Uloga univerziteta u Srbiji u sadašnjem trenutku (studenata i profesora) - 4. april Dan studenata

  • Začetnik teme Začetnik teme Paula
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Studenti su se ogradili od svih mogućih opozicionih partija. Stvoriti građanski pokret za par meseci bez opozicije i pobediti na izborima je bajka za malu decu.

Stoji.




(i ne mrda se)
to je inace nasa najrazvijenija sposobnost (da nigde ne mrdamo) :)

opisuje se kao takozvano srpsko poredjenje:

1. ma nece
2. ma nece valjda
3. e jbg
 
Eviva! 🇲🇪

Crna-Gora-Zarko-Marinovic-foto-Antena-M-1.jpg
 
Ma, veze nemaš
Pišeš o nečemu što čuješ iz pete ruke
Čuj ti pišeš da se ne laženo ne radi se, a ja ove nedelje svaki dan po barem 8 sati radila na jednom radu, student je koautor. Svašta od vas stručnjaka.
Ma 'ajde, do juce si pisala ovamo sve o studentima i blokadama, svaki post, sad otkako vam smanjise plate odjednom nesto silno "radis" kaobajagi kuci?

Pisi to nekom drugom, a i nemas dokaza, svako to moze da kaze. Nego nemate obraza pa joj kukumavcite za nerad, poneki. Sad ste odjedanput "objektivni"?

I ja "radim" od kuce i sta cemo sad? Hocu li to moci da dokazem kad bude bilo vreme za penziju?
 
Komunistički praznik - na taj dan je pre Drugog svetskog rata neki student-komunista poginuo u okršaju sa policijom.
Ne znam, ja odstudirah davno, a prvi put cujem da je ovo praznik studenata.

I mislila sam da je tako neka "bolonjska glupost", ali se nisam nadala da je komunisticka.
 
Ne znam, ja odstudirah davno, a prvi put cujem da je ovo praznik studenata.

I mislila sam da je tako neka "bolonjska glupost", ali se nisam nadala da je komunisticka.
Komunistički praznik:

8B95E99B-2F3E-4850-B278-973EC450B27E.jpeg


Dan studenata Univerziteta u Beogradu obeležava se 4. aprila u znak sećanja na pogibiju Žarka Marinovića 1936. godine na protestu revolucionarnog studentskog pokreta.

Student prava Žarko Marinović ubijen je na skupu u Beogradu protiv represije u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji.

89 godina kasnije studentski protesti u Srbiji ušli su u peti mesec trajanja. Studenti koji su stupili u protest učinili su to nakon što je šesnaestoro ljudi stradalo u padu nadstrešice na krovu nedavno rekonstruisane Železničke stanice u Novom Sadu.

Protest koji je započeo sa zahtevima za utvrđivanje odgovornosti za rekonstrukciju stanice, eskalirao je nakon što su napadnuti studenti beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti. Bunt se proširio na većinu fakulteta u zemlji koji su od tada u blokadi. Studenti u protestu dobili su podršku većine profesora i dela javnosti, da bi usledili i masovni protesti.

Vlast tvrdi da je ispunila četiri zahteva protesta, od kojih se ključni odnosi na novosadsku tragediju, što studenti i deo ekspertske javnosti negiraju.

U takvim okolnostima Dan studenata, dobio je na posebnom značaju.

Činjenice o 4. aprilu​

1936. godine komunistički pokret imao je uporište na univerzitetu i predvodio akcije zajedno sa drugim organizacijama. Tadašnja vlada je kao odgovor na narastajući bunt oformila Organizaciju nacionalnih studenata (ORNAS) studentsko krilo Organizacije jugoslovenskih nacionalista (ORJUNA).

Studenti iz revolucionarnog komunističkog pokreta su od 3. do 28. aprila 1936. štrajkovali u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Subotici i Skoplju zbog odluke vlasti da uvede takozvanu "univerzitetsku policiju".

Drugog dana protesta u Beogradu su se sukobile dve studentske struje, komunisti i pripadnici Organizacije nacionalnih studenata u kom je od udarca nožem člana ORNAS-a stradao Žarko Marinović.

