Upisani na sve!

Ovo je sarkastican tekst i to dobar. U pozadini je davno ispricana prica da roditelji zadovoljavaju svoje ambicije kroz decu. Takvim roditeljima nije bitno da dete usavrsi neku vestinu ka kojoj pokazuje sklonost, nego da prica po komsiluku na sta je sve upisao dete i na taj nacin sebe izdigne u ocima drugih. A i u kasnijem periodu detetovog zivota da mu prebacuje ako dete u necemu ne uspe, a roditlje je, jel te, ulozio u njega. I tako...

Nema niceg loseg da dete ide na sport ili jezik, ako je to njemu zanimljivo. Ja sam krenula na engleski od 5. godine, sportom se bavim od 9. (i na kraju ga pretvorila u profesiju, ali to nije tema). Takodje sam plesala godinama, isto sam pocela sa nekih 8-9 godina. Ali kada je trebalo da idem na balet zbog kicme, plakala sam kao kisa jer mi je bilo naporno, pa sam isla na klasicne vezbe.
 
nije sramorta ali mnogi roditelji preteruju

- - - - - - - - - -

Ovo je sarkastican tekst i to dobar. U pozadini je davno ispricana prica da roditelji zadovoljavaju svoje ambicije kroz decu. Takvim roditeljima nije bitno da dete usavrsi neku vestinu ka kojoj pokazuje sklonost, nego da prica po komsiluku na sta je sve upisao dete i na taj nacin sebe izdigne u ocima drugih. A i u kasnijem periodu detetovog zivota da mu prebacuje ako dete u necemu ne uspe, a roditlje je, jel te, ulozio u njega. I tako...

Nema niceg loseg da dete ide na sport ili jezik, ako je to njemu zanimljivo. Ja sam krenula na engleski od 5. godine, sportom se bavim od 9. (i na kraju ga pretvorila u profesiju, ali to nije tema). Takodje sam plesala godinama, isto sam pocela sa nekih 8-9 godina. Ali kada je trebalo da idem na balet zbog kicme, plakala sam kao kisa jer mi je bilo naporno, pa sam isla na klasicne vezbe.

upravo ovo
 
Inspiracija za temu je ovaj istoimeni tekst:
http://www.detinjarije.com/upisani-na-sve/ , koji je vecina mojih prijatelja na fb podelila, pa sam ga tako i videla uostalom...

Na stranu to sto se mnoge mame bave vise tudjom, posebno rodjackom, nego svojom decom, mene interesuje kako smo dosli do toga da je sramota biti upisan na strani jezik, ples, muzicku skolu...bilo sta sto se ne uci u redovnoj skoli?

Videla sam tekst na netu i nisam uspela da pročitam jer me strahovito nervira polarizacija i zgražavanje nad tuđom decom i njihovim roditeljima.
Ovaj tekst je valjda trebalo da naglasi kako roditelji preteruju sa ambicijama i ne mogu da shvate da su deca još deca, ne njihov projekat, ali me je ogromna doza arogancije odbila od daljeg čitanja.

Skoro sam kupovala neadekvatni slatkiš za ćerku u zlo doba da stvar bude gora, kad sam srela poznanicu koja nije mogla da dođe sebi zbog mog nemara prema detetu. Možda je htela biti dobronamerna, ali me je uznemirila načinom na koj je reagovala. Sa druge strane odlično znam da je ona rešavala perfektno sve u korist deteta gde se moglo novcem platiti, enormne količine para daje mesečno za to dete, sve je to neverovatno bitno za rast i razvoj. Ali gde se treba malo pomučiti, to ne mora, to se ne poteže. Odoh sad da otkucam osvetoljubivi tekst u blogu. :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
deda mi je pricao da je do cetrdesetih godina proslog veka, iliti pre rata, svaka porodica koja je makar malo drzala do obrazovanja, decu kad napune tri godine "davala" na ucenje jednog muzickog instrumenta i jednog stranog jezika. to se skoro podrazumevalo! a "davanje" je podrazumevalo da profesor dolazi kuci dva do tri puta nedeljno, osim u retkim slucajevima kada su se casovi odvijali kod profesora u kucama.
cini mi se kada bi danas neko detetu od tri godine placao casove za odredjeni muzicki instrument ili strani jezik, bio bi prilicno izvrgnut ruglu. (osim u vrticu. ta kolektivna ucenja ne smetaju, samo da se ne izdvajas :mrgreen: i naravno, platis! )
 
