nežnost nikada nisam dovoljno dobro upoznao.
Ali je ona umela samo jednim svojim damarom da učini da verujem u nepoznato.
Znam da se ponekad umiriš i ućutiš . I da tražiš ono jedno zrno tebe što se zove ljubav
Nisi ti nikada otišla od srca . samo te život zgrabio pod svoje i sve se otelo od bića
B.L.


 
Poslednja izmena:
Na raskršcima, čekala je znakove.Ogrnuta izmešanim osećanjima ,sputana ali i nagnana da traži bilo šta, dajući smisao tupom nadanju.
Želela je da je zagrli
Kao nekada davno , na snegu.
Htela je da oseti taj miris umirenja i umiranja u isto vreme.

Jer već tada je znala da ga gubi za naredna traganja ,za vekove i lutanja .
Osećala je to u onoj jednoj niti što ih je spojila zauvek u dodiru duša.
Osećali su to oboje.I zato je tišina bila njihov rastanak.
........
I obećanje...💛❤️Pogledajte prilog 1397280
Ja ne pisem...ja rendam srce na papir...
.............................................................................................

-Ovo je priča o ženi, koja nikad nije odrasla. Jeste njeno telo pretrpelo promene, jesu godine ostavile trag na njoj, ali u njoj je ostalo ono dete, sa bezbroj snova, ideala i mašte.
Svet odraslih ume biti surov za osobe poput nje. Svet prepun zavisti, zlobe, laži.
Ona je tu, kao srna medju vukovima.
I sve je tu naopako od onoga, što je ona čuvala u sebi. Ovde medju odraslima, nema bezuslovne ljubavi. Za svaku ljubav, traže se neki uslovi....Voleću te, ako to i to. Voleću te, ako budeš takva i takva. Voleću te, ako možeš ovo, ako možeš ono.
I nije tako samo za ljubav, već za sve živo. Prijateljstva se sklapaju zaradi lične koristi. U brak se ne ulazi zbog srca, već zbog interesa. Ljudi se jednostavno prodaju i daju onom, od koga će imati neku korist.
A ona?
Ona je kao Alisa u zemlji čuda. Sanjar, koji je upao u košmar. Košmar, u kojem je dno na vrhu. Košmar, kojem najviše prije samoća.
U njenom svetu snova, sve je na svom mestu. Ljudi su pozitivni, ljubav je iznad svega, u svemu. Kada bi prodavala lepe snove, obogatila bi se. Ne bi ih ona u stvari ni prodavala, delila bi ih besplatno.

Samo kome... kad su ljudi svemu našli i odredili cenu!?
Ako je nešto besplatno, odmah nije ni vredno... takav sistem vrednosti danas caruje!
Jeftini ljudi, puni su skupih stvari, i zato je ovaj svet u haosu!
Ono, što njoj ostaje, to je, da povlačenjem u sebe leči nostalgiju za dobrim ljudima. I ostaju joj ti divni snovi, i onaj stari, dobri, izlizani drum. Drum, koji je vraća u detinjstvo. Tamo je bar imala sa kim da mašta, i koga da voli.
Ovo ovde sad, jednostavno nije njen stil.
Ona računa na ljubav, a ne na ljubav iz računa. Nju kupovati niko neće, i ona se neće prodavati.
Na kraju krajeva, zna se na šta se lupaju cene.
Ako već mora da bude odrasla žena, ne mora da bude roba!
I ovde završavam priču o njoj, sa mojim najvećim snom koji imam. Moj san je, da se njeni snovi ostvare!!!
- Igor Čobanović
 
Poslednja izmena:
Ljubav koliko god bila nedostižna , hranjenjena je željom , snovima i istim vekovnim sećanjima
Ugradjena u um ,uznemirujućih misli i osećanja punih čežnje i strasti
Dobitak vremena i brisanje razdaljine , to je ono što me opseda

Ko je ugledao nadu ne zaboravlja je , traži je pod svim nebesima i ljudima
Označi me !
Kožu , dušu,moj um , srce .... Ostavi svoj trag ,neizbrisivu vatru u srcu
Ispuni svaki prostor u meni , ispuni me tobom
Ne prestani da misliš na mene i označi me ljubavlju !
 
Poslednja izmena:
Pre spoznaje mrtvila svega ,postojala je bezazlena duša pod sečivom buđenja.Blistav je bio njen dolazak.Dok nije zaboleo.
A onda se rasulo...
Kao rastopljeno olovo ,poprimajući čudovišne oblike odrastanja.

Who Will Light Your Path​

Who will light your path
Through the night?
When you travel the marshes
Toward which light
Will you turn your eyes?

When you hang in the void,
To whom will you call?
When you have no pillow,
Where will you
Lay your head?
Who will light
Your path
Through the night,
Toward what light
Will you turn?

The night is full of sounds,
But can you recognize
The right one?

The night is full of lights,
But which light
Is the light of your eyes?

And who casts the hook
For night waters
Into your mouth?

Who follows you close
As you go
Along your way?

