stvarno zelim da ovo podelim sa vama... DRAGA MOJA PRAKTIKO,prvi put posle petnaest godina nekome pisem,ali danas su se u meni uskomesala osecanja koja mogu smiriti samo na ovaj nacin,pisuci ovo pismo.S ponosom mogu da se pohvalim da imam sve tvoje brojeve.Oni su moje malo blago i ne prodje dan da zbog neceg ne prelistam po neki broj.Svaka tema je pravi poklon i verujem da se svako nadje u nekoj.Nervoze,stresovi,posao,sve manje ljubavi,pubertet,putopisi,porodica,tradicija,obicaji,zdravlje,cvece,narodna radinost,prelepi slani i slatki recepti i naravno dekoracije torti.Ali,ti to vec znas,svesna koliko vredis i sama si spomenula na svojoj prvoj strani poslednjeg broja da se na tvoje 64 strane moze naci mnogo vise nego na necijih 280.Razlog koji mi ustvari ne da mira,koji mi bode oci,kida dusu,ubija veru i nadu i sto je najgore ono naivno u meni sto ljubomorno cuvam od ovog teskog vremena u kom zivimo je tvoja zadnja recenica na toj prvoj strani,draga moja.Napisala si:"Da,ove godine bice bolje."A,uprskala si,uprskala da te ni 280 strana oprati ne moze.Danas sam bila ucesnik revije torti.Dosla sam ujutro u 10 sati.Nasla se sa drugaricama i poznanicama koje su takodje izlagale torte.STAJALE SMO,pricale,smejale se,razmenjivale iskustva vezana za decu,recepte,dekoracije...Znas uostalom kako je kad se zene sastanu.Brzo je proslo to vreme od10 do 16 casova.Nisu nas bolele noge iako su neke od nas ceo prethodni dan i noc pravile i ukrasavale "PRAVE" torte.Bile smo srecne sto smo ucesnice ovako lepog skupa koji si ti organizovala,ponosne sto svako zastaje pored nasih torti,sto ih svako slika.Znas li da su neke ucesnice svoje grandiozne bukete pravile i mesec dana spremajuci se za danasnji dan?Odvajale su svoje slobodno vreme,kraduci ga od svoje dece,bolesne majke,popodnevnog odmora,preko potrebnog sna.Ne pisem ti ja ovo u svoje ime,jer kako je rekla Jelena danas:"Ja ne moram nikom da se dokazujem,znam koliko vredim."Tako i ja najdraza moja znam koliko vredim,znam koliko drugi cene ono sto radim,ali nisam tu bila samo ja.Pa,pobogu,koliko stolova prepunih torti,a tvoj ziri neke nije ni pogledao.Ono sto me je zaprepastilo i sto ne mogu da prihvatim i shvatim je kako si znala koja je cija torta kad si ocenjivala ukus.U onu kartonsku tacnu su bili nabacani raznorazni parcici.Delovalo je kao da rasciscavas stolove posle neke svadbe,pa sklanjas nepojedene parcice.Ili je to bila farsa,mozda je prva torta koju si probala za tebe odmah bila najukusnija.Nisam bila od onih ucesnica cija se torta ocenjivala sto se tice ukusa,mada sam i mogla.Napravila sam dve prave torte,prepune lesnika i cokolade sa pravim tankim koricama,onako domacinske,kao za svoju porodicu.Pojedine torte kojima je trebalo da ocenis ukus nisi ni isekla,pa ces ostati u debelom neznanju kako je dobra Mirina Moskva.Nocas nije spavala jer ju je pravila,a jutros je dotrcala s posla da je donese,ali torti su se veceras sigurno obradovale komsije i dete.Sledeca tema:Sitni kolaci.Samo cu da te pitam:"Gde su ti bre,bile oci?! I naravno,prelazimo na najvreliju temu.Dekoracija torti,cvetni aranzmani,decje torte.Olivera je samo uz pomoc svojih ruku i noza napravila onog prelepog klovna.Svima je mamio osmeh.Svi su ga slikali.Prvi put ucestvuje na jednoj ovakvoj manifestaciji.Ubila je trema.Ej,u danasnje vreme transformersa,digimona,pokemona,spajdermena,bratz lutaka itd ona pravi klovna.Kad sam ga videla onako bezazlenog i sarenog ja sam ga pozelela za svoje dete.Ti nisi ni zastala pored njega.Kad je bila dodela nagrada i priznanja nisi bila s one strane mikrofona,nisi bila u publici.I bolje sto nisi,jer da jesi,sakrila bi se u misju rupu,propala bi u zemlju.Neverica,razocaranje,bes,tuga i mnoge