Zgrada Rektorata Univerziteta u Beogradu

Zgrada Rektorata Univerziteta u Beogradu

Biblioteka Beogradskog univerziteta podseća da se po dolasku u Beograd iz rodnih Očinića kod Cetinja u Crnoj Gori Marinović povezao sa omladinskim aktivistima među kojima su bili i članovi Komunističke partije Jugoslavije Veljko Vlahović, Vlado Popović, Rifat Burdžović, kasnije heroji borbe jugoslovenskih partizana protiv Nemačke u drugom svetskom ratu.

Da li su ispunjeni tadašnji zahtevi studenata?​

Protesti studenata rezultirali su povlačenjem odluke o uvođenju takozvane "studentske policije", smenjivanjem tadašnjeg rektora Vladimira Ćorovića i izborom novog Dragoslava Jovanovića. Optuženi za ubistvo Marinovića, Slobodan Nedeljković, u junu iste godine osuđen je na pet godina zatvora.

Na sahrani Žarka Marinovića u Beogradu okupile su se hiljade studenata koji su nastavili borbu za prava i autonomiju univerziteta. Vlasti su u junu 1970. odlučile da se njegovi posmrtni ostaci prenesu u Aleju zaslužnih građana na Novom groblju.

Student Žarko Marinović sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju, Beograd, 4. april 2025.

Student Žarko Marinović sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju, Beograd, 4. april 2025.

Ko je bio Žarko Marinović?​

Žarko Marinović rođen je 20. jula 1911. Po završenoj osnovnoj školi nastavio je obrazovanje na Cetinju gde se politički angažovao pristupanjem revolucionarnom omladinskom pokretu i potom Komunističkoj partiji Jugoslavije (KPJ).

Jedan od 14 studentskih domova u Beogradu, u Zemunu, nosi njegovo ime.

Odluku o ustanovljenu Dana studenta doneo je Univerzitetski odbor Saveza studenata Beograda 2. aprila 1959, navodi na svom sajtu Beogradski univerzitet. Prvi put je proslavljen 1960. u tadašnjoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ).

Cveće na spomeniku Žarku Marinoviću na 89-u godišnjicu njegove smrti, 4. april 2025.

Cveće na spomeniku Žarku Marinoviću na 89-u godišnjicu njegove smrti, 4. april 2025.

"Četvrtog aprila 1936. u borbi protiv nenarodnog režima pao je na ovom mestu student prava Žarko Marinović, učesnik najvećeg štrajka studenata Univerziteta u Beogradu", piše na spomen ploči koju su na zgradi Instituta za patologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu postavili studenti 1966. godine.

@iig
 
Komunistički praznik:

Pogledajte prilog 1710121

Dan studenata Univerziteta u Beogradu obeležava se 4. aprila u znak sećanja na pogibiju Žarka Marinovića 1936. godine na protestu revolucionarnog studentskog pokreta.

Student prava Žarko Marinović ubijen je na skupu u Beogradu protiv represije u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji.

89 godina kasnije studentski protesti u Srbiji ušli su u peti mesec trajanja. Studenti koji su stupili u protest učinili su to nakon što je šesnaestoro ljudi stradalo u padu nadstrešice na krovu nedavno rekonstruisane Železničke stanice u Novom Sadu.

Protest koji je započeo sa zahtevima za utvrđivanje odgovornosti za rekonstrukciju stanice, eskalirao je nakon što su napadnuti studenti beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti. Bunt se proširio na većinu fakulteta u zemlji koji su od tada u blokadi. Studenti u protestu dobili su podršku većine profesora i dela javnosti, da bi usledili i masovni protesti.

Vlast tvrdi da je ispunila četiri zahteva protesta, od kojih se ključni odnosi na novosadsku tragediju, što studenti i deo ekspertske javnosti negiraju.

U takvim okolnostima Dan studenata, dobio je na posebnom značaju.

Činjenice o 4. aprilu​

1936. godine komunistički pokret imao je uporište na univerzitetu i predvodio akcije zajedno sa drugim organizacijama. Tadašnja vlada je kao odgovor na narastajući bunt oformila Organizaciju nacionalnih studenata (ORNAS) studentsko krilo Organizacije jugoslovenskih nacionalista (ORJUNA).

Studenti iz revolucionarnog komunističkog pokreta su od 3. do 28. aprila 1936. štrajkovali u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Subotici i Skoplju zbog odluke vlasti da uvede takozvanu "univerzitetsku policiju".

Drugog dana protesta u Beogradu su se sukobile dve studentske struje, komunisti i pripadnici Organizacije nacionalnih studenata u kom je od udarca nožem člana ORNAS-a stradao Žarko Marinović.

