Udaja u 20-toj.....

Licno se ponajvise slazem sa misljenjem Tuznog patka, nakon sto sam procitala sve komentare.

Ja sam u vezi dvije godine, u gimnaziji sam bila nekako solidan djak. Nemam problema ni finansijskih, niti sam neuspjesna, niti zelim djecu, ali se udajem. I ne pisem ovo da bi me neko savjetovao da li to treba da uradim niti sam se ijednom dvoumila oko toga ili pitala da li grijesim. Moji motivi su, po meni dobri, neko se ne bi slozio. Nas dvoje krecemo zajedno na fax, iznajmili smo zajednicki stan, zaradjujemo zajedno (ne sezonski i ne za dzeparac).

Da li bi svi trebali da se udaju u mojim godinama? Ne nikako, jer, kako sto je vec pomenuto, to zavisi od necega sto je jako individualno. Ne bih voljea da ostanem sama i neudata iz prostog razloga sto znam ljude koji su to uradili i sada zive sami, stari, nema djece, nema unucica... Mozda je to neko staromodno pravilo i mozda sam ja "out", ali je meni starsno zao onih starica sto setkaju sa pudlicama, zalivaju djecu vodom sa balkona, jer svoju nisu nikada imale i ne razumiju ih...

Moje godine mozete pogledati u profilu.
 
hahaha ljudi sta vam je odma je problem ako neko ima drugacije misljenje ja imam 20 i udajem se sl godine i cool sam povodom toga ...ona misli da je spremna a najveca greska joj je sto je trazila misljenje forumasa za tako nesto .... :wink:
 
Uparvo tako! Ni ja ne ne pitam nikoga za misljenje i da li se slaze s mojim planovima za buducnost. U toj prici vazni smo samo on i ja, i krug se zatvara. Uostalom, sto ljudi, sto sudbina. Moze neko da ti isprica svoju zalosnu pricu i ludu mladost kroz koju je prosao/la, a ima i isto toliko srecnih prica... Mada, cesce se prica o onim tuznijim i "poucnijim", one srecnije nekako bodu oci... Valjda je potrebno da svako ide putem za koji smatra da je idealan u tom trenutku. Da ne filozofiram previse... A sto se tice devojke koja je postavila temu, ne zam da li je ikome jasno koja je njena poenta, jer se izgubila u sopstvenim mislima.
 
Upravo tako. Na njeno pitanje je bilo jako ruznih, cak uvrijedljivih odgovora. Neko rece "Zasto da se ukopas tako mlada? Bolje putuj, zaposli se..." Tuzno razmisljanje. Zar se udajem za nekoga od 60 godina ko mi nece dati da mrdnem od kuhinje ili sta? Svi oni komentari imaju pomalo prizvuk ljubomore, ili ja grijesim? I slazem se da je bila poprilicno glupa ideja za tako nesto pitati misljenje forumasa, pogotovo na forumu Zenski kutak. Ja sam, u svakom slucaju, jako srecna sto se udajem a nemam punih 19 i mislim da to nema ama bas nikakve veze sa tim koliko ce brak biti uspjesan. Stavise, jako smo mladi, neokaljani raznim iskustvima. Kroz sve cemo prolaziti zajedno i mnogo lakse cemo uhvatiti jedno drugome tempo, jer je tesko mijenjati svoj zivot i ukus i navike zbog nekoga kad napunis 30.
 
Definitivno se slazem s tvojom poslednjom recenicom (lakse je prilagodjavati se kada si mladji, samo, pitanje je kome je koje godiste mlado, a kome suvize mlado), ima mnogo istine u tome sto kazes. Ali i to je sve individualno. Nekome je cilj da se izivi, da "menja", pa mu/joj ni 30 godina nije dovoljno, a neko ceka savrsenu priliku i, kada se ona pojavi, ne obazire se ni na godine, ni na tudje savete i komentare, vec je ljubomorno cuva. Tada brak dolazi ne kao obaveza, vezivanje (cuveni okovi) i sl, vec kao potreba da se dvoje vencaju u trenutku za koji smatraju da je za njih savrsen. Ucvrscuju nesto jako i imaju zelju i volju da se dalje bore sasvim sami. Nego, u vezi sa devojkom koja je postavila temu... :roll: ne slazem se ni ja sa uvredljivim komentarima koji su se pojavili, svako bi trebalo da se drzi svog misljenja a da pritom ne vredja; mene je konkretno iznervirala ona sama,- zakacila se riba za srpski pravopis, izrevoltirana kojekakvim odgovorima. Tu se njena "zrelost" jako lepo pokazala! U ovom slucaju (udaja), a i u mnogim drugim, ne mislim da je bilo glupo pitati forumase za savet, glupo je pitati BILO KOGA. Boze mili, pa ona se udaje, ne ljudi oko nje! :shock: I mozda je u nekim odgovorima bilo prizvuka ljubomore izazvane sopstvenim nezadovoljstvom ljudi koji su ih napisali, ali isto tako mislim da je vecina odgovora bila iskrena. Uostalom, svako ima pravo na svoje misljenje. Ni ja nemam ne znam koliko godina, ali znam sta znaci biti u korektnoj vezi i kako ona izgleda, zato ne mogu nikoga da kritikujem i da savetujem kada i za koga da se uda ("dobra prilika"). :shock:
 
