U Sarajevu podignut spomenik kralju Tvrtku Kotromaniću

Svi pravoslavci čak i Unijati su postali Srbi dekretom Ace marsejca a do tada su bili Hrvati pravoslavne vjere!
Nije potrebno ići u bližu prošlost.

Einhardovi "Sorabi" su obična bajka iz stripa. Nema ni prije ni kasnije ništa srpskoga u to doba, sve do 1100., okvirno, i to na istoku, što nema veze ni s kakvim područjem sadašnje Hrvatske i BiH.

To jasno kaže i bljuzgava wikipedija kad prepisuje iz Porfirogeneta o doseobi tih "naroda" (zapravo nekih kasti):

https://en.wikipedia.org/wiki/Early_history_of_Bosnia_and_Herzegovina
....................................
The western Balkans had been reconquered from "barbarians" by Byzantine Emperor Justinian (r. 527–565). Sclaveni (Slavs) raided the Western Balkans, including Bosnia, in the 6th and 7th century.[1][2] According to De Administrando Imperio written in the 10th century, these were followed by Croats and Serbs who arrived in the late 620s and early 630s, the Croats invited by Emperor Heraclius to fend off an invasion by the Pannonian Avars, and both had by this time settled West and East of Bosnia.[3][4] Croats "settled in area roughly corresponding to modern Croatia, and probably also including most of Bosnia proper, apart from the eastern strip of the Drina valley" while Serbs "corresponding to modern south-western Serbia (later known as Raška), and gradually extended their rule into the territories of Duklja and Hum"
 
Dakle izvor za Dalmaciju iz 9. veka ti je forum hercegbosna.org. OK 🤣 🤣 🤣
Citar je iz Einharda na latinskom i prijevoda na hrvatski.

To bi svatko s miligramom mozga treba uzeti u obzir, a ne samo kao krajnji blesan blebetati o toj jednoj bajkovitoj rečenici.

Da sam ja Srbin- sakrio bih taj dio 50 metara duboko u zemlju. Dođe nakon teških ratova jedan panosnsaki Slaven, vjerojatno Hrvat, među Srbe, poyebe i pobije što hoće i odjaše kao Talični Tom, pljucnuvši na te "Srbe" kao zadnje pišulje.

Yebeš takav narod, to su, da su bili, najobičnije pi@kice koje ne zaslužuju ni da se na njih pljune.
 
Kip će trajati tisuću godina.🙆
Ruke će stradati, ali baza je solidna. Klasična izrada.

Aphrodite_of_Milos_797341577.jpeg
 
Citar je iz Einharda na latinskom i prijevoda na hrvatski.

To bi svatko s miligramom mozga treba uzeti u obzir, a ne samo kao krajnji blesan blebetati o toj jednoj bajkovitoj rečenici.

Da sam ja Srbin- sakrio bih taj dio 50 metara duboko u zemlju. Dođe nakon teških ratova jedan panosnsaki Slaven, vjerojatno Hrvat, među Srbe, poyebe i pobije što hoće i odjaše kao Talični Tom, pljucnuvši na te "Srbe" kao zadnje pišulje.

Yebeš takav narod, to su, da su bili, najobičnije pi@kice koje ne zaslužuju ni da se na njih pljune.

Istorijski izvor: Bad Blue Boys :lol:
 
Mi kažemo da je Einhard sprdnja na n-tu potenciju. Nama nisu potrebni neki bezvezni likovi tipa bajki Andersena.