Zgrada Rektorata Univerziteta u Beogradu

Zgrada Rektorata Univerziteta u Beogradu

Biblioteka Beogradskog univerziteta podseća da se po dolasku u Beograd iz rodnih Očinića kod Cetinja u Crnoj Gori Marinović povezao sa omladinskim aktivistima među kojima su bili i članovi Komunističke partije Jugoslavije Veljko Vlahović, Vlado Popović, Rifat Burdžović, kasnije heroji borbe jugoslovenskih partizana protiv Nemačke u drugom svetskom ratu.

Da li su ispunjeni tadašnji zahtevi studenata?​

Protesti studenata rezultirali su povlačenjem odluke o uvođenju takozvane "studentske policije", smenjivanjem tadašnjeg rektora Vladimira Ćorovića i izborom novog Dragoslava Jovanovića. Optuženi za ubistvo Marinovića, Slobodan Nedeljković, u junu iste godine osuđen je na pet godina zatvora.

Na sahrani Žarka Marinovića u Beogradu okupile su se hiljade studenata koji su nastavili borbu za prava i autonomiju univerziteta. Vlasti su u junu 1970. odlučile da se njegovi posmrtni ostaci prenesu u Aleju zaslužnih građana na Novom groblju.

Student Žarko Marinović sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju, Beograd, 4. april 2025.

Student Žarko Marinović sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju, Beograd, 4. april 2025.

Ko je bio Žarko Marinović?​

Žarko Marinović rođen je 20. jula 1911. Po završenoj osnovnoj školi nastavio je obrazovanje na Cetinju gde se politički angažovao pristupanjem revolucionarnom omladinskom pokretu i potom Komunističkoj partiji Jugoslavije (KPJ).

Jedan od 14 studentskih domova u Beogradu, u Zemunu, nosi njegovo ime.

Odluku o ustanovljenu Dana studenta doneo je Univerzitetski odbor Saveza studenata Beograda 2. aprila 1959, navodi na svom sajtu Beogradski univerzitet. Prvi put je proslavljen 1960. u tadašnjoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ).

Cveće na spomeniku Žarku Marinoviću na 89-u godišnjicu njegove smrti, 4. april 2025.

Cveće na spomeniku Žarku Marinoviću na 89-u godišnjicu njegove smrti, 4. april 2025.

"Četvrtog aprila 1936. u borbi protiv nenarodnog režima pao je na ovom mestu student prava Žarko Marinović, učesnik najvećeg štrajka studenata Univerziteta u Beogradu", piše na spomen ploči koju su na zgradi Instituta za patologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu postavili studenti 1966. godine.

@iig
Sada vidim, ali mi to nikad nismo slavili (generacija koja je studirala 90-tih). Jeste komunisticki datum.

Mada doduse, kako vidim "vazi" samo za beogradske studente, nikad cak nisam ni cula za to.
 
Ma 'ajde, do juce si pisala ovamo sve o studentima i blokadama, svaki post, sad otkako vam smanjise plate odjednom nesto silno "radis" kaobajagi kuci?

Pisi to nekom drugom, a i nemas dokaza, svako to moze da kaze. Nego nemate obraza pa joj kukumavcite za nerad, poneki. Sad ste odjedanput "objektivni"?

I ja "radim" od kuce i sta cemo sad? Hocu li to moci da dokazem kad bude bilo vreme za penziju?

Ti možda nećeš, a ja ću imati objavljene naučne radove o kojima možeš da sanjaš 🍀
 
Ti možda nećeš, a ja ću imati objavljene naučne radove o kojima možeš da sanjaš 🍀
Jadni su oni koji ce se osloniti na tvoje naucne radove, koji su ocigledno pisani zbrda zdola, a i bez ljubavi ka svim studentima, bilo da podrzavaju blokade ili ne.

To su "radovi" brz duse i ocigledno karijeristicki, takvih ima na hiljade ali onih koji zaista necemu doprinose, vrlo malo.

Jer obrazovan covek znaci da pre svega ima obraza, ati ga nemas jer delis i diskriminises studente i jer si ostrascena.
 
nije bila namera da potraje. Svi su mislili biće mesec, dva.

