u ime svih nas iz 50 i neke...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
18645cc009062c734a7a601d3bcb5e83.gif
 
Da li ste stvarno matori ili se tako osecate. Pa gde ste ljudi. Da Vas nije prohladno vreme "udarilo". Ajd'te malo se razmrdajte, u setnju, iz kreveta na stolicu, pa udri u tastaturu, da prsti ne zaribaju. Rano je za zimski san. Pozdrav i dobrodosli. A i Vi mladji dajte malo podrske.
 
Ја не свраћам овде на овај пдф, ал налетех на ову тему па рекох да вам се јавим,
и пружим подршку драго ми је кад се људи друже, ма колико година имали......
Млад си онолико колико се младо осећаш, а не колико година имаш......

Поздрав за генерацију из 50 и неке од генерације из 80 и неке...:wink:
 
Jope, šta bi ova tema bez tebe. Ali ozbiljno, o čemu da pišemo, šta je to što bi bilo zanimljivo samo nama iz 50 i neke, baš samo nama?

A neko mora, draga moja Dragice. Ne dam da padnem(o). A o cemu. Pa ima mnogo toga sto mladje generacije ne interesuje danas, ali ce ih interesovati, vec, sutra ili koju godinu-deceniju kasnije. Samo se tehnologija menja, ljudski um je genetski, jedino ako ga evropski i svetski standardi ne izbace iz ravnoteze. Mi to nismo dozvolili.:D
 
O.K. idemo dalje. Ja sam na pr. Jugonostalgičar, da li može o tome?
Ne bih o politici, nije me interesovala ni tada, niti me sad zaokuplja, meni samo fali ono vreme. Stavila sam pasoš u džep i putovala u raznim pravcima.Dobila sam posao u struci za koju sam se školovala. Dobila stan. Niko nije smeo da me vređa na nacionalnoj osnovi jer je tada "milicija trenirala strogoću" po tom pitanju. Neko vreme sam boravila u Parizu i morala sam pasoš da nosim ispod postave jakne da mi ga ne ukradu, toliko je vredeo. Mađari su u srednjoj školi iz Istorije učili da je "Jugoslavija komun. zemlja sa kapital.uređenjem". Jel da pišem još?
 
Ajde da pišem ja kad neće niko drugi, Jope samo zove na druženje a ništa ne daje. No dobro, kao što rekoh ja sam Jugonostalgičar.
Setila sam se jedne epizodice iz drugog razreda srednje škole. Još za N.G. moje društvance, nas šest-sedam smo počeli da razmišljamo gde ćemo na letovanje. Para nešto nismo ni imali pa rešili da idemo biciklima, zamisli. I tako krenuli. Malo smo vozili bicikle, malo stopirali neke šlepere pa zajedno sa biciklima ili na biciklima spavali u nekim teretnim vagonima, malo pomagali nekim seljacima da sade paradajz i tako putovali do Makarske pune dve nedelje. Tamo spavali na plažama, niko nas nije terao, pomagali povremeno u nekim restoranima, na čišćenju plaža i još mnogo toga. U Makarskoj proveli više od mesec dana, super se družili, nazad putovali tri nedelje, opet uz dobro zezanje. Baš je bilo divno.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top