U životu želim da:

  • Začetnik teme Začetnik teme della
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Nisu u pitanju samo želje. S njima sve počinje. Kroz njih čovjek počinje da gradi stav da može više da dobije i pruži od prostog svakodnevnog trajanja. Gašenje želja je kao gašenje volje za promjenama. Pitajte djecu šta žele i oni će vam u par sekundi jasno izložiti sve. Bez dvoumljenja. Problem je u tome što čovjek umire mnogo prije fizičke smrti. Kao živi mrtvaci, mi smo sasvim pogodni za manipulaciju. Sutra neka izbije rat, natjeraće nas da se ubijamo, a mi ćemo ići zato što moramo. Tek nekoliko ljudi će se upitati zbog čega to rade. Rat ne postoji. To je samo ekonomski interes nekolicine. Ako država odluči da ljudima ne treba davati plate, većina će nastaviti da dolazi na posao bez ikakve nadoknade. Čekaće negdje u nekom redu kod javnog kazana da dobiju bljutavu čorbu, poješće je i ići će da izvršava svoje radne zadatke. Ako neko na poslu odluči da pokrene štrajk, oni će da štrajkuju. Kada se pokretač štrajka promakne na bolju poziciju u firmi, oni će nastaviti da rade. Novi huškač dolazi i pokreće novi štrajk. Opet štrajkuju i opet gledaju huškača kako dobija dobru poziciju i tako u nedogled. Upitaš li ih zašto štrajkuju, reći će da su nezadovoljni. Ako ih pitaš zašto ne dadnu otkaz, neće ti dati direktan odgovor zato što se plaše. Negdje sam pročitala da mravi mogu da pređu rijeku bez mosta. Jedan se kači za drugog i tako u nedogled dok ne savladaju prepreku. Mravi mogu pojesti slona za par minuta. Oni posjeduju kolektivnu svijest. Mi smo konfuzni. Progutaćemo svako zlo koje nam se nameće i trpićemo samo da bi se uklopili, izbjegli sukobe i živjeli svoje sitne živote. Ono što usput zaboravljamo je činjenica da postajemo bezlični. Uzmite primjer koncentracionih logora u ratu. Nevjerovatno je da je nekolicina naoružanih vojnika držala ogromnu količinu ljudi. Radili su im grozne stvari, ali pobune se nisu dešavale. Svi su povijali vratove i postajali beskičmenjaci u suludoj potrebi da produže još malo. Sve ovo me navodi na mišljenje da su želje jako bitne. One generišu početak čovjekovog buđenja. Ja sam individua i želim. Možda su moje želje nerealne, ali nisu mi nedostupne. Ja mogu. Mogu da jašem konja, da vozim avion, da odem na Jamajku, da imam svoj vinograd i podrum sa prašnjavim bocama, da pišem poeziju i prozu, da odem na Siciliju, da doktoriram. Šta je u svemu ovome nerealno? Čega treba da se stidim? Neko će reći da sam zanesenjak i čudak. Za nekoga su normalne želje da ima dobar brak, dobru porodicu, zdravu djecu, dobru platu i sve što se može svrstati u taj koš. Ja kažem da to nisu želje, to su čovjekove suštinske potrebe. Desi se, na žalost, da sudbinski neki ljudi ne dobiju neke od navedenih potreba. To je strašno i bolno. Ipak, mislim da treba nastaviti. Ako smo se rodili samo da bi produžili vrstu i da usput ništa ne promjenimo čemu sve ovo. Zašto uopšte produžavati vrstu, ako ćemo dozvoliti da pojedinci razaraju zbog svojih sitnih interesa sve lijepo oko nas. Izvode se eksperimenti, stvaraju se razorna oružja koja mogu da nas sve pošalju u lijepu materinu, a mi treba da rađamo i odgajamo djecu koja će možda sutra nestati u haosu koji nam danas prave. Zar pravimo meso za masovan pokolj? Hoću reći da čovjek može da postigne nešto samo udružujući se sa ostalim ljudima. Da bi to udruživanje imalo efekt svaki pojedinac treba da bude individua za sebe, da misli svojom glavom i da ima unutrašnju snagu i volju da živi život kakav zaslužuje, a ne onakav kakav mu se nameće.
 
gde nadje tako tamnu temu? war never change...i nikada necu biti piun vlasti...

potreba? da nadjem kevu svojim buducim izrodima, barem cetri...

zelja? da budem zadovoljan...

reci mi sta na ovom svetu nije nametnuto ?
a ideje i recenice su ti pune negativnosti, ali valjda to tako treba
@della...
 
