Srbija raspolaže sa 5.187.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Od ovog ukupnog broja hektara, oranicama pripada 3.421.000 hektara prioritetnog poljoprivrednog zemljišta, uglavnom zemlje visokog kvaliteta, tipa cernozem, smonica, gajnjaca. Ostalih 1.487.000 hektara, takodje visoko kvalitetnog zemljišta, zauzimaju pašnjaci, livade, voćnjaci i vinogradi. Srbija ima i najpovoljnije prirodne uslove za razvoj poljoprivrede, jer je bogata hidro strukturom i povoljnom klimom - od pro mediteranske na jugu, do umereno kontinentalne na severu. Sa ovakvim prirodnim potencijalom, Srbija moze postati jedan od vodecih proizvodjaca hrane u Evropi.
Sa ispravnom i stimulativnom agrarnom politikom, povoljnim kreditima i ulaganjima drzave u sisteme za navodnjavanje, Srbija ce moci za kratko vreme da postane i jedan od najvecih izvoznika hrane.Ako zelimo jasan dokaz da Srbija moze toliko hrane da proizvede i za svoje potrebe i za izvoz, ne moramo da izvodimo komplikovane racunske operacije. Dovoljno je da 7.500.000 stanovnika Srbije podelimo sa njenih 5.187.000 hektara poljoprivrednog zemljista i dobicemo podatak da na 1,4 stanovnika u Srbiji dolazi jedan hektar poljoprivrednog zemljista.Nije potrebno ni mnogo mudrosti pa razumeti da manje od dvoje ljudi.nisu u stanju da pojedu godisnje prinose sa jednog ispravno obradjenog hektara, na primer, 6.000 kilograma zitarica ili 40.000 kilograma krompira. Kada se domacinskom politikom vlasti od roda podmire godisnje potrebe naroda Srbije i deo se ostavi za "ne daj Boze vremena", ostaje visak koji moze da se izveze. Taj visak iznosi, u zavisnosti od kulture, izmedju 50 i 90 procenta od ukupnog prinosa. Zapravo, taj ogroman visak prodace se onima koji nemaju srece da imaju toliko hrane.
Ako se jos sirovine u domacoj preradjivackoj industriji prerade u finalne proizvode, zarade ce biti jos daleko vece, visestruke.
Nema toga ko nece prihvatiti da je nemacki auto bolji od "Juga". Kao sto ne bi bilo dvoumljenja kada bi se biralo izmedju niškog televizora i "Philips" televizora, ili ako bi se odlucivalo izmedju domace masine za pranje vesa, domaceg usisivaca i masine za pranje vesa i usisivaca marke "Simens". I tako redom. Naravno, pod uslovom da toliko zaradjujemo da smo u mogucnosti da ih kupimo.
Da li mozemo da uporedjujemo, na primer, domaci dzem, kompot ili sok od sljive (visnje, maline, jabuke i tako dalje), sa Nemackim? Da li mozemo sa Nemcima da se takmicimo i raspravljamo o kvalitetu njihovog i naseg sira, kajmaka, konzervi, proizvoda od povrca, proizvoda od kukuruza i krompira, raznih proizvoda od zitarica, razlicitih rakija, vina, lekovitog bilja, a da ne govorimo o hrani iz bioloski ciste proizvodnje, kao i o samim poljoprivrednim proizvodima kao sirovinama?
Sigurno je i da se necemo dugo ubedjivati da su proizvodi iz nase preradjivacke industrije dovoljno dobri, nego cemo ih vrlo lako prodati i Nemcima i drugima. Kvalitet svih nasih poljoprivrednih proizvoda je nesumnjiv.