"LiudevitusSiscia civitate relicta, ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatiepartem obtinere dicitur, fugiendo se contulit", sto odgovara:[Ljudevit (knez donje Panonije 822. - prim. CafeHome) ostavivisigrad Sisak, pobijeze k Srbima, za koji se narod veli, da posjedujeveliki dio Dalmacije)."
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~


Komentar:


Ovu nebulozucemo rasclaniti u vise koraka:


1. Ocito je,iz interpretacije prethodnoga teksta, da se pod "Srbima"cilja na mjesto Srb u Lici.
No, na duboku zalost srpskih mitomana, taj naziv nema veze sa srpskimnarodom.
Naime, kao sto govori opis iz sveucilisnoga udzbenika (Klaic)

" Posto je Ljudevit stekao uvjerenje da su unutrasnji uvjetiza ustanak dovoljno dozreli, povod se ustanku lako nasao. Franackianali javljaju da je Ljudevit "smisljao nesto nova" ida je lazno optuzio markgrofa Kadolaha "zbog okrutnosti i drskosti".102Zato se cini da u "okrutnosti i drskosti" Kadolaha - kolikosu tuzbe imale stvarnu historijsku podlogu mozemo gledati pokusajda se uvodjenjem franackoga feudalnoga elementa oslabi slavenskiotpor. Kao da u prilog takvu tumacenju govori i podatak o ustankuHrvata koji je zabiljezio autor 30. poglavlja De administrando imperio.
Naime, govoreci o Hrvatima u Dalmaciji, autor tvrdi da se oni "izvjestanbroj godina pokoravahu Francima kao i ranije u svojoj zemlji; Francibijahu prema njima toliko okrutni da su dojencad Hrvata ubijalii davali psima. Ne mogavsi to podnositi Hrvati se od njih odmetnu,pobivsi njihove namjesnike. Zbog toga krene protiv njih iz Franackevelika vojska i, ratujuci medjusobno sedam godina, najzad i s mukompobijede Hrvati i pobiju sve Franke i njihova arhonta Kocila".102

Eginhardus 818


"(Harastalli) erant ibi, et aliarum nationem
legati Abotritorum videlicet ac Bornae Ducis Guduscanorum,
et Timotianorum, qui nuper a Bulgarorum societate desciverant,
et ad fines nostros se contulerant; simul, et Lindewiti
Ducis Panoniae inferioris...."


Eihard 818


"Bijahuondje ( u Herstallu ) i poslanici drugih naroda, tj.
Aborita, Borne, vojvode Guduskana, i Timotijana koji su
se nedavno odcijepili iz saveza s Bugarima i smjestili se
kod nasih granica, a u jedno i vojvode donje Panonije
Lindevita...."


Ovaj odlomakjasno pokazuje da su Timocani,
o kojima govori i Draganovic, bili
u Ljudevitovom taboru.


Eginhardus 819


(relata rebellioneLindeviti)


"Bornavero Dux Dalmatiae cum magnis copiis ad Colapium f luvium Lindevitoad se venienti occurens,
in prima congressione a Guduscanis deseritur: auxilio tamen Praetorianorumsuorum protectus, evasit;
periit in eo praelio Dragomosus socer Lindeviti, qui in exordiodefectionis relicto genero, Bornae
se coniunxerat. Guduscani domum regressi, iterum a Borna subiguntur.At Lindewitus occasionem nactus, cum valida manu, mense Decembri,Dalmatiam ingressus,ferro et igne eandem devastat; cui cum Bornase
penitus imparem respiceret, omnia sua Castella inclusit, et ipsecum delecta manu nunc a tergo, nunc a latere in sistens, Lindewiticopias noctu, et interdiu ubicumque poterat, laceravit, neque eumin sua Provincia impune versari permisit,ad extremum gravi damnoaffectum, regione cogit excedere tribus hominum millibus de exercituillius interfectis, et trecentis, vel eo amplius Caballis captis,praeter Sarcinas,et spolia diversi generis direpta, quae qualiterguesta fuerint, per Legatos suos Imperatori ninciare curavit."



za 819. godinu
(izvijestivsi o Ljudevitovoj buni)