Fino smo sumirale cijelu pricu. O zrelosti djevojke oko koje je sama prica krenula ne bih ni da komentarisem, jer zapravo nije ni mnogo bitno.

Sto se tice prilagodjavanja... Pa zapravo mi je jako drago sto sam sa svojim vjerenikom u vezi od svoje 16. godine i vjencavamo se u septembru. Tako nema rastrzanih osjecaja niti bolnih sjecanja na neku prethodnu ozbiljnu vezu, niti poredjenja sa istom. Smatram da su, ZA MENE, ovo prave godine za brak, ali naglasavam, to nije opste pravilo, samo mi se cini i prilicno sam ubjedjena da vazi za mene. Kada smo se upoznali neopozivo smo bili klinci, nije tu bilo neko ocajnicko rasplamsavanje ljubavi uu roku od dva dana. Jednostavno je pocelo kao jedna od mnogih glupavih ljetnjih sema. Nakon mjesec dana zabavljanja vec smo bili nerazdvojni i smatrali da smo oduvijek zajedno jer nam se tako cinilo...

Nemam nista protiv kasnije ili kasne udaje, naravno. Mozda sam preveliki romanticar da bih dozvolila sebi da nekoga zavolim, poklonim mu sve i onda nakon par mjeseci budem sa nekim drugim... Ponavljam, to ne vazi za svakoga, da me ne napadaju poslije!
 
HEBEHA:
Upravo tako. Na njeno pitanje je bilo jako ruznih, cak uvrijedljivih odgovora. Neko rece "Zasto da se ukopas tako mlada? Bolje putuj, zaposli se..." Tuzno razmisljanje. Zar se udajem za nekoga od 60 godina ko mi nece dati da mrdnem od kuhinje ili sta? Svi oni komentari imaju pomalo prizvuk ljubomore, ili ja grijesim? I slazem se da je bila poprilicno glupa ideja za tako nesto pitati misljenje forumasa, pogotovo na forumu Zenski kutak. Ja sam, u svakom slucaju, jako srecna sto se udajem a nemam punih 19 i mislim da to nema ama bas nikakve veze sa tim koliko ce brak biti uspjesan. Stavise, jako smo mladi, neokaljani raznim iskustvima. Kroz sve cemo prolaziti zajedno i mnogo lakse cemo uhvatiti jedno drugome tempo, jer je tesko mijenjati svoj zivot i ukus i navike zbog nekoga kad napunis 30.


Ti si baš mlada .... i iz tvoje perspektive život ima smisla kad se udaš u 19toj .... niko tebi neće braniti ni da putuješ, ni da učiš ... ali kad te sustignu obaveze, deca, posao .... sama ćeš odustati od nekih čari koje sam život nosi.
Ne vidim čemu žurba i udaja u tvojim godinama.
Toliko lepih stvari ima koje bi mogla da proživiš sama, zabavljajući se samo da nema potrebe sebe ograničavati u tako mladim godinama.
I ja sam sa 19 godina mislila da sve znam i da mi je ceo svet na dlanu, ali danas sa 30 shvatam koliko sam bila naivna i koliko je život kompleksniji i komplikovaniji. Od 19 do 30te sam proživela jako puno i ništa se ne može meriti tim iskustvom. Da sam bila udata, teško da bih neke stvari mogla da iznesem iz situacije.

Nema niko ništa protiv na Forumu da se vi poudajete i u srednjoj školi ako vam je volja .... ali nekad treba sagledati situaciju iz više uglova i doneti odluku. Treba izživeti, treba proživeti ... jer, kad tad može da te stigne to što si svoju mladost veoma ''neiskusno'' pretvorila u ozbiljan bračni život.
 
