Udovoljavanje drugima i asertivnost

Preimenovacemo asertivnost u "udovojlavanje sebi", jer ovako budi neke manje-vise neralne i negativne asocijacije. :)

Zavisi opet kome ustati i reci ne, i kako to druga strana podnosi. Ja stojim da ima nerazumnih ljudi koji reaguju agresivno kada im kazes "Ne" pa onda konstatujes i radis po svom, jer bojle ne ulaziti u konflikt sa nekim previse impulsivnim i verbalno agresivnim.

Ja se drzim po strani uglavnom, precutim oko vecine stvari, ali oko nekih ozbiljnijih koje bas ne zelim da radim onda kazem svoj stav i drzim se njega, jer imam osecaj da kada ljudima dam prst, oni hoce i ruku da mi iscupaju, zato se nekada mora reci "ne" i prestati sa udovoljavanjem drugima po svaku cenu, mada i to "ne" retko koristim, a mozda bi trebao cesce, jer mnogi ljudi shvataju to "ne" kao napad na sebe ili cak uvredu.

tvoj stav i način razmišljanja nije uslovljen ovim što si nabrojao, niti ti neko može uzeti više nego što mu daš/dozvoliš... prema tome, nisu drugi krivi.
ako nešto ne želiš, a ipak kažeš 'da' verovatno da procena trenutnih okolnosti tako nalaže, ili i tebi u jednom trenutku tako odgovara. ne umeti da kažeš 'ne' isto je što i leći i pustiti da te gaze... pa opet, nije do njih, već do tebe.
često i ja prećutim i radim po svom, čisto da bi izbegla bespotrebnu raspravu.
 
Tema@ poštovanje različitosti u mišljenju, stremljenjima, pogledima na svet, karakteristika je širokog duha. Takve ljude sam zadržala u privatnom životu i sa njima volim da provdim slobodno vreme, tu uvek postoji onaj prostor i bliskost jer se poznajemo u razičitim situacijama,reakcijama i sl. Što se tiče poslovnih odnosa, tu opet važi i kodeks ponašanja, ako se suprotstavim nečemu-treba da imam argumente u rukama, kakvo je to drugo rešenje, nudim li ja bolje? Prosto ne mogu npr reći: smara me to,pa neću.
Inače, međuljudski odnosi su malo kompleksniji od konverzacije, treba uzeti u obzir i neverbalne poruke, kada pričamo o RL-u. Nemam ništa protiv toga da se nekome udovlji, ali ne formalno, radi reda, nego to čoveku može mnogo značiti, onome koji daje i onome koji prima, empatija je u pitanju.
A, šlihtanje, pasivna agresaija, ne iskazivanje sopstvenog stava-nikome ne donose dobro, kao finalni projekat priče. Kao ni busanje tipa: ja uvek imam svoj princip od koga ne odstupam, ni za dlaku, neće me niko razuveriti da nisam u pravu-to je takođe karakteristika slabih, da uvek i svuda tvrde kako su jaki.
 
udovoljavam ako mi se udovoljava
zvuči utilitaristički, ali nije baš tako
spremna sam da popustim ponekad ako se i meni popusti ponekad
ko god da je u pitanju, samo za nekog ima više tolerancije, za nekog manje
drugačije funkcionisanje mi je nenormalno
ne mogu ja biti ta koja će pognuti glavu i ćutati
niti očekujem to od nekog
 
Kako prestati udovoljavati drugima, tj. postati asertivan i izneti svoj stav, normalno bez neke verbalne agresije i omalovazavanja?
Sta mislite, zasto ljudi udovoljavaju drugima, jer vole, jer zele da budu u ok odnosima sa svima, ili jer se plase da ce ako kazu "ne" ti ljudi otici iz njihovog zivota?

Udovoljate li vi kome, porodici, sefu, partneru, ili se trudite da uvek iznesete svoje misljenje, pa kud pukne?
U kojoj meri je udovoljavanje potrebno u medjuljudskim odnosima, tj. da li je to udovoljavanje iskreno ili se udovoljava iz nekog straha?

Isplati li se iznositi svoje misljenje i stavove, tj. biti asertivan u ovom (manje-vise) nenormalnom drustvu?

асертиван да простиш можеш бити само на неком пропланку у некој вукоје6ини са овцама и фрулом
 
Poslednja izmena od moderatora:
razloge za udovoljavanje jos uvek trazimo, ponekada zeli da uradi nesto za sebe, a posto je navikao da daje, a i drugima da uzimaju, ponekada, ako ne i cesto, zapostavlja sebe i svoje potrebe.


Ima ljudi koji su sretni samo ako daju, bez beneficija.

Znam da zvuči debilno - i meni zvuči - ali to je, prosto, tako. S godinama sam naučila da im ne sudim. Možda rade nešto što ja nikada ne bih mogla, ili što čak i ne poštujem; ali ako su oni sretni, i ja sam.

Nekad moraš pustit ljude da žive kako misle da treba.
 