roditelj treba da prati dete i da uoci za sta je sposobno

onda i protiv volje deteta da insistira na tome , jedno vreme , nekoliko meseci

ako dete ne zavoli onda prekinuti

ako je spretno za vise stvari , nek ide na vise stvari

ako nije ni za jedno nek ide negde ako zeli

meni je sin trenirao fudbal , po svojoj zelji, video sam da nije ekstra-talentovan ali je isao dok je to zeleo

moja ambicija je bila da bude drugi ronaldinjo ali sam se morao suociti sa realnoscu da on to ne moze
 
deda mi je pricao da je do cetrdesetih godina proslog veka, iliti pre rata, svaka porodica koja je makar malo drzala do obrazovanja, decu kad napune tri godine "davala" na ucenje jednog muzickog instrumenta i jednog stranog jezika. to se skoro podrazumevalo! a "davanje" je podrazumevalo da profesor dolazi kuci dva do tri puta nedeljno, osim u retkim slucajevima kada su se casovi odvijali kod profesora u kucama.
cini mi se kada bi danas neko detetu od tri godine placao casove za odredjeni muzicki instrument ili strani jezik, bio bi prilicno izvrgnut ruglu. (osim u vrticu. ta kolektivna ucenja ne smetaju, samo da se ne izdvajas :mrgreen: i naravno, platis! )

pa? zmu i niegova sestra su isli na klavir privatno, oboje kod iste profesorice
zmu je volio klavir i sad cesto svira, al je mrzio muzicku skolu
pa su ga prebacili na privatne casove

ja sam isla na karate jedino, al ja sam teski individualac
i mrzila sam i taj karate
zapravo ne karate vec veliku grupu i moranje
i dan danas sam takva :lol:

kakva ce Ika bit nemam pojma, al gledat cemo da joj ispunimo zelje u tom smislu
i da je ne forsiramo u nesto sto je zeli
 
Postoji ona narodna da ni u emu ne treba preterivati
Dete treba da ide (ako želi, naravno i ako roditelji mogu da priušte) na jednu ili 2 aktivnosti van škole
i ja sam za to da ako se izabere1 aktivnost da dete pohađa duže vreme

imam u okruženju roditelje koji insistiraju da dete svaki dan ide na jednu ili 2 aktivnosti, dete nema slobodno vreme za igru
ili svake godine menjaju aktivnosti jer je odrđena aktivnost te godine popularana, što bi se reklo - "in" jer eto na tu aktivnost ide Pera, Žika ili Mika.
 
i ja sam kao mala isla na razne treninge, skole, sekcije... i nikada niko moje roditelje nije pitao da li ja to zelim. nekako ne mogu da zamislim to pitanje tada, ili situaciju. ako volis ides, ako ne volis ne ides. ok.
danas cujem da svakog roditelja koji negde vodi dete na casove pitaju -da li dete to zeli-? prvo, sta koga briga? a drugo, ja stvarno tesko mogu da zamislim da neki roditelj vodi svoje dete na trening bilo cega protiv detetove volje!

a deo u tekstu, gde brizna majka opisuje tudje dete recima: "vuce torbetinu a flauta se kotrlja za njom.." mi nekako podize zeludac. i onda kad vidim koliko ljudi je odusevljeno tim tekstom, stvarno mi nije dobro.
 
ljudi su beskrajno bezobrazni kad imaju podrsku grupe
a socijalne mreze su poligon za upravo to, kao i drugi online formati
sto sam starija to me sve manje "briga" kako drugi organiziraju svoje zivote
i sve se vise trudim da razumijem tudje odluke, ali i da se mene to zapravo ne tice
tako i s ovim
ako tvoje dijete uziva u tome ili se trudite da razvijete ocigledan potencijal
ko sam ja da ti pridikujem sta je ispravno ili da analiziram tvoje motive
oce da ide na muzicki, jahanje, padobranstvo , plivanje i tenis...nek ide
zivot je samo jedan, nek se oproba u cemu god zeli
ako ste u mogucnosti
nek se druzi, razvije socijalne vjestine...sve ce im to u zivotu trebati
 
ne sekiram se ja licno... ne moze me pokolebati misljenje pere i mike ako nesto odlucim. samo pokusavam da razumem fenomen:
svako ce vam u oci uvek reci sve najbolje, ali ce vam takodje svako o nekom drugom bar nesto pricati sa cudjenjem. te ne razumeju zasto ovaj ovo, ili kako moze onaj ono...
igrom slucaja se vec godinama srecem sa puno roditelja.
svako ce mami koja ima vise od dvoje dece reci da je super i da je hrabra, ali ne verujem da ima puno onih koji bi je pozvali da dodje na kafu, posebno ako znaju da ce doci sa decom :)
slicno je i ovo sa treninzima... svi te pohvale ako imas aktivno dete, ali cim okrenes ledja odmah pricaju kako je dete zrtva tvojih ambicija!

