Tuga kao droga

[mekflaj]

Navučenost na tu neku melanholiju...
Šta mislite o tome?

Booze makes you stupid and like it. It makes you fall around and not care. And eventually, stupid is the only way you know how to be. Cocaine makes you feel important, that life matters, that you matter. That the music is better than it really is. That every conversation is profound and that all pretenses have been stripped away. Ecstasy makes you dance all night and love your friends so much, in a way that you've never been able to tell them about before. Acid makes you see pretty colours and makes things breathe. But Sadness, there is nothing like Sadness.”

Strah je nekako primitivan, radost glupava, gnev ružan, dok tuga, njeni viši nivoi, deluje dostojanstveno.... odskače od prve tri emocije jer ide lepo u paru sa nihilizmom....

 

[mekflaj]

 

[gost 343533]

Navučenost na tu neku melanholiju...
Šta mislite o tome?

Booze makes you stupid and like it. It makes you fall around and not care. And eventually, stupid is the only way you know how to be. Cocaine makes you feel important, that life matters, that you matter. That the music is better than it really is. That every conversation is profound and that all pretenses have been stripped away. Ecstasy makes you dance all night and love your friends so much, in a way that you've never been able to tell them about before. Acid makes you see pretty colours and makes things breathe. But Sadness, there is nothing like Sadness.”

Strah je nekako primitivan, radost glupava, gnev ružan, dok tuga, njeni viši nivoi, deluje dostojanstveno.... odskače od prve tri emocije jer ide lepo u paru sa nihilizmom....

Svidja mi se.....

Zavisi od senzibiliteta.

Radost je povrsna, "tuga" zadrzava na zemlji... cini nas osetljivim za druge i njihove potrebe.

 

[Dragoljub69]

Melankolija je i teška psihoza!Nije se igrati s njom...Do pacijenta je veoma teško dopreti,u izraženijoj,poodmakloj fazi,
narcizam narasta do stupora i suicidalnost veoma visoka...
Ali hajde-šta još ko zna...
Samo-tu nićeg gospodskog nema-pre ružnog i bolnog...

 

[mekflaj]

“When he was dry, he believed it was alcohol he needed, but when he had a few drinks in him, he knew it was something else, possibly a woman; and when he had it all -- cash, booze, and a wife -- he couldn't be distracted from the great emptiness that was always falling through him and never hit the ground.”

 

[gost 343533]

“When he was dry, he believed it was alcohol he needed, but when he had a few drinks in him, he knew it was something else, possibly a woman; and when he had it all -- cash, booze, and a wife -- he couldn't be distracted from the great emptiness that was always falling through him and never hit the ground.”

He never tried with Jesus ?

 

[arch_stanton]

ja tugu lecim bensedinima

 

[Linejna]

Nema tu pomoci od Boga.
Samo odlazak kod specijaliste.

- - - - - - - - - -

ja tugu lecim bensedinima

Nije to pravi lek.

 

[arch_stanton]

meni je pomogao

 

[Lord SmoriVoje]

Navučenost na tu neku melanholiju...
Šta mislite o tome?

Booze makes you stupid and like it. It makes you fall around and not care. And eventually, stupid is the only way you know how to be. Cocaine makes you feel important, that life matters, that you matter. That the music is better than it really is. That every conversation is profound and that all pretenses have been stripped away. Ecstasy makes you dance all night and love your friends so much, in a way that you've never been able to tell them about before. Acid makes you see pretty colours and makes things breathe. But Sadness, there is nothing like Sadness.”

Strah je nekako primitivan, radost glupava, gnev ružan, dok tuga, njeni viši nivoi, deluje dostojanstveno.... odskače od prve tri emocije jer ide lepo u paru sa nihilizmom....

Tugaljivost, melanholija mi je nerazumljiva i nepotrebna. Strast je potrebna i veoma bitna. Zelja kada ono sto ti se svidja zelis da radis i u tome ne stajes.
Zasto bi neko tugovao? Obicno zato sto ne moze nesto da ima, a to zarko zeli, ali u sustini coveku nije potreban niko drugi do on sam sebi i to najveca sreca, zaljubiti se u sebe.
A zaljubiti se u svoju tugu je mnogo gore nego biti tuzan, jer fakticki se zaljubljujes u sopstvenu samodestrukciju. Izgledati sebi toliko bedan i nistavan da volis sopstveno propadanje, unizavanje je zasigurno najvece ponizenje koje covek moze da dozivi.