NatasaNatasa:
HEBEHA:
Upravo tako. Na njeno pitanje je bilo jako ruznih, cak uvrijedljivih odgovora. Neko rece "Zasto da se ukopas tako mlada? Bolje putuj, zaposli se..." Tuzno razmisljanje. Zar se udajem za nekoga od 60 godina ko mi nece dati da mrdnem od kuhinje ili sta? Svi oni komentari imaju pomalo prizvuk ljubomore, ili ja grijesim? I slazem se da je bila poprilicno glupa ideja za tako nesto pitati misljenje forumasa, pogotovo na forumu Zenski kutak. Ja sam, u svakom slucaju, jako srecna sto se udajem a nemam punih 19 i mislim da to nema ama bas nikakve veze sa tim koliko ce brak biti uspjesan. Stavise, jako smo mladi, neokaljani raznim iskustvima. Kroz sve cemo prolaziti zajedno i mnogo lakse cemo uhvatiti jedno drugome tempo, jer je tesko mijenjati svoj zivot i ukus i navike zbog nekoga kad napunis 30.


Ti si baš mlada .... i iz tvoje perspektive život ima smisla kad se udaš u 19toj .... niko tebi neće braniti ni da putuješ, ni da učiš ... ali kad te sustignu obaveze, deca, posao .... sama ćeš odustati od nekih čari koje sam život nosi.
Ne vidim čemu žurba i udaja u tvojim godinama.
Toliko lepih stvari ima koje bi mogla da proživiš sama, zabavljajući se samo da nema potrebe sebe ograničavati u tako mladim godinama.
I ja sam sa 19 godina mislila da sve znam i da mi je ceo svet na dlanu, ali danas sa 30 shvatam koliko sam bila naivna i koliko je život kompleksniji i komplikovaniji. Od 19 do 30te sam proživela jako puno i ništa se ne može meriti tim iskustvom. Da sam bila udata, teško da bih neke stvari mogla da iznesem iz situacije.

Nema niko ništa protiv na Forumu da se vi poudajete i u srednjoj školi ako vam je volja .... ali nekad treba sagledati situaciju iz više uglova i doneti odluku. Treba izživeti, treba proživeti ... jer, kad tad može da te stigne to što si svoju mladost veoma ''neiskusno'' pretvorila u ozbiljan bračni život.

Potpuno se slazem sa Natsom...a za Nevenu:
I ja sam isto mislila kad sam imala 19 godina i udala se,ali sada sada u 32 misljenje mi se znacajno promenilo.Videcemo da li ces i ti misliti isto za 14-15 godina...Pozdrav
 
Jbg žene, koji god izbor da napravimo u 18-19, sigurno ćemo na to gledati drugačije u 30, 40, 50, to je normalno i zove se razvoj i sazrevanje...Znači možemo i u 35 da budemo zadovojne izborom koji smo pravile u 19, ali sigurno ćemo to makar malo drugačije posmatrati nego tad...
Ne bih ja baš obeshrabrivala ovu devojku što hoće da se uda u septembru...kao što neko reče nema pravila...šta kao kad se neka uda u 30-oj to je garancija da je zrela i da će imati uspešan brak...i udaja u 19 i udaja u 40 su individualne stvari, bez opštih mesta... uspeh braka zavisi od mnogih drugih stvari a ne od godina mladenaca. Zrelost može da pomogne, ali i ne mora :wink:
 
NatasaNatasa:
HEBEHA:
Upravo tako. Na njeno pitanje je bilo jako ruznih, cak uvrijedljivih odgovora. Neko rece "Zasto da se ukopas tako mlada? Bolje putuj, zaposli se..." Tuzno razmisljanje. Zar se udajem za nekoga od 60 godina ko mi nece dati da mrdnem od kuhinje ili sta? Svi oni komentari imaju pomalo prizvuk ljubomore, ili ja grijesim? I slazem se da je bila poprilicno glupa ideja za tako nesto pitati misljenje forumasa, pogotovo na forumu Zenski kutak. Ja sam, u svakom slucaju, jako srecna sto se udajem a nemam punih 19 i mislim da to nema ama bas nikakve veze sa tim koliko ce brak biti uspjesan. Stavise, jako smo mladi, neokaljani raznim iskustvima. Kroz sve cemo prolaziti zajedno i mnogo lakse cemo uhvatiti jedno drugome tempo, jer je tesko mijenjati svoj zivot i ukus i navike zbog nekoga kad napunis 30.