zamisli situaciju: dete ide u muzicku skolu i prilicno je napredno. nastavnica kaze da bi bilo bolje da mu se kupi klavir, nego sintisajzer... mama kupi nki pianino, a tata tog deteta kaze mami - kako te nije sramota da kupis klavir! neka deca nemaju sta ni da obuku!- pomenuti tata je profesor. mislim da npr. trgovac automobilima ili mesar nikada ne bi imao takvu primedbu.
eto, na primer...
ko tu koga ili cega treba da se stidi?
nevazno je u sustini, ali je cinjenica da se sve okrenulo naopako, bar kad su moral i etika uopste u pitanju!
 
roditelj treba da prati dete i da uoci za sta je sposobno

onda i protiv volje deteta da insistira na tome , jedno vreme , nekoliko meseci

ako dete ne zavoli onda prekinuti

ako je spretno za vise stvari , nek ide na vise stvari

ako nije ni za jedno nek ide negde ako zeli

meni je sin trenirao fudbal , po svojoj zelji, video sam da nije ekstra-talentovan ali je isao dok je to zeleo

moja ambicija je bila da bude drugi ronaldinjo ali sam se morao suociti sa realnoscu da on to ne moze

Realno, tako i ja mislim.
Moj sin je trenirao fudbal, a sada mi se cini da ga kao, mrzi to, .. i prestali smo.
Ide privatno na engleski, a mislim da mu treba jos koji jezik, naravno, ako mu bude islo tako kao sto mu engleski ide...
 
ne sekiram se ja licno... ne moze me pokolebati misljenje pere i mike ako nesto odlucim. samo pokusavam da razumem fenomen:
svako ce vam u oci uvek reci sve najbolje, ali ce vam takodje svako o nekom drugom bar nesto pricati sa cudjenjem. te ne razumeju zasto ovaj ovo, ili kako moze onaj ono...
igrom slucaja se vec godinama srecem sa puno roditelja.
svako ce mami koja ima vise od dvoje dece reci da je super i da je hrabra, ali ne verujem da ima puno onih koji bi je pozvali da dodje na kafu, posebno ako znaju da ce doci sa decom :)
slicno je i ovo sa treninzima... svi te pohvale ako imas aktivno dete, ali cim okrenes ledja odmah pricaju kako je dete zrtva tvojih ambicija!

zamisli situaciju: dete ide u muzicku skolu i prilicno je napredno. nastavnica kaze da bi bilo bolje da mu se kupi klavir, nego sintisajzer... mama kupi nki pianino, a tata tog deteta kaze mami - kako te nije sramota da kupis klavir! neka deca nemaju sta ni da obuku!- pomenuti tata je profesor. mislim da npr. trgovac automobilima ili mesar nikada ne bi imao takvu primedbu.
eto, na primer...
ko tu koga ili cega treba da se stidi?
nevazno je u sustini, ali je cinjenica da se sve okrenulo naopako, bar kad su moral i etika uopste u pitanju!

pa klavir je kao besmislen...luksuz bez kojeg se moze
ali ako se vec moze...zasto da ne?

