Tuga kao droga

Ziveli bi punim plucima, ne bi citali melanholicne pesme i zbog njih zapadali jos vise u nju :lol:
To sto ti places citajuci melanholicne pjesmice ne znaci da to svi cine =P

Ja obozavam melanholicne slike. Lijepe su mi jer su pune osjecaja i emocija i ta melanhonicna perspektiva izarazava na neki nacin "dubinu zivota", koliko toga se iza svega krije…
Mislim na ovakve slicice http://sukutinme.tumblr.com/post/94409687963/unkemptly-lucid-blog, mogla bi ih cijeli dan gledati i skulpljati ^^
 
Navučenost na tu neku melanholiju...
Šta mislite o tome?

Booze makes you stupid and like it. It makes you fall around and not care. And eventually, stupid is the only way you know how to be. Cocaine makes you feel important, that life matters, that you matter. That the music is better than it really is. That every conversation is profound and that all pretenses have been stripped away. Ecstasy makes you dance all night and love your friends so much, in a way that you've never been able to tell them about before. Acid makes you see pretty colours and makes things breathe. But Sadness, there is nothing like Sadness.”

Strah je nekako primitivan, radost glupava, gnev ružan, dok tuga, njeni viši nivoi, deluje dostojanstveno.... odskače od prve tri emocije jer ide lepo u paru sa nihilizmom....

mislim da se mozemo navuci na svaku emociju,pa i na tugu,samo ako se u tome pretera to moze biti pogubno,i odvesti u neku depresiju itd...
a radost nije glupava posebno u svojoj najcistijoj formi,niti je tuga dostojanstvena,dostojanstveno je boriti se za srecu a ne ususkavati se u tugu kao jednu preostalu emociju jer smo prevelike kukavice za igre ljubavi;)
 
mislim da se mozemo navuci na svaku emociju,pa i na tugu,samo ako se u tome pretera to moze biti pogubno,i odvesti u neku depresiju itd...
a radost nije glupava posebno u svojoj najcistijoj formi,niti je tuga dostojanstvena,dostojanstveno je boriti se za srecu a ne ususkavati se u tugu kao jednu preostalu emociju jer smo prevelike kukavice za igre ljubavi;)

Ljudi su prevelike kukavice bas zbog moguceg pada u jos vecu depresiju ako ljubav ne uspe :rumenko: ,pa im ova na koju su navikli valjda dodje ko sigurica neka .
 
iza radosti je drčnost, osoba je nešto zgrabila, postigla i sad poskakuje od sreće opsaaa....

mada me čudi fenomen kad ljudi zaplaču od sreće, kako se to objašnjava?
kao da neka melanholija probija kroz radost u tim trenucima....
 
"Melancholy: an appetite no misery satisfies."
— Emil Cioran

"Melancholy is the happiness of being sad."
— Victor Hugo

“Someone I loved once gave me a box full of darkness. It took me years to understand that this too, was a gift.”
― Mary Oliver

 
"I believe you did not have a happy life.
I believe you were cheated.
I believe your best friends were loneliness and misery.
I believe your busiest enemies were anger and depression.
I believe joy was a game you could never play without stumbling.
I believe comfort, though you craved it, was forever a stranger.
I believe music had to be melancholy or not at all.
I believe no trinket, no precious metal, shone so bright as your
bitterness.
I believe you lay down at last in your coffin none the wiser and unassuaged.
Oh, cold and dreamless under the wild, amoral, reckless, peaceful
flowers of the hillsides."
— Mary Oliver
 
Konstantno prisustvo tuge, pogubno deluje za ljudsku psihu. Prebivanje u melanholiji, stalno podsećanje na neku prošlost, žal za nekim vremenima, oduzima nam
sadašnjost. Okej je pustiti nekad da se izlije iz nas, ali zadržavati se dugo u vodama tuge nije dobro.
...
Ipak tuga i patnja su često izvor inspiracije. Neophodne za shvatanje dubine ljudskih emocija. Nekad sebi dozvolim momente prebivanja u njoj, ali ne i da mi postane stalno prebivalište.
 
Konstantno prisustvo tuge, pogubno deluje za ljudsku psihu. Prebivanje u melanholiji, stalno podsećanje na neku prošlost, žal za nekim vremenima, oduzima nam
sadašnjost. Okej je pustiti nekad da se izlije iz nas, ali zadržavati se dugo u vodama tuge nije dobro.
...
Ipak tuga i patnja su često izvor inspiracije. Neophodne za shvatanje dubine ljudskih emocija. Nekad sebi dozvolim momente prebivanja u njoj, ali ne i da mi postane stalno prebivalište.

Ovo potpisujem, nekako se "intenzivnije oseca" u tom periodu, kisa, vetar, noc, muzika, sve ima neki osecaj dubine. Bar ja u takvim trenucima sam ostroumniji, raspolozen za neke "dublje" i ozbiljnije teme.
Otkako se ne druzim sa mracnim mislima, mnogo mi je bolje, jest' inspiracija 0, a i ne uzivam u muzici ili dobroj knjizi, ali psihicki daleko bolje i vedrije se osecam, a to mnogo vredi. :)
 

Back
Top