Ti si baš mlada .... i iz tvoje perspektive život ima smisla kad se udaš u 19toj .... niko tebi neće braniti ni da putuješ, ni da učiš ... ali kad te sustignu obaveze, deca, posao .... sama ćeš odustati od nekih čari koje sam život nosi.
Ne vidim čemu žurba i udaja u tvojim godinama.
Toliko lepih stvari ima koje bi mogla da proživiš sama, zabavljajući se samo da nema potrebe sebe ograničavati u tako mladim godinama.
I ja sam sa 19 godina mislila da sve znam i da mi je ceo svet na dlanu, ali danas sa 30 shvatam koliko sam bila naivna i koliko je život kompleksniji i komplikovaniji. Od 19 do 30te sam proživela jako puno i ništa se ne može meriti tim iskustvom. Da sam bila udata, teško da bih neke stvari mogla da iznesem iz situacije.

Nema niko ništa protiv na Forumu da se vi poudajete i u srednjoj školi ako vam je volja .... ali nekad treba sagledati situaciju iz više uglova i doneti odluku. Treba izživeti, treba proživeti ... jer, kad tad može da te stigne to što si svoju mladost veoma ''neiskusno'' pretvorila u ozbiljan bračni život.

Evo ga paralelni prikaz hedonističkog vs. porodičnog.
Akcenti su jasno naznačeni.
Alternativne želje se ispunjavaju u oba slučaja , ali kod hedoniste kao moranje (užasan pristup) a kod porodične ličnosti kao mogućnost (ako postoje mogućnosti ićićemo u Egipat).

Iskustvo društvenih odnosa i perverzija i abnormalnosti je veće u slučaju hedoniste.
Dubina osećaja, empatija, ispunjenost je veća kod porodičnog tipa...

Jedan tip ima mnogo više fotoalbuma popunjenih slikama predela, a drugi tip ima dva ili tri fotoalbuma ali popunjena najdražim slikama.

Jedni su prepuni zanimljivih priča za lakome slušaoce.
Drugi nemaju šta da kažu , ali se kod njih u gostima oseti uvek neka sigurnost, podrška (koju moraju redovno da pružaju medjusobno pa se ugradi u atmosferu i prema gostima).
------------------------------------------------
Jedna bitna stvar, osobe koje se dugo ne vezuju za sigurnog i stalnog partnera , imaju tačku odbijanja i tačku traženja.
Šta je tačka odbijanja i tačka traženja.
Odbijanja je to što im uvek stoji u podsvesti i povremeno i ispoljavaju osobinu , moć da odbijaju emociju prema sebi.
A traženje je trenutak kad imaju potrebu da ispolje emociju , ali nemaju prema kome , pa se traže supstitucije ili u osobi, ili u radnjama...

Sa druge strane osobe koje su "rešile" svoj emotivni život , nemaju potrebu da odbijaju emocije partnera i to u većini slučajeva zaborave da rade.
One izgradjuju svaku emociju partnera i ugradjuju odgovor svoj na tu emociju , ali nikako nema odbijanja.
Takodje neispoljavanje emocija povlači angažovanje i partnera u rešavanju tog problema (što nije u većini slučajeva zadovoljavajuće i sa povoljnim rešenjem) ali se oslanjanje na partnera mnogo više oseća....

Preljube , i ako se dese, kao posledica nekog od mogućih uzroka su opet primljene mnogo više kao zajednički problem i opet je prisutna veza i oslonac (čak i u svadji ) izmedju partnera....

Izvučeno iz konteksta , komunikativnost je potpuno različita stvar od društvenosti , a socijativnost kao podela i interakcija u emotivnom sa društvom i okolinom je opet različita od društvenosti.
U svakom slučaju porodične osobe su mnogo više socijativne, društvene malo manje, i komunikativne još manje. Što je i normalno...
 
HEBEHA:
Ne bih voljea da ostanem sama i neudata iz prostog razloga sto znam ljude koji su to uradili i sada zive sami, stari, nema djece, nema unucica... .
devojčice :shock: o čemu ti pričaš?
pa,da ne bi ostala usedelica,ti ćeš se udati za prvu priliku.koju VOLIŠ sa nepunih 19 godina :shock:

ala sam ja odlepila,pa mi to zvuči debilno :?
 
xpajamacax:
HEBEHA:
Ne bih voljea da ostanem sama i neudata iz prostog razloga sto znam ljude koji su to uradili i sada zive sami, stari, nema djece, nema unucica... .
devojčice :shock: o čemu ti pričaš?
pa,da ne bi ostala usedelica,ti ćeš se udati za prvu priliku.koju VOLIŠ sa nepunih 19 godina :shock:

ala sam ja odlepila,pa mi to zvuči debilno :?

