Što me nisi tukla , ili što si me terala mama...

Ona Marge

Veoma poznat
VIP
Poruka
11.279
Gde je granica?
Nas nekoliko u okruženju ima odraslu decu. I sad kad pričamo sa njima, često razgovor ide u pravcu "što me nisi tukla da nastavim sa tim sportom" ili sa tom obavezom, ili tako nešto. Dok ima i drugih koji prigovaraju da su neke stvari u životu radili samo jer su bili naterani.
I ne bi ni razmišljala o tome, bilo pa prošlo, da ćerka nije sad upisivala srednju školu.
Prvo smo je podržavali bez obzira na to što se baš i nismo slagali, a onda smo krenuli sa činjenicama koje su bile protiv njene odluke i koje su je odgovorile od te škole.
Upisala je nešto sasvim drugačije, i sad vidim da je vrlo srećna zbog te odluke.
Mene sad grize crv, da li je postupak manipulacije bio opravdan.
Vreme će pokazati, znam. I znam da sam za nju želela najbolje, ali opet, okrenula sam joj mišljenje.
I uopšte ,pitam se , treba li deci od 14 godina dozvoliti da apsolutno sama odlučuju o životnim stvarima?
 
Gde je granica?
Nas nekoliko u okruženju ima odraslu decu. I sad kad pričamo sa njima, često razgovor ide u pravcu "što me nisi tukla da nastavim sa tim sportom" ili sa tom obavezom, ili tako nešto. Dok ima i drugih koji prigovaraju da su neke stvari u životu radili samo jer su bili naterani.
I ne bi ni razmišljala o tome, bilo pa prošlo, da ćerka nije sad upisivala srednju školu.
Prvo smo je podržavali bez obzira na to što se baš i nismo slagali, a onda smo krenuli sa činjenicama koje su bile protiv njene odluke i koje su je odgovorile od te škole.
Upisala je nešto sasvim drugačije, i sad vidim da je vrlo srećna zbog te odluke.
Mene sad grize crv, da li je postupak manipulacije bio opravdan.
Vreme će pokazati, znam. I znam da sam za nju želela najbolje, ali opet, okrenula sam joj mišljenje.
I uopšte ,pitam se , treba li deci od 14 godina dozvoliti da apsolutno sama odlučuju o životnim stvarima?

Знаш како ја са својим дететом ?
Непрестано причам, саветујем, објашњавам ...

Увек имам своје мишљење, намећем га у нормалној количини.

За средњу школу ме је послушао, за факс је врдно лево, врдно десно изхебо се
и на крају ме је послушао.

Е сад га беју ове блокаде.
Али ми се чини да је изградио прагматично размишљање, баш оно што ја нисам имао као млад.

Али ја сам био Титов пионир - нама су главе и дан данас у облацима ...

Он је дете савременог практичног света,
и јесте пропала академска година,
али се он запослио, иде стаж, платица ...

Ићи ће на азурну овбалу, опа у Грчку.

Пошто, реко сине ?
8.000 Француска авионом, Гршка исто тако неки лоу кост ...

Ако реко сине !
То сам маштао, да моје дете уме.

Он се иначе слаже са блокадерима, али му не пада на памет да одложи путовања ...
Браво !
 
Gde je granica?
Nas nekoliko u okruženju ima odraslu decu. I sad kad pričamo sa njima, često razgovor ide u pravcu "što me nisi tukla da nastavim sa tim sportom" ili sa tom obavezom, ili tako nešto. Dok ima i drugih koji prigovaraju da su neke stvari u životu radili samo jer su bili naterani.
I ne bi ni razmišljala o tome, bilo pa prošlo, da ćerka nije sad upisivala srednju školu.
Prvo smo je podržavali bez obzira na to što se baš i nismo slagali, a onda smo krenuli sa činjenicama koje su bile protiv njene odluke i koje su je odgovorile od te škole.
Upisala je nešto sasvim drugačije, i sad vidim da je vrlo srećna zbog te odluke.
Mene sad grize crv, da li je postupak manipulacije bio opravdan.
Vreme će pokazati, znam. I znam da sam za nju želela najbolje, ali opet, okrenula sam joj mišljenje.
I uopšte ,pitam se , treba li deci od 14 godina dozvoliti da apsolutno sama odlučuju o životnim stvarima?