Ja sam(kao i ostali)sposobna za mnogo sta, ali ne mogu da se pokrenem, sto neko napisa, ne radim na realizaciji.
Zanima me umjetnost, muzika, gluma, ...
Ali to je mastanje i tacka.
A sto se tice tih drugih zelja, gledala sam crtani koji sam obozavala kao mala,znaci prije 10 god, i pozeljela da mogu da postanem dio toga, ili da to sve dozivljavam kao kad sam bila manja...Radi se o Starli inebeskim jahacima, gdje ima sirena, vilenjaka, letecih konja, prijatelji...Eto.:rumenko:


Želje su često pokretači, i nema ljudi bez želja..
Pa šta ako su neke od njih neostvarljive? Važno je da smo svesni toga.
Želje su i odraz maštovitosti, i ulepšavaju život. Ko nije baš nikada sanjario o nemogućem? To samo ulepšava život. Što da ne?
 
gde nadje tako tamnu temu? war never change...i nikada necu biti piun vlasti...

potreba? da nadjem kevu svojim buducim izrodima, barem cetri...

zelja? da budem zadovoljan...

reci mi sta na ovom svetu nije nametnuto ?
a ideje i recenice su ti pune negativnosti, ali valjda to tako treba
@della...

U tome je ljepota. Sve može da se odbaci. Imam samo dva izbora: hoću ili neću. Ne moram ništa. Sve ima svoju cijenu, ali ne moram. Država može pokušati da mi nameće, ali moje je da li ću prihvatiti. Isto je i s kolektivom. Tu i tamo će se zgražavati nad mojim postupcima. Neće me razumjeti. Nešto će da me košta, ali ja biram da li sam spremna da platim cijenu za svoje postupke. To dozvoljava da se život boji i drugim bojama, a ne samo sivom. Bila sam u situaciji više puta da imam riješeno pitanje zaposlenja. Šefovi su smatrali da ću se držati gole egzistencije kao pijan plota pa su me počeli ucjenjivati. Na početku je to bilo u minimalnim razmjerama, jedva primjetno. Međutim, na prvim ucjenama se nikada ne ostaje, ekspanzija je neminovna. Nema većeg zadovoljstva od uručivanja otkaza šefu koji smatra da te drži u šahu. Košta to naravno par mjeseci potrage za novim i po mogućnosti boljim poslom, ali vrijedi. Ponovila bih to bez razmišljanja. Slažem se s tobom. Ima negativnog u priči, ali pred činjenicama ne treba zatvarati oči. Može biti drugačije i bolje. Sigurna sam u to. Ljudima je samo potrebno buđenje.
 
ne razumem ovo, ledzer, a kako mozes da trpis ono sto dolazi iznutra pa???

svi trpimo, samo biramo da li cemo da pristanemo na to uslovljavanje i manipulasanje od strane tog spoljnog uticaja...



Naravno da se moze trpeti ili ne i ono sto dolazi iznutra.
Samo,tu se ubacuje onaj mnogo prihvaceniji op trpljenja izraz 'borbe' ili pristajanja,na pomisao,dakle i na zelju...
U tom smislu,radije trpim los muzicki ukus nekoga iz svoje okoline nego svoj los ukus(najcesce kada je u pitanju osoba koja mi se svidja ali i druge su stvari u pitanju)

Sada sam malo upala bez veze ali nisam bila tu pa onda...:)
 
Ja ne napisah svoje zelje...:)
Zelim da imam kosu do poda.
Zelim da zivim sama.
Zelim da ne umrem.
Zelim da ne umre niko koga volim.
Zelim da ne volim nikog osim mame i brata(i bake)
Zelim da mogu neprekidno da slusam pesmu Hallelujah,a bez slusalica(ne znam kako to da izvedem)
Zelim da zivim negde gde su sume uvek zelene.
Ne zelim nista sto moze da bude.
Zelim da se ne zaljubim nikada.
Zelim da ne rodim dete...
Ovo je nabrajanje idiotsko...
U sledecem postu dacu neke veselije i realnije zeljice:)
 
U tome je ljepota. Sve može da se odbaci. Imam samo dva izbora: hoću ili neću. Ne moram ništa. Sve ima svoju cijenu, ali ne moram. Država može pokušati da mi nameće, ali moje je da li ću prihvatiti. Isto je i s kolektivom. Tu i tamo će se zgražavati nad mojim postupcima. Neće me razumjeti. Nešto će da me košta, ali ja biram da li sam spremna da platim cijenu za svoje postupke. To dozvoljava da se život boji i drugim bojama, a ne samo sivom. Bila sam u situaciji više puta da imam riješeno pitanje zaposlenja. Šefovi su smatrali da ću se držati gole egzistencije kao pijan plota pa su me počeli ucjenjivati. Na početku je to bilo u minimalnim razmjerama, jedva primjetno. Međutim, na prvim ucjenama se nikada ne ostaje, ekspanzija je neminovna. Nema većeg zadovoljstva od uručivanja otkaza šefu koji smatra da te drži u šahu. Košta to naravno par mjeseci potrage za novim i po mogućnosti boljim poslom, ali vrijedi. Ponovila bih to bez razmišljanja. Slažem se s tobom. Ima negativnog u priči, ali pred činjenicama ne treba zatvarati oči. Može biti drugačije i bolje. Sigurna sam u to. Ljudima je samo potrebno buđenje.