Tvoja poruka prilicno omalovazava mene kao licnost i moje emocije. To nije nikakva prosjecna prva prilika koja se meni dopada jer, zaboga, sa 19 sam nesposobna da volim. A ni ovaj forum nije mjesto gdje treba iznositi svoja misljenja, ne daj Boze, emocije, ili se povjeriti o svome zivotu. Pokazala sam izuzetnu nezrelost samim tim sto sam pomislila da je to izvodivo. Uglavnom, da, prilicno si me pogodila, ako je to bio cilj i ne, nisi promjenila moje planove, sto naravno nisi ni planirala, s obzirom na to da sam naglasila da ne pitam nikoga za misljenje. Zao mi je sto mislis da sam mala i nezrela iako nemas pojma o meni osim preko par poruka i namam namjeru da dokazujem suprotno.
 
NatasaNatasa:
Možda je poenta da sve te mlade devojčice koje žele da se udaju, više privlači ideja svadbe, venčanice i samog tog dana, nego što dublje zalaze u suštinu bračnog života i onoga što on sa sobom nosi.

Grijesis. Nikakve svadbe i nece bas biti, ali kako sto rekoh necu nikada vise iznositi istinu o svome zivotu na forumu. A zasto ti mislis da moram da pravim djecu cim se udam? Ej, rekoh, idemo zajedno na fax, a da smo htjeli, napravili bi ih do sada... No, nije ni vazno...
 
*misutka*:
Jbg žene, koji god izbor da napravimo u 18-19, sigurno ćemo na to gledati drugačije u 30, 40, 50, to je normalno i zove se razvoj i sazrevanje...Znači možemo i u 35 da budemo zadovojne izborom koji smo pravile u 19, ali sigurno ćemo to makar malo drugačije posmatrati nego tad...
Ne bih ja baš obeshrabrivala ovu devojku što hoće da se uda u septembru...kao što neko reče nema pravila...šta kao kad se neka uda u 30-oj to je garancija da je zrela i da će imati uspešan brak...i udaja u 19 i udaja u 40 su individualne stvari, bez opštih mesta... uspeh braka zavisi od mnogih drugih stvari a ne od godina mladenaca. Zrelost može da pomogne, ali i ne mora :wink:

Hvala na jedinoj poruci iz koje ne vrca podsmjeh i omalovazavanje. Naravno da cu sa 30 drugacije gledati na zivot, buducnost, pa tako i na svoj brak. Ostale djevojke, koje su, ocigledno, mnogo zrelije i pametnije od mene, nemaju pojma o tome kako, gdje zivim, koji su moji planovi, cime se bavim, i ja nemam namjeru da se ubjedjujem sa njima. Naime, kada su opalile ofanzivu na onu djevojku iz Valjeva, recimo da je to bilo zato sto ih je pitala za misljenje. Ej, nisam pitala za misljenje ni najbolju drugaricu, a kamoli nekoga sa foruma. No, nije ni bitno. Ja jedva cekam septembar pred toplo miholjsko ljeto na moru, a zatim dolazak u novi veliki grad, brojna iskustva koja ce me docekti. Moram reci da sam jako srecna... :wink:
 
Ne znam da li si ti udata i da li to zelis i planiras, ali ti, svejedno, zelim da TI budes zadovoljna svojim zivotom jer ces tako znati da si uspjela bez obzira na razne komentare kojih, ocigledno, na zalost, mora biti. Hvala na lijepim zeljama! :) :wink:
 
HEBEHA:
NatasaNatasa:
Možda je poenta da sve te mlade devojčice koje žele da se udaju, više privlači ideja svadbe, venčanice i samog tog dana, nego što dublje zalaze u suštinu bračnog života i onoga što on sa sobom nosi.

Grijesis. Nikakve svadbe i nece bas biti, ali kako sto rekoh necu nikada vise iznositi istinu o svome zivotu na forumu. A zasto ti mislis da moram da pravim djecu cim se udam? Ej, rekoh, idemo zajedno na fax, a da smo htjeli, napravili bi ih do sada... No, nije ni vazno...


Moj cilj nije da ti nametnem svoje mišljenje, već da ti kažem da postoje i drugi uglovi gledanja.
Moj brat se oženio u 20oj ... ona je imala 19 .... i dan danas žive u divnom braku, odlično se slažu, imaju dvoje dece i zadovoljni su. Znači, sve se može kad se hoće .... alli je moje mišljenje da je sve to suviše rano.
Ne znam zašto sve ove postove gledaš kao napadanje? Svako ima neki svoj stil izražavanja i pokazivanja emocija.
Ako si već toliko sigurna da si donela pravu odluku u životu, ne treba onda da te dotiču sve ove priče.

Naravno, i ja ti želim srećan i dugovečan brak.
 

Back
Top