U životu želim da:

  • Začetnik teme Začetnik teme della
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
:):):)Vrlo punoletna:)
Jedno je nagon(za odrzanje) a drugo je zelja,valjda...
I nije laz,u izvesnom smislu je istina da ne volim sebe...a nisam jedina.U izvesnom smislu niko ne voli sebe.

ja se ne slazem sa time..svako voli sebe, neogranicenom jedino ukoliko nije bolestan oko toga da ne zna ko je on, ili ne zna sta ce sa sobom(suicidne osobe) - glupe osobe, i nestabilne...

a nagon, zelja, koja je razlika?
ti ako zelis da slusas tu i tu muziku, to pokrece nakon takodje...
nagon je prirodna zelja, a zelja je vestacka po tebi a? ha..svejedno zelja je zelja...
sto ne spavas devojcice od 21 leta?
 
u tim formalnim razgovorima, pisanju formalnog, samo popunjavanju....ljudi najčešče i daju takve, uobičajene odgovore...i zanimljivo je samo to što se oni vezuju za posedovanje....najveći broj ljudi bi, od svojih 5 želja, koje su nabrojali, u 3 definisali svoju želju kao posedovanje kuće, dovoljno novca...isti ljudi su želeli da ovladaju kursom, da bi stekli diplomu jer im je poslodavac postavio kao uslov za zaposlenje..i za taj kurs su platili i taj je odnos pružanja i davanja usluge. da se radilo o kursu npr. kreativnog pisanja, dobili bismo sasvim neke druge odgovore.

ljudi daju odgovore koje smatraju najrazumnijim. najrazumnije značl najprihvatljivije

. zamisli da je neko napisao..moja želja je da se razvedem od onog skota i da živim slobodno, maštam o tome da vodim ljubav sa onom plavom iz dugog reda do prozora, voleo bih da idem u afriiku i ubijem gnua.... meni bi to sve bilo jako simpatično....ali neko bi uzeo da ima posla sa ne baš sasvim razumnim osobama.....najveći broj ljudi ima prosečne, uobičajene želje i nisu za osudu....to je sve ljudski....e, ali ovo je meni isto super..kad ljudi trpe...mislim, slušaću narodnjake, a neće ništa reći...ljudi su i neosetljivi i plašljivi...istrpeće sve, ako bi njihova reakcija mogla da ih dovede u situaciju da brane svoje stavove, da se konfrontiraju sa nekim...da eventualno zbog toga izgube stečene pozicije (koje uglavnom i nisu samostalno zaslužili)..........e, neko mi je prilčao...desilo se nedavno u bg-u..autobus sa linije 25, na kome piše 25 vozi putnike kao onaj sa trase 24.....i niko ništa ne kaže....ne psuju vozača, ne bune se...i došao taj autobus na poslednju stanicu, ljudi izlaze u sasvim drugom delu grada nego gde su se zaputili...i niko ne reaguje.......ni reč, stanu i čekaju dalje... neki drugi autobus...
 