Which teeth, white and rabid
From loneliness and hunger
Sink into your flesh?

Who will cut the ties?
Oh, what a sharp
Invisible knife

Who will wait for you
At the crossroads?
At midnight
Toward what light
Will you turn?
 
aaac3c5d8b326fdb52e8e109e71b6d6b.jpg

Ne može tebe niko da ima..
Ostaješ iluzija,
Nežna erotska bajka,
Kao potreba
I jedno preglasno ludilo
Koje samo sebi
Smem da poželim..
Još me ne budi, ne dodiruj me,
Izdaću sebe
Kada god ti prilazim samo da ne izustim
Ono što oboje znamo ....
Prodji prstima kroz moju dušu
Jednom , samo jednom osećaj se kao ja
Veruj kao što ja verujem
Pogledaj u pravcu u kome gledam
I ja ću te pronaći
Y.B.
I staviš nekoga u sebe da živi
I ona spava sa tobom i bude se pored tebe , ne razgovaraš sa njom , ne pišeš joj
Voliš je u najdiskretnijoj mogućoj tišini
Grliš je i vodiš ljubav sa njom na sve moguće načine
A znaš da je to podpomognuta mašta proizašla iz apsolutne ljubavi
Radije bih imao osećanja bez reči nego reči bez osećanja
 
Poslednja izmena:
FygvNo-aEAQp_oN

Long Ago,
Your name a shadow,
in my dreams, the white
brave still searching
Raining Winds, fall apart.
I believe, your heart

tell me now,
what you see
tell me what you feel
now you're here
tell me

tell me now,
what you know
never let me go
tell me now
what you see

Who Cries from the hill?
the mist creeps from your eyes,
your banner will promise
let's remember the start
I believe, your heart

tell me now
what you know
never let me go
tell me what
you see
tell me now
what you see

tell me what you feel
now your here, tell me
tell me now
what you know
never let me go
tell me now
what you see
 
Poslednja izmena:
Pod mahovinom tihi glasovi,
Dubine me zovu..
Pričaju mi jednu tajnu neodbolovanu i svetu,
A prokletu za mene.

Pod travama starih stepa
Pokopala sam deo srca
Možda ga jednom pronađe...

.........
Možda se seti..Pogledajte prilog 1400859
FE3-KWg1-XIAUAa-Wu.jpg

Mi smo tajna koja diše i živi za neka druga vremena
Možda za ona, nedosanjana..
Mogu ti ponuditi samo svoju samoću , svoju tamu i glad svoga srca
"Pričaju mi jednu tajnu neodbolovanu i svetu,
A prokletu za mene."

To se zove prošlost , ali ne prolazi
Veruj mi i neće !
Prodire te , istiskuje te . Ali ona ne odlazi , ne .Ostaje u tvojim grudima Prošlost nije prošlo vreme , to je udarac koga se večito sećaš
Prošlost nikada ne odlazi !?

U nama je skriveno prisustvo drugih , čak i onih koje poznajemo nakratko
Zadržavamo ih do kraja života , na svakoj granici koju predjemo
Ljudi širokog uma ništa ne preziru niti odbacuju
Oni sebe teraju da razumeju umesto da osudjuju 💛❤️
Ako smo ista osoba pre i nakon što smo voleli , to znači da nismo dovoljno voleli .
Svestan sam , neki ljudi će otići , ali to nije kraj moje priče !
To je kraj njihovog udela u mojoj priči , ali oni ostaju u meni
Ja sam od onih koji stvaraju sopstvene oluje , a posle se uznemirim kad padaju kiše .
U mome srcu postoji bolna praznina za koju sam ubedjen da ovaj svet ovakav nikada neće moći da je popuni

Postoji nepoznata hladnoća u meni koja me grli noću i dočekuje me ujutro kao dobrodošlicu
Ne žalim , imam tu bol u mojim venama oseća se tu kao kod kuće
i znam da tu ostaje .
U rukama držim srce , gledam kako krvari , ali ne mogu da plačem

Plaču divlji vetrovi po stepama u potrazi za drugim srcem , a noći su hladne.
Dodji ,pokopaj svoje srce u meni i moje tuge nestaju


 
Poslednja izmena:
mome srcu postoji bolna praznina za koju sam ubedjen da ovaj svet ovakav nikada neće moći da je popuni
Prolaznost u beskonačnim ciklusima.Ponavljanje .Ostaci sećanja i osećaj gubitka.
Sopstvena bol kojoj podređujemo sve druge .
Slepi za život ,željni onoga šta smo imali ili mislili da imamo.
A nemamo ništa.
Neke neprimećene senke koje unose mir,očajnički potrebne da sastave delove u rasipanju.Uvek tražeći ono šta nam je iskliznulo.
 