tu ti je jos jedan problem negdje provucen - umjetnost je luksuz bez kojeg se moze
pa tako i pijanisti, kompozitori i svi ostali...mi smo simpaticni, uvrnuti hobisti koji bi trebalo
da nadju pravi posao, a ono sto rade, u slobodno vrijeme, najbolje da poklanjaju...jer ko bi za to dao pare...
aj, muzicari mogu i po svadbama, glumci su svi kurbe i tako...ocu rec, primitivni smo
i sve prolazi kroz tu prizmu pa na drugom kraju sta ispadne...ako nije mali djokovic, jbga, ionako su samo bolesne roditeljske ambicije u pitanju
a ako jeste...e, svaka cast, 20 godina kasnije kad se sam uz podrsku roditelja uzverao gdje jeste...svakako u tome podrske sredine nece biti
pogledaj nase sportiste
imas ljudi koji uzimaju neplaceno i kredit da odu na olimpijadu
nisu medju onim sretnicima koji su u disciplinama gdje se vrti puno para i to im je sto im je
kad osvajaju medalje dobri su
kad ne osvajaju to su cudaci, zanesenjaci...
mi prosto ne znamo podrzati nista sto je vanserijsko, ne znamo odgojiti talent
znamo samo prigovarati sto se neko izdvaja iz gomile i iskreno se radujemo samo kad komsiji crkne krava
 
ne dopada mi se taj trend, ni sistemi vrednosti iz kojih je proizasao. Ne bih zelela da vaspitam dete da razvija takmicarski duh ili ide u pravcu kulturnog uzdizanja. Volela bih da nauci svrsishodne stvari koje ce mu oplemeniti zivot i u njima napreduje, kao npr da uzgaja i proizvodi hranu za sebe. Bilo bi fizicki aktivno to je sigurno, ali za to nije uvek potrebno pohadjati skolu sporta
 
po mogucnosti na tabletu i telefonu, ili u vrticu da crta flomasterima na dva bela osamdesetogramska papira sest sati.

Misliš da to dijete radi cijelo vrijeme u vrtiću?
Nemoj me nasmijavati. :)

- - - - - - - - - -

Najjače mi je kad nakon škole vode dijete na klavir. Ono .. pažnja mu je kao žirafi na asfaltu.
Da, zatrpajte dijete obavezama. Mora učiti, mora se pripremiti za svijet kroz razne aktivnosti s drugim ljudima.
Da, naravno da je dobro da se druži i da se bavi nečime..
al brate odvedi dijete u park. Podigni ga na drvo.
Dijete kroz igru najbolje uči.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Misliš da to dijete radi cijelo vrijeme u vrtiću?
Nemoj me nasmijavati. :)

- - - - - - - - - -

Najjače mi je kad nakon škole vode dijete na klavir. Ono .. pažnja mu je kao žirafi na asfaltu.
Da, zatrpajte dijete obavezama. Mora učiti, mora se pripremiti za svijet kroz razne aktivnosti s drugim ljudima.
Da, naravno da je dobro da se druži i da se bavi nečime..
al brate odvedi dijete u park. Podigni ga na drvo.
Dijete kroz igru najbolje uči.

Апсолутно. Нема ничег страшнијег од малог детета коме су већ натоварили пет обавеза.

Ид'те у мајчину, пустите дете да мало и сањари, лешкари, гледа у плафон. Не мора сваки секунд да му буде структурисан.
 
Misliš da to dijete radi cijelo vrijeme u vrtiću?
Nemoj me nasmijavati. :)

- - - - - - - - - -

Najjače mi je kad nakon škole vode dijete na klavir. Ono .. pažnja mu je kao žirafi na asfaltu.
Da, zatrpajte dijete obavezama. Mora učiti, mora se pripremiti za svijet kroz razne aktivnosti s drugim ljudima.
Da, naravno da je dobro da se druži i da se bavi nečime..
al brate odvedi dijete u park. Podigni ga na drvo.
Dijete kroz igru najbolje uči.

Апсолутно. Нема ничег страшнијег од малог детета коме су већ натоварили пет обавеза.

Ид'те у мајчину, пустите дете да мало и сањари, лешкари, гледа у плафон. Не мора сваки секунд да му буде структурисан.

...slazem se, ali valjda i to dete ume i sme da kaze necu, ne svidja mi se, ne volim, dosadno mi je, naporno mi je...sta god, ili bas mora svud gde
roditelji smisle da ide....

..moja cerka upise Cupavicu na gimnastiku, i krene ona tako, a kad tamo ta gimnastika traje sat ipo vremena, za to vreme nema idenja u wc, nema odmaranja,
nema igre, samo vezbe i sedenje na parketu, jer nema mesta da svi sede na strunjama bar....kao da ih spremaju za olimpijadu u najmanju ruku...isla ona par
dana, vrati se kuci nije sposobna ni da jede kako treba od umora...i lepo dete reklo, ja tamo vise necu da idem, tacka...necu i to vam je to...oni se zgledali,
pitali zasto, zvali tu zenu koja ih trenira da im ona kaze kako i sta rade na casu tek da utvrde cinjenicno stanje malo bolje....i malena vise ne ide....igra se sa
decom posle skole kad zavrsi svoje obaveze...a za gimnastike, jezike, muzicke skole i sta god vec bude zelela ima vremena dok bude starija i bude sama
izrazila zelju...mada je i ovo kao rekla da hoce, ali imam utisak da je vise posla da ugodi majci i ocu nego sto je to bila njena volja....
 