Poslednja izmena:
Znam o čemu pričaš. Upravo o tome i govorim svo vrijeme. Ako neko kaže neku želju koja nije standardna, drugi ga mogu smatrati čudnim. Ako prizna nešto ili se pobuni izgubiće masku savršene osobe koju stano pokušava da prezentuje drugima. Jeste li primjetili koliko se ljudi uporno pokušavaju prodati? Ako galamim na vozača zato što me vozi u drugi kraj grada hrpa ljudi koji se nalaze u istom autobusu će ružno misliti o meni. Ja sam, naprimjer tri puta bila u rađaoni. Vrištala sam na sav glas i čula sam vriskove. Vrištala sam toliko da me je muž čuo kroz dvoje vrata. I prepoznao je moj vrisak. Valjda sam sklona tome. Samo sam u jednom trenutku prestala da vrištim i to kada mi je doktor (muškarac) rekao da porod ne boli. Međutim, kada pričam sa ženama o tome svaka kaže da je imala užasne bolove, rađala je beskrajno dugo i priče postaju strašnije i gore nego što zaista jesu. Ali interesantno je što ni jedna od njih nije ni glasa pustila. Bile su hrabre. Nije mi jasno samo koga sam čula u rađaoni. Možda je onaj doktor što ga porod ne boli odlazio u druge prostorije da vrišti. Ko će ga znati. Nije ni bitno. Ja se upletem i kažem da sam vrištala na sav glas. Sve te savršene žene me pogledaju blijedo. Dodaju mi eventualno da doktori ne vole kada neko vrišti. Boli me briga što ne vole. Ne volim ni ja kada me zovu knjigovođe da im objasnim kako da rade svoj posao, a ipak im objašnjavam. Nisam ih ja tjerala da biraju taj poziv. Moje je da vrištim, njihovo je da se ljute. Neću da budem hrabra, ni savršena, ako mi se vrišti, vrištaću. Kraj priče. Nakon ovakvog razgovora ljudi se pomalo opuste. Tu i tamo padne maska savršene osobe na trenutak. Već poslije par minuta povedu žene neke razgovore o savršeno urednim kućama, svojim nadljudskim naporima da sve funkcioniše itd. Maske se ponovo navlače. Ne volim pričati sa ženama. Muškarci su mnogo hrabriji. Oni mogu ponekad da priznaju neku grešku. I to ima svoje limnite. Priznaće da popiju koju čašicu više, da ponekad bezrazložno znaju povisiti glas na ženu, da ne stižu odraditi sve što je potrebno. Nijedan muškarac neće priznati da je loš vozač, a ima ih. Ipak, zahvalna sam im što priznaju barem nešto. Nijedna žena ne priznaje ni jednu manu. Da smo svi tako savršeni svijet bi bio mnogo ljepše mjesto za život. Mislim da bi svijet bio mnogo ljepše mjesto za život i kada bi ljudi bili spremni da žive sa svojim manama. Ljudi bi prihvatili svoju posebnost kao vrlinu, znali bi šta hoće u životu i od života i stres bi bio mnogo manji.
 
Interesantno, iako naizgled pišu različito, i della i moonja u stvari, se dopunjuju. Ljudi, u većini, i jesu takvi kao u opisu, ali onih koji su kao della, ima mnogo više nego što ona misli - samo ih je "psihologija ovce" naterala da to zadrže za sebe, jer, ma koliko im nije bitno mišljenje "ovaca", ako se često ponavlja, počne da iritira - na taj način, ćuteći, oni štite svoj duševni mir, i lakše uspevaju da ostanu svoji.
 
U životu želim da:
nikad ne prestanem da želim.

Čudesno je carstvo psihologije.
Želje nas održavaju. Gravitiraju iz sfere racionalnosti u carstvo iracionalnosti, sa objektivnog u subjektivno, i obrnuto. One ostvarive se mogu podvesti pod cilj, ambiciju... a neostvarive pod bujnost mašte, nedostižne ideale, a da, opet, jedno nužno ne isključuje drugo.
Želja je, u neku ruku, bunt ... potreba da se dobije nešto što nemamo.

 
Interesantno, iako naizgled pišu različito, i della i moonja u stvari, se dopunjuju. Ljudi, u većini, i jesu takvi kao u opisu, ali onih koji su kao della, ima mnogo više nego što ona misli - samo ih je "psihologija ovce" naterala da to zadrže za sebe, jer, ma koliko im nije bitno mišljenje "ovaca", ako se često ponavlja, počne da iritira - na taj način, ćuteći, oni štite svoj duševni mir, i lakše uspevaju da ostanu svoji.


To je totalno tacno...
 
Ne spominji-citala nekakvu glupavu knjigu moc podsvijesti, i bas se primila na to, fazon-kako mislis tako ce ti biti, budi pozitivan, vizueliziraj da ti se ostvariuje zelja i onda kao hoce. Mislim da nema potrebe pominjati kraj:)
 

Back
Top