"Bornapak, vojvoda Dalmacije, podje s velikim cetama k rijeci Kolapiju susret Lindevitu koji je dolazio k njemu i u prvom ga sukobu napusteGuduskani. Ipak se spasio uz zastitu i pomoc svoje osobne straze.U toj je bici poginuo Lindevitov tast Dragomos, koji je ostaviozeta na pocetku otpadnistva i pripojio se Borni. Guduskani se vratisekucama, i Borna ih opet podvrgne. Lindevit pak ugrabi priliku iudje u mjesecu prosincu sa snaznom cetom u Dalmaciju, te je pustosiognjem i macem. Borna je uvidjao da mu je potpuno nedorastao, paje zatvorio sve svoje utvrde, a sam je pristajao za njim s odabranomcetom, sad s ledja sad s boka, i unistavao Lindevitove cete nocui danju gdje je god mogao. Nije mu dozvolio da se nekaznjeno krecenjegovom pokrajinom nego ga je prinudio da izidje iz tog podrucjado krajnosti oslabljen teskim gubicima. Pobio je tri tisuce ljudiiz njegove vojske, a osim prtljage i raznovrsnog preotetog plijena,pohvatao j tristo ili vise konja. Pobrinuo se da po svojim poslanicimajavi Caru kako je to izveo."


Iz ovoga odlomkase ne vidi nista o Srbima.


Eginhardus 821


"IntereaBorna Dux Dalmatiae, atque Liburniae defunctus est,
et petente populo, atque Imperatore conveniente, nepos illius
nomine Ladasclavus successor ei constitutus est."


Einhard 821


"Medjutimje umro vojvoda Dalmacije i Liburnije
Borna, a na zhatjev naroda i uz Carevo slaganje
nasljednikom mu je postavljen njegov necak imenom
Ladasklav".


Jedino sto jeinteresantno iz ovoga prikaza je jasno naznacena
vlast Borne u Dalmaciji ( za koju smo rekli da je obuhvacala
daleko vece podrucje no danas ). U svim prikazima Bornine
vladavine i sukoba s Ljudevitom nigdje se ne spominju
"Sorabi" niti Srbi. No, pricekajmo malo....


Eginhardus822.


"Exercitusde Italia propter Lindeviticum bellum conficiendum in Pannoniammissus est, ad cuius adventum Lindevitus, Siscia Civitate relicta,ad Sorabos (quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur)fugiendo se contulit, et uno ex Ducibus eorum, a quo receptus est,per dolum interf ecto, Civitatem eius in suam redegit ditionem,missis tamen ad exercitum Imperatoris Legatis suis, ad eius praesentiamse velle venire promisit."


823.


"Allatumest Imperatori de interitu Lindeviti, quod relictis Sorabis cumin Dalmatiam ad Lindemuslum Avunculum Bornae Ducis pervenisset,et aliquantum temporis cum eo moratus fuisset, dolo ipsius fuissetinter fectus."


Einhard za822.


"Iz Italijeje u Panoniju poslana vojska da dokrajci rat s Lindevitom. Na njenje dolazak Lindevit napustio grad Sisciju i na bijegu se skloniok Sorabima. (Kaze se da taj narod zaprema velik dio Dalmacije.)Na prijevaru je ubio jednog njihovog vojvodu koji ga je bio prihvatioi njegov je grad doveo pod svoju vlast. Ipak je k Carevoj vojsciuputio svoje poslanike i obecao da je voljan stupiti preda nj."


823.


"Caru jedojavljeno o Lindevitovoj smrti, tj. da je napustio Sorabe, a kadje dosao u Dalmaciju k Lindemuslu, ujaku vojvode Borne, i neko vrijemeproboravio kod njega, da je ubijen njegovom varkom."


I, konacno,ovdje se pojavljuje bajka o "Sorabima" koji zapremajuvelik dio Dalmacije.
Kratko cemo prokomentirati ovaj odlomak:


1. Tijekom ratakoji je trajao nekoliko godina, i obuhvatio
je podrucje sjeverne Hrvatske, oko 1/3 sadasnje BiH,
Sloveniju te Dalmatinsko podrucje do Splita, Sorabi/Srbi se
nigdje ne spominju, ni kao nevazan faktor. No- spomenuti su
srpski saveznici Timocani, na podrucju sadasnje Srbije.


2. No, odjedanput,Ljudevit iz Siska bjezi ravno
saveznickim "Sorabima", koji nastavaju "velik dioDalmacije"
( o cemu je ovaj fiction jedini spomen, jer ga nema ni u jednom
drugom ljetopisu, kao ni i drugm dijelovima Einhardove kronike ).