sagnute glave.Samo mi je proslo kroz glavu:"Pa,pobogu ljudi sta ste ocekivali?"Radmila,Vesna,Vera...Skidam kapu,postujem,ostajem bez teksta pored svake njihove torte.I na najtortama svake godine nanovo iznenade.Aman,'ajde da se vec jednom razumemo,pored njih ni jedna Pepeljuga nece obuti svoju staklenu cipelicu i pretvoriti se u princezu koja ce otici na bal i tamo upoznati prelepog princa.Uzmite ih u ziri.Sigurno ce biti zainteresovanije od gospodina koji je video sve lepote ovog sveta,pa sta su za njega kale,ruze i srpske papricice na one tri fenomenalne torte jedne medicinske sestre.DA li znas da mnoge danasnje ucesnice rade cvetne aranzmane dovijajuci se na razne nacine,jer je pribor za ovaj hobi preskup za nase plate.Kupuju jedan po jedan sekac i utiskivac.Mnoge naprave same.Odricu se kvalitetnih cipela zbog reljefne oklagije,otiska za neki list,a toliko toga ima sto im moze pomoci da lakse budu jos bolje.Neke cvetne aranzmane smo mogli videti samo danas na sajmu.Nema ih u katalozima,na internetu.Oni se nalaze u necijoj glavi,delo su trenutne inspiracije i mozda ih necemo videti nikada vise.Ti to sve ne znas,kao sto ja verovatno ne znam kolika je odgovornost organizovati ovakvu manifestaciju.Kako smo mi ucesnice preuzele odgovornost za lepotu i kvalitet torti koje smo izlagale tako si i ti,draga moja,trebala da preuzmes odgovornost i da posteno odradis svoj posao.Stavi prst na celo,jer ako mislis da organizujes reviju torti 2008 moraces razgraniciti majstore od amatera.U suprotnom,mi Pepeljuge ni u staklenim cipelicama nemamo sta da trazimo na balu.Radije cemo ostati kod kuce i sakupljati zrnevlje.Nisam imala nameru da bilo koga povredim ovim pismom.Trudila sam se da budem realna i molim te ne zatvaraj nam prozore koje si nam otvorila ka tom mastovitom svetu.Nije nikakva mudrost napraviti gum-pastu,ni ruzu,ni orhideju.Stvarno je potrebno malo alata,vredne ruke i ljubav prema ovoj lepoj i slatkoj umetnosti.Pojedinci u uvijenoj formi od svega ovog prave bauka,ali ni jedna tajna na ovom svetu nije ostala sakrivena.Prema pojedincima sam zelela biti malo surova,ali sam ipak odustala.Zasto slepcu otvarati oci?Koliko god da znaju ipak nisu svesni da zive u svom neznanju.Eto,draga moja,napisala sam skoro sve sto mi je na dusi,trudeci se da ne povredim ni tebe ni druge,ali da zeni kazete da je dobitnica nagrade,a da tu istu nemate da joj urucite,vec cete joj poslati postom,e na to nemam komentar.Da ne zaboravim,jednu tortu sam dala momcima koji rade na sajmu,jednu sam vratila kuci.Filip je bio odusevljen sto moze da pojede sve one krokodile,majmune slonove oko kojih je juce obigravao kao mace oko masne supe.Suprug je zadovoljno otisao na spavanje jer je vecerao kobasicu od mangulice koju je kupio na sajmu.Deca su sa odusevljenjem pila napitak od kombuhe,takodje donet sa sajma.Svi spavaju cvrstim snom.Ponoc je.Dok moja porodica spava,a ja zavrsavam ovo pismo svesna sam cinjenice da sam ja srecna supruga i majka.Srecna sam zbog cinjenice da moja porodica ima sve one vrednosti o kojima ti pises da ih treba negovati i cuvati.Kao i ti i mnoge zene ove zemlje Srbije su svesne koliko vrede.Zato te u njihovo ime molim da budes kriticna prema sebi kao sto si kriticna prema vremenu u kom zivimo,ljubavi koja nestaje,nasilju...Budi dovoljno samokriticna i objavi ovo moje pismo ovako kako sam ga napisala jer ga jesam pisala kao pojedinac ali u ime svih onih koji su danas sa sajma otisli tuzno,pognutih glava,a bili su verovatno nenamerno povredjeni.Nemoj nas uciti da letimo,ako ces da nam seces krila.S puno postovanja i dalje tvoja verna citateljka.
Napisano u Beogradu 28/29.11.2007.
naravno da nisu objavili,isto kao sto mi nikad nisu odgovorili.