 

[gost 343533]

Tugaljivost, melanholija mi je nerazumljiva i nepotrebna. Strast je potrebna i veoma bitna.
Zelja kada ono sto ti se svidja zelis da radis i u tome ne stajes.
Zasto bi neko tugovao? Obicno zato sto ne moze nesto da ima, a to zarko zeli, ali u sustini coveku nije potreban niko drugi do on sam sebi i to najveca sreca, zaljubiti se u sebe.
A zaljubiti se u svoju tugu je mnogo gore nego biti tuzan, jer fakticki se zaljubljujes u sopstvenu samodestrukciju. Izgledati sebi toliko bedan i nistavan da volis sopstveno propadanje, unizavanje je zasigurno najvece ponizenje koje covek moze da dozivi.

Akoliko zla i nevolje covek moze da napravi sebi i drugima od - nezaustavljive ambicije

 

[Lord SmoriVoje]

Akoliko zla i nevolje covek moze da napravi sebi i drugima od - nezaustavljive ambicije

Strast ne treba povezivati sa ambicijom.

 

[mekflaj]

Melankolija je i teška psihoza!Nije se igrati s njom...Do pacijenta je veoma teško dopreti,u izraženijoj,poodmakloj fazi,
narcizam narasta do stupora i suicidalnost veoma visoka...
Ali hajde-šta još ko zna...
Samo-tu nićeg gospodskog nema-pre ružnog i bolnog...

pa dobro, i taj stupor i sve, navikne se čovek...
kažu da posle četvrte godine nečišćenja sobe, prašina ne postaje gora...

 

[ucencovjek]

Svidja mi se.....

Zavisi od senzibiliteta.

Radost je povrsna, "tuga" zadrzava na zemlji... cini nas osetljivim za druge i njihove potrebe.

Bas to ,al zivi se za te povrsne trenutke.ne za kukumakanje

 

[hirajgoagain]

budi ali u nekom trenutku to vise ne radi, ili bar ne tako

- - - - - - - - - -

sto bi tuga bila autodestruktivna? to je jedino ako si stalno u tome i nista drugo ne postoji. ako si cesto u tome mozda si prosto takav, kao sto je neko stalno mozda veseo, neki prirodni down. to je osecanje i nije lose samo po sebi. ok kao ne treba stalno da si tuzan. ali povremeno moras biti

 

[Corinna]

ja tugu lecim bensedinima

Pogresne lekove koristis
Ljubav leci sve.

 

[Аристократа]

Ajde malo cmizdrite ljubitelji tuge. Da vam pustim nesto od Tome Zdravkovica, da se malo osecate dostojanstveno u svojoj patnji?

 

[Lollol]

Secam se da sam kao srednjoskolac voleo pisanje, Weltschmerz, bio sam "umetnicka dusa" u neku ruku, otkrio da imam neki "ok talenat" za to sa 15 godina. Ja patim, osecam sto drugi ljudi ne osecaju, ne vide, zive u svom nekom obicnom svetu. Secam se u tom periodu da sam prezirao sebe kada bih se radovao nekim "obicnim stvarima", nekim glupostima, jer to nije za nas velike "ljubitelje patnje". A voleo sam da pisem i crpeo sam uvek inspiraciju iz te patnje, i to je bio lep zacaran krug, malo se pati, pise, kreativnost rastura, a nekako sam mislio da sam inteligentniji, (bar sam se osecao ostroumnije dok sam citao poeziju i palamudio o filozofiji), zato sto patim zbog stvari koje drugi ne razumeju.

A onda mi je tako jednog dana puklo se osecam srecnijim kada se smejem i radujem tim obicnim stvarima ili glupostima i da tako zaboravim na patnju. Jedno vreme sam i "krizirao", tipa ko sam ja - "obican" smrtnik, neljubitelj patnje, neko ko se smeje i raduje beznacajnim i sitnim stvarima, ili ljubitelj patnje, umetnicka dusa, intelektualac. I ispade da sam jedno i drugo, sasvim obicno ljudsko bice, neko ko se smeje debilnostima, raduje glupostima jer ga to cini srecnim, ali neko ko voli tihe kisne veceri, tu atmosferu koju nosi mirna noc, obasjana mesecinom, bez zive duse na ulici, ozbiljnu muziku, poeziju, dobru knjigu, teme koje intelektualno stimulisu. Ako cemo pravo, poslednjih godina se i vise fokusiram na ovo prvo, ali uzivam u ovom drugom, to mi je jednostavno hrana za dusu.