3. I, da stvarbude jos bizarnija, Ljudevit se tamo pokazao
kao, blago receno, nedolican gost. On ubije jednog njihovog vojvodu
i zavlada njegovim gradom. Tek tako. Dosao izbjeglica, ubio vladara
i zavladao bez otpora domorodaca. I to u nekom neimenovanom gradu
( usput, u sredovjecnoj Bosni Srbi nisu bili osnivaci nijednogagrada,
osim u Podrinju, i to stoljecima kasnije ). Naravno- stvar je jasnaako
se uzme u obzir da je to castrum Srb ( o etimologiji smo govorili) u
Lici, a ne o nekom posebnom narodu "Sorabima". Ako bise prica
i interpretirala doslovno- bila bi vrlo ponizavajuca po rano-srednjovjekovne
Srbe, ciji je je jedini spomen u podrucju Hrvatske i veceg dijelaBiH,
povezan s totalnom pasivnoscu i nedostatkom bilo kakve vojne ili
politicke organizacije. U usporedbi s zestokim visegodisnjim ratom
panonskih Hrvata protiv jedine velesile zapadne Europe i njenih
saveznika- ovo bi djelovalo kao obracun kod O.K. Corrala prema
Staljingradskoj bici.
Опет истезање греде? Немање историјских потпора вашим бајкама неминовно води ка употреби тог чувеног научног метода.
 
...jedino što nas može povezat sa srednjovjekovnom Bosnom je apsolutno sve...
To je projekt hrvatskog srednjovjekovnog katoličkog plemstva, teritorij je hrvatski sve do jadrana, a stanovništvo su Hrvati. Bogumili žive u istočnim dijelovima. Srba u Bosni nema nigdje do srpsko-turske invazije na Bosnu poslije kosovskog boja. Zahumlje se za Dušana identitetski odvojilo od Sebije i ratovalo sa Srbijom, kako bi se pripojilo Bosni. Dakle, ni pravoslavni u Zahumlju nisu Srbi...
Opis fotografije nije dostupan.
Kolko lud treba biti
 
Citar je iz Einharda na latinskom i prijevoda na hrvatski.

To bi svatko s miligramom mozga treba uzeti u obzir, a ne samo kao krajnji blesan blebetati o toj jednoj bajkovitoj rečenici.

Da sam ja Srbin- sakrio bih taj dio 50 metara duboko u zemlju. Dođe nakon teških ratova jedan panosnsaki Slaven, vjerojatno Hrvat, među Srbe, poyebe i pobije što hoće i odjaše kao Talični Tom, pljucnuvši na te "Srbe" kao zadnje pišulje.

Yebeš takav narod, to su, da su bili, najobičnije pi@kice koje ne zaslužuju ni da se na njih pljune.
Pošto čvarci kod vas,ima li duvan čvaraka.😂
 
Tragičari jednog vremena, bolesnici koji kradu sve što stignu, postavili su spomenik kralju sa kojim nikakve veze nemaju a i ono što imaju bolje da ne pominju.

U Sarajevu postavljen spomenik kralju Tvrtku Kotromaniću, u gradu u kojem se slavi pobjeda Turske a naslednice onih koji su zadnjem bosanskom kralju odsjekli glavu.

Na spomeniku ni krsta ni ćirilice iako se zna koje je vjere bio i kojim pismom je pisao.

Pogledajte prilog 1402028

Benjamina Karić, gradonačelnik Sarajeva:

Obećala sam da će naše Sarajevo dobiti spomenik bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću, a danas, na dan potpisivanja Povelje Kulina bana, svoje obećanje sam ispunila".

Bilo je dosta poteškoća u pronalasku lokacije za spomenik i upravo je ta tema izazvala dosta prepucavanja u javnosti.

https://mondo.ba/Info/Politika/a1241825/Spomenik-kralju-Tvrtku-I-Kotromanicu-u-Sarajevu.html
Tvrtko je bio katolik kao i svi ostali Kotromanići. Nitko ozbiljan na kugli zemaljskoj to ne negira.
 