Socijalna inteligencija nije što i aservativnost.....socijalno intelegentni ljudi su oni koji se fantastično prilagođavaju najčešće poslovnimi drugim socijalnim kategorijama, a van porodice.....u prevodu, ulizice i poltroni.....možda je taj izraz nekada imao svoje pravo značenje u pozitivnom smislu...socijalno inteligentan bi trebalo biti u braku, ma kako to zvučalo....ili i aservativan...danas biti aservativan, a nameću nam to sad kroz medije kao neku novu modu ili model ponašanja, jednostavno ne pije vodu..prosto koliko god iznosili svoj stav, ukoliko se to nekome ne dopada, on vas automatski precrtava, što zbog sujete, što zbog sukoba interesa...ne možeš izneti svoj stav, kada je šef, gazda ili bilo koje nadređeno lice u pitanju.....i držati se svojih principa, koliko god oni bili i umereni i tačni i pravični...
Da ne bude zbune, držim se itekako nekih svojih principa....i to me sputava i odmaže u opštem funkcionisanju....ali takođe, mnogo toga prećutim, jer zaista nema vajde...

izvini ali socijalno inteligentna osoba nije uvlakac
zasto bi bio ulizica neko ko je dovoljno zreo i socijalizovan i ume da postuje autoritet?
sto znaci, zna gde je granica onoga sto ima smisla
npr. izloziti argumentovano sefu svoje misljenje, koje se razlikuje od njegovog, kao bolje resenje za odredjeni projekat je na mestu
i isto tako je na mestu prihvatiti njegovo argumentovano odbijanje predloga, jer je on taj ko je nadredjen i na radnom mestu koja ima vecu odgovornost
to rade socijlno inteligentne osobe
i time sto prihvataju odbijanje ideje od strane sefa, nisu ulizice i uvlakaci
histerisati,besneti, praviti scene i odbijati instrukcije nadredjenog - to rade socijalno neinteligentne osobe

Mislim da ste koliko god razlicito zvucali I jedno I dugo apsolutno u pravu :ok:
 
Vidim da vas se ne dopada rec asertivnost, i ja sam je sam skoro primetio pre par godina, i zvuci sjano i bajno na papiru (k'o predizborna kampanja).
Realno, ne mozemo uvek izneti svoje misljenje, primera radi, ako nam posao visi o koncu, bolje da se uvucemo sefu (ili da se slozimo sa njim, precutimo ako je kreten) zarad neke druge koristi.

E sad, sto se tice drugih ljudi koji nisu neki autoritet, primera radi, prijatelji, partneri i sl. nije na odmet nekada reci "Ne". Sta znam, petak uvece, dodjete sa posla, umorni, samo bi da legnete u krevet u uzivate u vikendu, odmorite dusu i telo, a neko zove, "e ajde kod mene, idemo u kafanu". Vi mozete tom nekom da udovoljite, i dignete se iz krevete i preko svoje volje odete, da udovoljite toj osobi (opet, ostaje pitanje zasto udovoljavati) ili objasniti situaciju, "e umoran sam, ustao u 6, radio dve smene, ne vidim pred ocima, 'ajde neko drugo vece".

Opet, sve je to sjajno i bajno na papiru, ali kao sto neko rece gore, ako se sa nekim ne slazemo oko nekog misljenja i probamo "razumno" da iznesemo svoje vidjenje situacije, sta garantuje da ce taj neko uvaziti i ispostovati nase misljenje, jer danas, ko cije misljenje uopste i postuje?
Ko ti garantuje da taj neko nece agresivno skociti, ti si takav i takav, tvoje misljenje je glupo zbog toga (ceste primere imamo toga na forumu recimo). E sad, zato je i pitanje da li vredi iznositi misljenje i ulaziti u konfliktne situacije.

Sta se dobija, sta se gubi? Ko zna, mozda je veca vajda reci svoje misljenje nekad, tipa "necu napolje, umoran sam, vidimo se drugom prilikom" nego uvek udovoljavati svakome i gubiti sebe.

Meni je ovaj tvoj prvi pasus najinteresantniji I najaktuelniji za komentarisanje posto u zadnje vreme dolazim u cesto u sukob sa ocem a on je pater familias u kuci i maksimalno se trudim da izbegnem sukob(bezim od toga) zbog podrske ostatka porodice njemu a opet ne zelim da odstupim od svojih stavova generalno receno Pa sam sa 32 i nesto godine mislim resio da prekinem tu pricu..
 
pa jedno je manevrisanje u socijalnim odnosima
drugo je ljudi koji imaju patološku potrebu za udovoljavanjem, poslušnošću i povinovanju tudjoj ruci
jer su ih mama ili tata naučili da su vredni jedino ako ispunjavaju njihove (roditeljske) ambicije


Eee da mi nije ove moje muke sad bih drage volje bio duhovit.
 
udovoljavam ako mi se udovoljava
zvuči utilitaristički, ali nije baš tako
spremna sam da popustim ponekad ako se i meni popusti ponekad
ko god da je u pitanju, samo za nekog ima više tolerancije, za nekog manje
drugačije funkcionisanje mi je nenormalno
ne mogu ja biti ta koja će pognuti glavu i ćutati
niti očekujem to od nekog

Divna porukica za zatvaranje teme da je nismo upropastili nas troje u donjem delu. Ja svojom licnom zalopojkom a njih dvoje svojim debilnim komentarima! :hvala: :bye:
 

Back
Top