Ja sam чуо од неких студената још у децембру2024., да ће све ово потрајати најмање 2-3 године, сад у ком облику и са каквим паузама то не знам
 
Као и 5. октобра нажалост, морамо са идеолошким непријатељима да се удружимо, како би скинули веће зло, а то је диктаторски, лоповски, антисрпски и издајнички режим АВ.
Наши идеолошки непријатељи су један део левичарских студената, професора и дела опозиције.

Дан студената не сме бити дан када је убијен комунистички терориста Жарко Мариновић, који је рођен код Цетиња и чији потомци и родбина су србофоби који данас подржавају неку измишљену дукљанску нацију. Да је он данас жив, био би такође против Срба и Србије, а за најусташкију ЦГ, дакле отворени усташа, као што су његови југословенски комунисти били отворено против Србије и Срба и успешно су радили на разбијању Србије, само што су једино успели са КиМ.
 
Italijanski pijanista svirao klavir u Nišu na studentskom i građanskom protestu ❤️

Италија је наш пријатељ, али само без комунистичких композиција типа Ћао бела, јер чуо сам на неком другом снимку да је и то смеће било на репертоару.
Србија нема КП, а левица се свела на СПС, дакле левичари су непожељни у Србији. Ово није запад где они могу да освоје као у Немачкој и по 10-15%, ово је Србија, а комунисти су чинили велика зла српском народу, зато их и нема.
 
Као и 5. октобра нажалост, морамо са идеолошким непријатељима да се удружимо, како би скинули веће зло, а то је диктаторски, лоповски, антисрпски и издајнички режим АВ.
Наши идеолошки непријатељи су један део левичарских студената, професора и дела опозиције.

Дан студената не сме бити дан када је убијен комунистички терориста Жарко Мариновић, који је рођен код Цетиња и чији потомци и родбина су србофоби који данас подржавају неку измишљену дукљанску нацију. Да је он данас жив, био би такође против Срба и Србије, а за најусташкију ЦГ, дакле отворени усташа, као што су његови југословенски комунисти били отворено против Србије и Срба и успешно су радили на разбијању Србије, само што су једино успели са КиМ.

jel ovo tvoje misljenje ili je ovo negde napisano ?
 
jel ovo tvoje misljenje ili je ovo negde napisano ?
Ја износим своје мишљење, а други део текста су историјске чињенице које можеш лако проверити, а које се тичу студентског протеста од пре скоро 100 година, у доба краљевине Југославије.
Не видим паралеле са данашњим стањем у држави, јер нема више Југословена, нема те квази државе, нема левице у Србији, као ни на Балкану, нису исти геополитички односи, све је другачије.
Међутим, режим преко својих плаћеника намерно сеје идеолошке поделе, а у самом СНСу се гају љубав између СПСа где је Јошка Броз (копиле) и са друге стране Мише Вацића који зигхајлује по Италији.
 
A ko je ovaj slepac na majci?
Вероватно нека комуњарска битанга, који да је данас жив, био би дукљански усташа, као и његови потомци око Цетиња.
Они су и настали из титових комуњарских јаја.
 
Ја износим своје мишљење, а други део текста су историјске чињенице које можеш лако проверити, а које се тичу студентског протеста од пре скоро 100 година, у доба краљевине Југославије.
Не видим паралеле са данашњим стањем у држави, јер нема више Југословена, нема те квази државе, нема левице у Србији, као ни на Балкану, нису исти геополитички односи, све је другачије.
Међутим, режим преко својих плаћеника намерно сеје идеолошке поделе, а у самом СНСу се гају љубав између СПСа где је Јошка Броз (копиле) и са друге стране Мише Вацића који зигхајлује по Италији.

Onda si trebao da pises u jednini, s obzirom da je licni pogled.
Istorija se uvek navrce na potrebe propagande, tako nekad, tako danas.
Nazalost pa imamo nesretnu istoriju.
I nazalost pa tesko da mozemo da pomirimo duhove krvi iz nasledja.
Najvise nazalost jeste da je istorija takva kakva je, mozemo samo da zmurimo na nju, da je izvrcemo i da menjamo sadasnjost (ako mislimo da znamo vise i bolje)

U smislu dana studenata - sta ti mislis koji bi datum bio odgovarajuci za danasnje vreme da bude dan studenata, a da to ne bude na neciju vodenicu - sto bi u srpskim narodnim pesmama rekli - ni po babu ni po stricevima (već po pravdi Boga istinoga)?
 

Back
Top