Valjda idu na parizer, srpski nacionalni specijalitet.
Јасно ми је да не разумете на шта иду и како све то функционише. Али добро, увек можете да ставите Теслу на полеђину Евра, па као и ви да имате неке везе са њим :mrgreen:
 
Јасно ми је да не разумете на шта иду и како све то функционише. Али добро, увек можете да ставите Теслу на полеђину Евра, па као и ви да имате неке везе са њим :mrgreen:
Ima veze sa Srbijom, kao i Njegoš. Valjda nema nikoga svog za staviti na svoje novčanicu pa se opet hvatete za nekoga iz Hrvatske.
 
Komšije,poznavaoce srpske istorije pitam,navedite samo jedan manastir,grob vladara,dvorac,bilo šta iz vaše svetle i tisićljetnje istorije a da je vaše i da dokazuje državnost,ne ugarsko,austrijsko,nemačko.
Idemo,tri,dva,jedan,krenite😂😂😂😂
Ili..pokažite najstariji hrvatski pasoš..😂😂😂
Screenshot_20230914_225524_com.android.chrome_edit_80842825107455.jpg

Benediktinski samostan je uz već postojeću crkvu 1066. godine osnovala zadarska plemkinja Čika, sestra hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. i osigurala mu visoke kraljevske počasti. Ulazeći kao redovnica u taj samostan Čika je s ostalim dragocjenostima donijela i dva himnarija i jedan časoslov. Oba su himnarija nažalost izgubljena, no Čikin je časoslov sačuvan i čuva se u Bodleyanskoj knjižnici u Oxfordu. Taj rukopis nije samo najstarija sačuvana knjiga te vrste u svijetu, već sadržava zanimljive književne sastave, prekrasne sitnoslikarije i niz notnih zapisa popijevaka iz Čikinih vremena.

Čikina kći Vekenega, nakon tragične pogibije svoga muža Dobroslava, ulazi kao redovnica u samostan sv. Marije oko 1072. godine. Vekenega je kao poglavarica i prva Čikina nasljednica na opatskoj stolici znala koristiti velike političke promjene u Hrvatskoj krajem 11. stoljeća, nagovorivši novoga kralja Kolomana da novčano podupre njezinu veliku građevinsku djelatnost na dovršenju trobrodne bazilike 1091. godine i podizanju novih samostanskih objekata. Uz kraljevsku pomoć uspjela je podići samostansku vijećnicu - vjerojatno najljepši presvođeni romanički prostor u Hrvatskoj - i veleban romanički zvonik koji nosi Kolomanovo ime i godinu 1105. Na zvoniku je na četiri kapitela uklesano Kolomanovo ime u spomen ulaska u Zadar 1102. godine. U kapeli u katu zvonika ima i ostataka zidnih slika iz 12. stoljeća. Vekenega je umrla 27. rujna 1111., a latinski stihovi koji ukrašavaju njezinu grobnicu u samostanskoj vijećnici (kapitulu) pravi su biseri domaće latinske poezije.

Stranica iz Čikinog časoslova 11.st.
222.png
 
Pogledajte prilog 1409935
Benediktinski samostan je uz već postojeću crkvu 1066. godine osnovala zadarska plemkinja Čika, sestra hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. i osigurala mu visoke kraljevske počasti. Ulazeći kao redovnica u taj samostan Čika je s ostalim dragocjenostima donijela i dva himnarija i jedan časoslov. Oba su himnarija nažalost izgubljena, no Čikin je časoslov sačuvan i čuva se u Bodleyanskoj knjižnici u Oxfordu. Taj rukopis nije samo najstarija sačuvana knjiga te vrste u svijetu, već sadržava zanimljive književne sastave, prekrasne sitnoslikarije i niz notnih zapisa popijevaka iz Čikinih vremena.