Prolaznost u beskonačnim ciklusima.Ponavljanje .Ostaci sećanja i osećaj gubitka.
Sopstvena bol kojoj podređujemo sve druge .
Slepi za život ,željni onoga šta smo imali ili mislili da imamo.
A nemamo ništa.
Neke neprimećene senke koje unose mir,očajnički potrebne da sastave delove u rasipanju.Uvek tražeći ono šta nam je iskliznulo.
244999353-567541747821987-3540455068070957860-n-1.jpg

F4EDOMjW8AE51ju
 
Od dana do dana ,samo da noć padne i pokrije sve.Da oči ne izdaju , same sebe lažući u odrazu mirne vode.
Samo da ćute ...obmaniću sebe i onda nemam gde.Sebi se više ne mogu vratiti.
Drugom ne umem.
Od misli do misli ,vidim poraze .
Pokušaje rođene iz bola ..i s tako malo nade...
Sve mi je umrlo davno na rukama.
.......
Ja to znam .
Ali ne mogu da pokopam to nešto neotplakano.
Vezano je prejako.
Pogledajte prilog 1401399

Vreme je da se razvežem,
Raspem,
Pokupim ostatke sebe
I dočekam te svoje snegove.

Oduvek sam i znala da je put bio moj i samo moj.
Pogledajte prilog 1401403
Ne možeš spasiti nikoga , možeš samo biti uz njih
Ponuditi im svoju snagu i podršku,svoj razum , svoj mir
Možeš čak i podeliti deo puta sa njima , ponuditi im nadu
Ali ne možeš im oduzeti bol
Ne možeš hodati njihovim putem za njih
 
Poslednja izmena:
---------------------------------------------------------------------------------
Možeš čak i podeliti deo puta sa njima , ponuditi im nadu
Ali ne možeš im oduzeti bol

Bol i ne treba nikome oduzimati.
Jer tuđu bol ne možemo razumeti , ni podneti.
Uništiće nas.

Svako svoju bol sa sobom i u sebi nosi.
I ćutke se s njom bori .
Ili je prigrli i ćuti.
 
Postoje ljudi koji mi jednim gestom mogu razmotati mapu postojanja
Mapu koju mi prošli vekovi istetoviraše u duši i sećanju 💛❤️

A postoje i oni drugi , koji su uspeli da upale lomaču !
Lomaču mog sopstvenog uništenja 🖤
Vatru ,usred sibirske zime i uspeli da me bace u ledeni vir vrele slutnje
A potom da me ostave da lutam tamnim hodnicima sopstvenog kazamata Tražeći odjeke njihovih reči i dodira…
Ja znam da će vreme podrugljivim osmehom da to obriše,ali nikada mi neće biti jasno !
Zašto su mi uopšte kucali na vrata kada nisu poželeli prag duše da mi pređeu?
FViJjlfWQAADxFx

 
Poslednja izmena:
Postoje ljudi koji mi jednim gestom mogu razmotati mapu postojanja
Mapu koju mi prošli vekovi istetoviraše u duši i sećanju

Tako lako su uspeli da upale lomaču ,lomaču mog sopstvenog uništenja
Vatru ,usred sibirske zime i uspeli da me bace u ledeni vir vrele slutnje
A potom da me ostavie da lutam tamnim hodnicima sopstvenog kazamata Tražeći odjeke njihovih reči i dodira…
Ja znam da će vreme podrugljivim osmehom da to obriše,ali nikada mi neće biti jasno !
Zašto su mi uopšte kucal na vrata kada nisu poželeli prag duše da mi pređeu?
FViJjlfWQAADxFx

Prelepo...
 

Jednom kad odem, nekome će i biti žao , jer znaju da sam širom otvorio vrata svoje duše, najvrednije što imam. 💛❤️
Shvatam da je nekoga možda i bio strah da predju taj prag , jer tamo nema tajni, nema igara . A otvorio sam ih na najiskreniji moguči način.
Neko kome ne nedostajem to ne zna,žaliče možda jedino za svojom ulogom u drami moga života.🖤
Ima ih koji u otvorenu dušu samo provire, uoče razmeštaj mana i vrlina Konstatuju lepotu ili štetu koja je tamo već postojala i krenu dalje.
Niko ne voli pustoš i zgarišta jer iza širom otvorenih vrata ne postoji iluzija
Bez iluzije kod nekoga ljubav bledi i neče zažaliti za odlaskom .
Možda za lepim trenucima njihovih života čiji sam slučajni svedok bio .
Najverovatnije ni razlog niti povod. Samo svedok, obična publika.
Možda im je i bilo dana za pamćenje iako bi se oni pamtili i bez mene.
Dani kada se spajaju stari krajevi i bolji počeci.
A ja sam slučajno bio svedok. Ni kraj ni početak. Samo svedok.
Možda ću i zažaliti zbog svega , to nije zato što odlazim već što večito ostajem nepročitan i nedorečen .
Zažaliću zato što sam skupio hrabrost da zrno trenutne sreće platim kamarom buduće tuge.

13615246-1663493797237389-2466524616323176591-n.jpg

„Ej! da umrem obuzela me čežnja i želja
Mlad i bolesno lep kao rujne šume
Jer gadno beše krvlju pevat za svet
Koji ništa ne razume.”

Rade Drainac
 
Poslednja izmena:

Back
Top