Мене су само на енглески терали да идем јер сам у школи учила руски.

Мајка је са мном радила код куће помало а на Коларац сам ишла тек у средњој, све сам курсеве прошла.

Тако да...Има времена.

А да дете треба да има језик и да каже - хоћу или нећу, треба да има а не да мутаво пристаје на све.
 
...uvek sam za to da dete uci ono za sta pokaze interesovanje i ono sto roditelj sam vidi da ima taleta, ali nikako pre nekog vremena
kad ono samo zna da kaze sta zeli zaista i sto ga veseli kad to radi ili uci...sve drugo je mucenje...
..sto se jezika tice uvek sam za, i svako kome jezici iole idu treba da ih uce...

...moj tata je recimo bio totalno "omadjijan" Rusima do te mere da me je iz engleskog odeljenja prepisao u rusko, ucili smo ga od prvog osnovne,
zali boze samo vremena....ono i dan danas znam da ga citam pristojno, ali ne razumem pola procitanog jer me nikad nije zanimao...

- - - - - - - - - -

....takvim nacinom ponasanja roditelja, se kasnije stvaraju poslusnici koji samo klimaju glavom i pristaju na sve....jako volim decu koja kazu da nesto nece po cenu kazne....
 
Ма у овој земљи је глупо превише улагати у дете. На крају се само разочара јер види да му те силне дипломе и вештине пет пара не вреде.
 
ne sekiram se ja licno... ne moze me pokolebati misljenje pere i mike ako nesto odlucim. samo pokusavam da razumem fenomen:
svako ce vam u oci uvek reci sve najbolje, ali ce vam takodje svako o nekom drugom bar nesto pricati sa cudjenjem. te ne razumeju zasto ovaj ovo, ili kako moze onaj ono...
igrom slucaja se vec godinama srecem sa puno roditelja.
svako ce mami koja ima vise od dvoje dece reci da je super i da je hrabra, ali ne verujem da ima puno onih koji bi je pozvali da dodje na kafu, posebno ako znaju da ce doci sa decom :)
slicno je i ovo sa treninzima... svi te pohvale ako imas aktivno dete, ali cim okrenes ledja odmah pricaju kako je dete zrtva tvojih ambicija!

zamisli situaciju: dete ide u muzicku skolu i prilicno je napredno. nastavnica kaze da bi bilo bolje da mu se kupi klavir, nego sintisajzer... mama kupi nki pianino, a tata tog deteta kaze mami - kako te nije sramota da kupis klavir! neka deca nemaju sta ni da obuku!- pomenuti tata je profesor. mislim da npr. trgovac automobilima ili mesar nikada ne bi imao takvu primedbu.
eto, na primer...
ko tu koga ili cega treba da se stidi?
nevazno je u sustini, ali je cinjenica da se sve okrenulo naopako, bar kad su moral i etika uopste u pitanju!
Ima tu svega, i da smo jako primitivni i siromašni, ali ima i snobizma i prevelikih ambicija koje se svale na detetova pleća.
Uglavnom se vidi kad je nešto usiljeno, kad roditelji sami nemaju interesovanja, a dete upišu na sve redom i očekuju ne znam kakve rezultate, kad imaju jedno dvadesetak tridesetak i više kilograma viška, a detetu mere svaki zalogaj, kad su nedisciplinovani, a očekuju od dece da su pod konac. Deca žive sa nama i upijaju i dobro i loše. Ako imaš velike ambicije za dete za početak mu daj primer.

Što se klavira tiče, niti lepšeg instrumenta, niti mučnije obaveze za većinu dece, to je ozbiljan trening, mesec dana ne sviraš ne možeš da se vratiš u formu. Znam gro njih koji posle završene niže muzičke škole više nikad nisu seli za klavir. A roditelji uporno forsiraju, i ja već kupijem klavire igračke u te svrhe. :lol:
 

Back
Top