Čikina kći Vekenega, nakon tragične pogibije svoga muža Dobroslava, ulazi kao redovnica u samostan sv. Marije oko 1072. godine. Vekenega je kao poglavarica i prva Čikina nasljednica na opatskoj stolici znala koristiti velike političke promjene u Hrvatskoj krajem 11. stoljeća, nagovorivši novoga kralja Kolomana da novčano podupre njezinu veliku građevinsku djelatnost na dovršenju trobrodne bazilike 1091. godine i podizanju novih samostanskih objekata. Uz kraljevsku pomoć uspjela je podići samostansku vijećnicu - vjerojatno najljepši presvođeni romanički prostor u Hrvatskoj - i veleban romanički zvonik koji nosi Kolomanovo ime i godinu 1105. Na zvoniku je na četiri kapitela uklesano Kolomanovo ime u spomen ulaska u Zadar 1102. godine. U kapeli u katu zvonika ima i ostataka zidnih slika iz 12. stoljeća. Vekenega je umrla 27. rujna 1111., a latinski stihovi koji ukrašavaju njezinu grobnicu u samostanskoj vijećnici (kapitulu) pravi su biseri domaće latinske poezije.

Stranica iz Čikinog časoslova 11.st.
Pogledajte prilog 1409938
😂😂😂😂😂😂😂😂
Čika,sestra onog što rodjen u Veneciji.
Jadno piše ovde,sve...😂😂😂😂
Ali ćerka...Vekenega...😂😂😂😂
 
Na čitavom području starohrvatskih županija imamo zadužbinske crkve knezova i kraljeva, pa i mjesnih župana sa posvetnim natpisima od 9.st. nadalje.
Ništa slično nema tada kod Srba.

Poput ove u Livnu, centru starohrvatske županije Hlivno.

crkva.jpeg
5.jpeg
4.jpeg


Arheolozi su se te davne 1885. silno uzbudili kad je na katoličkom groblju u selu Rapovinama pokraj Livna sasvim slučajno pronađen ulomak crkvene grede (arhitrav) s uklesanim latinskim natpisom iz kojeg je proizlazilo da je neki uglednik podigao crkvu i posvetio je sv. Petru “za spasenje duše svoje”.

Povijesni izvori i ostaci crkvenoga namještaja odavno su upućivali na to da se na tome mjestu skriva crkva, no to je napokon bio čvrst dokaz njezina postojanja. Na temelju obilježja natpisa i reljefnih ukrasa arheolozi su zaključili da je crkva sagrađena potkraj 9. ili početkom 10. stoljeća u vrijeme hrvatskoga kneza Branimira i njegova nasljednika Muncimira.

Donator crkve stoga bi mogao biti livanjski župan Želimir, koji se spominje u ispravi kneza Muncimira iz 892., što je ujedno i prvi spomen Livna u povijesnim izvorima. Livno (Hlivno, lat. Cleuna) u to je vrijeme bilo središte Livanjske županije, jedne od jedanaest županija ranosrednjovjekovne hrvatske države.
 
Hrvatsko Kraljevstvo nastalo je krunidbom prvog hrvatskog kralja Tomislava (vladao otprilike od 910. do 928. godine) koji se prema legendi okrunio na Duvanjskom polju, a spominje se kao kralj 925. godine. Za njegovih nasljednika izbijaju dinastičke borbe, potom slijedi mirna i čvrsta vladavina Stjepana Držislava, ponovne dinastičke borbe, te vladavina Petra Krešimira IV. i Dmitra Zvonimira. Hrvatsko Kraljevstvo izgubilo je posljednjeg hrvatskog vladara 1097. godine kada je u Bitki na planini Gvozd poginuo posljednji hrvatski kralj Petar Svačić. Unatoč tomu, Hrvatska dobiva stranog vladara tek 1102. godine kada hrvatsko plemstvo prihvaća ugarskog kralja Kolomana za hrvatskog vladara.
_---------------------------
Trajali ste sto godina dok su tim kamenjarima trčali gologuzani,gladni i bedni.Pustite vi srpsku istoriju,Careve,Kraljeve,daleko je to od vas.
Jedino čime se možete ponositi je Jasenevac,to je slika i prilika vas i vašeg bitisanja na Balkanu.
 

Back
Top