Udate, sreca ili znanje?

Sta vi mislite da li ove sto su se udale do 25-te, da li su sposobnije, vise znaju s muskarcima ili su samo imale vise srece od ovih drugih?

srecne su samo ako su srecne same sa sobom, ako nisu - nisu
nevazno je da li su u braku ili ne

konkretno za te do 25, pa... smjesno mi je, ali neka se igraju djeca
samo se nadam da kada djeca dobiju djecu, mali ne plate racune za tu neozbiljnu igru

mada, meni je sve izpod 30 prerano... :lol:
 
Zavisi zasto se nisu udale,mozda su se skolovale npr.ili nisu nasle onog pravog,kazu da nikad nije kasno mada iskreno ja ne bih volela da predjem 3o-u a da jos nisam udata....
Realno je da se do 25 iskolujes pa sta god da studiras..mislim na redovno skolovanje.Magistrature i doktorati mogu i uz muza i decu....:cool:
Ponekad mislim da se nisam udala u ono vreme kad jesam sada sa trijes' i kusur tesko da bih...Gledam po svojim ne udatim prijateljicama kakvo je stanje na berzi...:)
One sa godina koliko i ja,i pored silne zelje da stanu na ludi kamen ne uspevaju.Jer...
Ili ih spopadaju mladji muskarci kojima jos realno nije vreme i nije im do zenidbe uopste-to su one veze u kojima se vezivanje tog tipa ne pominje ni u najvecem zanosu...
Ili ih spopadaju vrsnjaci koji nista u zivotu jos nisu uradili,u svojim glavama su jos mladi i perspektivni samo im se perspektiva smanjuje iz dana u dan pa bi da se uvale u zeninu gajbu,da se oni udaju ako je to moguce(a moguce je,imam i takvih primera na zalost)
Ili ih kao treca fela spopadaju matorci,presli cetri banke,ozenjeni,razvedeni sa decom i ex suprugom na vratu,ili vecite nezenje koji plivaju sa pricom da nikako da nadju pravu a svaka se ponada da je mozda bas ona...
Katastrofa..
Moj savet je da se udajete dok je vreme(26-27)rodite dete,ili decu,okusate se u tom sportu,pa ako ne valja..Boze moj.
Godine prolaze a nije lako biti sam...
Ja sam malo izgleda offtopic..ali odgovor na pitanje konkretno ne znam...
:confused:Sad ni ne znam sta je tacno bilo inicijalno pitanje...:rumenko:
 
Ma, sve je to individualno.

Niko u mojoj porodici vec par generacija se nije vencao pre 29. godine, osim jedne tetke. Ja sam uvek mislila da cu se udati tako negde, u ranim tridesetim.
Udala sam se sa nepunih 25.
Jos sam tu negde i promenila fakultet... Izgledala sam kao da imam 18, pa kad su "drugari" na fakultetu videli i culi da sam udata, prvih meseci su me svi gledali kao neku seljancuru.
A da ne pominjem sto mi je pola dalje rodbine i tako tih zagledalo stomak jer su bili sigurni da sam u drugom stanju.

:mrgreen::mrgreen::mrgreen::mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Ja sam evo udata već drugi put, ne znam da li me to čini kompetentnom da odgovaram na temu :lol:
Elem, nije suština življenja u udaji, ko se ud'o - oženio - daj Bože da je to uradio sa pravom osobom jer ako nije, bolje da nije uopšte. A život je pun svega i svačega, i siromašne su osobe koje kad se udaju misle da su završile posao, naj-uspela u životu, kao da ništa drugo nije postojalo pre toga, nit postoji niti će postojati, nego im jedino interesovanje i smisao življenja postaje taj brak...deca... muž. Oni su važni, ali ima još toliko toga da se doživi i sazna. Obično to ljudi shvate tek pred kraj života. Neudate žene nikad ne bi bile nesretne da im sredina ne nameće osećaj neadekvatnosti i neuspeha samo zato što nisu navatale muža... to je taj trip, nešto im fali pa ih niko neće. Onda se one tek isfrustriju i eto, to ti je vrzino kolo, očaj se može nanjušiti. Sve bi išlo glatko da su žene opuštene i da jednostavno žive svoj život
 

Back
Top