Ni sada nisam srecan srecan, euforican, mozda sam pesimista, melanholicnog temperamenta, mizantrop ili sta znam. A i zasto se opterecivati o svetu, svet je truo, ljudi su truli, bilo je bice, ne vredi deprimirati se oko toga, vec se treba radovati onome malo sto imamo, smejati se, pa makar i glupostima i debilnostima i uzivati. Od kako tako razmisljam osecam se psihicki mnogo bolje i srecnije. Mada to ne znaci da ne volim da nekada kritikujem i diskutujem o okrnutnosti i trulosti sveta. Jace od mene jednostavno

Zavrsicu ovo citatom iz House M.D. ko je gledao seriju zna psihu glavnog lika, a citat kaze sledece:

Dr. James Wilson: You don't like yourself. But you do admire yourself. It's all you've got so you cling to it. You're so afraid if you change, you'll lose what makes you special.

[pause]

Dr. James Wilson: Being miserable doesn't make you better than anybody else, House. It just makes you miserable.

Ili za vas ljubitelje patnje kojima je citat iz TV serije ispod casti evo sta kaze Genije Patnje:

Oh, sve sam shvatio, shvatio Pabla, shvatio Mocarta, cuo sam negde iza sebe njegov uzasni smeh, znao sam da se u mom dzepu nalaze svih stotinu hiljada figura zivotne igre, naslucivao sam, potresen, njihov smisao, bio sam voljan da josh jednom otpocnem igru, da jos jednom iskusim sve njene patnje, da se jos jednom zgrozim nad njenom besmislicom, da jos jednom i jos mnogo puta prodjem kroz pakao svog unutrasnjeg bica.

Jednom cu nauciti da bolje igram figuricama. Jednom cu ipak nauciti da se smejem. Cekao me je Pablo. Cekao me je Mocart.

 

[mekflaj]

domaći bend...

Spojler

 

[Funny!]

Ja volim osećaj melanholije, a jednako ga i prezirem, jer znam da je loš po mene.
To je kao droga, znaš da ti šteti, ali ti se očajnički, krvnicki držiš toga da osećaj ne prestane.

Inače, melanholija je duševna bolest --> http://sr.wikipedia.org/sr/Меланхолија <--(Mene ovaj opis savršeno prikazuje.)

 

[hirajgoagain]

pa valjda ako ne padas suvise dole nije problem s melanholijom, ono ako si normalan
valjda se covek sam namesti gde mu je ok

 

[ucencovjek]

Ja volim osećaj melanholije, a jednako ga i prezirem, jer znam da je loš po mene.
To je kao droga, znaš da ti šteti, ali ti se očajnički, krvnicki držiš toga da osećaj ne prestane.

Inače, melanholija je duševna bolest --> http://sr.wikipedia.org/sr/Меланхолија <--(Mene ovaj opis savršeno prikazuje.)

Tuga je dobra nakon odredjenih dogadjaja u nasem zivotu , jer ona pruza uvid u nas same.Zaokuplja nasu paznju ,pri cemu se osamljujemo i "na miru tugujemo" , analiziramo gde smo pogresili i time jacamo . Naravno to bi trebalo da se zavrsi za odredjeno vreme ,jer u protivnom prelazi bas u melanholiju . Gubi se taj smisao i znacaj tugovanja i prelazi u dusevno stanje koje ne vodi nigde ...

P.S. Cupaj se druze kako znas i umes , ne dozvoli da ti zivot bude tasta

 

[hirajgoagain]

pa ne mozes beskonacno jer pocne drustvo da te shtipa da prekines s tugovanjem

 

[Wakeup]

Hm, tu se sjetim samo jednog…. xD

“La mélancolie est l’illustre compagnon de la beauté; elle l’est si bien que je ne peux concevoir aucune beauté qui ne porte en elle sa tristesse.” ( I can barely conceive of a type of beauty in which there is no melancholy.)

— Charles Beaudelaire

I mislim da je bas tako, sto bi bile pjesmice, stihovi, umjetnost bez melanholije...

 

[ucencovjek]

Hm, tu se sjetim samo jednog…. xD

“La mélancolie est l’illustre compagnon de la beauté; elle l’est si bien que je ne peux concevoir aucune beauté qui ne porte en elle sa tristesse.” ( I can barely conceive of a type of beauty in which there is no melancholy.)

— Charles Beaudelaire

I mislim da je bas tako, sto bi bile pjesmice, stihovi, umjetnost bez melanholije...

Ziveli bi punim plucima, ne bi citali melanholicne pesme i zbog njih zapadali jos vise u nju