Ovo samo da potpišem.
Ti si jedna od retkih koji imaju hrabrosti da žive. :bye:
 
Ja ne napisah svoje zelje...:)
Zelim da imam kosu do poda.
Zelim da zivim sama.
Zelim da ne umrem.
Zelim da ne umre niko koga volim.
Zelim da ne volim nikog osim mame i brata(i bake)
Zelim da mogu neprekidno da slusam pesmu Hallelujah,a bez slusalica(ne znam kako to da izvedem)
Zelim da zivim negde gde su sume uvek zelene.
Ne zelim nista sto moze da bude.
Zelim da se ne zaljubim nikada.
Zelim da ne rodim dete...
Ovo je nabrajanje idiotsko...
U sledecem postu dacu neke veselije i realnije zeljice:)

KOliko ti je ljeta djevojko?:dontunderstand::rotf:
 
jaooooooo
zelim da naucim da igram salsu
i flamenko
zelim da jasem konja
zelim da prepesacim pola evrope
:D

kreni pa ces stici...ako imas odgovarajucu vizu, bez...i zaboravi na kucu, na godinu dve..ili nemas muda za to?

konja,idi do prve stale..samo ne znam da li si bukvalista sada ili nisi...
ples..eh..nadji densera u okolini...ili nemas muda...

a za europu, ima zanimljiv sajt pa citav tudja iskustva za pocetak, jeftina putovanja com...
ja sam citao ponesto...
 
Ja ne napisah svoje zelje...:)
Zelim da imam kosu do poda.
Zelim da zivim sama.
Zelim da ne umrem.
Zelim da ne umre niko koga volim.
Zelim da ne volim nikog osim mame i brata(i bake)
Zelim da mogu neprekidno da slusam pesmu Hallelujah,a bez slusalica(ne znam kako to da izvedem)
Zelim da zivim negde gde su sume uvek zelene.
Ne zelim nista sto moze da bude.
Zelim da se ne zaljubim nikada.
Zelim da ne rodim dete...
Ovo je nabrajanje idiotsko...
U sledecem postu dacu neke veselije i realnije zeljice:)

dobro je da ne zelis bradu do poda...ne treba nam zenski patrijarh jos uvek...
pazi sta zelis, samoca je dobra, ali nije idealna..
nemoguce, umreces i dosadice ti trcanje kroz duzi period vremena...
voleti..pa nemoj..samo ih koristi..ali treba da se vezes, za onog koga ces jahati, inace nema smisla..
decija zelja, pesma..ali lepa pesma..

slazem se da si idiot..:D i ja sam...koliko imas meseci dijete?
 
kreni pa ces stici...ako imas odgovarajucu vizu, bez...i zaboravi na kucu, na godinu dve..ili nemas muda za to?

konja,idi do prve stale..samo ne znam da li si bukvalista sada ili nisi...
ples..eh..nadji densera u okolini...ili nemas muda...

a za europu, ima zanimljiv sajt pa citav tudja iskustva za pocetak, jeftina putovanja com...
ja sam citao ponesto...

Postoji udruženje mladih Evrope ili ko zna kako se zove. Ljudi do trideset i pet godina mogu da budu članovi ovog udruženja. Više puta godišnje održavaju se skupovi koji traju 10 do 20 dana i svaki put na interesantnim destinacijama u Evropi i okolini. Poenta je u tome što niko nikoga ne zna. Bitno je samo koliko-toliko razumjeti engleski jezik, mada bilo je ljudi koji nisu znali niti jednu riječ pa su se ipak odvažili da odu na jedno od putovanja. Druženja su nezaboravna. Za samo deset dana stvaraju se prijateljstva. Međutim, svaki put je problem prikupiti ljude za odlazak iako pojedinac snosi samo 25% ukupnih troškova. Ovo je drugi korak priče. Želje jesu neophodne, čini mi se da se svi slažemo s tim. Malo je ljudi koji sebi dopuštaju luksuz da žele, a još je manje onih koji su spremni da svoje želje ispune čak i ako ih to neće koštati ničega.
 

Back
Top