Treba da rade to sto vole i po tom polju ih treba bodriti

Junior je od malih nogu samo volio mašine i alat, to mu je bila duša i završio je za automehanicara zatim odma upisao za majstora gde je išao dvije godine pored posla

Pročulo se ovde u gradu da je dobar i sad dolaze i sa luksuznim vozilima iz drugih gradova

Moja želja je bila da odmah upise fakultet ali njegova duša je ispod auta i haube

Neku veće je pričao da mu drug upisuje fakultet pa i njega sad obradjuje da i on upiše, pa sad razmišlja kako ipak može biti ispod haube i na fakultetu
 
Gde je granica?
Nas nekoliko u okruženju ima odraslu decu. I sad kad pričamo sa njima, često razgovor ide u pravcu "što me nisi tukla da nastavim sa tim sportom" ili sa tom obavezom, ili tako nešto. Dok ima i drugih koji prigovaraju da su neke stvari u životu radili samo jer su bili naterani.
I ne bi ni razmišljala o tome, bilo pa prošlo, da ćerka nije sad upisivala srednju školu.
Prvo smo je podržavali bez obzira na to što se baš i nismo slagali, a onda smo krenuli sa činjenicama koje su bile protiv njene odluke i koje su je odgovorile od te škole.
Upisala je nešto sasvim drugačije, i sad vidim da je vrlo srećna zbog te odluke.
Mene sad grize crv, da li je postupak manipulacije bio opravdan.
Vreme će pokazati, znam. I znam da sam za nju želela najbolje, ali opet, okrenula sam joj mišljenje.
I uopšte ,pitam se , treba li deci od 14 godina dozvoliti da apsolutno sama odlučuju o životnim stvarima?
Granicu sama odredjujes. Nema tu savetnika. Najbolje poznajes svoje dete.
Treba ih osluskivati non-stop.
I niko nam ne moze nikada garantovati uspeh, kao ni za sve ostalo u zivotu.
Na nesto se jednostavno ne moze uticati, nije sve u nasim rukama.
 
Gde je granica?
Nas nekoliko u okruženju ima odraslu decu. I sad kad pričamo sa njima, često razgovor ide u pravcu "što me nisi tukla da nastavim sa tim sportom" ili sa tom obavezom, ili tako nešto. Dok ima i drugih koji prigovaraju da su neke stvari u životu radili samo jer su bili naterani.
I ne bi ni razmišljala o tome, bilo pa prošlo, da ćerka nije sad upisivala srednju školu.
Prvo smo je podržavali bez obzira na to što se baš i nismo slagali, a onda smo krenuli sa činjenicama koje su bile protiv njene odluke i koje su je odgovorile od te škole.
Upisala je nešto sasvim drugačije, i sad vidim da je vrlo srećna zbog te odluke.
Mene sad grize crv, da li je postupak manipulacije bio opravdan.
Vreme će pokazati, znam. I znam da sam za nju želela najbolje, ali opet, okrenula sam joj mišljenje.
I uopšte ,pitam se , treba li deci od 14 godina dozvoliti da apsolutno sama odlučuju o životnim stvarima?

Licno ne posmatram dete kao "potencijalno odraslu osobu koja ce od neke struke imati korist".
Vecina ljudi iz mog okruzenja neguje takav stil roditeljstva, ali on nije za mene.

Da li nije za mene ili nije za mog malog, za nasu porodicu, stvarno ne znam i nisam strucna da to analiziram.

Od malih nogu, od rodjenja prakticno pa i pre rodjenja odabirom stvari i nacinom zivota, buduci da obozavam, preobozavam decju literaturu, ja sam birkala i najmanju sitnicu. Nikada po ceni, uvek da je meni lepo.

Citala, citala, citala, tako sam volela, rano je poceo da cita, da crta, da pise, jedino tu matematiku nisam radila, to su mu otkrili drugi i zanimljivo je da tu ima najvidljivi rezultat za sada.
Ali ja sam realna majka i mislim da njegovu licnost definise kako trosi dan i sta ga raduje.
U njegovom slucaju to nije matematika (iako je radi gotovo svakodnevno, cak i tokom raspusta). U nasem slucaju to su knjige.

Uopste ne razmisljam da ga teram, usmeravam, vodim, ne daj boze, da mu branim i da ga kaznjavam ne bi li me poslusao. Nadam se da ce ga voditi zbir svih dana, zbir svih godina kada je trosio vreme na odredjeni nacin.
Verujem u klasicno i siroko obrazovanje, pitomost i izlaganje sebe novim iskustvima. Na njemu je sebe da nadje kasnije. Od mene ovoliko.
 

Back
Top